Zagovaranje i donošenje odluka u grupi

1. Zagovaranje i donošenje odluka u grupi radionica, 05. i 06.04.2011 proMENTE Treneri: Dženana Husremović,dr.sc; Alma Kadić,dipl.psih.

2. Sadržaj radionice: • Dan 1: • Teorija promjene, stavovi i promjene stavova • Koraci u zagovaračkoj kampanji • Uloga mreže u upravljanju zagovaračkom kampanjom • Rad na praktičnom primjeru: • Definiranje problema / postavljanje osnova kampanje • Priprema alternativa / formulacija strategije • Odabir rješenja / odabir preferirane opcije • Dizajniranje kampanje • Implementacija i praćenje • Evaluacija • Dan 2: • Priprema za simulaciju • Simulacija pregovaračkih aktivnosti • Diskusija i zaključci

3. Teorija promjene

4. Preduslovi za provođenje bilo kakve aktivnosti: Vaša teorija promjene • Teorija promjene je pozitivni oblik “problemskog stabla” • Prvi nivo je razvojni cilj – npr. što Vaša organizacija / donator želi • Sljedeći nivo je strateški cilj, što obećavate da ćete promijeniti • Vaši krugovi ili pravougaonici su VARIJABLE; promjene u konceptima, a ne stvari (održavanje radionice -> povećanje znanja -> bolje zagovaranje ...)

5. Preduslovi za provođenje bilo kakve aktivnosti: Vaša teorija promjene • Definicija ciljnih populacija (ukoliko to ne radite, onda ciljate na cijelu populaciju i nećete dobiti mjerljive efekte!) • Uključivanje stavova, spremnosti na…, znanje, u tim različitim grupama • Vaše strelice trebaju ići od uzroka ka efektima • Ne definicije • Ne samo vremenske okvire

6. Razvojni cilj: unaprjeđenje života mladih Teorija promjene:primjer Manje mladih započinje “karijeru kriminalca” Veća mogućnost zaposlenja Reduciranje konflikata sa zakonom Povećanjeponašanja traženja pomoći Strukturiranje slobodnog vremena Povećanjepreduslova traženja pomoći Znanje pomagača Spremnost da se bude pomagač intervencija

7. Teorija promjene • Vježba: • Pokušajte definirati što želite promjeniti u kampanji

8. CHECKLIST: SMART kriteriji za ciljeve • Specifični (Specific) • Mjerljivi (Measureable) • Ostvarljivi (Achievable) • Realistični (Realistic) • Vremenski određeni (Time-based)

9. Teorija promjene → log frame • Ako već imate dobru teoriju promjene: • Dizajniranje Vašeg “logframe”-a će biti lakše • Selektiranje Vaših indikatora će biti lakše

10. Veza između logframe-a i teorije promjene • U pripremi bilo koje aktivnosti definiramo opći cilj,svrhu projekta, rezultate koje očekujemo i aktivnosti koje ćemo preduzimati • Da bismo ovo uradili dovoljno realistično moramo imati svoju teoriju promjene

11. Stavovi

12. Zašto pričamo o stavovima? • Stavovi su dio indikatora u logičkim okvirima • Stavovi definiraju naše ponašanje i pozicije u pregovorima, rukovođenju, zagovaranju,... • I stavovi kao indkatori su RECEPTI • Recept koji omogućava da se zaključi da je cilj postignut ili nije

13. Uloga indikatora u završnim izvještajima • Koji indikatori su planirani za praćenje funkcioniranja programa / projekta • Koji indikatori su korišteni, • Kako su korišteni, • Kako su oni uticali na prilagođavanje programa / projekta.

14. Kvantitativni, kvalitativni indikatori i indikatori efikasnosti • Kvantitativni indikatori su statističke mjere • broj • procenat • rata (npr. broj rođenih na 1000 stanovnika) • Odnos (npr. broj muških u odnosu na broj ženskih). • Kvalitativni indikatori impliciraju kvalitativni pregled • Slaganje sa • Kvalitet nečega • Raširenost • Nivo. • Indikatori efikasnosti su mjere koštanja po jedinici • Koštanje po jedinici (klijenata u tretmanu, studenata, škola, itd.). Izvor: UNFPA toolkit, p 9

15. DOPA kriteriji za indikatore • Direktni (Direct) • mjeri željenu promjenu (što bliže). • Objektivni (Objective) • jasno govore što je mjereno i koji se podaci trebaju prikupiti. • jasne operacionalne definicije koje su neovisne od osobe koja provodi istraživanje. • Praktični (Practical) • Razumni u smislu cijene prikupljanja podataka, frekvencije i vremenskog okvira za donošenje odluka. • Adekvatni (Adequate) • minimalan broj indikatora potreban da bi se osigurali dokazi o napretku programa. • Izvor: USAID TIPS Number 12, 1998. • Različiti (Disaggregated) • Pouzdani (Reliable) • Izvor: USAID TIPS Number 6, 1998.

16. Problem indikatora srednjeg nivoa • Najniži nivo logframea obično nije problem – lako je naći indikatore • Najviši nivo logframea obično nije problem – (i ne očekuje se neka promjena??!!) • Ali, srednji nivo je težak • To je najvažniji efekat programa • Često uključuje mjerenje stavova, uvjerenja, ponašanja • Uobičajeni alati obično ne funkcioniraju • Često prevazilazi kompetencije NGO-a da mjere indikatore srednjeg nivoa samostalno

17. Model sendvič

18. Mjerenje stavova, uvjerenja i ponašanja! • Manje konkretni • → Moraju se koristiti konstrukti da bi se mjerili • → Pouzdanost i valjanost postaju važno pitanje • Obično zahtijeva profesionalnu podršku • Nije nemoguće! Ne samo da postoje indikatori, nego i programi

19. Zašto teško mijenjamo stavove? • Zato što izbjegavamo stanje kognitivne disonance - ne mijenjamo stav i ponašanje ako će to dovesti do osjećaja nesklada • Zato što to dovodi do disbalansa u sistemu stavova – javlja se rizik da promjena proizvede neželjene efekte u odnosima sa ljudima ( da dođemu u konflikt sa nekim tko nam je drag ili da s složimo sa nekim koga ne volimo) • Da bi održali osjećaj nezavisnog mislioca ( da ne dozvolimo da nam neko nameće svoje mišljenje) • Svaka promjena sa sobom nosi prijetnju, pa tako i promjena stava

20. Kako se borimo protiv promjene stava? • Ubjedljivim protuargumentima • Jačanjem postojećeg stava • Ponižavanjem ili umanjivanjem važnosti izvora stava • Selektivnim izlaganjem informacijama koje su za i protiv postojećeg stava • Držanjem za vlastiti stav po principu “tako je kako je” • Ovi mehanizmi variraju u količini kognitivnog napora koji moramo uložiti, ali su svi generalno visoko funkcionalni u pomaganju ljudima da brane svoje stavove pred napadima ubjeđivanja

21. Jačina stava i njegova promjenjivost • Jačina stava = dužina trajanja stava, ubijeđenost u njegovu tačnost i snaga veze između objekta stava i evaluacije (lakoća pristupa mišljenju i osjećanjima kada se nađemo u blizini objekta stava) • Što je stav jači to je teže promjenjiv • Otporniji stavovi su oni koji su: visoko dostupni (promovirani unutar okruženja), podržani velikom količinom znanja ili informacija, za koje se smatra da su ultimativne istine, strukturalno konzistentni, bazirani na kognitivnim elaboracijama, niski u ambivalenciji • Čaki i eksperimentalna istraživanja potvrđuju ove nalaze • Što su ljudi uvjereniji u svoj stav, to se on teže mijenja • Neke osobine ličnosti su visoko prediktivne za otpornost na promjene stava: dogmatizam, autoritarnost, percepcija sebe kao osobe podložne ubjeđivanju • Ironično: ljudi koji su više ubijeđeni u vlastitu uspješnost da odbrane svoj stav bili su podložniji promjeni stava

22. Što se desi nakon ubjeđivanja?

23. Zašto imamo malo efekata u pokušajima da mijenjamo stavove? • Zato što polazimo iz svoje pozicije, stavova, uvjerenja, emocija,... • Vjerujemo da ako je nešto dobro i ubjedljivo za nas mora biti ubjedljivo i za ostale • Ne razmišljamo od čega je formiran stav (da li je to više kognitivni, afektivni ili ponašajno uvjetovan stav) • Zato što su prijašnji pokušaji bili bezuspješni i doveli do pojačavanja stava • Zato što mi formiramo negativan stav prema ljudima koji neće da promijene svoj stav

24. Kako se mijenjaju stavovi? • Promjena stava kroz promjenu ponašanja • Stavovi se mogu mijenjati zbog kognitivne disonance – kada ponašanje ne nailazi na dovoljno unutarnjeg opravdanja • Promjena stava dovodi do sinhronizacije ponašanja i unutarnjeg opravdanja • Treba znati da kampanje za promjenu ponašanja na masovnoj razini ne daju rezultate i zbog toga ljudi pokušavaju mijenjati stavove masa kroz propagandnu komunikaciju

25. Kako se mijenjaju stavovi? • Propagandna komunikacija i promjena stava • Yale attitude change approach - whosaidwhatto whom

26. Kako se mijenjaju stavovi? • Tko (izvor informacija): • Govornik treba da bude atraktivan i da ima kredibilitet za ciljanu publiku • Kaže što (priroda komunikacije): • Poruke ne trebaju izlegedati kao da su ubjeđujuće • Prezentirati argumente za i protiv • Ukoliko dvije osobe govore jedna za drugom bez stanke tada je puno bolje biti prvi (efekat prvenstva) • Ukoliko dvije osobe govore, a između je pauza tada je bolje ići poslije (efekat vremenske blizine) • Kome (obilježja publike) • Lakše je ubijediti publiku kada su distrahirani (nisu fokusirani) • Pomaže i kada je publika niže inteligencije i umjerenog samopouzdanja • Najlakša grupa su u rangu 18 – 25 godina starosti

27. Kako se mijenjaju stavovi • Ponekada su ljudi spremniji mijenjati stav pod uticajem sadržaja poruke, a ponekada pod uticajem perifernih sadržaja oko poruke • Dva kanala za ubjeđivanje: • Centralni kanal – kada su motivirani da obrate pažnju i slušaju poruku i informacije • Periferni kanal – kada nisu motivirani da obraćaju pažnju na činjenice i poruke, nego samo na površne karakteristike kao npr. tko je govornik ili koliko je duga

28. Kada ljudi koriste centralni kanal? • Koliko je tema osobi lično važna • bitna stvar u odlučivanju da li će obratiti pažnju i koristiti centralni kanal • Što je tema njemu / njoj važnija to će on biti spremniji da koristi centralni kanal • U tom slučaju oni će biti najviše pod uticajem jačine argumenata • Pažnja: ako vi vidite nešto važno, to ne znači da će svakome biti važno

29. Kada ljudi koriste centralni kanal? • Potreba za razumijevanjem • Motivacija ili unutarnja potreba da prikuplja informacije i razmišlja o svijetu u kojem živi • Sposobnost da obraćaju pažnju, razumiju i tumače rečeno

30. PROMJENA STAVA JE DUGOROČNIJA I SNAŽNIJA UKOLIKO DOLAZI KROZ KORIŠTENJE CENTRALNOG KANALA

31. Kada ljudi koriste periferne kanale? • Što su manje sposobni da obrate pažnju • Što manje razumiju argumentaciju • Što su manje zainteresirani

32. Emocije i promjene stavova • Ukoliko želite da koristite centralni kanal, morate privući ljude da obrate pažnju • To možete uraditi tako da igrate na njihove emocije • Ipak, ljudi vole biti dobro raspoloženi i izbjegavaće aktivnosti koje im kvare dobro raspoloženje • Kada su dobro raspoloženi ljudi uglavnom izbjegavaju da obraćaju pažnju na propagandnu komunikaciju jer misle da će im to pokvariti raspoloženje

33. Emocije i promjene stavova • Komunikacija koja uključuje induciranje straha je najefikasnija ukoliko se inducira umjerena količina straha i pri čemu ljudi vjeruju da će i mslušanje poruke pomoći da umanje strah • Ukoliko je poruka prestrašna ili premalo strašna ona neće imati efekta

34. Emocije i promjene stava • Kada ljudi koriste periferni kanal, oni često razmišljaju heuristično npr. “dužina je jednako jačina” ili “on je ekspert, mora da ima za pravo” • Emocije i raspoloženja su same po sebi heuristične – pitamo se “Kako se ja osjećam vezano za ovo” i ako imamo pozitivna osjećanja imamo i pozitivan stav

35. Kako promjena stava vodi do promjene ponašanja? • Da bi došlo do promjene ponašanja, a ne samo mišljenja o nečemu trebamo sljedeće sastojke: • Specifični stav prema tom ponašanju – ne neki generalni stav nego fousiran na to ponašanje • Subjektivne norme – procjena kako će ljudi do kojih mu je stalo vidjeti takvo ponašanje • Percipirani stepen kontrole nad ponašanjem – percepcija koliko lako ili teško će biti izvoditi takvo ponašanje

36. Na kraju... • Pregovaranja, zagovaranja, donošenje odluka u grupama,... Svi drugi oblici grupnih ponašanja definirani su između ostalog stavovima, sposobnostima i osobinama ličnosti • Stoga puko poznavanje tehnika ne proizvodi takve učinke kao kada možemo razumjeti drugog i uticati na njega na njemu adekvatan način

37. Grupa, ponašanje u grupi i grupno odlučivanje

38. Šta je grupa? • Grupa je dvoje ili više ljudi ili dvije ili više organizacija koje su u interakciji, međusobnoj zavisnosti u smislu da njihove potrebe i ciljevi dovode do toga da oni utiču jedni na druge • Priključivanje omogućava dobivanje važnih informacija, povećava jasnoću, pomaže u formiranju identiteta i uspostvljanju društvenih normi i pravila

39. Uticaj grupe na članove • Grupa utiče na svoje članove kroz: • Društvene norme • Društvene uloge – zajednička očekivanja kako se ljudi ili organiazcije u grupi trebaju ponašati • Grupnu kohezivnost • I druge odrednice oko kojih se grupa dogovara

40. Grupa i individualno ponašanje • Kada nas prisustvo drugih energizira? • Društveno podržavanje – tendencija ljudi da budu uspješniji u izvođenju jednostavnih zadataka, a gori u izvođenju kompleksnih zadataka kada se nalaze u prisustvu drugih i kada se njihov individualni učinak evaluira

41. Grupa i individualno ponašanje • Kada nas prisustvo drugih energizira? • Prisustvo drugih potiče fiziološki odgovor koji podržava dominantna, dobro naučena ponašanja, ali umanjuje učinka na težim zadacima • Zašto? • Prisustvo drugih nas čini pažljivijim • Prisustvo drugih dovodi do toga da smo više zabrinuti kako ćemo nešto uraditi • Prisustvo drugih nas ometa

42. Grupa i individualno ponašanje • Kada prisustvo drugih dovodi do “zabušavanja” ili opuštanja? • Tendencija da u prisustvu drugih kada naše ponašanje neće biti evaluirano smanjujemo učinak na jednostavnim zadacima, a povećavamo učinak na kompleksnim zadacima

43. Zaključak – kada evaluirati, a kada ne? • Kada osobe izvode neki dobro naučeni zadatak, tada malo evaluacije unapređuje učinak • Kada je zadatak kompleksan tada evaluacija umanjuje učinak

44. Deindividualizacija – “izgubio se u masi” • Deindividualziacija je gubitak ili oslobađanje od inače prisutnih korektora ponašanja kada su ljudi u gomili, što vodi ka impulsivnim i devijantnim reakcijama • U našoj zemlji niko ne može garantirati mirne proteste zbog ogromnog potencijala za deindividualizaciju

45. Dva ključna faktora za deindividualizaciju • Deindividualizacija čini ljude manje odgovornim za njihova poašanja • Deindividualizacija povećava poslušnost grupnim normama • U zavisnosi od norme grupe deindividualizacija može dovesti i do prosocijalnih i do antisocijalnih ponašanja

46. Donošenje odluka u grupi: da li je više glava bolje od jedne? • Većina nas pretpostavlja da je više glava bolje od jedne • Ipak, ponekada dvije glave ne moraju biti bolje od jedne ili bar od svije glave koje odvojeno misle

47. Kada grupna interakcija umanjuje kvalitet rješavanja problema? • Prvi razlog je kada članovi grupe (iz bilo kojeg razloga) ne podijele specifične informacije sa ostalim članovima • Ovo se može prevenirati tako da svi nauče za koji dio informacija su oni odgovorni (po mogućnosti lično odgovorni) • Kada se grupa oslanja na pamćenje ili ekspertizu samo jednog čovjeka

48. Kada grupna interakcija umanjuje kvalitet rješavanja problema? • Grupno razmišljanje – kada je grupna kohezija važnija od sagledavanja činjenica u realnom svjetlu. Grupno razmišljanje povećava vjerovatnoću donošenja iskrivljenih odluka

49. Grupno razmišljanje

50. Kako izbjeći grupno mišljenje • Vođa mora biti nepristrasan • Pozivanje vanjskih suradnika i traženje njihovih mišljenja • Poticanje članova da iznesu svoje mišljenje javno ili tajno