1 / 20

OSLONITI SE

OSLONITI SE. Kad je liječnik ušetao u bolničku sobu Diane Blessing, ona je još bila slaba nakon operacije.

aisha
Download Presentation

OSLONITI SE

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. OSLONITI SE

  2. Kad je liječnik ušetao u bolničku sobu Diane Blessing, ona je još bila slaba nakon operacije.

  3. Njezin muž David držao ju je za ruku dok su se pripremali za najnovije vijesti. To popodne, 10. ožujka 1991., pogoršanja su prisilila Dianu, samo 24tjednatrudnu, podvrći se žurnom carskom rezu kako bi porodila curicu Danu Lu Blessing, koju su nestrpljivo očekivali. Bila je duga 36 cm i težila samo kilogram i devet dekagrama. Znali su da je prerano rođena.

  4. A liječnikove nježne riječi odzvanjale su poput bombi. »Mislimo da ne će preživjeti«, rekao je koliko je god mogaonježnije.

  5. »Postoji samo 10% vjerojatnosti da će preživjeti noć, a čak i tada njezina budućnost bit će okrutna.« Otupjeli od nevjerice, David i Diana slušali su dok je liječnik objašnjavao poražavajuće poteškoće s kojima će se Dana vjerojatno morati suočiti ako preživi.

  6. »Ona ne će nikad hodati, govoriti, vjerojatno će biti slijepa i vrlo je vjerojatno da će biti sklona drugim nesagledivim poteškoćama kao što su cerebralna paraliza, potpuna umna zaostalost, i tako dalje, i tako dalje.« »Ne! Ne!«, bilo je sve što je Diana mogla reći.

  7. Ona i David, s njihovim petogodišnjim sinom Dustinom, dugo su sanjali dan kad će dobiti curicu koja će postati dio njihove obitelji.

  8. Sada, kroz samo nekoliko sati, taj san je polako iščezavao.

  9. Ali čim su prošli prvi dani, nova tjeskoba ušla je u Davidov i Dianin život zbog toga što je Danin nerazvijeni živčani sustav bio jako ranjiv,najlaganiji poljubac ili dodir samo bi pojačao njezinu bol, tako da nisu mogli niti priviti svoju malu krhku curicu na grudi kako bi joj pružili snagu svoje ljubavi.

  10. Sve što su mogli, dok se Dana borila sama ispod ultraljubičastog svjetla u isprepletenim cijevima i žicama, jest moliti se da Gospodin ostane blizu njihove male curice.

  11. Činilo se kao da ne će dočekati trenutak kad će Dana ojačati.

  12. Ali kako su tjedni prolazili, ona je polako dobivala po gram na težini i gram na snazi. I nakon dva mjeseca, iako su liječnici nastavili nježno ali ustrajno upozoravati da su njezini izgledi preživljavanja, a kamoli življenja bilo kakvog uobičajenog života, jednaki ništici, Dana je otišla doma iz bolnice kako je njezina majka to i predvidjela.

  13. Pet godina nakon svega, Dana je bila majušna ali žilava curica sa sjajnim sivim očima i neutaživom željom za životom.

  14. Nije pokazivala nikakve znakove umnih niti tjelesnih nedostataka. Jednostavno, ona je bila sve što djevojčica može biti i više od toga. Ali, sretan završetak njezine priče još nije blizu.

  15. Jednog ugodnog popodneva u ljeto 1996., pokraj njezine kuće u Irvingu, Texasu, Dana je sjedila u majčinom krilu na nenatkrivenim tribinama mjesnog perivoja gdje je vježbala momčad njezinog brata Dustina. Kao i uvijek, Dana je neprestano brbljala sa svojom majkom i nekoliko odraslih koji su sjedili pokraj njih, kad odjednom utihnu. Prekriživši ruke preko grudi, mala Dana upita: »Osjećaš li taj miris?«

  16. Mirišući zrak i otkrivajući blizinu grmljavine, Diana je odgovorila: »Da, miriše na kišu.« Dana je zatvorila svoje oči i ponovo upitala: »Osjećaš li taj miris?« Još jednom majka joj je odgovorila: »Da, mislim da ćemo se smočiti. Miriše na kišu.« Još uvijek zanesena trenutkom, Dana je zatresla glavom, dotaknula svoja uska ramena malenim rukama i glasno izjavila:

  17. »Ne, to miriše poput Njega.

  18. To miriše poput Boga kad nasloniš glavu na Njegove grudi.« Suze su napunile Dianine oči dok je Dana sretno skočila i otišla se igrati s drugom djecom. Prije nego što su došle kiše, riječi njezine kćeri potvrdile su ono što su Diana i svi članovi njezine proširene Blagoslovljene obitelji znali cijelo vrijeme, makar u svojim srcima.

  19. Tijekom tih dugih dana i noći prvih dva mjeseca njezinog života, kad su joj živci bili preosjetljivi da je oni dotaknu, Gospodin je držao Danu na Svojim grudima i Njegov ljubljeni miris je ono čega se ona tako dobro sjeća.

  20. ANĐELI POSTOJE, ali ponekad one koji nemaju krila zovemo PRIJATELJI. Pošalji ovo svojim anđelima! http://www.miljenko.info/

More Related