1 / 63

Osvetljenje

UVOD. Svetlost je elektromagnetno zracenje koje nadra

vilina
Download Presentation

Osvetljenje

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


    1. Osvetljenje Matija Sokola April/Maj 2011

    2. UVOD Svetlost je elektromagnetno zracenje koje nadražuje ljudsko oko i time izaziva osecaj vida i doživljaj boje. Nastanak EM zracenja - elektroni u atomima primaju energiju i prelaze na viši energetski nivo. Pri povratku na originalni nivo, odaje se energija u obliku EM talasa. Talasna dužina i frekvencija zavise od kolicine energije. Nema tacnih granica – tipicno oko ce reagovati na talasne dužine od 400 do 700 nm, iako neki ljudi vide talasne dužine od 380 do 760 nm. 380 do 760 nm odgovara frekvencijama od 395 do 790 THz.

    3. UVOD Ljudsko oko je slabo osetljivo na krajnje vrednosti vidljivog spektra, pa se u tehnici osvetljenja koristi opseg od 470 do 650 nm. Ljudsko oko je najosetljivije na zelenu svetlost od 555 nm. Osvetljenje mora da zadovolji svoju svrhu i da obezbedi-ispuni kriterijume za život i rad (ili za reklamu). Osnovna težnja dobrog veštackog osvetljenja je da koristi svetiljke ciji ce spektar svetlosti biti što slicniji suncevoj.

    4. Vrste i svrha osvetljenja U zgradama: opšte osvetljenje – ravnomerno se osvetljava cela prostorija; dopunsko osvetljenje – vecina svetlosnog fluksa izvora neposredno osvetljava željenu ravan.

    5. Vrste osvetljenja u industrijskim objektima Opšte – osvetljava objekte, prostorije (centralno ili sektorski) i radna mesta. Radno – lokalno. Nužno – u prostrijama gde se ne sme prekidati rad. Sigurnosno Pomocno - sa pomocnog izvora EE, obezbedjuje minimalnu osvetljenost), Panicno - sa baterije (min. 3 h), pokazuje izlaze, Orijentaciono – osvetljava glavne komunikacije, Stražarsko – za obezbedjenje objekata.

    6. U elektroenergetskim postrojenjima Opšte. Radno. Prenosno – za remonte u zgradama i na otvorenom. Nužno – u prostrijama gde se ne sme prekidati rad. Za obezbedjenje – duž cele ograde Za obeležavanje prepreke za vazdušnu plovidbu (dimnjaci, tornjevi, dalekovodi) Ukrasno.

    7. Fotometrijske velicine Osnovni element svakog zracenja je prosta (monohromatska) radijacija. Broj prostih radijacija je beskonacan, jer je frekvencija prakticno kontinualna. Razlicite frekvencije ljudsko oko vidi kao boje - od ljubicaste (oko 410 nm) do crvene (oko 750 nm) Pri promeni sredine, menja se brzina prostiranja, pa svetlost zadržava frekvenciju ali menja talasnu dužinu. Svetlosno zracenje se definiše fluksom, jacinom, osvetljajem, bljeskom, kao i spektrom.

    8. Svetlosna jacina Svetlosna jacina je mera snage svetlosti intenziteta svetlosti u jednom smeru. Simbol je I , a jedinica kandela (cd) 1 kandela je definisana kao jacina svetlosti izvora koji emituje monohromatsku svetlost od 5,4x1014 Hz (555 nm) energetske jacine 1/683 W po steradijanu. 1 steradijan je prostorni ugao od 360°/(4p) Ako izvor od 1 cd emituje svetlost ravnomerno u svim pravcima, svetlost ima snagu od 18,4 mW

    9. Svetlosni fluks Svetlosni fluks je ukupno zracenje jednog izvora svetlosti, u opsegu frekvencija koje ljudi vide. Koristi se kao objektivno merilo korisne snage koji izvor svetlosti emituje. Simbol je F , a jedinica lumen (lm) F = I W gde je W prostorni ugao. Svetlosni izvor jacine 1 cd odašilje u prostor ukupni svetlosni fluks od 4p odnosno 12,56 lumena

    10. Osvetljenost Osvetljenost je definisana kao upadno zracenje reducirano na jednu površinu. Simbol E , jedinica luks (lx) E = F / S Odnosno E = I / r2 Osvetljenost od 1 lx dobija se kad 1 lm svetlosnog fluksa ravnomerno pada na površinu od 1m2

    11. Osvetljenost 1 lx – pun mesec, 10 lx – ulicno osvetljenje, 100 - 1000 lx – osvetljenost za rad, 10 000 lx – osvetljenost u operacionoj sali, 100 000 lx – direktna sunceva svetlost.

    12. Nivo osvetljenosti Osvetljenje treba da bude tako odabrano da osvetljenost odgovara zahtevima prostorije u koju se postavlja. Nizak nivo osvetljenosti smanjuje radnu sposobnost, a suviše visok izaziva zasenjivanje i neekonomican je. Za grube poslove dovoljna je manja osvetljenost od osvetljenosti za precizne poslove.   Prema JUS standardu, postoji 6 nivoa osvetljenosti, prema zahtevima osvetljenosti

    13. Nivoi osvetljenosti Prosecna osvetljenost prostorije (lx)

    14. Prostorna ravnomernost osvetljenosti Odnos izmedju osvetljenosti najslabije osvetljenog mesta u prostoriji prema prosecnoj osvetljenosti.

    15. Tipicni nivoi osvetljenosti Stanovi lx Hodnici, stepeništa, podrumske prostorije 30*, 50 Kupatila 50*, 80 Spavace sobe 50*, 80 Trpezarije, kuhinje 80*,150 Saloni i sobe za rad 80*, 150 Vrednosti obeležene sa * se uzimaju ako se osvetljenje vrši sijalicama sa metalnim vlaknom. Osvetljenje fluorescentnim cevima treba da bude i do 100% vece.

    16. Tipicni nivoi osvetljenosti Trgovine lx Skladišta za privremeni smeštaj robe 50 Skladišta za sortiranu robu 80 Prodavnice preradjevina od metala, kože 150 Prodavnice finih proizvoda i robne kuce 300 Velike robne kuce, supermarketi 600

    17. Tipicni nivoi osvetljenosti Kancelarije i ustanove lx Prostorije za opšte poslove, arhive, registatori 150 Otprema pošte, prijemna mesta za stranke, finiji kanc. poslovi, racunovodstvo i knjigovodstvo 300 Tehnicko crtanje 600 Škole Vežbaonice, ucionice 150 Sale za crtanje, laboratorije 300

    18. Tipicni nivoi osvetljenosti Zdravstvene ustanove lx Hodnici, bolesnicke sobe 80 Priprema jela, sobe bolnickog osoblja 80 Ordinacije, laboratorije, apoteke 150 Operacione sale, sale za obdukciju 600

    19. Tipicni nivoi osvetljenosti Drvna industrija lx Rezanje drveta 80 Jednostavniji radovi za obradu drveta 150 Radovi za finu obradu drveta 300 Rezbarenja i tome slicna fina obrada drveta 600

    20. Tipicni nivoi osvetljenosti Graficka industrija lx Priprema litografskih ploca, radovi oko štamparskih mašina,štampanje tapeta 150 Radovi na litografskim plocama, galvanoplastika, sortiranje papira 300 Izrada klišea, doterivanje sloga, izrada matrica 600

    21. Spektar svetla Iako je spektar kontinualan, koristi se podela na boje, tipicno prema talasnim dužinama u vazduhu:

    22. Osetljivost oka Percepcija ljudskog oka zavisi od talasne dužine svetlosti. Najbolje vidimo plavu, zelenu i crvenu. Fotopska vizija – pri dobroj osvetljenosti. ? Skotopska pri slaboj osvetljenosti.

    23. Odlike ljudskog oka KONTRAST – je subjektivni osecaj luminacije dva podrucja vidnog polja videnih istovremeno ili jedno za drugim. KONTRAST Crni tuš na belom papiru 1:18 Crna štampa na novinskom papiru1:14 Crna slova pisace mašine na papiru1:8 Mastilo na belom papiru1:10 Izmedu radne tacke i okoline10:1 Izmedu svetlosnog izvora i pozadine20:1 Izmedu bilo kojih tacaka u vidnom polju40:1

    24. Odlike ljudskog oka ADAPTACIJA Promenom precnika zenice Promena aktivne površine mrežnjace OŠTRINA VIDA Zavisi od boje svetlosti Velicine sjaja Osvetljenosti predmeta BLEŠTANJE Fiziološko bleštanje Psihološko bleštanje

    25. Ljudsko oko Oko, organ cula vida, ima približno sferni oblik precnika oko 2,5 cm. Spolja je obavijeno beonjacom, koja je u prednjem delu blago ispupcena prema napred. Taj ispupceni deo predstavlja cvrstu i providnu membranu koja se naziva rožnjaca (lat. cornea). Iza rožnjace nalazi se komora ispunjena ocnom tecnošcu. Zatim dolazi okrugli obojeni deo oka koji se naziva dužica ili iris, koji na sebi ima okrugli otvor zenicu (pupila) koji omogucava da svetlost padne na ocno socivo (lens crystallina). Zenica se može širiti i skupljati, cime se reguliše svetlosni fluks koji pada na ocno socivo, cime se oko štiti od prekomernog nadražaja. Socivo je preko tetiva vezano za cilijarne mišice kojima može da se menja oblik sociva.

    26. Ljudsko oko Prostor iza sociva ispunjen je pihtijastom masom koja se naziva staklasto telo (corpus vitreum). Zadnja površina oka prekrivena je finim spletom (mrežom) nervnih vlakana, pa se ova oblast naziva mrežnjaca (retina). Ova vlakna sacinjena su od celija koje se nazivaju ˇštapici i ˇcepici i koje plivaju u tecnosti koja se naziva vidni purpur. Na mrežnjaci se nalazi malo udubljenje - žuta mrlja, u cijem je centru vrlo mala površina precnika 0,25 mm pod latinskim nazivom forea centralis, sastavljena samo od cepica na kojim se formira najoštriji lik. Ocni mišici usmeravaju oko uvek tako da lik predmeta koji se posmatra padne na ovu oblast. Iz mrežnjace polazi ka mozgu ocni nerv (živac). Sam kraj ocnog nerva predstavlja slepu mrlju, jer u njoj nema ni cepica ni štapica.

    27. Cepici i Štapici U oku ima oko 120 milona štapica, i oko 7 miliona cepica . Periferni delovi mrežnjace prekriveni su pretežno štapicima, dok broj cepica raste prema sredini oka. ˇ Štapici i cepici imaju bitno razlicite uloge. Osetljivost štapica na jacinu svetlosti je oko 1000 puta veca od osetljivosti cepica, tako da oni stvaraju osecaj svetlosti vec kada desetak fotona u sekundi pogadja mrežnjacu. Medjutim, štapici "ne razaznaju" boje, tj. nisu osetljivi na boje. Tako, pri slabom osvetljenju oko ne razaznaje boje (efekat sumraka), vidi sva tela kao razlicito siva, ali može da razazna njihove oblike. Za vidjenje boja, koje oko pocinje da razlikuje kod vecih svetlosnih intenziteta, odgovorni su cepici koji su manje osetljivi od štapica.

    28. Spektri svetla Svetlost se vidi kao bela kada su zastupljene sve talasne dužine (boje) u odredjenim proporcijama. Osnovna težnja dobrog veštackog osvetljenja je da spektar bude što bliži Suncevom spektru.

    29. Suncev spektar Van atmosfere – vrlo blisko spektru crnog tela na 5800 K

    30. Suncev spektar Na nivou mora – manji nivo zbog apsorpcije u atmosferi

    31. Spektri svetla

    32. Spektri svetla SPEKTAR ZRACENJA RAZNIH SVETLOSNIH IZVORASPEKTAR ZRACENJA RAZNIH SVETLOSNIH IZVORA

    33. Svetlosni Izvori

    34. UVOD Svetlosni izvori su tela koja emituju svetlost, odnosno EM talase u opsegu frekvencija koje registruje ljudsko oko. Prirodni: Sunce (1,37 kW/m2) munje Veštacki: Termicki (plamen i sijalice sa užarenim vlaknom). Elektroluminiscentni – elektricno pražnjenje u gasovima. Fluorescentni – odaju svetlost kad su izloženi zracenju više energije (UV). Laserski.

    35. Sijalice sa metalnim vlaknom EE se pretvara u termicku, a zatim u svetlosnu. Balon sijalice je ili vakuumiran ili ispunjen inertnim gasom (argon + azot ili kripton). Vlakno je od volframa, osmijuma ili tantola. Volfram – temperatura topljenja je 3655 K (3410 C) Vlakno se ugreje na oko 2500 do 2800 C. Prave se od 10 do 300 W. Svetlosni ucinak je 8 do 20 lm/W Svetlosni ucinak opada tokom upotrebe.

    36. Sijalice sa metalnim vlaknom Kada se kroz vlakno propusti elekricna struja, vlakno se ugreje, na oko 500 C pocinje da svetli, a oko 2500 C svetli belom bojom. Kad bi u balonu bio vazduh, vlakno bi izgorelo. Problem sa vakuumom je da pri visokim temperaturama volfram isparava sa vlakna, oslobadja se i skuplja na staklenom balonu. Ovim isparavanjem vlakno se brzo troši. U modernim sijalicama, u balon se ubacuje inertan gas koji smanjuje gubitak volframa – ispareni atomi se sudaraju sa atomima gasa i tako vracaju na vlakno. Pošto je gas inertan, nema reakcije (sagorevanja). Na taj nacin se povecava vek trajanja sijalice a moguce su i malo više temperature vlakna, dajuci bolji svetlosni ucinak.

    37. Tipicne snage i svetlosni fluksevi

    38. Sijalice sa metalnim vlaknom 1. Stakleni balon 2. Inertni gas 3. Spiralno vlakno 4,5. Kontaktne žice (nikl) 6. Podupirac 7. Stakleni podupirac 8. Kontakt 9. Podnožje – navoj 10. Izolacija

    39. Vlakno Vlakno je tipicno dužine nekoliko metara Da bi se dugacko vlakno upakovalo u standardnu sijalicu, pravi se od uvijene spirale – dvostruko spralizovano vlakno.

    40. Sijalice sa metalnim vlaknom Podnožje : Navoj E10, E14, E27, E40. Bajonet B-15 i B-22. Bajonet-auto Ba7s, Ba9s, Ba15s i Ba22s. Baloni mogu biti : Bistri Matirani Opalizirani Metalizirani Obojeni

    41. Opalizirane sijalice

    42. Razne sijalice

    43. Specijalne sijalice sa metalnim vlaknom Reflektorske – balon je posebnog oblika i iznutra delimicno presvucen slojem aluminijuma. Infracrvene – za staklenike i za inkubatore Za frižidere – mala potrošnja Za šporete – specijalno staklo Sa crvenom svetlošcu – za foto laboratorije Projekcione Za mikroskope

    44. Specijalne sijalice sa metalnim vlaknom Halogene sijalice proizvode blještavu svetlost koja osvetljene površine cine svetlijim i življim. U balon se dodaje mala kolicina joda ili broma – halogenog elementa, koji “vraca” ispareni volfram na najtoplija mesta vlakna. Stoga se nit može zagrejati na višu temperaturu (3000°C) Belja svetlost i bolja svetlosna korisnost (do 22 lm/W) Tipican životni vek od 2000 sati. Posebna pažnja pri instalaciji.

    45. Halogene sijalice Halogene sijalice su do 50% sjajnije od klasicnih sijalica. Kod njih je takode moguca regulacija jacine izlazne svetlosti. Najcešce su to niskonaponske halogene sijalice, malih dimenzija i velike ekonomicnosti. Neophodan je transformator koji mrežni napon smanjuje na 12 V. IRC princip zasniva se na termickom vracanju energije. Specijalan omotac na balonu sijalice (infracrveni omotac) reflektuje toplotu nazad u sijalicu. Dakle, potrebno je manje energije da bi užareno vlakno održavalo radnu temperaturu. IRC halogene sijalice uštede i do 45% elektricne energije Halogene sijalice su dostupne i kao direktna zamena za klasicne sijalice sa užarenim vlaknom bez potrebe za bilo kojom vrstom transformatora ili pratece elektronike.

    46. Halogene sijalice

    47. Živine sijalice Živine sijalice su prve sijalice sa pražnjenjem u metalnim parama uvedene u opštu primenu. Koriste se u spoljašnjem osvetljenju, kao i za industrijske hale. Relativno mala cena, dug vek trajanja i dobra boja. Danas su malo manje popularne zbog novih sijalica koje imaju bolji svetlosni ucinak.

    48. Živine sijalice Unutrašnja kvarcna cev je ispunjena argonom i živom. Prvo se oformi tinjavo izbijanje (luk) izmedju glavne i pomocne elektrode, razvija se toplota i živa isparava. Uskoro dolazi do pražnjenja izmedju glavnih elektroda.

    49. Živine sijalice Proces zagrevanja traje 3 do 5 minuta. Mora da se ohladi i živa kondenzuje pre ponovnog paljenja. Svetlosno zracenje nastaje zbog sudaranja elektrona sa atomima žive. Talasna dužina zavisi od pritiska žive (povezan sa temperaturom) i od gustine struje u cevi. Svetlost nema crvene komponente, pa se spoljni balon premazuje fluorescentnim prahom koji reaguje na ultraljubicaste talase i pretvara ih u vidljive i deficitarne crvene talase. Napon paljenja je viši od napona pražnjenja. Da se spreci udarna jonizacija i moguce oštecenje elektroda, koristi se prigušnica vezana na red, koja smanjuje napon na krajevima cevi na oko 125 V.

    50. Tipicne živine sijalice

    51. Spektar živinog pražnjenja Pri malim pritiscima, svetlost je skoro sva u UV opsegu, a porastom pritiska rastu žuta, zelena i ljubicasta komponenta.

    52. Fluorescentne cevi 70 % celokupnog veštackog osvetljenja na svetu postiže se pomocu fluocevi. Dug radni vek (oko 10 000 sati) i visok svetlosni ucinak (i do 100 lm/W). Fluocevi rade na principu elektricnog pražnjenja. Elektricnim probojem izmedu elektroda na krajevima staklene cevi, proizvodi se jedva vidljivo UV zracenje. Vidljiva svetlost nastaje tek kada UV zracenje osvetli fosforni sloj koji je nanesen po unutrašnjosti staklene cevi. Za start i rad, sve fluocevi koriste predspojne uredaje.

    53. Fluorescentne cevi Staklena cev sadrži nekoliko miligrama žive i inertni gas, tipicno argon. Na krajevima cevi su žarne elektrode, prikljucene na AC napon.

    54. Fluorescentne cevi Vidljiva svetlost se dobija fluorescencijom premaza cevi, tipicno na 440 nm i 546 nm. Boja svetlosti zavisi od hemijskog sastava premaza. Mnogi ljudi nalaze da je spektar fluo cevi neprijatan – ljudi izgledaju bledo. Ovo je zato što mnoge fluo cevi imaju malu proporciju crvene svetlosti u spektru, što pogotovo dolazi do izražaja pri nižim nivoima osvetljenosti. Fluo cevi se razlikuju po tyv temperaturi boje koja se krece od 2700K (topla bela) to 6800K (svetlo bela).

    55. Fluorescentne cevi Fluorescentne lampe nisu pogodne za spoljnu rasvetu. Razlog je što na njih u velikoj meri utice temperatura ambijenta, kako je to prikazano na slici. One su najefikasnije kada je temperatura vazduha koji ih okružuje oko 27°C.

    56. Fluorescentne cevi

    57. Fluorescentne cevi Prigušnica i starter. Nacin vezivanja u kolu.

    58. Tipicne fluorescentne cevi

    59. Povezivanje jedne fluo cevi

    60. Svetiljke za fluorescentne cevi .

    61. Kompaktne fluorescentne cevi Zamenjuju klasicne sijalice sa užarenim vlaknom. Prednosti su: manja potrosnja energije i duži vek. manji bljesak jer je svetleca površina veca. nema opasnosti od opekotina. U nekim zemljama (Irska, Australija,) sijalice sa užarenim vlaknom su zabranjene, samo se kompaktne FC prodaju. Mane: skuplja zbog elektronike, ukljucenje nije trenutno, loše radi prvih minuta kad je hladno, neke (jeftinije i manje snage) imaju takav premaz da je spektar boje “hladan” i plavicast, problemi sa odlaganjem pregorelih (živa je opasan otpad).

    62. Kompaktne fluo cevi

    64. Tipicne vrednosti kompaktnih fluo-cevi

More Related