teorija javnog izbora n.
Download
Skip this Video
Loading SlideShow in 5 Seconds..
Teorija javnog izbora PowerPoint Presentation
Download Presentation
Teorija javnog izbora

play fullscreen
1 / 32

Teorija javnog izbora

322 Views Download Presentation
Download Presentation

Teorija javnog izbora

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Presentation Transcript

  1. Teorija javnog izbora Predavanje iz Političke ekonomije 03.04.2008. Asistentica: Paula Letunić

  2. Teorija javnog izbora /1/ • Terminološki: javni izbor (public choice) ili teorija kolektivnog izbora (collective choice) ili teorija racionalnog izbora (rational choice) • Ekonomska analiza političkog procesa

  3. Klasifikacija ekonomskih dobara /1/ • Na osnovu dvaju kriterija (Ostrom, 1977.): - konkurentnosti u korištenju ili potrošnji i - mogućnosti isključenja neplatiša iz potrošnje razlikujemo četiri vrste dobara: • Privatna dobra (private goods) • Dobra s plaćanjem naknade (toll goods) • Opća dobra (common pool resources) • Javna dobra (public goods)

  4. Klasifikacija dobara /2/

  5. Javna dobra /1/ • Karakteristike: • Head,1974. • Zajednička ponuda • Nemogućnost isključenja iz potrošnje • Odnos razmjenskog mehanizma i velikog broja • Ostrom, 1977. • Nekonkurentnost u potrošnji • Nemogućnost isključenja iz potrošnje • Mogućnost zasićenja • Zajedničko korištenje ili potrošnja • Kako zadovoljiti uvjete za efikasnom proizvodnjom javnih dobara?

  6. Mikroekonomska analiza

  7. Javna dobra /2/ • Postoje četiri mehanizma pribavljanja javnih dobara: • ALTRUIZAM • ANARHIJA • TRŽIŠTE • DRŽAVA-VLADA

  8. Tranzitivne/netrazitivne preferencije • Tranzitivne preferencije – svaki birač ima konzistentni redoslijed preferencija • Netranzitivne preferencije – dovode do glasačkog paradoksa –situacije da ni jedna odluka ne može dobit većinu nad drugim odlukama

  9. Ponašanje političara • Politički poduzetnici (Frohlich, Oppenheimer i Young,1971.) • Političari, kao poduzetnici, proizvode/pribavljaju dobra radi profita • Pribavljaju javna dobra • Političari profit ostvaruju na četiri načina: • Davanje dobrovoljnih donacija političarima – nesklonost darivanju novca • Plaćanja od strane dobavljača čimbenika proizvodnja za protuuslugu u ugovorima o proizvodnji javnih dobara • Oporezivanje • Iznuđivanja – nije primjereno demokratskim državama • Ideološki poduzetnici – političari koje ponekad zanima sadržaj onog što proizvode/pribavljaju

  10. Ponuda javnih dobara • Početno se pretpostavljalo da su individualne potražnje za javnim dobrima mogu efikasno i automatski zadovoljiti – kasnije utvrđeno, ovakva pretpostavka je pogrešna • Puviani, ponudu javnih dobara objašnjava preko koncepta FISKALNE ILUZIJE – vlade uvijek djeluju tako da prikriju teret poreza koje predlažu, dok državne rashode povećavaju koliko je to god moguće

  11. Prema Downsu – u politici se sučeljavaju ponuđači koji su oboružani znanjem i potrošači koji su racionalne neznalice

  12. Birač kao potrošač • Racionalnost glasovanja • Stranački difrencijal – predstavlja razliku između pobjede njemu najdraže stranke i stranke koja mu je druga po dragosti • Ako se stranački diferencijal pomnoži s mogućnošću da vaš glas bude odlučujući i usporedi s troškom glasovanja – prava mjera racionalnosti glasovanja • Mjera je izuzetno mala • Sam odlazak na biralište predstavlja veći trošak • Mnogo egzogenih elemenata utječe na birače da izađu na biralište

  13. Glasovanje se vezuje uz ALTRUISTIČKO ponašanje i to: • ALTRUIZAM DOBARA • ALTRUIZAM SUDJELOVANJA

  14. Birač kao potrošač /2/ • Problem: mnogi birači ne znaju kako glasovati za vlastite interese • S obzirom na informiranost birača, Downs formirana dva modela: • Okruženje u kojem vlada savršena informiranost, a dolaženje do informacija je besplatno -Downs zaključuje da u ovom slučaju birač prilikom glasovanja ocjenjuje aktualne učinke stranke na vlasti • Okruženje u kojem je znanje nesavršeno, a dolaženje do informacija skupo - Zaključuje da pomanjkanje informacija stvara u biračkom tijelu potražnju za ideologijama

  15. Prostorna analiza konkurencije /1/ • Hotelling,1929. postavio tezu da stranke u dvostranačkom sustavu konvergiraju u jedno točci, nastojeći se približiti poziciji središnjeg-medijskog birača – u tom slučaju dvije stranke počinju sve više sličiti jedna drugoj

  16. Prostorna analiza konkurencije /2/ • U ovakvoj distribuciji se ne može dokazati navedena teza • U ovom slučaju biračko tijelo je polarizirano, demokracija ne vodi do učinkovite i stabilne vlade • Jedino rješenje je promijeniti raspored unutar snaga biračkog tijela ili će demokracija biti zamijenjena tiranijom

  17. Prostorna analiza konkurencije /3/ • Ovakva distribucija karakteristična je za sustave s više dominantnih stranaka • Svaka od tih stranaka želi zadržat segment političkog kontinuuma te se vezuje za određenu ideologijsku poziciju • Pitanje jednodimenzionalnosti/višedimenzionalnosti političke arene

  18. Lobiranje • Interesna skupina • politološki pojam koji uvodi Mancur Olson,1965. • Olson razlikuje tri vrste skupina: povlaštene, srednje i latentne /sl. male, srednje i velike/ • Povlaštene skupine– postoji barem jedan član koji osobno mnogo zarađuje od javnog dobra, pa ga je voljan pribaviti i sam, ako je potrebno. • Srednje skupine – članovi srednje skupine preko obećanja i uvjetne suradnje mogu pribaviti javno dobro. • Latentne skupine – ne postoji organizirana skupina, nego grupu ljudi povezuje zajednički cilj

  19. Efikasnost lobiranja ovisi o veličini skupine – • Iskustvo je pokazalo da su najefikasnije male homogene skupine jer mogu postići konsenzus oko zajedničkih ciljeva

  20. Teorija političkih koalicija /1/ • Pobjednička koalicija – svaki skup stranaka koji osigurava većinu mjesta u parlamentu • Gubitnička koalicija – predstavlja skup stranaka koje nisu u pobjedničkoj koaliciji • Blokirajuća koalicija – svaka koalicija koja nije ni pobjednička ni gubitnička • Pivot ili pivotalna stranka – svaka stranka koja može pobjedničku koaliciju pretvorit u gubitničku • Shapley Shubikov indeks moći /1954./

  21. Teorija političkih koalicija /2/ • Rikerova teorija koalicija • Izložena u dvije knjige; Teorija političkih koalicija,1962. i Liberalizam nasuprot populizma: razlika između teorije demokracije i teorije društvenog izbora,1982. • Riker postavlja tezu da političari žele dobit upravo onoliko glasova koliko je dostatno da steknu vlast

  22. Teorija političkih koalicija /3/ • Downsova teorija koalicija • Razvijena u knjizi Ekonomska teorija demokracije, 1957. • Prema Downsu političari teže dobit što veći broj glasova, da maksimiziraju svoje glasove, a ne da steknu tek toliko koliko im je potrebno da imaju većinu

  23. Teorija političkih koalicija /4/ • Minimalna pobjednička koalicija • Riker preuzeo ideju od Von Neumanna i Morgensterna /1947./ • Igra nulte sume – minimalna pobjednička koalicija-dobici pobjednika upotpunosti poništavaju gubitke gubitnika • Glavni nedostaci: • Ne uzima u obzir veličine stranaka koje su u koaliciji • Ni komplementarnost/nekomplementarnost njihovih ideologija i programa

  24. Teorija političkih koalicija /5/ • Strateško glasovanje – slučaj kad se glasanjem ne izražava stvarni redoslijed preferencija, nego se njime nastoje poboljšati izgledi političke opcije • Međusobno podupiranje ( logrolling)– skupine zastupnika imaju značajan poticaj da trguju s glasovima u zamjenu rješavanje pitanja koja su u njihovom interesu

  25. Paradoksi glasovanja • Glavne analize glasovanja poznate su kao: • Bordova metoda ocjenjivanja • Blackova analiza pravila većine • Arrowljev paradoks

  26. Bordova metoda ocjenjivanja /1/ • Pokušao utvrditi mehanizam glasovanja koji će dovesti do najispranijih odluka za društvo • Sustav glasovanja koji uključuje redoslijed preferencija • Prema pojedinačnom sustavu glasovanja, pobjeđuje kandidat A, iako je većina dala prednost kandidatima B i C u omjeru 13:8 • Zbog toga, Borde predlaže dvostruki korektivni kriterij • Svaki birač treba odrediti svoj redoslijed predloženih kandidata • Treba izvršiti niz izbora po parovima među kandidatima

  27. Bordova metoda ocjenjivanja /2/ • Izračunavanje rezultata glasovanja po parovima u 3 kruga

  28. Condorcetov pobjednik • Alternativa koja dobiva jednostavnu većinu nad bilo kojom drugom alternativom • Većinsko pravilo odlučivanja postaje optimalno pravilo odlučivanja • Condorcet smatra da irelevantne faktore (Bordov odnos pobjedničkog kandidata i ostalih opcija) ne treba uzimati u obzir

  29. Blackova analiza pravila većine • Black je pokazao da pravilo većine može dovesti do uravnoteženog ishoda pod uvjetom da su preferencije birača jednovršne • Ako su preferencije birača jednodimenzionalne onda se uspostavlja vršna preferencija medijanskog birača

  30. Arrowljev paradoks • Prema Arrowu postoje dvije vrste društvenog izbora: • Glasovanje – odnosi se na donošenje političkih odluka • Tržišni mehanizam – odnosi se na donošenje ekonomski odluka • Racionalno ponašanje političke zajednice označava da se u procesu kolektivnog odlučivanja odabire ona opcija koja ima najvišu korisnost na društvenoj skali preferencija – međutim paradoks glasovanja to ne potvrđuje

  31. Opći teorem mogućnosti – kojim objašnjava koje uvjete je potrebno ispuniti da bi funkcija društvenog blagostanja bila zasnovana na pojedinačnim vrijednostima • Uvjet univerzalne domene • Uvjet nediktature • Nedominantni Paretov uvjet • Uvjet neovisnosti o irelevantnim opcijama • Arrow zaključuje, da svaka funkcija društvenog blagostanja koja želi udovoljit zahtjevu racionalnosti i zadnja dva uvjeta teorema mogućnosti, mora prekršiti prva dva uvjeta – uvjet nenametanja i odsustvo diktature • Ovaj teorem je primjenjiv i metode većinskog glasovanja i na tržišni proces, jedino nije primjenjiv u slučajevima jednodušnog sporazuma biračkog tijela i kad tražena većina pojedinaca ima jednake preferencije

  32. Hvala na pažnji