1 / 63

Srpska revolucija

Srpska revolucija. Pojam. Naziv “srpska revolucija” prvi je upotrebio nemački istoričar Leopold Ranke u svom istoimenom delu, objavljenom 1829.god.

fulton-carr
Download Presentation

Srpska revolucija

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Srpska revolucija

  2. Pojam • Naziv “srpska revolucija” prvi je upotrebio nemački istoričar Leopold Ranke u svom istoimenom delu, objavljenom 1829.god. • Pod ovim terminom danas se podrazumeva period obnove srpske države, od izbijanja I srpskog ustanka 1804.god. do donošenja Sretenjskog ustava i ukidanja feudalizma 1835.god.

  3. Srpska revolucija imala je ratni (1804-1815) i mirnodopski period (1815-1835) • Srpska revolucija imala je dvostruki karakter; ne samo nacionalno-oslobodilačke borbe već i karakter borbe za ukidanje feudalnih odnosa

  4. Zastava srpske revolucije

  5. Srbija uoči “Srpske revolucije” • Poslednji austrijsko-turski rat vodjen je od 1788-1791.god. • U njemu su značajno učešće uzeli i Srbi; u severnoj Srbiji stvorena je oslobodjena teritorija, nazvana Kočina krajina, po Koči Andjelkoviću, jednom od vodja • Austrijanci su osvojili Beograd, medjutim, kada je došlo do rata sa Francuskom, Austrijanci su morali da sklope mir sa Turskom, bez ikakvih promena

  6. Tadašnji sultan Selim III odlučio je da olakša položaj Srba, kako bi sprečio nove pobune u pograničnim oblastima prema Austriji • Fermanima iz 1793, 1794 i 1796.god. on je uredio tzv.knežinsku samoupravu • U turskom administrativnom sistemu nije postojala jedinica manja od nahije, srpsko stanovništvo dobilo je samoupravu na nivou knežine (oblast u rangu današnje opštine) • Srbi su birali svoje kneževe • Janičari su zbog svojih zloupotreba morali da napuste Beogradski pašaluk • Sultanovu politiku u Beogradskom pašaluku sprovodio je Hadži Mustafa paša, kojeg su Srbi zvali “srpska majka”

  7. Osmansko carstvo se krajem 18.veka nalazilo u velikoj krizi, koja se ispoljavala i u velikom slabljenju centralne vlasti, osamostaljivanju lokalnih upravnika i janičara • Zbog Napoleonovog pohoda na Egipat Porta je morala da popusti i janičarima dozvoli povratak u Beogradski pašaluk • Janičari su 1801.god. ubili Hadži Mustafa pašu i zaveli svoju strahovladu, na čelu sa četvoricom dahija (vodje janičara): Aganlijom, Kučuk Alijom, Mula Jusufom i Mehmed aga Fočićem • Dahije su podelile pašaluk na četiri dela, a u svakom mestu su imali svoje predstavnike, kabadahije

  8. I srpski ustanak • Kada je tursko nasilje dostiglo vrhunac, Srbi su u tajnosti počeli da se spremaju za ustanak • Dahije su saznale za ove pripreme, bojeći se austrijske intervencije, oni su 4.februara 1804.god. na prevaru pogubili veliki broj najuglednijih srpskih trgovaca, sveštenika, knezova, medju kojima su naugledniji Aleksa Nenadović i Ilija Birčanin

  9. Seča knezova samo je ubrzala izbijanje ustanka • 15.februara 1804.god., na Sretenje, u Orašcu, doneta je odluka o podizanju I srpskog ustanka • Za vodju ustanka izabran je Djordje Petrović (poznatiji kao Karadjordje, Crni Djordje)

  10. Djordje Petrović (1762-1817)

  11. Ustanak je u početku imao karakter “bune na dahije”, počeo je paljenjem turskih hanova (svratišta za odmor) • Do prvog sukoba sa dahijama došlo je već krajem februara 1804.god. na Drlupi, u kojem su ustanici odneli pobedu • Prvi poraz, ustanici su doživeli u proleće 1804.god., na Čokešini, u Mačvi, kada je stradalo 313 srpskih hajduka (Ranke ovu bitku naziva “Termopili srpskih hajduka”)

  12. Zbor u Orašcu

  13. Tokom 1804.god. ustanici su isticali da se nisu pobunili protiv sultana, već protiv dahija, koji su silom preuzeli vlast u Beogradskom pašaluku • Porta je uputila bosanskog vezira Bećir pašu da pregovara sa dahijama i srpskim pobunjenicima; on se saglasio da se pogube dahije i da se u pašaluku uspostavi poredak od pre 1801.god. • Dahije su pobegle Dunavom na dunavsko ostrvo Adakale, gde ih je pogubio Milenko Stojković

  14. Milenko Stojković (1769-1831)

  15. Ustanici su zahtevali da sporazum garantuju Austrija i Rusija, na šta Bećir paša nije mogao da pristane • Sultan Selim III je na ustanike poslao vojsku na čelu sa novim beogradskim pašom Hafiz pašom • Do bitke je došlo 1805.god. kod Ivankovca, u kojoj su ustanici, predvodjeni Milenkom Stojkovićem i Petrom Dobrnjcem odneli pobedu • Ovo je bila prva bitka ustanika sa regularnom turskom vojskom, zbog čega ova bitka predstavlja prekretnicu u I srpskom ustanku, umesto bune na dahije, ustanak dobija karakter borbe za oslobodjenje od turske vlasti

  16. Naredne 1806.god. Turci su izveli napad na ustanike iz više pravaca, kako ustanici ne bi mogli da vojsku skoncentrišu na jednom mestu • Najznačajniji pravci napada bili su iz Niša i Bosne • Do dve bitke je došlo: na Mišaru (kod Šapca) i Deligradu (kod Aleksinca) • Bitka na Mišaru se smatra najvećom bitkom i pobedom srpskih ustanika • Ustanike su u bici na Mišaru predvodili: Karadjordje, Jakov Nenadović, Sima Marković, pop Luka Lazarević • U isto vreme ustanici su odbranili utvrdjenje Deligrad, koje je sprečavalo prodor Turaka dolinom Morave, predvodjeni Stanojem Glavašem, Mladenom Milovanovićem, Petrom Dobrnjem i Milenkom Stojkovićem

  17. Krajem 1806.god. ustanici su osvojili grad Beograd, a početkom 1807.god. i beogradsku tvrdjavu • Napad na Beograd predvodili su: Karadjordje, Uzun Mirko Apostolović, knez Sima Marković, Vasa Čarapić (koji je poginuo u napadu), Stanoje Glavaš • Zauzimanjem Beograda i Šapca, početkom 1807.god., oslobodjen je čitav Beogradski pašaluk

  18. Nakon poraza iz 1806.god., Turci su bili voljni da pregovaraju, imajući u vidu i krizu u odnosima sa Rusijom • Ustanici su u Carigrad poslali zemunskog trgovca Petra Ička, koji je ujesen 1806.god. sa sklopio tzv.Ičkov mir, kojim je sultan Srbima garantovao autonomiju na području Beogradskog pašaluka

  19. Krajem 1806.god. Turska se našla u teškom položaju, pošto joj je Rusija objavila rat • Rusiji su ustanici bili potrebni kao saveznici, zbog čega su podsticali ustanike da nastave rat protiv Turske • Zbog toga su ustanici odbacili Ičkov mir i odlučili da nastave rat, sa ciljem oslobodjenja srpskog naroda od turske vlasti • Tokom 1807.god. ustanic su oslobodili Užice i Loznicu, nakon čega je težište ratnih operacija prebačeno na istok, sa ciljem spajanja sa ruskom vojskom u Vlaškoj

  20. Hajduk Veljko Petrović osvojio je Krajinu • Najznačajnije pobede nad Turcima ostvarene su u bitkama na Štubiku i Malajnici • Medjutim, Rusi su iste godine sklopili sa Turcima primirje, koje se odnosilo i na ustanike

  21. Ustanici nisu imali dovoljno predstava o državi i organizaciji vlasti, u tome su imali pomoć učenih Srba iz Habsburške monarhije • Prve institucije ustaničke vlasti osnovane su 1805.god., to su bili komandant Karadjordje i Praviteljstvujušči sovjet, koji se sastojao od predstavnika 12 nahija u Beogradskom pašaluku • Prvi predsednik Sovjeta bio je prota Mateja Nenadović • Od 1808.god. Karadjordje je zvanično prihvaćen za vrhovnog predvodnika

  22. Prota Mateja Nenadović

  23. Temeljne reforme učinjene su 1811.god. • Sovjet je pretvoren u vladu sa 6 ministara (popečitelja) • Karadjordju je zvanično prihvaćena titula vožda, a tada je on objedinio i funkcije vožda i predsednika Sovjeta, čime je ozakonjena njegova apsolutna vlast

  24. Jednogodišnje primirje ustanici su iskoristili za pripremu velike ofanzive, koja je otpočela 1809.god. • Srpska ofanziva usmerena je prema: Bosni; Sandžaku i Crnoj Gori, Vidinu i Nišu • Karadjordje (prema Crnoj Gori) i Sima Marković (prema Bosni) su postigli velike uspehe, ali je neuspeh pretrpljen kod Niša (gde su komandovali Petar Dobrnjac i Miloje Petrović) • Nesloga medju ustaničkim vodjama dovela je do poraza na Čegru, gde je vojvoda Stevan Sindjelić podigao u vazduh barutanu; Turci su od glava poginulih Srba podigli Ćele kulu • Karadjordje je morao da se povuče i spreči turski prodor prema Beogradu

  25. Spomenik na Čegru

  26. 1810.god. ustanici su odneli pobede kod Varvarina i Loznice, u dvema manjim bitkama • Suočena sa napadom Napoleona, Rusija je sa Turskom sklopila mir u Bukureštu 1812.god. • Osma tačka se odnosila na ustanike, kojima je bila predvidjena opšta amnestija, autonomija, ali i predaja oružja i povratak turske vojske u gradove • Nemajući poverenja u Turke, i u želji da sačuvaju ostvareno u ustanku, ustanici nastavljaju borbu • Oslobodjeni opasnosti od Rusije, Turci su sa više strana napali ustaničku Srbiju, i do kraja 1813.god. uspostavili vlast u čitavom Beogradskom pašaluku

  27. Nakon ugušivanja I srpskog ustanka, ponovo je uspostavljen osmanski vojno-administrativni poredak • Za beogradskog vezira postavljen je Sulejman paša Skopljak • Tri najuticajnije ličnosti u Beogradskom pašaluku, nakon ugušenja I srpskog ustanka, bile su: Miloš Obrenović, Stanoje Glavaš i Hadži Prodan Gligorijević, oni za razliku od drugih ustaničkih starešina nisu napustili Srbiju 1813.god.

  28. Stanoja Glavaša su Turci pogubili, a Sulejman paša Skopljak je nastojao da preko Miloša Obrenovića uspostavi kontrolu nad Srbima • Vladavina Sulejman paše Skopljaka bila je obeležena nasiljem i terorom, sličnim dahijskom • Zbog toga je već 1814.god. u okolini Čačka izbila Hadži Prodanova buna • Miloš Obrenović je prihvatio saradnju sa Sulejman pašom i čak je učestvovao u smirivanju Hadži Prodanove bune

  29. Sulejman paša je nastavio sa terorom i nakon gušenja Hadži Prodanove bune, zbog čega se i Miloš Obrenović odlučio na otpor Turcima • Na Cveti, 24.aprila 1815.god., u Takovu, odlučeno je da se podigne II srpski ustanak, za vodju ustanka izabran je Miloš Obrenović

  30. Spomenik u Takovu

  31. Miloš Obrenović (1780-1860)

  32. Borbe u II srpskom ustanku trajale su oko 4 meseca, ustanak je bio ovaj put uperen protiv regularne turske vlasti Sulejman paše Skopljaka • Bitke u II srpskom ustanku su bile slabijeg intenziteta, Miloš Obrenović se više oslanjao na diplomatiju • Najznačajnije bitke II srpskog ustanka vodjene su: na brdu Ljubiću (kod Čačka), kod Paleža (Obrenovac), kod Požarevca i na Dublju ( u Mačvi); bitkom na Dublju okončano je ratovanje • Veći deo Beogradskog pašaluka, osim tvrdjava, bio je oslobodjen

  33. Knez Miloš je prihvatio pregovore sa Marašli Ali pašom, koji su okončani uspehom • Sulejman paša Skopljak je smenjen, a Marašli Ali paša je postao novi beogradski vezir • Ovim sporazumom je uspostavljena dvojna srpsko-turska uprava • Obaveze Srba (harač i obaveze prema spahijama) su precizno definisane • Srpski trgovci su dobili slobodu trgovine • Turska vojska je smela da boravi samo u gradovima, a uz turske starešine u nahijama sedeo je i jedan srpski knez, koji je bio zadužen za srpska pitanja • Uz turske organe vlasti, postojali su i srpski organi: knez, Narodna kancelarija i Narodna skupština

  34. Uspehu II srpskog ustanka doprinele su i spoljnopolitičke okolnosti: poraz Napoleona, nakon čega je došlo do jačanja uticaja Rusije • Situacija se za Osmansko carstvo pogoršala izbijanjem ustanka u Grčkoj (1821.god.); Turci su surovo ugušili grčki ustanak, što je izazvalo intervenciju Engleske, Francuske i Rusije • Rat je završen 1829.god. mirom u Jedrenu, kojim je Grčka stekla nezavisnost, a Osmansko carstvo se obavezalo da reguliše pitanje autonomije Srbije

  35. I hatišerifom iz 1830.god. Srbija je postala autonomna kneževina u okviru Osmanskog carstva • Posebnim beratom Miloš Obrenović je priznat za naslednog kneza • Ovim hatišerifom ostalo je nerešeno pitanje iseljenja Turaka iz Srbije (hatišerifom je Turcima dozvoljeno da borave samo u utvrdjenima: Beogradu, Šapcu, Smederevu, Kladovu, Užicu i Soko-gradu), pitanje prisajedinjenja šest nahija, izvan Beogradskog pašaluka, koje je Karadjordje osvojio tokom I srpskog ustanka, kao i pitanje plaćanja danka sultanu

  36. Zalaganjem kneza Miloša i uz ruski pritisak, turski sultan je 1833.god. izdao II hatišerif, kojim je zaokružena autonomija Srbije; Srbiji je priključeno šest spornih nahija • Ovim hatišerifom je u Srbiji ukinut turski feudalni sistem, to pitanje je rešeno odredjivanjem godišnjeg danka, u koji su ušle i obaveze prema sultanu i prema spahijama (2,3 miliona turskih groša) • Period izmedju 1833. i 1835.god. karakteriše vreme polufeudalnih odnosa, nije bilo feudalnih odnosa, ali je bilo feudalnih dažbina, koje je sakupljala srpska država • Konačno 1835.god. sve dažbine su objedinjene u jedinstveni porez, čime je ostvaren socijalni cilj Srpske revolucije, ukidanje feudalizma

  37. Knez Miloš je tokom svoje prve vladavine (1815-1839.god.) vladao apsolutistički • Takav oblik vladavine on je u početku pravdao nemogućnošću da se izgrade prave državne institucije • U preživelim starešinama I srpskog ustanka video je potencijalne protivnike, zbog čega je mnoge od njih likvidirao: Petra Molera, Pavla Cukića, Simu Markovića, Melentija Nikšića, i konačno 1817.god. Karadjordja • Vladarski položaj je koristio za lično bogaćenje, stekao je ogromno bogatstvo

  38. Apsolutistička vladavina mu je donela dosta neprijatelja • 1825.god. izbila je pobuna Miloja Djaka, koja je bila izazvana kneževima apsolutizmom, ali i socijalnim razlozima; Buna je bila ugušena • Početkom 1835.god. izbila je Miletina buna, pod vodjstvom kneza Milete Radojkovića, koja je kneza primorala da na Sretenje sazove u Kragujevcu Narodnu skupštinu • Skupština je usvojila prvi srpski ustav, Sretenjski ustav, čiji autor je bio Dimitrije Davidović, knežev sekretar, učeni Srbin iz Austrije

  39. Dimitrije Davidović (1789-1838) • Rodom je iz Zemuna • U Beču je štampao prve srpske novine: Novine serbske, koje je kasnije štampao i u Srbiji

  40. Naslovna strana Sretenjskog ustava

  41. Ustav je proklamovao podelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku • Zakonodavnu vlast su delili knez i Državni savet • Poglavlje o gradjanskim pravima napisano je po uzoru na zapadne liberalne ideje (jednakost gradjana pred zakonom, neprikosnovenost privatne svojine, verske slobode)

  42. Srbija je kao država dobila atribute državnosti: granice, grb i zastavu • Zbog ovakvih ustavnih rešenja Sretenjski ustav je od strane protivnika nazvan “francuskim rasadom u turskoj šumi” • Protiv ustava bile su Porta, ali i Austrija i Rusija, koje nisu imale svoje ustave • Ohrabren ovakvim stavovima, posle svega dva meseca, knez Miloš je suspendovao ustav a autori su pali u nemilost

  43. Sukobi izmedju kneza i opozicije nisu prestajali, pa je doneto kompromisno rešenje da se novi ustav napiše u Carigradu • Ustav su sastavili srpski predstavnik u Carigradu, ruski poslanik i Portini činovnici • Ustav je izdat 1838.god. u formi hatišerifa, zbog čega je nazvan Turski ustav • Knezu je pripala izvršna vlast a Državnom savetu zakonodavna; Savet je ograničavao vlast kneza, imao je 17 članova • Posebnim fermanima Porta je Srbiji priznala pravo na grb i zastavu 1839.god.

  44. Prva zastava Srbije, po Sretenjskom ustavu, bila je inspirisana zastavom francuske revolucije, zbog čega je Rusija bila nezadovoljna, pa je ubrzo zamenjena obrnutom zastavom Rusije

  45. Zastava Srbije iz 1835

  46. Zastava Srbije nakon 1835.god.

More Related