1 / 55

Drama u kazalištu

Drama u kazalištu. DRAMA. književni rod namijenjen izvođenju na pozornici. Zbog svoje je scenske namjene, književni dramski tekst podijeljen na:. REPLIKE (ULOGE). DIDASKALIJE (UPUTE).

lavender
Download Presentation

Drama u kazalištu

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. Drama u kazalištu

  2. DRAMA književni rod namijenjen izvođenju na pozornici

  3. Zbog svoje je scenske namjene, književni dramski tekst podijeljen na: REPLIKE (ULOGE) DIDASKALIJE (UPUTE) dijelovi teksta koji upućuju redatelja i glumce kako izvoditi predstavu i čitateljima omogućuju da bolje razumije zbivanja i likove u tekstu (najčešće pisane kosim slovima u zagradi) • dijelovi teksta koje na sceni izgovaraju glumci

  4. Dijelovi dramske predstave

  5. ČIN Veći zaokruženi dio dramske radnje koji se sastoji od više prizora U kazališnoj predstavi označava se dizanjem i spuštanjem zastora

  6. SLIKA Dio dramskoga djela prepoznatljiv po promjeni izgleda pozornice

  7. PRIZOR Dio čina koji se prepoznaje po ulasku novoga lika na pozornicu

  8. DRAMSKA RADNJA Radnja koja se zasniva na sukobu među likovima

  9. STUPNJEVI (DIJELOVI)DRAMSKE RADNJE • UVOD (EKSPOZICIJA) • ZAPLET (SUKOB) • VRHUNAC SUKOBA (KULMINACIJA) • PREOKRET (PERIPETIJA) • RASPLET (svaka drama ne mora nužno imati sve dijelove)

  10. DRAMSKA SITUACIJA • trenutak u kazališnoj predstavi koji je dramatski važan ili istaknut • prikazuje odnos među likovima u određenom prostoru i vremenu

  11. Dramske vrste

  12. TRAGEDIJA Vrsta drame u kojoj sukobi među likovima dovode na kraju do smrti glavnog lika (likova) što kod gledatelja izaziva osjećaj ganuća i potresenosti (katarza) Nastala je u staroj Grčkoj iz dionizijskih svečanosti tj. igara posvećenih bogu vina i veselja Dionizu

  13. KOMEDIJA Dramsko djelo u kojem se prikazuju smiješne i šaljive strane života. VRSTE KOMEDIJA: KOMEDIJA KARAKTERA (pojedinac je smiješan zbog neke mane ili pretjerane osjećajnosti) KOMEDIJA INTRIGE (zapleti proizilaze iz nesporazuma, nepažnje i sl.) KOMEDIJA SITUACIJE (neočekivani, neobični ili nemogući položaj u koji dolazi lik tijekom radnje) KOMEDIJA RAZGOVORA (duhoviti razgovori, dosjetke i sl.)

  14. DRAMA U UŽEM SMISLU dramska predstava koja obrađuje prosječne likove završetak ne mora biti nužno tragičan

  15. LIKOVI U DRAMI PROTAGONIST ANTAGONIST lik koji je svojim idejama i postupcima suprotstavljen glavnom liku • glavni lik, nositelj radnje i pokretač zbivanja

  16. POJMOVI VEZANI UZ DRAMU I KAZALIŠTE • AFIŠ – popis lica u kazališnoj predstavi • GESTA – pokreti ruku, nogu, cijeloga tijela • GLUMA – tumačenje dramskog teksta na sceni govorom, mimikom i gestom • KOSTIMOGRAFIJA – osmišljavanje, kreiranje i izrada scenske odjeće i kostima • MASKA – predmet izrađen za potrebe predstave kojim se pokriva lice (obrazina, krabulja, krinka) • MIMIKA – pokreti lica, izrazi lica • MIZANSCENA –raspored glumaca na scenskom prostoru • REDATELJ –osoba koja postavlja predstavu na scenu, bira glumce i ostale suradnike • SCENA – pozornica • SCENOGRAFIJA –oprema pozornice za predstavu

  17. Poznate “face”

  18. Sofoklo

  19. Euripid

  20. Shakespeare

  21. Držić

  22. Marinković

  23. Krleža

  24. Zgrada ili prostor u kojem se održavaju kazališne predstave kazalište

  25. Grčko kazalište Grčko kazalište je bilo veoma cijenjeno. U dvoranama je bilo do 25.000 sjedala, a u Ateni čak 30.000 sjedala. Sjedala su bila poredana u polukrugu. Oblačilo se u razne kostime u čast grčkog boga vina, Dioniza. U početku je to bio običan krug usred neke ravnice u kojem se pjevalo i plesalo - orhestra. Gledatelji su stajali sa strane, a da bi bolje vidjeli uskoro su se počeli smještati po okolnim brežuljcima. Tamo su s vremenom počeli graditi i sjedala, u početku drvena, a kasnije kamena i tako je nastalo poluokruglo gledalište ili theatron .

  26. Rimsko kazalište Kazalište Rimljana bilo je vrlo šaroliko: izvode se vulgarnizirane komedije, a popularni su i pantomima, mim kao i okrutne priredbe koje svoj vrhunac doživljavaju u cirkusima i arenama.

  27. Glumci u prvim kazalištima Muškarci su igrali i ženske osobe (likove). Kako je u drami bilo često više od tri uloge, morali su pojedini glumci igrati više osoba (likova). Rijetko seuzimao četvrti glumac. Glumci su nosili maske. Glumci su mogli biti samo slobodni građani. Budući su kazališta bila pod vedrim nebom i velikih dimenzija, glumci su morali imati jak glas i odličnu dikciju. Glumci su bili na visokoj cijeni (osobito protagonisti). Uživali su velike povlastice. Oslobođeni su poreza i ratne službe, a bila im je zajamčena imovinska sigurnost. Za predstave se brinula država. Predstave je ocjenjivala ždrijebom izabrana komisija. Prva je nagrada bila - BRŠLJANOV VIJENAC Treća nagrada bila je jednakaporazu. Zapisnici o nagradama i pobjedama spremali su se u državni arhiv, a poslije urezivali u mramor. Aristotel je zapise o tome sakupio u djelu DIDASKALIJE

  28. VRSTE KAZALIŠTA profesionalno profesionalno kazalište za djecu lutkarsko kazalište amatersko

  29. Tko radi u kazalištu

  30. Umjetničko osoblje su svi sudionici koji (samostalno ili grupno) stvaralački sudjeluju u radu na kazališnoj predstavi. To su: glumac redatelj dramaturg scenograf kostimograf koreograf autor glazbe

  31. Glumac ili glumica osoba koja glumi ili igra ulogu u nekoj umjetničkoj izvedbi. Taj se izraz obično odnosi na ljude koji glume u filmskoj industriji, na televiziji, u kazalištu ili na radiju, a ponekad se koristi i za ulične zabavljače. Osim igranja dramskih uloga, glumci mogu i pjevati, plesati, raditi samo na radiju ili "posuđivati glas".

  32. Redatelj Kazališni redatelj je osoba koja idejno i organizacijski postavlja kazališni komad na scenu. Sudjeluje u osmišljavanju scenskog izgleda predstave te je odgovoran za sve vezano za kazališnu predstavu i rad sa glumcima.

  33. Dramaturg Naziv dramaturg označuje osobu koja odabire kazališne komade za repertoar i kreira umjetnički profil određenog kazališta. Najčešće je to priznati književnik ili literarni stručnjak. U novije doba koristi se i naziv dramaturg predstave, a označava osobu koja sudjeluje u radu na određenoj kazališnoj predstavi svojim savjetima, mijenja dramski tekst te sudjeluje u redateljevu radu sa glumcima.

  34. Scenograf -stvaratelj likovne opreme predstave. On, u suradnji sa redateljem, likovno osmišljava scenski prostor pri čemu brine i o arhitekturi prostora, rasvjeti, dekoracijama te svim ostalim vizualnim elementima pozornice. Cjelokupno likovno oblikovanje scenskog prostora nazivamo scenografija .

  35. Kostimograf bi trebao biti vrstan poznavatelj stilova i načina oblačenja u različitim vremenskim razdobljima. On crta kostime za kazalište ili film te nadgleda njihovu izradu. Crtanje i kreiranje kostima za potrebe scenske umjetnosti naziva se kostimografija.

  36. Kazališno tehničko osoblje inspicijent kazališni šaptač kazališni električar scenski radnik rekviziter kazališni šminker šef rasvjete kazališni ton majstor

  37. Inspicijent Kazališni šaptač je osoba koja glumcima šapće, "dobacuje" tekst njihovih uloga na pokusima i na predstavama. Prvotni naziv za tu funkciju, sufler, koristio se tijekom 19. stoljeća. Kazališni šaptač kao ispomoć koristi tkz. šaptačevu knjigu u kojoj se nalazi kompletan tekst predstave kao i njegove zabilješke i oznaka za stanke u glumčevoj interpretaciji. Neke pozornice su na svom prosceniju zadržale tkz. šaptačevu školjku unutar kojeg bi šaptač bio skriven od oka publike te bi mogao šaptati glumcima no u suvremenom kazalištu običaj je da se šaptač smjesti sa strane pozornice, iza kulisa. je osoba koja se brine da pokus ili predstava teku bez zastoja, nadzire i upravlja svim poslovima iza kulisa. On daje glumcima znak kad trebaju izaći na pozornicu, tehničkom osoblju daje znakove za promjene scene, svjetla, muzike i ostalih scenskih elemenata. Pri tom se služi inspicijentskom knjigom u koju su uneseni znakovi i brojevi svih promjena unutar jedne kazališne predstave. Za inspicijenta se ponekad koristi i naziv voditelj predstave.

  38. Rekviziter Kazališno administrativno osoblje (kazališna uprava) intendant – voditelj kazališta impresario – organizator glumaca i ostalih kazališnih djelatnika kazališni blagajnik biljeter • je kazališni radnik koji se brine o predmetima koje glumci koriste na pozornici, a potrebni su im za probu ili predstavu. Za te predmete koristimo pojam rekviziti, a skup svih tih predmeta unutar jedne predstave zove se rekvizita. • Kazališni se rekviziter koji brine isključivo o oružju koje se upotrebljava u predstavi ponekad naziva oružar.

  39. Dijelovi kazališne zgrade Kazališna dvorana Pozornica Gledalište Pomoćna pozornica (komorna pozornica) Garderoba Predvorje Radionice

  40. Gledalište - prostor za gledatelje Dijelovi: Parter (parket) Lože Mezanin – prizemlje Balkon

  41. Pozornica scenski prostor tj. mjesto na kojem se odigrava predstava. Drugi nazivi za pozornicu su: scena, bina, prizorište

  42. Danas su kazališne pozornice uglavnom sličnih oblika i razlikujemo ih po površini i po tehničkoj opremljenosti, ovisno o namjeni. Različite vrste pozornica su: • arena • komorna pozornica • pozornica-podij • pozornica-kutija • šekspirijanska pozornica • kružna pozornica • kabuki staza

  43. Arena označava scenski prostor kružnog, polukružnog ili ovalnog tipa, pretežno na otvorenom prostoru. Dosta često se za isti prostor rabi i termin amfiteatar. Najpoznatiji i najbolje očuvani takav scenski prostor kod nas je Pulska arena.

  44. Pozornica-kutija je tip pozornice kakav je nastao u baroknom kazalištu, a još je i poznat po nazivima talijanska pozornica i pozornica škatulja. Ima oblik kutije koja nema jednu stranicu i to onu okrenutu prema publici. To je ujedno i najčešći tip pozornice.

  45. Lutkarsko kazalište Vrste lutaka

  46. Ginjol – lutka na ruci

  47. Javajka – lutka na štapu

More Related