DEFEKTOLOG U OSNOVNOJ ŠKOLI

1. DEFEKTOLOG U OSNOVNOJ ŠKOLI Pripremila:Ksenija Šperanda

2. EDUKACIJSKO – REHABILITACIJSKI FAKULTET TRI STUDIJSKA SMJERA: • poremećaji u ponašanju (socijalna pedagogija) • poremećaji govora (logopedija) • Polivalentni smjer-mentalna retardacija, autizam, oštećenja vida, motorički poremećaji i kronične bolesti (rehabilitacija)

3. POSLOVI DEFEKTOLOGAKAO STRUČNOG SURADNIKA STRUČNO PEDAGOŠKI RAD I SURADNJA S UČENICIMA • opservacija učenika u razredu (zbog detekcije poteškoća) • intervencija u razred (disciplinski problemi i problem nasilja) • otkrivanje i dijagnosticiranje teškoća u razvoju (Povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta) • individualni rad s djecom koja imaju rješenja o prilagođenomi individualiziranom programu (pomoć u učenju) • individualni savjetodavni rad s djecom sa i bez poremećaja u ponašanju • grupni rad sa skupinama djece (savjetodavni, radionice, MKSS)

4. SURADNJA S UČITELJIMA • individualni ili grupni savjetodavni rad s učiteljima – svakodnevno - pomoć u rješavanju disciplinskih problema - savjetovanje u svezi učenika s poremećajima u ponašanju • savjetovanje u svezi učenika koji imaju rješenja o IOOP-u. • suradnja s razrednicima • radionice na satovima SRO • Učiteljska i razredna vijeća • Stručni aktivi – stručno predavanje

5. DJECA S POSEBNIM POTREBAMA – RAD S NJIMA U ŠKOLI

6. TEŠKOĆE U UČENJU - POREMEĆAJI ČITANJA I PISANJA SPECIFIČNE TEŠKOĆE U ČITANJU – DISLEKSIJA ALEKSIJA – potpuna odsutnost vještine čitanja DISLEKSIJA - nemogućnost spajanja slova - nemogućnost automatskog čitanja cijelih riječi - nerazumijevanje pročitanog SPECIFIČNE TEŠKOĆE U PISANJU – DISGRAFIJA AGRAFIJA – potpuno nesvladavanje vještine pisanja DISGRAFIJA - nesposobnost djeteta da ovlada vještinom pisanja - monogobrojne trajne i tipične greške na razini slova i sloga, riječi i rečenice (ispuštanje, zamjenjivanje, dodavanje...)

7. TRETMAN DISLEKSIJE I DISGRAFIJE • disgrafičke greške pisanja su mogobrojne i trajne • potreban logopedski tretman • kod djeteta sa poteškoćama disleksije i disgrafije treba izbjegavati kažnjavanje negativnim ocjenama - dodatno pogoršava emocionalno stanje djeteta i onemogućuje napredovanje u učenju • prirodne početne poteškoće učenika u čitanju i pisanju ne zahtijevaju logopedske intervencije, već povećanu pažnju učitelja i defektologa tj. individualni rad s djetetom

8. MUCANJE Mucanje je govorni poremećaj različite etiologije (emocionalna oštećenja, traume, posljedica pogrešnog modela po kojem se uči govor, brzopletost govora, gutanje riječi i slogova) KAKO SE NE SMIJE POSTUPATI S DJETETOM? • Štedjeti dijete od govora – najveća pogreška • Pomagati mu u govoru, govoriti umjesto njega KAKO RADITI S DJETETOM? • Treba mu osigurati relativan mir (izbjegavati ismijavanje) • Stimulirati društvenu aktivnost • Tretman je logopedski ili medicinski • Dok traje tretman treba učiti dijete da: govori punim plućima, da govori polagano i da govori glasno • Vrlo je dobro uključiti dijete u neku vokalnu aktivnost – npr. pjevanje

9. POVJERENSTVO ZA UTVRĐIVANJE PSIHOFIZIČKOG STANJA DJETETA ČLANOVI POVJERENSTVA: • dr. Višnja Luić- spec. školske medicine • Nada Crnković, pedagog • Ksenija Šperanda, (defektolog) • Romana Ničiforović-Kliček-,psiholog • učitelj RN ili PN • dijagnosticiranje poteškoća u razvoju (disleksija, disgrafija, laka mentalna retardacija, poremećaji u ponašanju, ADHD; itd) • timski se donosi rješenje o primjerenom obliku školovanja u osnovnoj školi (prilagođeni program ili individualizacija) • ukoliko je potreban određeni dodatni tretman, stručni suradnici, uz suradnju roditelja, šalju dijete potrebnom stručnjaku (logopedu, psihologu, psihijatru, itd.)

10. POREMEĆAJI U PONAŠANJU KRITERIJI KOJI MORAJU BITI ZADOVOLJENI KAKO BI PONAŠANJE BILO POREMEĆENO: • Ponašanje mora biti različito od ponašanja većine • Ponašanje mora trajati određeno vrijeme • Ponašanje mora biti štetno ili opasno za tu osobu ili okolinu • Mora biti prisutno odupiranje takvog ponašanja promjeni • Ponašanje iziskuje dodatnu stručnu i / ili društvenu pomoć U pozadini poremećaja u ponašanju nalaze se EMOCIONALNE TEŠKOĆE

11. ORGANSKO UVJETOVANI POREMEĆAJI U PONAŠANJU posljedica ozlijede mozga poremećaji percipiranja, mišljenja i emocionalnog ponašanja ometaju normalan proces učenja hiperaktivnost se očituje putem dvaju osnovnih oblika važnih za učenje: SENZORNA HIPERAKTIVNOST (uzrokuje reagiranje djeteta na nebitne podražaje) MOTORIČKA HIPERAKTIVNOST (nesposobnost djeteta da se suzdrži od reakcije na podražaj koji izaziva motoričku reakciju) uz hiperaktivnost značajka ove djece je i DISOCIJACIJA (dijete vidi dijelove stvari, ali ne shvaća cjelinu) i PERSERVACIJA (nesposobnost pojedinca da s lakoćom prelazi iz jedne mentalne aktivnosti u drugu) SIROMAŠNA MOTORNA KOORDINACIJA I PROSTORNA ORIJENTACIJA

12. PODJELA POREMEĆAJA U PONAŠANJU • Pasivni - u kojima je subjekt pasivan • Aktivni - subjekt je aktivniji negoli većina u toj situaciji U školi se većinom reagira na aktivne poremećaje u ponašanju zbog toga jer njima djeca štete sebi, ali i napadaju okolinu, dok se pasivni oblici ne mogu tako lako prepoznati pa se na njih toliko ne reagira (oni štete samom djetetu)

13. RAD S DJECOM S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU • detekcija, identifikacija, dijagnostika i evidencija djece s poremećajima u ponašanju • službeni pozivi roditelja u školu • pedagoške mjere • individualni savjetodavni rad • suradnja s Centrom za socijalnu skrb • suradnja s Odjelom za maloljetničku delinkvenciju i kontakt policajcem

14. SURADNJA STRUČNE SLUŽBE S CENTROM ZA SOCIJALNU SKRB O • najčešća suradnja s Odjelom za poremećaje u ponašanju djece i mladeži, kao i Odjelom za zapuštanje i zanemarivanje djece • kontakt putem dopisa, telefonski ili osobno • prijavljuju se slučajevi zapuštanja i zlostavljanja djece, nasilničkog ponašanja, disciplinskih problema, neredovitog dolaženja na nastavu, kaznenih djela, itd. • traži se od CZSS: • psihološka obrada djeteta • nadzor nad roditeljskom skrbi • opservacija u Odgojnom domu za djecu i mladež, Dugave • izdvajanje iz obitelji i smještaj u odgojnu ustanovu • prijedlog daljnjeg tretmana

15. INTEGRACIJA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA • važno voditi brigu o specifičnim potrebama svakog djeteta • veća suradnja škole sa obitelji • trijada roditelj – dijete – škola trebala bi biti neraskidiva i koordinirana • ključ uspjeha u radu s takvom djecom je suradnja profesionalaca i stručnjaka kako unutar institucije, tako i između institucija • suradnja i pravodobni protok informacija na svim razinama često su ključ u rješavanju problema Odgovornost za prevenciju, prepoznavanje, intervenciju i tretman djece s posebnim potrebama je na svima nama!

16. HVALA NA POZORNOSTI!