Socijalni motivi

1. Socijalni motivi Motivacijske dispozicije možemo definirati kao relativno trajne usmjerenosti na pojedina ciljna stanja koje pokreću, usmjeravaju i selekcioniraju ponašanja (McClelland, 1990). Do sada su najviše istraživane tri motivacijske dispozicije; motiv za postignućem, motiv za afilijacijom/intimnošću i motiv za moći. Motiv za postignućem -osobe s visokom motivacijom za postignućem ne postižu uvijek bolje rezultate, nego jedino onda kada je prisutan nekakav poticaj za postignuće; poticaj za postignućeje mogućnost da pojedinac pokaže što je sposoban učiniti -kada je prisutan nekakav ekstrinzični poticaj da se nešto učini, intrinzična satisfakcija da se nešto učini se gubi i ispitanici s većom motivacijom za postignućem ne postižu bolje rezultate (Deci) -pojedincima s visokom motivacijom za postignućem najizazovniji su srednje teški zadaci (vjerojatnost uspijevanja od 0.30 do 0.50); ti su zadaci najviše dijagnostični za to koliko dobro netko radi (Weiner) -osobe s visokom motivacijom za postignućem postižu bolje rezultate u srednje teškim zadacima i ustrajniji su u njihovom rješavanju

2. Karakteristike osoba s visokom motivacijom za postignućem -češće prihvaćaju osobnu odgovornost u situacijama umjerenog rizika, ali ne i onda kada je rizik slučajan -pokazuju manju interpersonalnu osjetljivost (vjerojatno zbog prevelike usmjerenosti na vlastito izvođenje) -preferiraju situacije u kojima mogu dobiti povratne informacije o vlastitoj uspješnosti (npr. više im koristi programirano učenje) -izbjegavaju rutinsko izvođenje zadataka

3. Socijalne posljedice visoke motivacije za postignućem -realističniji su pri izboru posla, uspješniji su u njemu i zadovoljniji su njime, češće napreduju -skloniji su poslovnim zanimanjima (pogotovo mlađi muškarci) -imaju manje simptoma bolesti i općenito su zadovoljniji vlastitim životom -bolje su socijalno prilagođeni; prihvaćaju socijalne norme, imaju bolje razvijene samoregulacijske vještine, koriste kooperativni interpersonalni stil u radu s drugim osobama

4. Motivacija za postignućem i protestantska etika -radne karakteristike protestanata i osoba s visokom motivacijom za postignućem vrlo su slične; slični su i odgojni postupci – posljedica je veći ekonomski razvoj protestantskih zemalja -odgojni postupci koji dovode do povećane motivacije za postignućem najefikasniji su ako se jave u točno određenom periodu; npr. u Brazilu majke postavljaju zahtjeve prema postignuću kod sinova godinu dana prije nego u Njemačkoj, a veća se motivacija za postignućem razvija u Njemačkoj (McClelland); ako se zahtjevi pojave prije, zadatak za djecu je pretežak, a ako se pojave kasnije zadatak im je prelagan. U oba slučaja ta im aktivnost ne pričinjava zadovoljstvo ni izazov i nije poticajna za razvoj motivacije za postignućem.

5. Faktori koji utječu na razvoj motivacije za postignućem -motivacija za postignućem prvi se put počinje javljati između 3 i 3.5 godina (Heckhausen), a evaluacija vlastitog izvođenja najvažniji je faktor koji doprinosi njenom razvoju (Veroff) -Cortes i Gatti - utjecaj hereditarnih faktora; mezomorfna djeca (s više mišića u odnosu na mast i kožu) imaju veću motivaciju za postignućem u odnosu na drugu djecu; napredniji mišićni razvoj omogućio im je da mnoge motorne aktivnosti u ranom djetinjstvu izvode s više uspjeha i zadovoljstva, što dovodi do daljnjeg razvoja motivacije za postignućem i boljeg izvođenja -McClelland i Pillon – rani odgojni postupci vezani uz raspored hranjenja i strogoću toaletnog treninga utječu na kasniji razvoj motivacije za postignućem -roditeljsko naglašavanje nezavisnosti pri donošenju odluka i postavljanje izazovnih standarda za postignuće

6. Motivacija za postignućem i školski uspjeh -uglavnom nije povezana sa školskim uspjehom -osobe s visokim rezultatom na motivaciji za postignućem žele rješavati probleme radi njih samih, dok dobre ocjene često zahtijevaju razvijene vještine u slijeđenja instrukcija (McClelland) -motivacija za postignućem može biti povezana sa školskim uspjehom ako uvjete u razredu karakterizira atmosfera autonomije i podrške (McKeachie).

7. Motiv za moći Motiv za moći može se definirati kao relativno trajna kognitivna i ponašajna usmjerenost prema doživljajima povezanim s osjećajem snage i ostvarenja utjecaja nad drugimosobama (Emmons, 1997).

8. U sustavu bodovanja za mjerenje ovog motiva nalaze se teme koje su povezane s intenzivnim aktivnostima, zatim s ostvarenjem kontrole nad drugim osobama, s pomaganjem drugima, s izazivanjem emocija radosti ili straha kod drugih, te s konceptualizacijom sebe kao efikasne osobe (Geen, 1995). Poticaji za ovaj motiv su ostvarenje utjecaja nad vlastitom okolinom i pogleda na sebe kao kompetentne osobe koja sve drži pod kontrolom. Osobe s visokim motivom za moći češće se angažiraju u kompetetivnim sportovima, više riskiraju u igrama na sreću, nastoje dominirati, te ako su muškarci češće se ponašaju agresivno (Geen, 1995; Schultheiss, Campbell i McClelland, 1999).

9. Karakteristike osoba s visokom motivacijom za moći -agresivnost i kompetetivnost (kod muškaraca) -negativna slika o sebi; za sebe misle da imaju antisocijalne tendencije, nezadovoljniji različitim aspektima svog života, češći problemi s alkoholom i drogama -poteškoće sa spavanjem (kod muškaraca), neugodniji snovi (kod žena) (McClelland) -izabiru utjecajna zanimanja -traženje prestiža; pozitivna korelacija između broja kreditnih kartica i motiva za moći (Veroff) -djelovanje na način da se bude primijećeno; pozitivna povezanost sa školskim uspjehom -češće poduzimaju rizična ponašanja i duže izdržavaju u različitim rizičnim i opasnim situacijama -kod muškaraca se motiv za moći povećava pod utjecajem alkohola

10. Razvoj motiva za moći • Stewart – razvoj motiva za moći u skladu s Freudovima fazama psihoseksualnog razvoja i Eriksonovim fazama razvoja ega • Izvor moći je druga osoba, najčešće majka, a cilj moći je self;tipičan modalitet kroz koji se ostvaruje motiv za moći je primanje, • Izvor moći je self, kao i cilj moći; djeca nastoje ostvariti kontrolu nad sobom, faza autonomije, • Izvor moći ostaje self, ali je ona usmjerena prema drugima; djeca pokušavaju utjecati na druge; asertivnost, • Izvor moći se mijenja iz selfa u nešto moćnije izvan njega, kao što su obitelj, crkva, država, a pojedinac pod utjecajem tog vanjskog autoriteta djeluje na druge; uzajamnost.

11. Motivacija za moći i radna uspješnost -sindrom motiva vodstva - osobe koje imaju visok rezultat na moći, nizak na afilijaciji i visok na inhibiciji aktivnosti (visoka inhibicija u izražavanju motiva za moći) -podređeni koji za rukovodioca imaju osobu sa sindromom motiva vodstva klimu unutar poduzeća opisuju boljom, a njihov je radni učinak veći -osobe sa sindromom vodstva napreduju unutar radnih organizacija češće i do viših položaja, čak nešto više nego osobe s visokom motivacijom postignuća - na višim položajima usmjerenost rukovodioca više nije na poslu samom po sebi (što je cilj osoba s visokim motivom postignuća) nego na utjecaju na druge osobe -osobe sa sindromom vodstva bolje uspijevaju jer su zainteresirane da utječu na druge (imaju veći motiv za moći), nisu mnogo zabrinute sviđaju li se drugima ili ne (niski motiv za afilijacijom) i samokontrolirani su (visoka inhibicija aktivnosti)

12. -motivacijska analiza američkih predsjednika (Winter); što im je veći motiv za moći (posebno u odnosu na afilijaciju) veća je vjerojatnost da će SAD zaratiti tijekom mandata tog predsjednika i manja da će smanjiti budžet vojske.

13. Motivacija za moći i sklonost oboljevanju -osobe s visokim motivom moći, posebno one koje su motivirane za vodstvo ponašaju na sličan način kao i A-tip – sklonost srčanim oboljenjima (kronično im je povećan puls, tlak i razina adrenalina) -kronično povećanje simpatičke aktivacije dovodi do veće osjetljivosti za različite infekcijske bolesti;adrenalin dovodi do slabijeg funkcioniranja imunološkog sustava -posebno su ugroženemuške osobe s visokim motivom za moći u kombinaciji s visokim stresom vezanim uz moć -sindrom opuštene afilijativnosti; viša afilijacija nego moć i niska inhibicija aktivnosti-povezan s boljim zdravljem

14. Izvori motiva za moći -popustljivost majki u pogledu seksa i agresivnosti kod djece povezana je s kasnijom višom razinom ovog motiva – katekolaminski sustav simpatikusa -prisustvo oca u obitelji, kao i mlađe braće i sestara dovodi do razvoja socijaliziranog oblika motiva za moći -gubitak statusa roditelja također je povezan s kasnijim višim motivom za moći kod djece