z l o c i n   i     r t v a  josip kovac  vukovar, 12. lipnja 2008. godine

z l o c i n i r t v a josip kovac vukovar, 12. lipnja 2008. godine PowerPoint PPT Presentation


  • 196 Views
  • Uploaded on
  • Presentation posted in: General

2. C i l j e v i. Ukazati na:kompleksnost problema: vi

Download Presentation

z l o c i n i r t v a josip kovac vukovar, 12. lipnja 2008. godine

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author.While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Presentation Transcript


1. 1 Z L O C I N I Ž R T V A Josip Kovac Vukovar, 12. lipnja 2008. godine

2. 2

3. 3 Raspraviti: temu: zlocin-žrtva-odnos kako znamo: koji je cin – zlocin kada vrednujemo: jednaki kako vrednujemo: nejednaki kako reagiramo: nejednaki; od obracuna ... do oprosta; Ukratko: definicija – odredivanje sadržaja pojma valorizacija – vrednovanje situacije reakcija – djelovanje u situaciji

4. 4 P i t a n j a 1. Što je zlocin 10. Odnos: zlocinac-žrtva 2. Što je žrtva 11. Odnos: zlocinac-zlocinac 3. Komu zlocin 12. Odnos: žrtva-žrtva 4. Cija žrtva 13. Odnos: zlo-dobro 5. Vrste žrtve 14. Što je dobro 6. Oblici žrtve 15. Vrednovanje 7. Odnos: zlocin-žrtva 16. Krivnja 8. Odnos: zlocin-zlocinac 17. Reakcija 9. Odnos: zlocin-zlocinac-žrtva

5. 5 Pocetak povijesti Povijest pocinje grijehom: Prometej je ukrao vatru bogovima, Eva je ukrala znanje s drveta spoznaje, istocni grijeh prvi istraživac, znanstvenik, pocetak nauke,... prvi griješnik je ... Život pocinje grijehom: svi smo griješnici po rodenju, jer covjek se rada po istocnom grijehu prva žrtva je ... “Homo homini sacra res” – Seneca “Homo homini lupus est” – Hobbes

6. 6 1. ŠTO JE ZLOCIN Zlo = loše, nesreca, nevolja, «pomanjkanje dobra” (Akvinski, I-348) Zlocin = zao cin, namjeravana uvreda, povreda, nepravda, nanošenje fizickih i/ili duhovnih patnji, sebi i/ili drugima. Zlocin je moralni fenonem: zlocin je rezultat zle namjere, a moral vrednuje namjeru. Zlocin = zla namjera x žrtva ako ima namjere, a nema žrtve – nema zlocina ako nema namjere, a ima žrtve – nema zlocina Zlocin je ime za najteža nedjela, Zlocin je atak na integritet osobe: fizicki, psihicki, emocionalni, imovni,... Zlocinac, homo criminalis je neprijatelj svima, jer se ogriješio o zajednicke norme: zakonske, moralne, religijske,... on vrijeda zajednicu

7. 7 2. ŠTO JE ŽRTVA Žrtva je neki gubitak, neko uskracivanje, neko nekompenzirano davanje, neopravdano ispaštanje, trpljenje, strah, bol, patnja,... Žrtva znaci: objekt – neki gubitak,... (ovca koju žrtvuje Abel) subjekt – ciji gubitak,... (Abel, koji je žrtvovao ovcu) Žrtva-subjekt: nešto daje, ili joj se ne daje, ili joj se oduzima, bez protucinidbe, nema ekvivalencije.

8. 8 Žrtva je trpljenje, patnja, gubitak necega dobrog: slobode, zdravlja, imovine, prijatelja,... Žrtva je onaj koji trpi: od drugoga, strada, ispašta, pati, nosi teret,... bez adekvatne kompenzacije – materijalne, statusne ili duhovne, za drugoga, cini dobra radi dobra, a ne radi place, ne radi raja kojim naplacuje svoje dobrocinstvo. Trpljenje nije cilj, nego sredstvo da pomogne sebi; trpljenje?egzistencija, ojaca za teške dane, olakša opstanak sebi – stoici drugom; trpljenje?davanje, olakša opstanak drugom – altruisti trpi da zaradi raj, denet; trpljenje?placa! trpi i kad zaraduje kruh djeci,...– kršcani, muslimani,...

9. 9 Naplaceno dobrocinstvo nije moralna kategorija = nije davanje nego ekonomska = razmjena vrijednosti Ako dobro djelo naplatim: priznanjem, ugledom, novcem, rajem,... ne mogu tražiti moralno odobravanje, moralnu placu. Pravednost se ne prodaje, nema cijenu, pravednost vrši kada te ne vide (Matej, 6,1) dajte kada se ne vidi (Kur’an, Sura II-271) Trpljenje ima vrijednost sredstva, a ne cilja dakle, nema vrijednost po sebi, nego po clju bez cilja, sredstvo gubi smisao.

10. 10 3. KOMU cinim ZLOCIN Koga mogu žrtvovati (subjekt): a) sebe 1. radi sebe, ambicije, vlastita cilja: neko istraživanje, sportski uspjeh,.., odrice se drugih užitaka, izlazaka,... koristan cin 2. radi drugoga – altruist, dobar cin 3. radi žrtve – mazohist, zlocin b) drugoga 4. radi sebe, osobnog dobra – pojedinacno dobro, zlocin 5. radi drugih, opceg dobra, – prinudni rad u katastrofi, u obrani,... nužan cin 6. radi žrtve – sadist. zlocin Zanima nas 2,4,5.

11. 11 Žrtvovati

12. 12 4. CIJA sam ŽRTVA Objekt žrtve (stradalnik) je: vlastita žrtva – žrtvuje se(be), daruje sebe, ili uništava sebe tuda žrtva – žrtvovan je, zloupotrebaljava(ju) ga drugi, Žrtva od drugoga – zao cin trpljeno nasilništvo, maltretiranje,... nepravedno ispaštanje, zloupotrebljavan, iskorištavan,... prebacivanje krivnje na drugoga, prebacena krivnja... na podredenoga,... za drugoga – dobar cin nesebicno davanje, odricanje,... za druge; svecenik Maksimilijan Kolbe je 1941. stao pred streljacki stroj,... agresorski vojnik Herman Rosch spasio dvoje djece u Holandiji i poginuo. preuzimanje krivnje na sebe, preuzeta krivnja... umjesto sina,...

13. 13 5. VRSTE ŽRTVE

14. 14 6. OBLICI ŽRTVE

15. 15 7. ODNOS: ZLOCIN-ŽRTVA Isti cin ? isti zlocin; isti udarac i snažnom i slabom; prvi izdrži, a drugi podlegne Isti zlocin ? ista žrtva isti zlocin = razlicita žrtva (ubijen samac ili otac, dijete ili starac) Velicinu ucinjenoga zlocina mjerimo ne velicinom cina (ubio dva ratnika) nego velicinom ucinka, posljedica, velicinom žrtve (ubio jednog lijecnika na bojištu) Velicina zlocin = najveca žrtva nema uprosjecavanja

16. 16 Žrtva je posljedica zlog cina: ima žrtve, ima zlocina = žrtva drugoga žrtva = trpljenje zlocina, nošenja patnje drugomu, namjeravanog zla,... Žrtva je posljedica dobrog cina: ima žrtve, nema zlocina = žrtva za drugoga žrtva = dragovoljno trpljenje namjesto drugoga,... žrtvuje se za druge,... cini ili trpi umjesto nekoga drugog.

17. 17

18. 18 8. ODNOS: ZLOCIN-ZLOCINAC Zlocinac ili zlotvor je osoba koja cini zlo, tvori zlo, nešto loše, nevolju, nesrecu, patnju,... Zlocinac je zloban, želi zlo, pakostan, zlurad,... Zlocin ? zlocinac nema zlocina bez zlocinca: ima zlocina – ima zlocinca; ima zlocinca bez zlocina: nema zlocina – ima zlocinca; Zlocinac = zla namjera ako ima namjere, a nema žrtve (promašio hitac,...) nema zlocina, jer nema cina, ali ima zlocinca (mišlju, rijecju, namjerom, planom, organizacijom) u cin zlocina ulazi i namjera, priprema, organiziranje, naredivanje,... izvršitelji su cesto neki drugi, i namjera je cin: misaoni, planski, voljni,

19. 19 Situacije: ubojica, a nije zlocinac jedan nehotice autom ubije drugoga i strašno pati. On ima «krvave ruke» i «cistu dušu». zlocinac, a nije ubojica drugi se tomu raduje Taj ima «ciste ruke», a «krvavu dušu». Koga biste za prijatelja: ubojicu, obojicu, ili onog zlobnika sa «cistim rukama»; Hitler nikoga nije ubio; on nije ubojica, ali je zlocinac, zlotvor,... pripremao, naredivao,... zaslijepljeni, glupi, zavedeni,... je ubojica, ali nije nužno i zlocinac (djeca dihada,...)

20. 20 9. ODNOS: ZLOCIN-ZLOCINAC-ŽRTVA

21. 21 10. ODNOS: ZLOCINAC-ŽRTVA Uzajamno se priznaju kao zlocinac i žrtva zlocinac nanosi patnju – drugomu i/ili sebi žrtva (pod)nosi patnju – na sebi ili u sebi lakše je patnju nanositi, nego ju (pod)nositi zato je žrtva veci junak, više izdrži, snažniji,... a mi junakom držimo onoga što palicom mlati drugoga – obicno slabijega ili jace(g) vezanog

22. 22 11. ODNOS: ZLOCINAC-ZLOCINAC oba za sebe misle da su zlocinci, a onaj drugi je žrtva: «udesio» sam ga; u tuci se rijetko priznaje poraz; svaki misli da je namlatio onog drugog, kada se dvojica obracunavaju, ili sukobe dvije skupine (mafije, gangsteri, klape,...), svako sebe vidi kao veceg zlocinca, svako želi drugomu nanijeti vece zlo. što vece zlo nanosi, to je bolji u svom klanu nitko ne želi biti poražen, nego uvjerava sebe da je protivniku nanio i više zla, nego što stvarno jest.

23. 23 12. ODNOS: ŽRTVA-ŽRTVA oba za sebe misle da su žrtve, a onaj drugi je zlocinac; stvarna žrtva nitko ne želi biti, ali status žrtve vecina želi, jer stjece: podršku, empatiju, pomoc: materijalnu, moralnu,... pravo na obranu, napad radi obrane,... (Hitler, Sudeti) osudu zlocinca, homo criminalis je neprijatelj svima, produkcija statusa žrtve: «udesit» ce me, ili ugrožava me,... strah je agresivan psihologija kaže da agresija rada agresiju. Tako žrtva postaje – branilac ili zlocinac; stjece pravo na preventivnu akciju, obranu, agresiju.

24. 24 Mladi Arapin bombaš-samoubojica (to nisu djeca voda) sebe ne smatra zlocincem; on je u neznanju, u zabludi, a zabluda nije moralna kategorija kao laž, koja zna, a prikriva; on kao sudionik svetoga rata (džihada): zlocinac ne može biti, ali svetac može, jer njega ceka denet (raj), bog nece zlocince visoko moralan: što mlad umire radi raja za svoju obitelj, koju ceka denet, nije moralan: što umire radi raja za sebe, jer se naplacuje, svoju žrtvu naplacuje rajem, ubijem drugog da bih išao u raj – preko leševa!

25. 25 13. ODNOS: ZLO I DOBRO 13.1. Dijalektika: dobro-zlo dobro i zlo dva su pola: bez jednog, nema drugog Odnos: dobro = svrha zlo = sredstvo Zlo je potrebno radi vecega dobra (Leibnitz): sijecem ruku radi glave; teško radim radi djece,... veci intenzitet potrebe – vece zadovoljstvo: veca glad, sladi rucak veca žed, bolje pice,...

26. 26 13.2. Pretpostavke dobrocinstva Pretpostavke za dobro(cinstvo): komparacija - usporedba dobro saznamo preko zla, koliko je dobro imati oko saznamo kada ga izgubimo, gladan zna što je dobra hrana, žedan zna... selekcija - izbor dobar je onaj koji može biti i loš, pa bira - dobro nesposoban za loše nema izbora biti dobar i zato je manje dobar, dobar po nuždi, a ne po izboru prilika cini lopova, nije lopov, jer nije bio u prilici (birati)

27. 27 13.3. Dvije krivnje Zlo se u pravilu predstavlja kao dobro, radi se u ime dobra; problem: cijeg? svi «civilizirani« osvajaci, nudili su dobro; neki su u to vjerovali (misionari), neki lagali (pljackaši), zašto da laške osvoji osvajanoga, ili pridobije njegov pristanak Indijanci, Đingis-kan (Temudin), Tatari,... su zlo korektno nazivali zlom; nisu lagali, išli su uništiti i zlo nisu preimenovali u dobro Ali Indijanci u duši su bolji od bijelaca, samo imaju surova pravila opstanka, subjekt je kolektiv, nema individue, primitivna zajednica,... oni primitivni su moralniji, nece vas izdati!

28. 28 14. ŠTO JE DOBRO «Ljudi hoce da im bude dobro» Hegel, Filozofija prava 212. «Jer svatko žudi za onim što je dobro.» Aristotel, Etika 185. Dobro je ono: što je poželjno, korisno, vrijedno, valjano,... što uzvisuje covjeka, jer zlo unizuje što cini ugodu – tijelu i/ili duši što je prirodno: ugoda i bol su poruke prirode Jer, veli Helvetius: užici + boli = priroda pa dalje izvodi: Bentham: užici – boli = sreca

29. 29 Pojam “dobro” znaci: dobro za nešto = sredstvo; dobro je prikladnost necega necemu, prikladnost svrsi, uspješno vodi cilju: dobar auto, dobar lijek, dobar put,.. ali i dobro oružje, dobra droga, dobar otrov,... dobro u funkciji sredstva samo je «dobro sredstvo» nekoga cilja, a ne dobro (cilj) po sebi. dobro po sebi = cilj; najviše dobro: istina, poštenje, razboritost, cast, ugled,... nekada su zloupotebljavano sredstvo

30. 30 14.1. Apstraktno i konkretno dobro Apstraktno - jednaki dobro je prazan pojam zahtjev: dobro ciniti, na pr. pomoci drugomu Konkretno - nejednaki dobro je ispunjen sadržajem odredba kako ciniti – pomoci: kome, kada, zašto, koliko,. odreduje: tradicija, vjera, moral,... kultura, osobnost, Na pr. i nasilnik i žrtva su ranjeni: jednako nejednako kome prvo pomoci; kada i zašto prvo nasilniku?)

31. 31 14.2. Pretpostavka dobrote Biti «dobar» pretpostavlja: namjeru da cini (apstraktno) dobro (prazan pojam); ponekad covjek ispadne dobar, a to ne želi, znanje uvjerenje da to što bi konkretno cinio jest dobro volju vjeran svom uvjerenju, pa hocu cini to dobro hrabrost platiti cijenu hrabrosti,... Vrline su osobine dobra covjeka

32. 32 14.2. Kolektivna odredba dobra i zla Kolektivna je odredba opceg – zakoni, moral, obicaji, ideologije,.. ubijaj, protjeraj, opljackaj,... kvalificira i nareduje: moraš Individualna je odredba pojedinacnog – što ciniti, odlucuje, ja hocu, sukladno opcem (moralu,...) = dobro (križarski rat, ubijam, pljackam,...- za sebe je loše, za kolektiv je dobro!)) to su obicno anonimni mali ljudi, a veliki inkvizitori; sude boljima od sebe protivno opcem (moralu,..) = zlo (za toj prostor, društvo, kulturu, vrijeme,...) Luka, 6,22: “blago vama kad vas izopce...” to su velikani povijesti, obicno skupo platili (vještica-lijecnica) zato povijest pamti ne inkvizitore, nego one s lomace veliki žele, mogu i hoce biti krivi; jer biti kriv pred krivim (stavovima, mislima, ideologijama,...) znaci razvojno biti prav.

33. 33 14.3. Najviše dobro kolektivno – zajednicko, opce niža faza, pojedinac sredstvo opstanka kolektiva, polis = grad-država, pravo i sloboda kolektiva covje se žrtvuje ili je žrtvovan za zajednicu, individualno – pojedinacno, partikularno viša faza, kolektiv sredstvo razvoja pojedinca, afirmacija covjeka, njegovih prava i sloboda pojedinca covjek bira zajednicu, svijet = globalno selo,... Ukratko: država jer osigurava slobodni razvitak pojedinca (Sokrat, Platon,...) covjek, jer je on subjekt, dakle cilj, a ne sredstvo države,... život, razvojni kontinuitet života (za nj se žrtvuje i sloboda i covjek,...).

34. 34 14.5. Vrline

35. 35

36. 36 14.6. Savršeni život Voden nacelima – “4 E” Epistemologija - istina u Raju Etika - dobro u Raju Estetika - lijepo u Raju Ekonomija - korisno na Zemlji Život je: materijalan, pa mora biti racionalan, jer je materija ogranicena.

37. 37 15. VREDNOVANJE Ljudi su vodeni svojim vrijednostima. Vrijednosti su: uvjerenja da je nešto dobro, poželjno,... ono što važi, ono što je važno, što uvažavamo, što valja, zadovoljava ljudsku potrebu, to su sadržaji koji obogacuju covjeka, dakle, za njih se treba zalagati, oni su cilj za sebe, a ne sredstvo,... Covjeka obogacuje ono što – 3“O” održava život olakšava život obogacuje život

38. 38 15.1. Što vrednovati Ljudsko dostojanstvo, cast, poštenje,... vrijedno je ukoliko nema cijenu; koliko ima cijenu, utoliko je manje vrijedno. I poštenje ima cijenu, samo ga treba – «pošteno» platiti.

39. 39 15.2. Kako vrednovati Vecinom (loše) vrednujemo: stereotipima – shematski, tipski, rutinski,... predrasudama – neargumentirani sud,... diskriminacijama – eliminacija, obespravljenje,... Onaj drugi postaje žrtvom moga lošeg vrednovanja: on je ubojica, pa ga moram ubiti, jer ce on mene. Kako vrednovati: holisticki – cjelovito, kompleksno, kontekstualno – misaona cjelina, uzrocno-posljedicno, u vremenu, prostoru i kulturi,... situacijsko –osobnoj situaciji,... jer ne vide jednako: tko voli i tko mrzi, tko je sahranio i tko nije, tko je zdrav i tko je bolestan, tko ima ruku i tko nema, tko ima posao i tko nema, tko ima obrazovanje i tko nema,...

40. 40 15.3. Princip vrednovanja ono manje se pretvara u sredstvo (službu) vecega najviše dobro: država ? covjek ? život Moralna je dužnost ciniti dobro: dužnost je apstraktan, prazan pojam, kao i dobro, savjest ispunjava dužnost sadržajem: mladic ubija sebe i druge – to shvaca kao svoju moralnu dužnost, poginuti za jedno dijete i ostale ostaviti da umru? odati ili lagati ubojici gdje se žrtva skriva?

41. 41 15.4. Proces vrednovanja Koji cin je zlocin, ovisi o tomu kako vrednujemo. Ne možemo govoriti o zlocinu, bez vrednovanja, vrijednosnog sustava. Ljudi vrednuju nešto dobrim ili zlim, dobrim-cinom ili zlo-cinom. upoznaje razumijeva vrednuje valorizira

42. 42 15.5. Problem vrednovanja razumijevanje – individualni moment: obrazovanje, temperament, status,... vrednovanje – kolektivni moment: moral, religija, obicaji,... Zlocinac i žrtva mogu imati: isto razumijevanje, razlicito razumijevanje, Zlocinac i žrtva mogu imati: isti vrijednosni sustav razliciti vrijednosni sustav

43. 43 15.6. Razumijevanje - vrednovanje Situacije: nejednako razumiju i nejednako vrednuju civilizacijski problem, najudaljeniji, nerješiv (Aboridžin i Austrijanac) – mobitel, jednako razumiju, nejednako vrednuju kulturološki problem, teško rješiv (germanizirani Hrvat, amerikanizirani Kinez,...) – marama na glavi,... nejednako razumiju, (pod)jednako vrednuju komunikološki problem, rješiv dijalogom,.. (akademik i obucar) jednako razumiju i (pod)jednako vrednuju najlakše rješiv, najbliži (dva austrijska kuhara,...) Nas zanima 3 i 4 – isti civilizacijski krug

44. 44 15.7. Komunikacija Komunikološki problem: isto pricaju razlicitim rijecima, pa misle da se ne slažu razlicito pricaju istim rijecima, pa misle da se slažu Postavke nerazumijevanja: svako govori ono što zna, ali i razumijeva kako zna, zato svako govori ono što zna, ali svak ne zna što govori – onom drugom, jer ga taj drugacije shvaca,... dijete, nestrucnjak,... Razumijeva se komunikacijom: verbalnom, a znacenje rijeci nije isto naglasak, je vrlo bitan gestikularnom, mimika, pogled (jesi li vidio kako me je pogledao; pogled ga odao,... – neciji je mracan, iako je dobronamjeran) Razlicito razumijevanje je VIRUS u kompjutoru: jedno pošaljem, a drugo primi.

45. 45 Unutar iste kulture, istu situaciju: kao clanovi kolektiva (pod)jednako vrednuju, sukladno moralu, religiji, obicajima,... kao pojedinci razlicito razumiju, doživljavaju, promišljaju,.. jer: imaju i svoj vlastiti sustav vrijednosti = veca ili manja modifikacija kolektivnog sustava vrijednosti, imaju razlicito duhovno i materijalno stanje, obrazovanje, svjetonazor, životni put, materijalno stanje, emotivni naboj, urodeni temperament, karakterološke osobine i dr. oni imaju razlicitu svijest, ista im se realanost, u mozgu razlicito održava, oslikava, ,...

46. 46 15.8. Nacin vrednovanja

47. 47 15.9. Problem vrednovanja

48. 48 15.10. Prevladavanje razlika

49. 49 16. KRIVNJA Krivnja je: odgovornost za zlocin, opstrukcija pravde,... kvalifikacija aktera, uzrocnika,... zla, adresiranje odgovornosti, Krivac je svatko tko je nešto skrivio, prouzrocio: cinjenjem ili necinjenjem, odnosno radnjom ili propustom prouzrocio neku negativnu posljedicu – sebi i/ili drugomu.

50. 50 16.1. Pretpostavke krivnje Krivac, ako je: svjestan posljedica svojih postupaka «Oprosti im, jer ne znaju što cine». nisu svjesni da ubijaju sina Božjega, pa nisu krivi, ako nisu ni krivi; cemu oprost nedužnom? upravlja svojim postupcima uracunljiv,... slobodan sloboda košta, preuzeti odgovornost za slobodu, platiti cijenu tko nije slobodan, nije ni kriv (prinudno mobiliziran) svako stvaranje novoga jest krivnja prema starom nedužno je samo – nedjelovanje, nesloboda je totalna izvanjska determinacija = odsustvo zasluge (za dobro) ili krivnje ( za zlo),

51. 51 16.2. Kategorizacija krivnje

52. 52 16.3. Oblici krivnje

53. 53 16.4. Nositelji krivnje Žrtva: (Mendelson) nevina – 100% bez utjecaja na svoj status žrtve, neko dijete,.. suucesnik – 50% žrtva ubojstva u pekoracenju nužne obrane, izazivac – 100% žrtva ubojstva nužnoj obrani; imate previše, a nedate vodu žednom, pa vas pokrade,...

54. 54 16.5. Pravo na krivnju Covjek ima ljudsko: pravo na krivnju odgovorno stajati iza svojega djela sam kriv: otac nasuprot stradalog sina drugi kriv: G. Bruno nasuprot inkviziciji, pravo na kaznu pravo na iskupljenje, da bi o(p)stao covjekom sacuvao dostojanstvo u protivnom, ostaje – dužnik, bez dostojanstva i postaje – žrtva! Trpitelj može oprostiti drugomu, ali izvršitelj ne može oprostiti sebi.

55. 55 16.6. Utvrdivanje krivnje zakonu - po vanjskom sudu: casnom sudu: «ne osjecam se krivim»; želimo umanjiti, drugima možeš lagati moralu - po unutrašnjem sudu: grižnja savjesti je osjecaj osobne nedostojnosti, osjecaj krivnje, svjedoci protiv sebe; krivnja Ja pred Nad-Ja, ega pred superegom; krivnja je u meni i svjedoci protiv mene, bez umanjenja, ne želimo umanjiti, osjecaj potrebe za kaznom, moralna sankcija, moralni mazohizam, sebi ne možeš lagati, «Savjest je volja dobroga,...» Hegel, Enciklopedija § 511. nemoj mi umanjivati krivnju, jer ja se želim prijatelju odužiti, iskupiti,... popraviti štetu,... vrijedaš me, omalovažavaš me, ponizuješ me,... ako mi ne omoguciš rehabilitaciju i ocuvanje integriteta. (Tomi... – nisam omogucio iskupljenje.)

56. 56 17. RE-AKCIJA Vrednovanje opredjeljuje re-akciju subjekta: pozitivno prema pozitivnom, negativno prema negativnom. Kako reagiramo na vrednovano – zlo, dobro: obracunat se, utužiti, raspraviti, uvjeriti,.., oprostiti,.. sebi teže – skrivio sam sinovu tragediju, drugom lakše – zapalio mi kucu.

57. 57 17.1. Pretpostavke oprosta Oprostiti – 5”P” priznanje pokajanje praštanje cega, zašto, komu,... kada nema priznanja (krivca), niti pokajnika, prihvacanje prijateljevanje Oprost je više emocionalni nego racionalni moment: ratio kaže – hocu emotio kaže – ne mogu Matej 7,2: “Mjerom kojom mjerite, merit ce vam se.”

58. 58 Zato oprosta: verbalnog imamo više, emocionalnog imamo manje, a za emocije nismo krivi: hocu, ali (još) ne mogu! Ako još ne možeš oprostiti – podijeli, nemoj potiskivati. Dijeliti je dobro, jer dijeljenjem: sreca raste tuga smanjuje Kažu da: Bog oprašta uvijek Covjek ponekad (oprostim što je zapalio šumu) Priroda nikad

59. 59 17.2. Oprašta duhom snažniji

60. 60 17.3. Oprost: kolektiv-pojedinac Covjek covjeku – oprašta, Covjek kulturi – oprašta, Kultura covjeku – ne oprašta, traži bespogovorno poštivanje svojih normi,... i nema pomilovanja (sud-država) Kultura kulturi – rat, rivalstvo, koegzistencija kroz interkulturalizam-multikulturalizam: asimilacija; Francuska ne priznaje etnicke skupine, tolerancija; dopuštam ti; dakle, ti si ispod mene, jer ja odlucujem, ja ti toleriram, kooperacija; ravnopravna suradnja, uzajamno obogacenje kultura, integracija; stapanje, helenizacija kultura, gubitak razlicitosti, osiromašenje, afirmacija; uzdizanje, forsiranje,... manjinske kulture, segregacija; prenaglašavanje razlike, odvajanje,...

61. 61 17.3. Oprost zakljucno Oprost je odnos žrtve prema krivcu, oslobada se odgovornosti, Pravda je odnos zajednice prema krivcu, kažnjava, Kaznom se cini krivcu ono što je on cinio žrtvi: time se kod krivca uspostavlja jednakost - ucinjenog zla i trpljene kazne, ta jednakost je pravda, krivac je iskupljen, rehabilitiran; ošteceni je namiren, satisfakcija,... Ako netko plati sudsku kaznu, pred državom je – zakonski cist Ako se pritom ne pokaje, ostaje pred ljudima – moralno kriv Ako kaznu teško prihvacamo, zaslužili smo kaznu. Ako kaznu s olakšanjem prihvacamo, zaslužili smo oprost.

62. 62 Hvala na vašoj žrtvi! Griješnik

  • Login