Download
1 / 48
510 likes | 663 Views
VOLONTERSTVO I CARITAS. s. Jelena Lončar, ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.
E N D
VOLONTERSTVO I CARITAS s. Jelena Lončar, ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije
1. Što je volonterstvo ili volontarijat ? Pojam volonterstva se često svodi na neplaćeni rad ili neplaćenu službu, a ustvari ono prije svega podrazumijeva nesebičnu, plemenitu nakanu koja čovjeka vodi do ostvarenja cilja. U postizanju tog cilja čovjek ulažesvoju energiju, svoje vrijeme i znanje. Volonter je onaj koji ostajući vjeran svojim redovitim obavezama u školi, obitelji ili poslu, pronalazi vremena dragovoljno se angažirati za dobrobit zajednice ili druge osobe.
1.1. Volonterstvo donosi obostranu koristVolonterske aktivnosti uvijek su korisne i za one koji ih poduzimaju i za one kome su usmjerene. One uvijek uključuju i drugu stranu. Volonter nije čovjek bez svojih osobnih problema ili koji je sve svoje probleme riješio, nego čovjek koji živi ljudsku stvarnost, ne samo za sebe nego kroz trajni odnos s drugima. U kršćanskom smislu volonteru u njegovom dobrovoljnom služenju siguran oslonac pruža njegovo vjerničko uvjerenje.
2. Definicije volonterstvaVolonterstvo (volontarijat, volontiranje, dragovoljni rad, dobrovoljni rad) prema općoj definiciji je neprofitna i neplaćena aktivnost kojom pojedina osoba doprinosi dobrobiti svoje zajednice ili cijelog društva. Volonterstvo može biti samoinicijativno ili organizirano, unutar neke organizacije. Pojam volonter dolazi od latinske riječi voluntarius, što znači dobrovoljan.
2.1 Definicije volonterstvaPrema općoj deklaraciji o volonterstvu dragovoljni rad se predstavlja kao jedan od kamena temeljaca civilnog društva, jer oživljava najplemenitija stremljenja čovječanstva: zauzimanje za mir, slobodu, mogućnost izbora, sigurnost i pravičnost za sve ljude. U razvijenim zemljama i zemljama u razvoju volonterstvo igra važnu ulogu na polju socijalnog i humanitarnog djelovanja.
2.2 Definicije volonterstvaEuropska povelja o volonterstvu, iz 1998. godine, određuje volonterski rad kao:- djelatnost u interesu ljudi,- djelatnost koja nije motivirana financijskim interesom,- djelatnost koja se odvija na lokalnoj ili nacionalnoj razini,- djelatnost koja je dragovoljna,- djelatnost koja je miroljubiva,- djelatnost koja je utemeljena na osobnoj motivaciji i slobodi izbora,- djelatnost koja potiče aktivnu građansku ulogu na dobrobit zajednice,- djelatnost koja potiče razvoj ljudskih potencijala,- djelatnost koja poboljšava kvalitetu življenja na načelima solidarnosti,- traganje za predodžbama društva nesigurne budućnosti,- poticaj iskorištavanju poduzetničkih prigoda,- osnova razvoja partnerskih odnosa između aktera sustava blagostanja,- poticaj samoorganiziranja ljudi pri rješavanju problema.
2.3 Definicije volonterstvaVolonterskim radom smatra se onaj rad koji je:- dobrovoljan (slobodan, bez prisile)- neplaćen (radi se besplatno, bez želje za profitom)- solidaran (motivacija za rad je želja da se nekome pomogne)
2.4 Definicije volonterstvaHrvatski zakon o volonterstvu kaže da su volonteri i volonterke osobe koje dobrovoljno ulažu svoje osobno vrijeme, trud, znanja i vještine obavljajući usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a pritom ne traže novčanu nagradu ili drugu imovinsku korist.
2.3 Definicije volonterstvaU vjerničkom, kršćanskom smislu volonter (dobrovoljac) je onaj koji nesebično i bez koristoljublja daje svoje slobodno vrijeme i sebe na raspolaganje drugima i čini to redovito, prema svojim mogućnostima.
3. Volonterstvo u okrilju Crkve i CaritasaVolonterstvo u okrilju Crkve i Caritasa predstavlja služenje bez koristoljublja i davanje sebe za potrebe drugih, te u kršćanskom smislu ono za vjernika postaje životno opredjeljenje.
3.1 Volonterstvo u okrilju Crkve i CaritasaU Crkvi se pojam volonter ili volontarijat i dragovoljno služenje redovito koristi tek od početka XX. stoljeća, ali je dobrovoljni rad prisutan od samih početaka Crkve, među Kristovim učenicima koji su temelj za svoj dragovoljni rad pronalazili u njegovim riječima: Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte! Ne pribavljajte sebi u pojase ni štapa, radnik zaslužuje uzdržavanje (Mt 10,8-10)
3.2 Temelj karitativnog volonterstvaTemelj volonterstva u Caritasu predstavlja Isusova zapovijed ljubavi:''Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge." (Iv 13,34-36)
3.3 Temelj karitativnog volonterstvaLjubav predstavlja temelj za volonterski angažman svakog vjernika, pa tako i za svakog volontera u Caritasu. Sama riječ caritas znači ljubav, ona je latinskog porijekla, a prijevod je grčke riječi agape koja označava djelotvornu ljubav, ljubav kao dar drugome.
3.4 Tri dimenzije CaritasaCaritas ima tri dimenzije:- caritas kao ljubav prema Bogu- caritas kao ljubav prema bližnjemu- caritas kao organizirana djelotvorna ljubav (Caritas kao institucija u okrilju Crkve)
3.5 Caritas je ljubavKad govori o zapovijedima koje treba obdržavati, Isus prije svega govori o ljubavi: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! To je najveća i prva zapovijed. Druga je toj jednaka: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe (Mt 22, 36-40).
3.6 Bog je ljubavBog je Ljubav, uzviknuo je ljubljeni učenik Isusov (1 Iv 4,8) i odmah dodao da Boga ljubimo onoliko koliko ljubimo jedni druge (usp. 4,12) te čak izjavio: Rekne li tko: Ljubim Boga, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti (4,20).
3.7 Bog je ljubavS Bogom nikad nema računice i nema kalkuliranja jer Bog je ljubav, a gdje god se radi računica, tamo nema ljubavi: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste... Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste (Mt 25,40.45).
3.8 Božja ljubav upućena je svim ljudimaI mnogobrojni drugi biblijski tekstovi govore nam o važnosti dobrovoljnog služenja bližnjima u potrebi. Prispodoba o milosrdnom Samaritancu, govori nam o univerzalnosti ljubavi prema potrebitome tko god on bio, vjernik ili nevjernik, poznanik ili putnik namjernik. Slično nam govori i Pavao u Poslanici Galaćanima kad kaže: ''Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri'' (Gal 6,10).
4. Razvoj volonterstva u Crkvi4.1. Prva kršćanska zajednicaKako se u prvoj Crkvi povećavao broj novih učenika, tako su nastajale i potrebe za određenim službama koje će pojedinci dragovoljno vršiti, obavljati ih na dobrobit čitave zajednice bez vlastite koristi. Tu uzvišenu službu za druge izabranici primaju kao dar odozgo, milost i počast koja im je ukazuje jer ih postavljaju oni koji su izabrani i poslani – apostoli, a primili su i dar Duha Svetoga koji po njima posvećuje sve ljude.
4.2 Ustanovljenje đakonataTada dvanaestorica dozvaše k sebi učenike te rekoše: Nije pravo da mi ostavimo riječ Božju pa da služimo za stolovima. Radije pronađite, braćo, među sobom sedam ljudi na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, pa ćemo njih postaviti nad tim poslom, a mi ćemo se potpuno posvetiti molitvi i službi propovijedanja (Dj 6,2-4).Ovaj tekst koji se uzima kao ustanovljenje đakonske službe u Crkvi (đakon je poslužitelj, onaj koji služi i pomaže), zapravo je i početak volontarijata koji se očituje u služenju čitavoj zajednici.
4.3 Zajedništvo prve CrkveLukin tekst o prvoj zajednici govori nam mnogo toga o njihovom zajedništvu, euharistiji i dijeljenju dobara:Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. (Dj, 2, 42-44)
4.4 Zajedništvo dobaraPrva kršćanska zajednica rješavala je problem siromašnih zajedništvom dobara, od kojeg se ''dijelilo svakome koliko je trebalo''. Time se već u prvim vremenima postizalo ono čemu danas, između ostalog, teži caritas – da nitko među nama ne oskudijeva. Ovaj tekst ujedno je poziv svim vjernicima da i u današnje vrijeme aktivno, prema svojim mogućnostima pomažu potrebite. Svim ljudima, a osobito vjernicima dužnost je boriti se protiv socijalne nepravde i siromaštva.
4.5 Caritas kroz povijest CrkveCrkva je kroz čitavu svoju povijest gajila karitativnu i volontersku dimenziju u životu vjerničke zajednice. Navedena nam svjedočanstva iz Djela apostolskih govore da se prva Crkva širila kroz zajedništvo u ljubavi.
4.6 Caritas kroz povijest CrkveRazne su redovničke zajednice (muške i ženske) kroz svoje postojanje i djelovanje na organizirani način neprestano brinuli za potrebite. Već od četvrtog stoljeća u Egiptu se razvijaju ''dijakonije'' – posebne grupe (tijela) pri samostanskim zajednicama čija je jedina zadaća bila karitativno služenje. U okrilju župa i biskupija kroz povijest također nastaju brojne zajednice vjernika s organiziranim služenjem
4.7 Caritas kao organizirana djelotvorna ljubavIz takvih organiziranih oblika pružanja pomoći u XIX. stoljeću razvio se socijalni nauk Crkve, a paralelno s njime i Caritas kao organizacija, kao institucija Katoličke Crkve (prvi Caritas osnovan je u Frieburgu u Njemačkoj 1897. godine). U Hrvatskoj prvi osnovani Caritas bio je Caritas Zagrebačke nadbiskupije koji je osnovan 20. listopada 1933. godine.
4.8 Caritas Zagrebačke nadbiskupijeCilj osnivanja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije bio je povezivanje svih do tada postojećih karitativnih inicijativa i nastojanja u jednu krovnu organizaciju koja će koordinirati i organizirati karitativni rad na području Zagrebačke nadbiskupije.
4.9 Caritas Zagrebačke nadbiskupijeZoran primjer poslanja Caritasa u životu crkve daje nam i prekrasan tekst bl. Alojzija Stepinca u uvodniku prvog broja Karitasa, vjesnika za karitativnu akciju nadbiskupije zagrebačke:«Šta hoćemo? Ništa nova! Hoćemo samo da pokažemo, da u katoličkoj crkvi još živi onaj duh, koji je božanski Spasitelj ulio u nju. Hoćemo da pokažemo da u katoličkoj crkvi još živi duh djelotvorne ljubavi. Hoćemo da ona lijepa svjetiljka, što ima da gori u srcu svakoga kršćanina – a to je djelotvorna ljubav – da ta svjetiljka i dalje stoji pred licem Gospodnjim. Ako bi se pak gdjegod počela gasiti, da joj nanovo prilijemo ulja. A ako bi se gdjegod nesrećom sasvim ugasila, da ju nanovo zapalimo.»
5. Mjesto Caritasa u Crkvi5.1 Što Caritas razlikuje od humanitarnih organizacija?Caritas je niknuo iz vjere, u krilu Crkve, i to je ono što ga čini posebnim i drugačijim u odnosu na druge organizacije, zajednice i udruge koje na slične načine vode brigu o potrebitim ljudima u društvu. Caritas ne pomaže potrebnome (bez obzira na vjeru rasu ili spol) jer je to humano, ljudski, nego zato što svi imamo zajedničkog nebeskog Oca i vjera nas uči da smo u duhu svi braća i sestre.
5.2 Papa Benedikt XVI. o CaritasuVeliku potvrdu važnosti karitativnog djelovanja i volonterskog angažmana vjernika laika dao je i sam papa Benedikt XVI., koji je svoju prvu, programatsku encikliku Bog je ljubav (Deus Caritas est) iz 2006. godine posvetio kršćanskoj ljubavi – Caritasu, gdje u drugom dijelu enciklike osobito naglašava ljubav prema bližnjemu kao zadaću svakog vjernika, ali i kao zadaću Crkve u cjelini.
5.3 Papa Benedikt XVI o CaritasuNa tom je tragu i njegova prva socijalna enciklika Ljubav u istini (Caritas in veritate) iz 2009. godine gdje naglašava kako je upravo kršćanski humanizam koji se očituje kroz karitativno djelovanje najjača snaga u razvoju ljudskog društva.
5.5 Polazni temelji CaritasaTemeljem biblijskih tekstova i vjerničke prakse možemo doći i do polaznih temelja karitativnog djelovanja, koji su okosnica Caritasa na svim razinama (na razini župe, biskupije i čitave Crkve):1) Caritas po uzoru na Isusa Krista, pruža konkretnu pomoć ljudima u nevolji2) Caritas se zauzima za potrebne i solidarizira s njima3) Caritas je temeljna zadaća svakog kršćanina, svake kršćanske zajednice4) Caritas je vjera na djelu
5.6 Caritas kao sredstvo evangelizacijeUpravo zato što Caritas predstavlja vjeru na djelu, on postaje i najizvrsnije sredstvo evangelizacije.Upravo onda kada svoju vjeru živimo konkretnim djelima, pružamo primjer zdrave vjere, one koja gradi bolji svijet u ljubavi i zajedništvu, one koja privlači ljude bliže Bogu.
6. Župni caritasSvaka župa, da bi egzistirala, mora imati tri dimenzije: slušanje Božje riječi, euharistija i služenje (diakonia). Karitativno djelovanje očituje se upravo kroz služenje, no ono mora proizlaziti iz slušanja riječi Božje i zajedničkog susreta s Bogom u sakramentalnom životu, osobito u euharistiji. Tek tada služenje dobiva dimenziju djelotvorne ljubavi – Caritasa.
6.1 Tko je volonter u župnom caritasu?Volonter koji se daje u Caritas to čini redovito, jer ono što radi, radi iz ljubavi a ne koristoljublja. On u život provodi Isusove riječi i nasljeduje evanđelje.On potrebitima nije servis za pružanje pomoći, on ih čini svojim prijateljima. Volonter svojim djelovanjem stvara osjećaj odgovornosti i solidarnosti u zajednici. Njegovo služenje izrasta iz želje da bude tu za drugoga.
6.3 Tko je volonter u župnom caritasu?On nije socijalni radnik, niti to treba biti, on osjeća potrebu djelovanja iz vjere. U središtu njegovog djelovanja je konkretan čovjek s konkretnim potrebama kojemu on želi trajno poboljšati kvalitetu života, a ne mu pružiti jednokratnu pomoć. Volonter također mora biti svjestan da ne može pomoći svima, ali svojim djelovanjem on pomaže pojedincima te stvara svijest odgovornosti i potrebe davanja u konkretnoj situaciji.
6.4 Uloga župnika u župnom caritasuZa uspješan rad župnog caritasa od velike je važnosti uloga župnika. Od njega se ne očekuje konkretan volonterski angažman, ali je važno da on volonterima bude svakodnevna podrška u radu, da prepoznaje važnost volonterskog i karitativnog angažmana u župi, da ga povezuje s naviještanjem i liturgijom i da potiče sve župljane da svoju vjeru žive konkretnim djelima ljubavi.
6.5 Zadaće volontera u župnom caritasuZadaća je volontera upoznati širu župnu zajednicu s konkretnim potrebama ugroženih župljana. Volonteri župnog caritasa su tek predvodnici karitativnog djelovanja u župi – oni uočavaju potrebe u svojoj zajednici i putem jasnih smjernica, transparentnim radom i entuzijazmom upozoravaju čitavu zajednicu na konkretne probleme i važnost njihovog rješavanja, kako bi se što veći broj vjernika odazvao i sudjelovao u karitativnom radu.
6.6 Zadaće volontera u župnom caritasuVolonteri također imaju zadaću animirati cijelu župnu zajednicu i izgrađivati u njoj osjećaj odgovornosti za potrebe drugih. Ako u župi postoji svijest da smo svi zajedno odgovorni za potrebe onih koje je snašla neka nevolja, tada ćemo tom ljudima lakše i brže pomoći, uključiti u akciju veći broj ljudi i podići kvalitetu života u našoj sredini.
6.7 Zadaće volontera u župnom caritasuOd volontera se ne očekuje da sami rješavaju sve probleme koji postoje u župi. Važno je da oni uvijek povezuju u župi one koji žele ''biti'' Caritas, koji mogu pružiti konkretnu pomoć, stručnu ili materijalnu i da njihovu pomoć mogu na kvalitetan način usmjeriti potrebitima. Ukoliko je to moguće, poželjno je animirati i lokalne vlasti, i kod njih razvijati svijest o suodgovornosti za kvalitetu života u zajednici.
6.8 Zadaće volontera u župnom caritasuVažno je također da volonteri promiču volonterstvo kao najpoželjniji način življenja vjere. Isus nas uči kako je ljudska ljubav sebedarje – sebe dajemo za drugoga. Ljubav koja teži velikodušnosti i dobroti drugoga slična je Božjoj ljubavi. Kada nam je dobro drugoga važno kao i naše vlastito dobro, tada otkrivamo istinsko zajedništvo. Svi mi možemo barem jednim dijelom dati sebe za drugoga, i na taj način osloboditi sebe vlastitih sebičnosti i izgrađivati zajednicu na temeljima ljubavi.
7. Važnost volonterstva u Caritasu i CrkviLjubav je ''najizvrsniji dar'', a ipak se ''ne hvasta, ne nadima'',''ne traži svoje'',''ne pamti zlo''. Djelotvorna ljubav prisutna je kao temeljna struktura Crkve već u novozavjetno vrijeme. Za Crkvu ljubav nije dušebrižništvo ili dobročinstvo koje se može prepustiti drugim društvenim čimbenicima, ono je dio naravi Crkve, po uzoru na Isusa Krista – utjelovljenu ljubav Božju.
7.1 Važnost volonterstva u Caritasu i CrkviIzborom sedmorice đakona (Djela 6,5-6) u kršćanskim zajednicama započinje služenje ljubavi prema bližnjemu na organiziran i uređen način. I prvi đakoni, poslužitelji ljubavi, bili su volonteri. Služili su zajednici iz ljubavi, shvaćajući svoje služenje kao izraz pripadnosti Kristu i njegovom učenju.
7.2 Caritas je nezamisliv bez volonterskog angažmanaCjeloviti karitativni rad bio bi neizvediv bez volonterske zauzetosti vjernika laika. Karitativno djelovanje zadaća je čitave župe ili kršćanske zajednice – svi vjernici pozvani su, po uzoru na Isusa Krista, pružati konkretnu pomoć bližnjemu u nevolji i time na vjerodostojan način svjedočiti svoju vjeru.
7.3 Važnost volonterstva u Caritasu i CrkviKršćansko volonterstvo ne smije se bazirati na sažalijevanju nad osobama u potrebi. Žaljenje vrijeđa ljude i produbljuje njihovu muku. Ono predstavlja solidarnost, zajedništvo u radosti i nadi, žalosti i tjeskobi.
7.4 Volonteri župnog caritasa su predvodnici zajednice Volonteri župnih caritasa tek su oni koji u ljubavi predvode i potiču svoju zajednicu - pomaganjem bližnjemu žive djelotvornu kršćansku ljubav, zauzimaju se za potrebite, solidariziraju se s njima te doprinose poboljšanju kvalitete života u zajednici. Oni su snaga župne zajednice jer, čineći dobra djela, svojom žrtvom daju živi primjer nesebične i djelotvorne kršćanske ljubavi (caritasa) slijedeći Isusovu zapovijed ljubavi.
Život Crkve ne može se zamisliti bez volontera. Bez volontera nezamisliv je i rad Caritasa. Volonter u Caritasu ne odvaja dio svoga slobodnoga vremena, onda kad nema što raditi, nego u svoj život ugrađuje služenje potrebitima te to postaje način na koji živi svoju vjeru. Volonterstvo je stoga, u kršćanskom smislu riječi, životno opredjeljenje. Ono postaje sastavni dio života vjernika, trajno povezano sa sakramentalnim životom i slušanjem riječi Božje.
Jedan od najvećih kršćanskih mistika, Ivan od Križa, napisao je da ćemo u predvečerje života biti suđeni po ljubavi. Život nam često otvara bezbroj konkretnih prilika u kojima na neki način možemo iskazati djelotvornu ljubav prema drugima, sebe dati za druge, saslušati ih, ohrabriti ih i pomoći im. Upravo nas te situacije određuju kao vjernike - koliko smo puta svoju vjeru potkrijepili konkretnim djelima.
Ljubav kao ideja nalazi svoj pravi smisao u djelu, bez njega ona ostaje neostvarena.Ljubav ne može postojati ako nije konkretna.
