1 / 35

UMBILIKALNA KRV KAO IZVOR MATIČNIH ĆELIJA HEMATOPOEZE

UMBILIKALNA KRV KAO IZVOR MATIČNIH ĆELIJA HEMATOPOEZE. Doc. dr Dejan Škorić. MATIČNE ĆELIJE HEMATOPOEZE. M atične ćelije hematopoeze (MĆH ) formiraju zrele ćelije krvi i imune ćelije.

anaya
Download Presentation

UMBILIKALNA KRV KAO IZVOR MATIČNIH ĆELIJA HEMATOPOEZE

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. UMBILIKALNA KRV KAO IZVOR MATIČNIH ĆELIJA HEMATOPOEZE Doc. dr Dejan Škorić

  2. MATIČNE ĆELIJE HEMATOPOEZE • Matične ćelije hematopoeze (MĆH) formiraju zrele ćelije krvi i imune ćelije. • Pluripotentne MĆH (PMĆH) su nediferentovane ćelije koje imaju sposobnost samoobnavljanja, proliferacije, diferencijacije u pravcu raznih specijalizovanih ćelija krvi, usađivanja u odgovarajuću mikrosredinu i mobilizacije iz kostne srži (KS) u perifernu krv (PK). • PMĆH su veoma retke jer je samo 1 od 10.000 ili 15.000 ćelija sa jedrom u KS pluripotentna MĆH. U UK 1 od 1000 ćelija sa jedrom je MĆH.

  3. MATIČNE ĆELIJE HEMATOPOEZE • Pluripotentne MĆH se diferentuju u pluripotentne progenitore (PP), koji su i dalje pluripotentni, ali sa redukovanim potencijalom samoobnavljanja. Daljom diferencijacijom iz njih nastaju pluripotentni mijeloidni progenitori (PMP) i pluripotentni limfoidni progenitori (PLP). Od PMP i PLP nastaju progenitori opredeljeni za dve ili samo jednu lozu. Ovi poslednji se nazivaju opredeljeni progenitori. • Pluripotentne MĆH i progenitorske ćelije nisu morfološki prepoznate i jedini morfološki parametar kojim su ove ćelije definisane je, da pripadaju mononuklearnoj ćelijskoj subpopulaciji i da su veličine malog limfocita. • Daljom diferencijacijom opredeljenih progenitora nastaju morfološki prepoznatljive ćelije, koje se nazivaju prekursorske ćelije i iz kojih sazrevanjem nastaju zrele krvne ćelije (Slika 1).

  4. Slika 1. Šematski prikaz hematopoeze. Sa leve strane se nalaze uobičajene kombinacije antigena koje odgovaraju određenom stepenu diferencijacije, a sa desne strane su prikazani in vivo i in vitro testovi za identifikaciju MĆH, progenitorskih ćelija i zrelih ćelija krvi (preuzeto iz Lord i sar., Stem Cells, 1997).

  5. Fenotipska identifikacija matičnih ćelija hematopoeze • Humane pluripotentne i opredeljene MĆH imaju na svojoj površini CD34 antigen. Ovaj antigen je prisutan na 1-4% mononuklearnih ćelija (MNĆ) kostne srži i 1-2% MNĆ umbilikalne krvi (UK); • CD34+ ćelije predstavljaju heterogenu populaciju i među njima se nalaze: pluripotentne MĆH (oko 1-5%KS; 10%-UK), progenitorske ćelije (oko 20%) i nematične ćelije;

  6. IZVORI MATIČNIH ĆELIJA HEMATOPOEZE • Kostna srž (Thomas i sar., 1957) • Periferna krv (Goldman i sar., 1979) 90% Autolognih TMĆH i 60% Alogenih su iz PK • Umbilikalna krv (Gluckman i sar.,1989)

  7. IZVORI MATIČNIH ĆELIJA HEMATOPOEZE • Kostna srž (Thomas i sar., 1957) • Periferna krv (Goldman i sar., 1979) 90% Autologih TMĆH i 60% Alogenih su iz PK • Umbilikalna krv (Gluckman i sar.,1989)

  8. PODELA ALOGENIH TMĆH PREMA VRSTI DAVAOCA • singene–davalac je identičan blizanac • alogene od srodnog-podudarnog davaoca(30%) • alogene od nesrodnog-podudarnog davaoca (50-80% – KS ili PK) • alogene od nesrodnog-nepodudarnog davaoca (15-30% → UK)

  9. UMBILIKALNA KRV KAO IZVOR MĆH (Istorijat) • Gluckman i saradnici su 1988. godine izveli prvu transplantaciju MĆH iz UK u dečaka sa Fanconijevom anemijom. Davalac je bila njegova HLA-podudarna sestra(Gluckman i sar., 1989). • Početkom 90-ih, urađene su prve TMĆH iz UK od nesrodnih davalaca, a 1992. i 1993. formirane su prve banke za UK (Njujork, Milano i Diseldorf) (Rubinstein i sar., 1993). • Krajem 90-ih godina urađeno je nekoliko stotina TMĆH iz UK od nesrodnih davalaca, a započeto je i intenzivno korišćenje UK za transplantaciju u odraslih bolesnika (Laughlin i sar., 2001).

  10. UMBILIKALNA KRV KAO IZVOR MĆH (Istorijat) • U toku 2004. godine, ustanovljeni su kriterijumi za indikacije i izbor uzoraka UK za TMĆH (Gluckman i sar., 2004). • U današnje vreme ima preko 350.000 kriokonzervisanih uzoraka UK, dostupnih za alogenu TMĆH. Pretraživanje uzoraka UK se vrši preko Netcord organizacije (Wang i sar., 2009). • Do sada je ukupno urađeno preko 10000 TMĆH iz UK i oko 20% alogenih TMĆH poslednjih godina urađeno iz UK (Gluckman i sar., 2010).

  11. Prednosti UK kao izvora MĆH (1) • Umbilikalna krv je neograničeno dostupan izvor MĆH.Formiranjem banaka za UK, potencijalno neograničen broj uzoraka UK može da se dugotrajno skladišti u njima; • Nema rizika za davaoce umbilikalne krvi. Ako se primenjuju uobičajene ginekološke procedure, prikupljanje UK je potpuno bezbedno po porodilju i novorođenče; • Umbilikalna krv je lako i brzo dostupan izvor MĆH. Zamrznuti uzorci u bankama za UK su godinama apsolutno dostupni za TMĆH, dok se godišnje se gubi iz registra (BMDW) oko milion dobrovoljnih davalaca KS ili PK i to zbog bolesti, gubitka volje za donaciju ili smrti.

  12. Prednosti UK kao izvora MĆH (2) • Redukovana incidenca i težina GVHD posle TMĆH iz UK i pored HLA-nepodudarnosti je posledica smanjenog broja i imunske nezrelosti T limfocita i APĆ. T limfociti su “devičanski” i (10-1000 puta) manje aloreaktivni od ćelija iz PK. Smanjena je produkcija Th1 citokina (IL-2 i INF-γ), što doprinosi smanjenom kapacitetu T limfocita iz UK za Th1 citotoksični imunski odgovor. • Smanjen rizik od transmisivnih virusnih infekcija. Novorođenčad se inficiraju CMV i EBV u toku intrauterinog perioda (transplacentarno) ili perinatalno i infekcije su u tom uzrastu retke (1%). Inficiranost CMV i EBV je velika (do 70%) kod starije dece i odraslih osoba.

  13. Nedostaci UK kao izvora MĆH (1) • Uzorci UK imaju manji broj MĆH u odnosu na kalem iz KS ili PK.Kalem iz KS ima 10 puta više CD34+ ćelija od prosečnog uzorka UK, a kalem iz PK i do 100 puta više. Posledice su: povećano je odbacivanje kalema (od 7% do 22%); produženo je vreme potrebno za obnavljanje granulocitopoeze (N>500/mm3) (od 23 do 33 dana), i trombocitopoeze (Tr>20.000/mm3) (od 54 do 90 dana) ipovećana je smrtnosti od posledica transplantacije (transplant related mortality - TRM) (od 20% do 44%) u odnosu na TMĆH iz KS od nesrodnih, podudarnih davalaca. Ćelijska doza je najznačajniji faktor za prognozuTMĆH iz UK.

  14. Minimalna ćelijska doza za TMĆH iz UK • Deca: > 3,7 x 107 NĆ/kg • Odrasli: >2,0 x 107 NĆ/kg > 1,7 x 105 CD34+/kg > 4 x 104 CFU-GM/kg (Gluckman i sar., 2005)

  15. Nedostaci UK kao izvora MĆH (2) • Uzorci umbilikalne krvi imaju manji broj i redukovanu funkcionalnu aktivnost limfocita i antigen prezentujućih ćelija u odnosu na kostnu srž ili perifernu krv.Funkcionalna nezrelost T limfocita povećeva rizik za nastanak teških infekcija u ranom posttransplantacionom periodu.Incidenca potencijalno fatalnih infekcija je značajno viša (sespa=55%) posle TMĆH od nesrodnih davalaca UK. • Umbilikalna krv se može samo jednom prikupljati – nema mogućnosti da se matične ćelije hematopoeze ililimfociti ponovo prikupljaju od istog davaoca. U slučaju recidiva maligne bolesti posle TMĆH iz KS ili PK, moguće je ponovo prikupiti MĆH ili limfocite od istog davaoca i primeniti sekundarnu TMĆH (retransplantacija), ili indukovati antitumorski efekat putem infuzije limfocita davaoca. UK se prikuplja samo jednom – neposredno posle rođenja deteta.

  16. Primena UK u alogenoj TMĆH od nesrodnih davalaca • Ključno pitanje: kakvi su rezultati postignuti u lečenju dece i odraslih primenom UK u odnosu na KS i PK • Hwang i sar., 2007. godine su objavili izuzetnu retrospektivnu studiju u kojoj su zaključili: • Od 1124 objavljenih radova samo 6 mogu da se koriste u komparativnoj analizi WCE i PltE, TRM, aGVHD i cGVHD, RR, DFS i OS, posle primene UK (0-2 HLA-nepodudarnost) vs. KS (6/6 HLA-podudarnost); • Produženo je vreme prihvatanja kalema (WCE i PltE) i povećana je smrtnost od posledica transplantacije, ali je smanjen procenat relapsa i redukovana je incidenca i težina aGVHD i cGVHD, posle primene UK u odnosu na KS, tako da nema statistički značajne razlike u DFS i OS (i za decu i za odrasle).

  17. Strategije za uvećanje ćelijske doze iz UK • Poboljšanje metodologije prikupljanja i kriokonzervacije uzoraka UK; • Simultana transplantacija 2 uzorka UK – dvostruka TMĆH iz UK; • Ex vivo ekspanzija MĆH iz UK; • Primena kondicionog protokola sa redukovanim dozama radio i/ili hemioterapije.

  18. Prikupljanje uzoraka UK – određivanje hematološkog potencijala • Adekvatno prikupljanje UK je neophodno za obezbeđivanje kvalitetnih uzoraka UK, što podrazumeva uzorke sa što većim hematološkim potencijalom. • Hematološki potencijal predstavlja sposobnost određenog kalema da obnovi hematopoezu i posredno se određuje na osnovu broja NĆ, CD34+ ćelija i opredeljenih progenitorskih ćelija (CFU-GEMM, CFU-GM i BFU-E). • Harris i saradnici (1994) su u fundamentalnoj studiji prikazali da, bez obzira na metod prikupljanja UK, broj NĆ u jednom ml UK je uvek isti. To praktično znači da se prikupljanjem uzorka sa većom zapreminom, obezbeđuje veći apsolutni broj NĆ.

  19. Prikupljanje uzoraka UK • Optimalan i opšteprihvatljiv metod prikupljanja UK još uvek nije ustanovljen. • Dileme i pitanja u vezi procedure: ko (ginekološko osoblje ili specijalizovani timovi), kada (pre porođaja placente ili posle porođaja placente; rano klemovanje pupčanika ili odloženo), kako (putem gravitacije ili nekim drugim metodom) treba da prikuplja UK da bi dobio kvalitetne uzorke sa najvećom mogućom zapreminom i bez kontaminacije sa patogenim agensima i limfocitima porodilje. • Do sada je postignuta jedino saglasnost u vezi sa korišćenjem zatvorenih sistema (setova) za prikupljanje i delimična saglasnost o ranom klemovanju pupčanika posle porođaja deteta.

  20. Prikupljanje uzoraka UK – metodi • In utero metod • Ex utero metod • Kombinovanimetod

  21. In utero metod Prikupljanje UK in utero metodom se obavlja u toku trećeg stadijuma porođaja, tj. neposredno po rođenju deteta, a pre porođaja posteljice. Kese su postavljene ispod nivoa posteljice, što omogućava oticanje krvi iz posteljice i pupčanika u kese pod dejstvom gravitacije. Proceduru vrše ginekolozi ili babice. Prednosti in utero metoda: • izbegavanje procesa koagulacije UK i stvaranja ugrušaka; • Izbegavanje moguće rupture posteljice i pupčanika u toku porođaja. Nedostaci in utreo metoda: • veća mogućnost bakterijske kontaminacije uzoraka UK; • proceduru obavlja ginekološko osoblje, čija je pažnja više usmerena na porođaj. Većina autora je prikazala da je in utero metod efikasniji od ex utero metoda.

  22. Prikupljanje uzoraka UK-uticaj ginekoloških faktora • Na zapreminu uzorka UK pored metoda prikupljanja utiču i ginekološki faktori (Jones i sar., 2003; Askari i sar., 2005; Solves i sar., 2005; Mancinelli i sar., 2006; George i sar., 2006). • U svim studijama je potvrđeno da telesna težina novorođenčeta (TT) i težina placente (TP) utiču na zapreminu i broj ćelija, tj. veća TT i TP obezbeđuju uzorke sa većom zapreminom i brojem ćelija. • Otkriveno je da na zapreminu uzoraka utiče i dužina pupčanika (duži pupčanik/↑v), broj prethodnih trudnoća (prvorođeno dete/↑v), gestacijski uzrast (duže trajanje trudnoće/↑v), način porođaja (Carski rez/↑v) i pol deteta.

  23. Kriokonzervacija uzoraka UK(1) • TMĆH iz UK od nesrodnih davalaca, zahteva efikasne procedure prikupljanja, obrade i kriokonzervacije (Wall i sar., 2005). • Namena različitih metoda (protokola) kriokonzervacije je sprečavanje mogućih oštećenja ćelija tokom procesa zamrzavanja i odmrzavanja (tzv. kriooštećenja). • Da bi se sprečio nastanak kriooštećenja, neophodno je odrediti optimalnu brzinu hlađenja i koncentraciju krioprotektora, jer su to dva glavna faktora koji utiču na preživljavanje zamrznutih ćelija (Balint i sar., 1999). • Brzina hlađenja može biti kompjuterski kontrolisana (programirano zamrzavanje) ili nekontrolisana (neprogramirano zamrzavanje), a od krioprotektora se u današnje vreme koriste jedino dimetilsulfoksid (DMSO) i HES (Hunt i sar., 2006).

  24. Kriokonzervacija uzoraka UK(2) • Protokoli kriokonzervacije UK su nastali od protokola korišćenih za zamrzavanje matičnih ćelija KS i PK; • Prilikom kriokonzervacije kalema iz KS ili PK nije neophodno da oporavak ćelija bude optimalan, jer obično u kalemu pre kriokonzervacije ima „višak“ MĆH. • Suprotno od KS i PK, u UK se nalazi inicijalno mali broj MĆH, tako da je neophodno da kriokonzervacija bude optimalna, tj. da što je moguće veći broj ćelija preživi zamrzavanje.

  25. Kriokonzervacija uzoraka UK(3) • Donaldson i saradnici (1996) su prvi objavili komparativnu studiju u kojoj su vršili kriokonzervaciju uzoraka UK sa različitim koncentracijama DMSO-a, u kombinaciji sa različitim brzinama hlađenja. • Zaključili su da je kompjuterski kontrolisana brzina hlađenja od 1 do 2 ºC/min, kao i koncentracija DMSO-a od 5% do 10%, odgovarajuća za adekvatan oporavak CD34+ ćelija. • Kasnije, u drugim studijama su prikazani oprečni rezultati oporavka MĆH posle primene programiranog ili neprogramiranog zamrzavanja (Ballatore i sar.,1996; Shlebak i sar., 1999;Hunt i sar., 2003;Meyer i sar., 2006).

  26. Naša iskustva • Prvi uzorak UK u Srbiji je prikupljen u junu 2000. godine (Škorić, Sinđić, Popović) • Kasnije je prikupljeno preko 100 uzoraka upotrebom aktivnog i standardnog in utero metoda

  27. Škorić D., Sinđić M., Balint B., Petakov M., Stojimirović E., Rodić P., Jovanović N.: Savremene mogućnosti korišćenja umbilikalne krvi kao izvora za transplantaciju matične ćelije hematopoeze. Bilt transf 2004, 50(1-2):123-126. Škorić D., Balint B., Petakov M., Sinđić M., Rodić P.: Cryopreservation of umbilical cord blood. Bilt transfuziol 2006, 52 (1): 12-16. Škorić D. Umbilikalna krv kao izvor matičnih ćelija hematopoeze. Bilt.hetmatol. 2007, 35:27-34. Škorić D., Balint B., Petakov M., Sinđić M., Rodić P.: Collection strategies and cryopreservation of umbilical cord blood. Transfus Med. 2007 Apr;17(2): 107-13 Škorić D., Sindjić M., Balint B., Petakov M., Rodić P. Comparisson between two different umbilical cord blood collection strategies while the placenta is still in uterus. Pediatric Blood & Cancer 2006; 47(4):462 Škorić D., Sinđić M., Balint B., Petakov M. and Ivanovski P. Influence of Obstetric Factors on Quality of Umbilical Cord Blood Units. Pediatric Blood & Cancer 2008; 51(4):541 .

  28. DOPRINOS METODOLOGIJI PRIKUPLJANJA, IZDVAJANJA I KRIOKONZERVACIJE MATIČNIH ĆELIJA HEMATOPOEZE IZ UMBILIKALNE KRVI dr Dejan Škorić Doktorska disertacija, jun 2007.

  29. Tabela 1. Rezultati prikupljanja UK upotrebom aktivnog i standardnog in utero metoda *Srednja vrednost ± standardna devijacija **Odbačeni uzorci su manji od 50 ml i/ili imaju manji apsolutni broj NĆ od 8 x 108 NSZ = nema statističke značajnosti

  30. Tabela 2. Protokoli kriokonzervacije mononuklearnih ćelija umblikalne krvi

  31. Grafikon 1.Procedura programiranog zamrzavanja se sastoji od 5 faza: I = 5°C/min, 4 minuta ; II = 0°C/min, 5 minuta (ekvilibracija); III = 2°C/min, 5 minuta; IV = 1°C/min, 35 minuta; V = 5°C/min, 5 minuta.

  32. Tabela 2. Uticaj ginekoških faktora na kvalitet uzoraka umbilikalne krvi (TT i TP) *srednja vrednost ± standardna devijacija (SD)

  33. Rezultati postignuti u našem istraživanju stvorili su tehničko-manipulativne preduslove za prikupljanje, izdvajanje i kriokonzervaciju umbilikalne krvi. Ovi preduslovi su neophodni za formiranje javne/nacionalne banke za UK u Srbiji, koja bi omogućila savremeno lečenje bolesnika u kojih je neophodna transplantacija matičnih ćelija hematopoeze od nesrodnih davalaca.

More Related