1 / 25

RESTAURACIJA TERESTRIČNIH EKOSISTEMA DEGRADIRANIH AKTIVNOŠĆU POVRŠINSKIH KOPOVA RB „ KOLUBARA“

Primeri dosadašnjeg iskustva revitalizacije rudarskih kopova u Srbiji. RESTAURACIJA TERESTRIČNIH EKOSISTEMA DEGRADIRANIH AKTIVNOŠĆU POVRŠINSKIH KOPOVA RB „ KOLUBARA“. Ve žba br: 3. Rekultivacija zemljišta oštećenog površinskom eksploatacijom uglja.

mercury
Download Presentation

RESTAURACIJA TERESTRIČNIH EKOSISTEMA DEGRADIRANIH AKTIVNOŠĆU POVRŠINSKIH KOPOVA RB „ KOLUBARA“

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Primeri dosadašnjeg iskustva revitalizacije rudarskih kopova u Srbiji RESTAURACIJA TERESTRIČNIH EKOSISTEMA DEGRADIRANIH AKTIVNOŠĆU POVRŠINSKIH KOPOVA RB „KOLUBARA“ Vežba br: 3

  2. Rekultivacija zemljišta oštećenog površinskom eksploatacijom uglja • “Rekultivacija je kompleks rudarsko-tehničkih, inženjerskih, poljoprivrednih i šumarskih radova koji se preduzimaju u određenom periodu, usmerenih ka transformaciji zemljišta degradiranih industrijom u stanje pogodno za poljoprivredu i šumarstvo, rekreaciju, različite forme čuvanja vode, kapitalnu i stambenu izgradnju i druge namene„ • Ponovno uspostavljanje biljnih zajednica (vegetacije) na površini koja nastaje nakon eksploatacije

  3. Tehničke mere – poboljšanje otpornih i deformabilnih karakteristika odlagališta, direktno utiču na povećenje erozione stabilnosti kosina Bio-tehničke mere – doprinose bržem postizanju i održavanju trajne stabilnosti odlagališta Biološke mere – primena poljoprivrednih i šumskih melioracija (stabilnost i održavanje rekultivisanih površina), revitalizacija prostora i uspostavljanje prirodnih biocenoza Mere rekultivacije koje je potrebno primeniti:

  4. I faza Stabilizacija podloge za buduće odlagalište – elementi za ojačavanje podloge, geomreže i tkani geotekstili, postavljanje drenažnih sistema, u cilju postizanja erozione stabilnosti terena II faza Fazno formiranje odlagališta – nasipanje sloja jalovine određene debljine što stvara uslove za ravnomerno mešanje geoloških slojeva, kao i upotreba geotekstila i geomreža za stabilizaciju tla III faza Planiranje završnih horizontalnih i kosih površina odlagališta – uvođenje podzemnih objekata (sistema za navodnjavnje, jama za sadnju) u funkciji postizanja maksimalne stabilnosti terena Kontrola erozionih procesa (površinskih i unutrašnjih oblika erozije) – smanjenjem količine voda koje dospevaju na kosinu – geomreže i geomembrane Tehničke mere rekultivacije tehnogenih pustinja

  5. Podrazumevaju pravilan izbor i primenu vegetacije Zajedno sa tehničkim merama rekultivacije vode postizanju trajnoj stabinosti u funkciji vremena, kako u horizontalnom, tako i u vertikalnom pravcu Ukoliko je tehnička rekutivacija adekvatno obavljena, na skoro horizontalnim lokacijama mogu se pristupiti primeni bioloških mera rekultivacije odlagališta Bio-tehničke mere rekultivacije tehnogenih pustinja

  6. Primenjuju se u završnoj fazi rekultivacije Uspostavljanje stabilnih ekosistema na degradiranom terenu Privođenje deposola nekoj vrsti kulture (šumske, poljoprivredne) i stvaranje predeonih celina istih ili većih vrednosti nego u predeksploatacionom periodu Primena fitomelioracionih mera: - setva travno-leguminoznih vrsta i kasniji uzgoj ratarskih ili voćarsko – vinogradarskih kultura - sadnja šumskih drvenasith ili žbunastih vrsta Poželjno je da 50% površina deposola podleže šumskoj, a 50% površina poljoprivrednoj rekultivaciji Biološke mere rekultivacije tehnogenih pustinja

  7. Radovi na poljoprivrednoj rekultivaciji uključuju: - Fazu gajenja leguminoznih biljaka, zaoravanje vegetativne mase zadnjeg otkosa i fazu gajenja kulturnih biljaka uključivanjem višepoljnog plodoreda - Unos velikih količina organskih i mineralnih materija (N, P) i steva kultura za zeleno đubrivo (grašak i lucerka) Prva faza radova na poljoprivrednoj biološkoj rekultivaciji ima za cilj uspostavljanje osnovnih elemenata plodnosti u deposolima Radovi na šumskoj biološkoj rekultivaciji obuhvataju: - Zasnivanje travno-leguminoznog pokrivača - Sadnju šumskih drvenastih i žbunastih vrsta, i - Prihranjivanje i popuna sadnicama, sadnjom istih vrsta drveća ili žbunja, ali u narednoj godini

  8. Vrste biljaka koje se koriste u postupku poljoprivredne biološke rekultivacije

  9. Vrste biljaka koje se koriste u postupku šumske biološke rekultivacije

  10. Osnovni zadatak tehnologije za zasnivanje šumskih zasada je da se stvore povoljni uslovi za prijem sadnica i razvoj u prvim godinama posle sadnje Od posebnog je značaja je da se primenom odgovarajuće tehnologije tehničke i biološke prirode stvore uslovi za život biljaka Neophodno je: - Supstrate siromašne humusnim materijama, obogatiti hranljivim materijama u formi dotupnoj biljkama - Pokrenuti aktivnost heterotrofne mikroflore - Uspostaviti povoljan vodno-vazdušni režim zemljišta - Stvoriti uslove u zoni rizosfere za razvoj korena i biljnu ishranu (koren sadnica obavijen tresetom, NPK đubrivo) i omogućiti priliv biljnih asimilativa U prvim godinama rada, na degradiranim površinama iskopa uglja u Kolubari, podizane su čiste kulture lišćara i četinara, a kasnije se prešlo na mešovite kulture

  11. Priprema terena i primena mera biološke rekultivacije nakon stabilizacije tla na delu površinskog kopa “Tamnava –zapad”

  12. 2.2.3. Biološke mere rekultivacije tehnogenih pustinja • Preporučljivo je da se prilikom biološke rekultivacije koriste autohtone vrste • Potrebno je dugoročnim prostornim, urbanističkim ili drugim planovima definisati namenu šumsko rekultivisanih površina u post-eksploatacionom periodu • Nakon završene rekultivacije, sledi proces revitalizacije – priroda sama nastavlja da se obnavlja i postupno oplemenjuje degradiranu površinu

  13. Prvi projekat biološke rekultivacije urađen 1977. godine (Institut za šumarstvo, Beograd) Do kraja 1997. godine ukupno rekultivisano 1306 ha površine (eksploataciona polja “A” i “B”na 347ha, eksploataciono polje “D” na 871 ha, i “Tamnava-Istok” na 88ha) Zastupljena su dva tipa rekultivacije: I - poljoprivredna (gajenje poljoprivrednih kultura – lucerka, pšenica, kukuruz, voćarske kulture) II – šumarska ( osnivanje šumskih kultura – sadnja različitih vrsta četinarskog i listopadnog drveća) Dosadašnji odnos poljoprivredne i šumarske rekultivacije iznosi 1:3 Restauracija zemljišta degradiranih površinskom eksploatacijom u zoni kolubarsko-tamnavskog basena

  14. Biološka rekultivacija izvršena do 1997. godine (Dražić, D., 2006)

  15. Prva pošumljavanja izvršena su 1957. godine sadnjom pretežno bagremovih sadnica na otvorenim kopovima na polju “A” i polju “B”. U narednih dve godine pošumljeno je ukupno 110 ha degradirane površine Zbog promene namene ovih površina danas je u vlasništvu “Kolubare” svega 74,90 ha bagremovih šuma Otvaranjem novih kopova, pristup sanaciji narušenih prostora zahteva ozbiljniji pristup problemu rekultivacije: - Iskustva drugih zemalja - Predhodno izvršena ekološka, fitocenološka i pedološka istraživanja deposola i proučavanje ekoloških uslova sredine Obnavljanje zemljišta je primarno, ali se značaj pridaje i drugim fazama u restauraciji, uključujući i završnu fazu uređenja zemljišta

  16. Svrha rekultivacije određuje izbor metoda rekultivacije odnosno planiranje buduće namene zemljišta Rekultivacija pošumljavanjem je proces koji integriše nekoliko značajnih i uzajamno povezanih procesa, te se mora sprovoditi samo, i isključivo na osnovu prethodno stručno urađenih izvođačkih projekata U slučaju Kolubarskog basena, najveći deo šumarske rekultivacije obavljen je bez prethodno izvršene tehničke rekultivacije, plana celovitog uređenja i buduće namene ovih prostora po završetku eksploatacije i pratećih industrijskih radova

  17. Pregled površina pod šumskim kulturama po vrsti drveća (Dražić, D., 2008)

  18. I Gymnospermae (golosemenice) su predstavljene sledećim vrstama iz klase Coniferopsida: 1. Pseudotsuga menziesii Mirbel.Franko– duglazija 2. Picea pungens Engelm.– bodljiva smrča 3. Picea abies L. Karst.– smrča 4. Larix europaea Lam. et DC– evropski ariš 5. Pinus wallichiana A.B. Jacks. – himalajski bor 6. Pinus strobus L.– Vajmutov bor 7. Pinus ponderosa Dougl. et laws.– žuti bor 8. Pinus nigra Arn.– crni bor 9. Pinus silvestris L.– beli bor Pošumljavanjem su unete sledeće vrste (Dražić, D., 2002)

  19. II Angiospermae (skrivenosemenice) su predstavljenje vrstama iz klase Dicotyledoneae: 11. Liriodendron tulipifera L.- tulipanovac 12. Ulmus pumila L.– sibirski brest 13. Quercus borealis Mich.– crveni američki hrast 14. Quercus robur L.– lužnjak 15. Betula pendula Roth.– obična breza 16. Alnus glutinosa L.gaertn.– crna jova 17. Populus x euramericana Dode.Guinier.– evroameričke crne topole 18. Tilia sp. – lipe 19. Robinia pseudoacacia L.– bagrem 20. Acer negundo L.– pajavac 21. Acer platanoides L. – mleč 22. Acer saccharinum L.– srebrnolisni javor 23. Acer pseudoplatanus L.– javor 24. Fraxinus excelsior L.– beli jasen 25. Fraxinus americana L.– američki jasen

  20. Pored navedenih vrsta, na rekultivisanim odlagalištima površinskih kopova nalazi se i znatno širi spektar vrsta u parkovima, na zelenim površinama, oko industrijskih i radnih objekata (Ginkgo biloba L., Picea omorika Pančić, Purkyne, Thya gigantea Nutt., Taxus bacata L., Aesculus hippocastanum L., i druge) • Preko 20 žbunastih vrsta i ukrasnih formi učestvuje u izgradnji ovakvih sastojina

  21. Osnovni problem pri izboru vrsta drveća za rekultivaciju je izbor vrsta koje imaju male zahteve za biljnim asimilativima, razvijaju dobar koren, i omogućuju razvoj i spontano naseljavanje prirodne vegetacije Pri tom se moraju uzeti u obzir sastav supstrata, reljefom formiranih površina, klimatski i mikroklimatski uslovi, kao i biljni svet prirodnih biljnih asocijacija tog predela Takođe je bilo bitno odabrati koje vrste drveća za pošumljavanje imaju visok stepen preživljavanja nakon sadnje, veoma dobru dinamiku razvoja prečnika, visinu i zapreminu u celini Monitoring razvoja zasađene dendroflore omogućava da se za svaki tip deposola izvrši optimalni izbor vrsta za pošumljavanje koje će postizati najveće razvojno-proizvodne efekte, vitalnost, dekorativnost i druge funkcionalne vrednosti.

  22. Nakon 30 godina iskustva analitičkog i istraživačkog rada na ovom području zaključci su sledeći: - veliki broj vrsta autohtonih lišćara i brzorastućih četinara može ušešno da se koristi za rekultivaciju pošumljavanjem deposola - Izvršene analize mikroflore na oglednim poljima pokazale su da je narušeni supstrat obnovio svoju biogenost - značajan faktor multifunkcionalne namene i kompleksnog korišćenja datog područja je njegovo florističko bogatstvo

  23. Bioenergetskiusevi

  24. U Srbiji se samim planiranjem eksploatacije mimeralnih sirovina mora predvideti i revitalizacija degradiranih prostora (Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 135/04), Zakon o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 135/04)i Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 135/04)) Mada zakonom obavezna, rekultivacija se kod nas nedovoljno primenjuje U skladu sa konceptom održivog razvoja, rekultivacija oštećenih zemljišta mora zauzeti značajnije mesto u državnim planovim, nego što je danas Dugoročne mere i obaveze RB “Kolubara”

  25. Biološka rekultivacijajeekološkinajprihvatljivijaiekonomskinajrentabilnijividvraćanjazemljištaprvobitnojnameniilidovođenja u bilokakvufunkciju • Sve što je degradirano ili narušeno čovekovim delovanjem, uprkos njegovim potrebama, ne mora biti u potpunosti i nepovratno izgubljeno • Samo pravilnim postupanjem od momenta planiranja, preko same eksploatacije do konačnog uređenja predela može popraviti prethodno stanje, uz stvaranje preduslova za njegovu dalju namenu • Restauracija područja i lokacija zahvaćenih površinskom eksploatacijom mineralnih sirovina predstavlja ne samo zakonsku obavezu nakon završetka eksploatacije, već daje i mogućnosti da se uvođenjem ovih područja u funkciju (bilo tehničku ili ekološku) smanji potrošnja nenarušenih produktivnih zemljišta.

More Related