pru anje podr ke osobama u procesu tugovanja
Download
Skip this Video
Download Presentation
PRUŽANJE PODRŠKE OSOBAMA U PROCESU TUGOVANJA

Loading in 2 Seconds...

play fullscreen
1 / 35

PRUŽANJE PODRŠKE OSOBAMA U PROCESU TUGOVANJA - PowerPoint PPT Presentation


  • 176 Views
  • Uploaded on

PRUŽANJE PODRŠKE OSOBAMA U PROCESU TUGOVANJA. Studijski centar socijalnog rada Osnove kriznih intervencija u socijalnom radu dr.sc . Linda Rajhvajn Bulat Snježana Marohnić. Korisna, „ljekovita” ili djelotvorna načela pružanja podrške tugujućima temelje se na potrebama tugujućih ljudi:.

loader
I am the owner, or an agent authorized to act on behalf of the owner, of the copyrighted work described.
capcha
Download Presentation

PowerPoint Slideshow about ' PRUŽANJE PODRŠKE OSOBAMA U PROCESU TUGOVANJA' - tymon


An Image/Link below is provided (as is) to download presentation

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author.While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Presentation Transcript
pru anje podr ke osobama u procesu tugovanja

PRUŽANJE PODRŠKE OSOBAMA U PROCESU TUGOVANJA

Studijski centar socijalnog rada

Osnove kriznih intervencija u socijalnom radu

dr.sc. Linda Rajhvajn Bulat

Snježana Marohnić

slide2
Korisna, „ljekovita” ili djelotvorna načela pružanja podrške tugujućima temelje se na potrebama tugujućih ljudi:

Faze tugovanja i potrebe tugujućih ljudi (Sanders, 1999.)

na ela na kojima se temelji djelotvorno pru anje podr ke tuguju ima 1
Načela na kojima se temelji djelotvorno pružanje podrške tugujućima: (1)
  • Griješiti je ljudski
    • Nekad ljudi odustaju od podrške tugujućima jer ih je strah da će reći ili učiniti “pogrešnu stvar” – Pa što onda? Na svijetu ne postoji čovjek koji ne griješi i greške nije moguće izbjeći
    • Griješimo i zato što reagiramo u skladu s tim kako mislimo da bismo trebali (morali) reagirati, a ne na temelju konkretne situacije, tj. spontano, iz empatije s tugujućim
  • Slušanje je mnogo važnije od govorenja
    • Kvalitetnim slušanjem šaljemo poruke “Tu sam. Stalo mi je do tebe i s tobom sam. Nisam sigurna što da kažem, ali sam spremna slušati.”
    • Slušanje je tih način dijeljenja doživljaja u procesu tugovanja, ali i način pomaganja tugujućem da nađe svoja rješenja
na ela na kojima se temelji djelotvorno pru anje podr ke tuguju ima 2
Načela na kojima se temelji djelotvorno pružanje podrške tugujućima: (2)
  • Reakcije tugujućeg ne treba shvaćati osobno
    • One ponekad znaju biti neugodne i teško podnošljive za osobe koje pružaju podršku, ali one nemaju veze s njima, odnosno osoba koja pruža podršku nije uzrok tim reakcijama
    • One su ponajviše odraz činjenice da tugujući ne zna što bi sa sobom i sa svojom boli, činjenice da je toliko usmjeren na sebe i na odnos koji je gubitkom izgubio da često nije niti svjestan da odbija sve oko sebe
  • Racionalni odgovori ustvari su iracionalni
    • Tugujući postavljaju različita pitanja povezana s gubitkom, na koja nema “točnog” odgovora i smrt voljene osobe se nikada ne može objasniti upotrebom logike
    • Tugujućem ne možemo dati nikakvo objašnjenje koje će mu biti “prihvatljivo” i “racionalna” objašnjenja koja se tiču smrti gotovo mu nikada ne pomažu
na ela na kojima se temelji djelotvorno pru anje podr ke tuguju ima 3
Načela na kojima se temelji djelotvorno pružanje podrške tugujućima: (3)
  • Preuzimanje odgovornosti za neke (praktične) stvari, ali ne i za život tugujućeg
    • Skloni smo preuzeti odgovornost za život i dobrobit tugujućih i njihove djece te odgovornost za teške i važne odluke koje mogu imati velike posljedice za život tugujućih
    • No, važno je postaviti granicu između toga što jest, a što nije naše područje odgovornosti
    • Ostavljanjem osobi da sama ostane odgovornom za svoj život, šaljemo joj poruku kako vjerujemo u njene snage i kapacitete iako su oni privremeno oslabjeli
  • Konkretnost u nuđenju podrške (i praktične pomoći)
    • Nema smisla podršku pružati tako da za svaki naš potez tražimo “dopuštenje” i mišljenje tugujuće osobe, a to naročito vrijedi za različite praktične stvari koje smo spremni učiniti
    • npr. bolje je reći “Sutra ću donijeti meso, salatu i kolač” nego pitati “Što bi htio jesti?”
to nije djelotvorna podr ka nakon gubitka 1
Što nije djelotvorna podrška nakon gubitka? (1)
  • U trenutku kada je tugujuća osoba saznala za gubitak (neposredno i kratko nakon toga):
    • tješenje i time umanjivanje težine gubitka (npr. “Ne brini, sve će biti dobro”)
    • “ojačavanje” tugujućeg (npr. “Ti si jaka, ti ćeš to moći podnijeti”)
    • izražavanje nerealističnih očekivanja (npr. “Moraš biti jaka radi svoje djece”)
    • odvraćanje misli od gubitka i obeshrabrivanje pokazivanja osjećaja (npr. “Nemoj stalno misliti na to”)
    • mijenjanje teme razgovora kad tugujući počne govoriti o izgubljenoj osobi
    • nagovaranje tugujućeg da se nečim zaposli, da spava, nađe neku aktivnost kojom će se zabaviti
    • postavljanje neprikladnih pitanja (npr. je li umrla osoba bila vezana pojasom, je li bila pijana/drogirana, …)
to nije djelotvorna podr ka nakon gubitka 2
Što nije djelotvorna podrška nakon gubitka? (2)
  • Mjesec, dva ili dulje nakon gubitka:
    • pokazivanje čuđenja što tugujući “ne funkcionira”, što plače pri spomenu na umrlu osobu (npr. “Sad bi već trebao…”)
  • Neovisno o tome kada se gubitak dogodio:
    • uspoređivanje različitih gubitaka (npr. “Znam kako ti je. I moj je tata umro.”)
    • davanje savjeta koje tugujući ne traži (npr. “Bilo bi dobro da nabaviš psa. Oni su izvrsno društvo.”)
    • prestanak slušanja ili slušanje “s pola uha”
    • požurivanje tugujuće osobe da se “što prije sabere i vrati u normalan život” (npr. “Trebala bi češće izlaziti među ljude.”)
    • nametanje vlastitih reakcija, postupaka i rješenja jer su oni “bolji”
    • izbjegavanje tugujuće osobe
    • “optuživanje” tugujućih ljudi da su krivi za smrt
za to tuguju ima pru amo podr ku na neprikladan na in
Zašto tugujućima pružamo podršku na neprikladan način?
  • Ne znamo što bismo rekli tugujućima
  • Bojimo se osjećaja tugujućih
  • Bojimo se vlastitih osjećaja i reakcija u susretu s tugujućim
  • Ne želimo razgovarati o smrti
  • Slušamo, ali ne čujemo tugujućeg
  • Imamo iluziju da se bol tugujućih može ublažiti (nekim posebnim) riječima
slide10

Početak razgovora npr. “Jako mi je žao što ti je tata umro. Je li bio dugo bolestan?”, “Ne znam što bih rekla, ali vidim da ti je jako teško.”, “Puno sam razmišljala o tebi i htjela sam vidjeti/čuti kako si.”

  • Ako osoba trenutno nije spremna razgovarati, ponudite neko drugo vrijeme
  • Slušanje bez vrednovanja, prihvaćanje i poštovanje tugujuće osobe
    • umjesto tješenja je mnogo bolje prihvatiti stanje tugujućeg takvo kakvo jest i izdržati njegovu bol i patnju
    • dopuštanje da pred vama smije pokazati kako se osjeća i da se vi nećete izbezumiti i početi ga/ju tješiti
  • Održavanje “dobrog” kontakta s tugujućom osobom
    • ponajviše neverbalnim znakovima
  • Puštanje tugujućeg da govori
    • mnogo je važnije “biti tu”, čak i u tišini, nego nešto reći
slide11

(Povremene) verbalne reakcije na ono što tugujući govori

    • pitanja radi pojašnjavanja
    • traženje dodatnih informacija
    • parafraziranje
    • reflektiranje osjećaja
  • Zadržavanje pozitivnog ozračja
    • npr. razgovorom o ugodnim i zabavnim situacijama povezanim s umrlom osobom ili o svakodnevnim zbivanjima
  • Ako nešto “krivo” kažete ili postupite  kratko se ispričajte, recite da vam je žao i da tugujućeg niste htjeli povrijediti i - zašutite
    • ne očekujte od sebe savršenstvo jer ono ne postoji
  • Normalizacija reakcija na gubitak i strpljenje
    • ponekad nekoliko puta moramo ponoviti rečeno
  • Upornost, ali ne i nametljivost
    • ukoliko osoba ne želi podršku kada ju pružimo, važno je ne dignuti u potpunosti od nje ruke, već ponovno ponuditi podršku i vrlo je vjerojatno da će ona u jednom trenutku biti prihvaćena
slide12

Dijeljenje uspomena na pokojnika s tugujućom osobom

  • Davanje savjeta kada ih tugujući traži
    • prije nego damo traženi savjet, dobro je pitati ga je li on razmišljao o tome što bi učinio pa tako postajemo partner za razgovor o dvojbama koje ima i pružamo mu podršku u procesu donošenja odluke koja će za njega biti najbolje
    • kada nije moguće izbjeći izravan odgovor, najbolje početi riječima “Da sam ja na tvom mjestu, ja bih…”
  • Moć dodira – ponekad tugujućima odgovara lagani dodir po ruci, ramenu ili zagrljaj
    • s dodirom valja biti jako oprezan, naročito ako s tugujućom osobom niste bliski
    • ako zamijetite da joj je dodir nelagodan, lagano se povucite
  • Predlaganje aktivnosti koje je tugujući nekada volio
  • Pozivanje tugujućih ljudi u društvo
    • za početak ih pozvati na mjesta gdje će biti malo, i to bliskih, ljudi, a postupno u veća društva
slide13

Ohrabrivanje na nove aktivnosti i podrška kad one “ne uspiju”

    • nije nužno riječ o novim aktivnostima, ali kako ih je tugujući ranije obavljao s izgubljenom osobom, sada ih doživljava nepoznatima i zastrašujućima
    • ohrabrivanje i poticanje moguće je započeti riječima “Kako ti se čini da…?”, “Mislila sam da danas odemo tu i tu. Što misliš o tome?”
    • važno je prihvatiti odbijanje, ali ne i odustati
    • ukoliko osoba ne uspije u pokušaju, važno je da zna kako to ne smatramo znakom njene slabosti, nemoći, nesposobnosti, već kao pokazatelj da još nije u potpunosti spremna za ono što je pokušala
    • tugujućem važno jasno dati do znanja da vjerujemo u njega i njegove snage
slide14

Podrška glede stvari koje su pripadale umrloj osobi

    • važno utvrditi što osoba misli i osjeća glede pospremanja stvari osobe koje više nema, a ne voditi se nekim općim pravilima o tome
    • ako tugujućoj osobi te stvari nisu stalan izvor izrazite patnje, ne treba ju tjerati da ih ukloni
    • ako osjetite da jesu spremni za to, tada im podršku možete pružiti tako da im u tome pomognete
    • ponekad je to vrlo spor i dugotrajan proces, koji se započinje i prekida i po nekoliko puta i to treba poštovati
  • Tugujućeg je važno razuvjeravati da nije kriv za nečiju smrt, odnosno gubitak, ali najprije treba prihvatiti činjenicu da se osjeća krivim i tek potom reći kako se u datim okolnostima nije moglo ništa učiniti
slide15

Ukoliko vam se čini da razmišlja o samoubojstvu, recite mu to i pitajte ima li takve misli

    • ako netko ne razmišlja o samoubojstvu, nećete ga postavljanjem takvog pitanja navesti na taj čin
    • ako o tome jest razmišljao, pružit ćete mu veliko olakšanje jer će se osjećati slobodnim da s nekim govori i o tako teškim stvarima
    • bojite li se da bi zaista mogao počiniti samoubojstvo, recite mu to, ali svoj strah svakako podijelite i s nekim drugim tko mu je blizak te nagovorite tugujućeg da ode stručnjaku
  • Tugujućima valja reći da ne očekuju čuda, tj. poboljšanje preko noći
    • neka ne žive samo “dan po dan”, već “sat po sat”
  • S tugujućima je važno postupati što je “normalnije moguće”
    • ne tretirati ih kao da su s doživljenim gubitkom trajno izgubili svoje vještine, sposobnosti i kapacitete
literatura
literatura
  • Arambašić, L. (2005). Gubitak, tugovanje, podrška. Jastrebarsko: Naklada Slap.
    • Podrška u procesu tugovanja (305. – 423. str.)
osnovni principi no enja s traumatskim reakcijama
Osnovni principi nošenja s TRAUMATSKIM REAKCIJAMA
  • Ići “sa” simptomom, a ne protivnjega
  • Pustiti ljude da izraze osjećaje unutar sigurnih okvira
  • Poštivati njihove obrambene mehanizme
ne initi tijekom akutne faze
NE ČINITI tijekom akutne faze:
  • Neželjena i nepotrebna konfrontiranja
  • Previše informacija ili pružanje informacija koje nisu tražene
  • Raditi protiv simptoma
  • Tretirati osobu kao da je nesposobna
  • Predviđati buduće simptome
traumatske stresne reakcije
Traumatske stresne reakcije
  • “glasne” reakcije
    • plakanje, vikanje, agresija, strah
  • “tihe” reakcije
    • npr. zbunjenost, zamrzavanje, nemogućnost plakanja, otupjelost
plakanje
PLAKANJE
  • može biti tolerirano od strane rodbine i prijatelja u određenoj mjeri, ovisno o dobi i spolu osobe, kao i njihove kulture
  • ako vidimo osobu da plače, možemo osjetiti poriv da je tješimo, možemo biti preplavljeni time i željeti je zaustaviti, ili se maknuti iz te situacije što je prije moguće
  • često rodbina i prijatelji govore osobi da prestane plakati ili predlažu lijekove za smirenje što može dovesti do eskalacije simptoma
plakanje1
PLAKANJE
  • može biti tolerirano od strane rodbine i prijatelja u određenoj mjeri, ovisno o dobi i spolu osobe, kao i njihove kulture
  • ako vidimo osobu da plače, možemo osjetiti poriv da je tješimo, možemo biti preplavljeni time i željeti je zaustaviti, ili se maknuti iz te situacije što je prije moguće
  • često rodbina i prijatelji govore osobi da prestane plakati ili predlažu lijekove za smirenje što može dovesti do eskalacije simptoma

KAKO REAGIRATI?

ostanite mirni

pustite osobu da plače

poštujte privatnost: ne dodirujte osobu prije nego što ste pitali za dozvolu

poštujte kulturalne i spolne specifičnosti vezane uz način izražavanja tuge i očaja

strah
STRAH
  • ekstreman strah može potaknuti razne reakcije, koje onda otežavaju razumijevanje emocija i zbog toga mogu dovesti do poteškoća u komunikaciji i odnosu
  • strah može dovesti do toga da ljudi pobjegnu ili se “zamrznu”, zakoče, no može ih navesti i na agresivnost
strah1
STRAH
  • ekstreman strah može potaknuti razne reakcije, koje onda otežavaju razumijevanje emocija i zbog toga mogu dovesti do poteškoća u komunikaciji i odnosu
  • strah može dovesti do toga da ljudi pobjegnu ili se “zamrznu”, zakoče, no može ih navesti i na agresivnost

KAKO REAGIRATI?

ostanite mirni i samouvjereni

držite se na odstojanju

nemojtepodizatiglasnaosobu ili se ponašatinervozno i uznemireno

slušajte što vam osoba govori – pokušajte razumjeti razlog straha te osobe, iako se vama čini neobičnim/ neosnovanim

uznemirenost agresivno pona anje
UZNEMIRENOST/AGRESIVNO PONAŠANJE
  • ponekad osobe postanu vrlo uznemirene i agresivne u situacijama ekstremnog stresa
  • viču, bacaju predmete, prijete drugima, hodaju uznemireno,…
uznemirenost agresivno pona anje1
UZNEMIRENOST/AGRESIVNO PONAŠANJE

KAKO REAGIRATI? (1)

ODNOS: držite distancu, ostanite mirni, ne uzimajte stvari osobno, ne dajte se isprovocirati, ali budite uz osobu, hodajte s njom ako je u pokretu, “držite oko” na osobi, osobna zaštita i zaštita vašeg tima je prioritet

SAMOKONTROLA : stav tijela, disanje, kontakt očima (ne cijelo vrijeme), rutinske aktivnosti, bez brzih pokreta, bez prijetećih facijalnih ekspresija, gesta

GOVOR: govoritepolagano, smireno i ne previšeglasno, izgovorite ime osobe, dajte jasne informacije, a ne procjenu ili savjete, koristite jednostavan i razumljiv jezik, postavite otvorena pitanja

  • ponekad osobe postanu vrlo uznemirene i agresivne u situacijama ekstremnog stresa
  • viču, bacaju predmete, prijete drugima, hodaju uznemireno,…
uznemirenost agresivno pona anje2
UZNEMIRENOST/AGRESIVNO PONAŠANJE
  • ponekad osobe postanu vrlo uznemirene i agresivne u situacijama ekstremnog stresa
  • viču, bacaju predmete, prijete drugima, hodaju uznemireno,…

KAKO REAGIRATI? (2)

RAZUMIJEVANJE vs. KONTROLA: uzmite osobu za ozbiljno, izrazite razumijevanje, aktivno slušajte, pričajte o svojim emocijama, koristite ja-poruke

POSTAVLJANJE JASNIH GRANICA: ne prihvaćajte uvrede ili prijetnje, ostanite na razini činjenica, ne ugrožavajte osobu, ne odbijajte osobu, nego samo njeno ponašanje

RAZLIČITE OPCIJE ZA DALJNJU AKCIJU: ne inzistirajte, predlažite, ne dajte lažna obećanja

emocionalna obamrlost
EMOCIONALNA OBAMRLOST
  • u situacijama ekstremnog stresa, jedna od prvih reakcija može biti nemogućnost da se u potpunosti shvati što se zapravo dogodilo
  • to može dovesti do osjećaja emocionalne otupljenosti/obamrlosti, kao i do drugih disocijativnih simptoma
  • ti simptomi nam pomažu da se nosimo s ekstremnim stresom, štiteći nas od njegovog trenutnog i potpunog utjecaja
emocionalna obamrlost1
EMOCIONALNA OBAMRLOST
  • u situacijama ekstremnog stresa, jedna od prvih reakcija može biti nemogućnost da se u potpunosti shvati što se zapravo dogodilo
  • to može dovesti do osjećaja emocionalne otupljenosti/obamrlosti, kao i do drugih disocijativnih simptoma
  • ti simptomi nam pomažu da se nosimo s ekstremnim stresom, štiteći nas od njegovog trenutnog i potpunog utjecaja

KAKO REAGIRATI?

nemojte interpretirati obamrlost kao nedostatak emocija prema pokojniku/žrtvi

budite smireni, strpljivi i umiriteosobu

govoritepolagano i ponoviteakojepotrebno, no nemojte se konfrontirati

poštujte reakciju kao obrambeni mehanizam, budite strpljivi

rizik za samoubojstvo 1
RIZIK ZA SAMOUBOJSTVO (1)
  • PROCIJENITI:
    • Postoje li pokušaji samoubojstva u prošlosti?
    • Koliko je čvrsta socijalna mreža?
    • Postoji li specifičan suicidalni plan (vrijeme, način, sredstva, …)?
    • Koliko uspješno osoba upravlja suicidalni mislima?
rizik za samoubojstvo 2
RIZIK ZA SAMOUBOJSTVO (2)
  • KAKO SE PONAŠATI:
    • budite otvoreni prema znakovima koje osoba šalje (sram, krivnja, osoba koja se čini rizičnom napušta prostoriju, najave samoubojstva,…)
    • ako sumnjate na visok rizik od suicida, ne ostavljajte osobu samu!
    • razgovarajte o svojim sumnjama o riziku od suicida sa svojim kolegama i s članovima obitelji osobe za koju sumnjate da je rizična za suicid (pitajte je li osoba ikad prije bila suicidalna )
    • hospitalizirati osobu
za to pri e
Zašto priče?
  • Naš mozak se znatno više aktivira slušanjem priče
    • ne aktiviraju se samo područja u mozgu odgovorna za govor i jezik, već i sve druge strukture koje su aktivne kad doživljavamo neko iskustvo (desna hemisfera)
    • priča može cijeli mozak potaknuti na bolji rad, dosjećanje, razumijevanje, proživljavanje
    • aktiviraju se sva osjetilna područja – doživljaj priče kao vlastitog iskustva
    • slušajući priču nastojimo ju povezati s osobnim iskustvom
    • pomaže sinkronizaciji aktivnosti našeg mozga s mozgom osobe koja priča priču
    • dobra priča uključuje vezu između uzroka i posljedice, a upravo po tom sistemu naš mozak radi
kako koristiti pri e 1
Kako koristiti priče? (1)
  • Individualno, u grupi ili s obitelji
  • Kao nadopuna i/ili poticaj drugim oblicima rada (npr. TF-KBT)
  • Za „probijanje leda”, imaju psihoedukativnu svrhu, ali su i terapeutske/ljekovite
  • Koriste se priče s kojima se K može povezati i potaknuti razmišljanje o vlastitoj situaciji i doživljajima – novo gledanje na situaciju, potencijalna rješenja problema i mogućnosti, povezivanje s nesvjesnim
kako koristiti pri e 2
Kako koristiti priče? (2)
  • Odabir priče treba biti u skladu s fazom oporavka u kojoj je K
  • Nužan razgovor nakon priče – što je K čuo i kako je to povezano s njegovim iskustvom

PRIMJERI...

ad