1 / 46

Socioterapija

Socioterapija. Socioterapija u užem smislu : Grupna socioterapija TZ - terapijska zajednica Okupaciona Rekreativna Podučavanje pacijenata za socijalni život. Socioterapija u širem smislu: Socioterapijski klub Dnevna, vikend, noćna bolnica Lečenje obolelih u njihovoj porodici

kaori
Download Presentation

Socioterapija

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Socioterapija

  2. Socioterapija u užem smislu : Grupna socioterapija TZ - terapijska zajednica Okupaciona Rekreativna Podučavanje pacijenata za socijalni život

  3. Socioterapija u širem smislu: Socioterapijski klub Dnevna, vikend, noćna bolnica Lečenje obolelih u njihovoj porodici Zaštitna radionica Alternativni oblici smeštaja

  4. Socioterapija je način korišćenja grupe (njenih potencijala) u terapijske svrhe. Ljude u terapiji treba tretirati kao “jedinstvene celine” tj. kao individualna i socijalna bića.

  5. Početak naučne primene grupe u terapijske svrhe vezuje se za ime interniste iz Bostona, Joseph-a Pratt-a, koji je 1905, godine počeo rad u grupi sa pacijentima obolelim od tuberkuloze. Naziv grupna terapija, potiče od Jacoba Morena, poznatog psihodramatičara. Adler je koristiogrupnupsihoterapiju– kolektivna terapija

  6. U periodu izmedju dva rata, grupna terapija se razvijala u Centralnoj Evropi, da bi posle II svetskog rata doživela procvat, naročito u Engleskoj. Vodeća imena u grupnoj terapiji, u to vreme, bili su: Bierer, Foulkes, Bion i drugi.

  7. Značaj grupe u čovekovom življenju Najznačajniji ljudski nagoni mogu da se zadovolje u grupi: Samoodržanje Ishrana Seksualni nagon Gregarni – afilijacioni (nagon za udruživanjem, življenjem u grupi)

  8. Ne slažu se svi stručnjaci u stavu da je afilijacioni instikt, nešto sa čim se čovek rađa, već na osnovu iskustva, čovek shvata da je lakše i bezbednije živeti u grupi. Značajne ljudske potrebe koje se zadovoljavaju u grupi su - potreba za vlašću i potreba za pripadanjem.

  9. Newcomb – zajedničke norme i povezane socijalne uloge su važna obeležja grupe. Još od detinjstva se posredstvom roditelja usvajaju društvene norme. Grupe se dele na: formalne – propisane norme ponašanja neformalne – zavise od ponašanja članova grupe Svaka grupa ima određenu dinamiku, prema unutra i prema spolja.

  10. Za terapijske grupe važna je unutrašnja dinamika. Govori se o 3 aspekta grupne dinamike: Strukturalnodinamskom (oblikovanje i ograničavanje individualnih stavova, osećanja, potreba) Sociodinamskom (svesna osećanja i namere stoje iza ponašanja čl.grupe) Genetičkodinamski (nesvesni motivi i dinamizmi utiču na svesne dinamizme)

  11. Foulkes deli terapijske grupe u 3 osnovne vrste: Socioterapijske Psihoterapijske Namenjene obavljanju određenih aktivnosti (rekreativne, edukativne, religiozne...)

  12. U socioterapijskim grupama važno je prilagođavanje grupi, razvoj osećanja pripadnosti, neutralizacija konflikta - podsticanje na nalaženje zajedničkog rešenja, odgovora, stava. Podstiče se učešće pasivnih članova u grupi, motivišu za aktivnost. Za razliku od socioter.grupa u psihoterapijskim se podstiče verbalno ispoljavanje patoloških sadržaja.

  13. SZO ističe elemente grupne atmosfere, koje smatra isceliteljskim - izgradjivanje tolerantne i tople klime, zaštitu bolesnikove individualnosti, lečenje pacijenata kao osoba sposobnih za odgovornost i inicijativu, i uključivanje svih bolesnika u program dnevnih aktivnosti.

  14. Kako terapijska grupa utiče na poboljšanje psihičkog zdravlja njenih članova: Podsticanjem ispoljavanja skrivenih i potisnutih osećanja bez osećanja krivice Osećanjem pripadnosti (čl.je deo celine, deli emocije sa drugima) Redukcijom anksioznosti (saznanje da i drugi imaju slične probleme, veoma značajno za smanjenje napetosti, kao i primer uspešnih čl.koji su rešili anksioz.)

  15. Iskustvom realnosti - proces socijalizacije – prilagođavanje grupnim vrednostima, standardima, važnim za dobru komunikaciju između čl.grupe i odnosa prema grupi kao celini. Prihvatanjem drugih ljudi Prihvatanjem samog sebe Sazrevanjem ličnosti (razvijanjem osećanja individualne i kolektivne odgovornosti)

  16. Terapijska grupa kao idealna porodica (naglašavanje pozitivnih elemenata koji nedostaju u primarnoj disfunkcionalnoj porodici) Zaterapijskegrupe se smatradaostvarujutakvedoživljajneefektekoji se teškoostvaruju u individualnojpsihoterapiji, kaoštosu - toplina, kohezivnost(kojaličinaporodičnusolidarnost), dubokameđusobnaidentifikacijačlanova. (Opalić 1986)

  17. Battegay 1980 smatra da je posle uspešne individualne psihoterapije, pacijent verovatno manje neurotičan ili psihotičan, a posle uspešne grupne psihoterapije zreliji.

  18. TERAPIJSKA ZAJEDNICA Maxwel Jones, engleski psih. je prvi počeo da koristi TZ u lečenju pac. sa Dg konverzivne neuroze. Za uspešan tretman u psihijatrijskim ustanovama veoma je važna atmosfera.

  19. Grupa stručnjaka istakla je 5 elemenata atmosfere TZ: Tretiranje pac.kao bića koja su vredna poverenja Podsticanje adekvatnog ponašanja Zaštita bolesnikove individualnosti Tretitanje pac.kao osoba koje su odgovorne i imaju inicijativu Uključivanje svih pac.u program dnevnih aktivnosti

  20. Tz čine kompletno osoblje i svi pacijenti Uvodi se demokratski tip odnosa Uvažava mišljenje svakog člana TZ Smanjuje se hijerarhija Svi se događaji na odeljenju zajednički analiziraju Svi tolerišu bolesno ponašanje određenih članova Poštuju pravila zajedničkog življenja U terapijskom tretmanu su i bolesnici i osoblje

  21. Za donošenje odluka odgovorni su svi članovi. Podela odgovornosti sa osobljem, je veoma važna za pacijente zbog prevladavanja duboke zavisnosti od drugih i sticanja poverenja u vlastite snage.

  22. Terapijska kulturaje poRapaportu: Aktivna rehabilitacija nasuprot čuvanja Demokratizacija nasuprot stare hijerarhije Permisivnost nasuprot stereotipnih modela komunikacije Zajedništvo nasuprot specijalizovanih terapijskih uloga

  23. TZ uglavnom čini od 80 do 100 članova Sastanci se održavaju svakodnevno ili više puta nedeljno Na sastanku TZ diskutuje se o svakodnevnim problemima, teškoćama, nesporazumima. Teme se uglavnom ne određuju unapred, nego nastaju spontano u toku rada.

  24. Tim osoblja može da bude informativan i interaktivan. Informativan - 1.orijentacioni - kada se diskutuje o ponašanju čl. TZ i 2. introspektivan – analitički razmatraju nesvesni motivi čl.TZ. Interaktivan sastanak tima podrazumeva umesto informacija ispoljavanje emocionalnih reakcija, prema pacijentima ili čl.tima.

  25. Uloga psihijatra u TZ može da bude: Socijalna (neformalni susreti, zajedničke aktivnosti, razgovori, preuzimanje različitih socij.funkc.) Suportivna (podrška pac.u različitim situacijama na odeljenju) Aktivirajuća (podrška pac.u preuzimanju uloga) Egzemplarna (edukacija i promena ponašanja) Interpretativna (otvoreno interpretira ponašanja čl.TZ)

  26. Uloga srednjeg osoblja (medicinske sestre, tehničari) u TZ: Naglašavanje pozitivnog modela ponašanja (ne kažnjavati pac.kada prekrši pravila TZ, razgovarati, savetovati) Podržava, ohrabruje, ali ne interpretira ponašanje pacijenta.

  27. Pacijenti utiču na druge pacijente u procesu prihvatanja socijalnih uloga, podeli iskustava, emocija.

  28. Arnold M. Washton (1987) piše o prednostima grupne terapije u lečenju alkoholičara. To su: prihvatanje i podrška od strane drugih, nalaženje uzora u članovima koji dugo ne piju, sticanje identiteta, učenje discipline kroz poštovanje normi i granica ponašanja, deljenje istih problema sa drugima, dobijanje informacija o načinima lečenja.

  29. Jedan broj zavisnika je socijalno izolovan,i imaju osećaj srama i krivice, u tom slučaju grupa predstavlja veliku podršku. Grupa i konfrontira tj. suočava novog člana sa problemima, ponašanjem i posledicama njegovog alkoholizma.

  30. Washton A. (1997) ističe da je bitno aktivno učešće zavisnika u grupi, iskrenosti redovno prisustvo grupama. Saveti i sugestije, koje daju vodje grupe i članovi, pomažu novom članu da razvije veštinu samoposmatranja i druge veštine značajne za strategiju odbrane od ponovnog uzimanja supstance. Novi članovi daju šansu starim članovima da reflektuju napredak u svom ponašanju i načinu života.

  31. Istraživanje, koje je radio Washton A. sa saradnicima, pokazuje da su zavisnici, koji su po fazama lečenja prebacivani iz jedne u drugu grupu (grupa za ranu apstinenciju, grupa za prevenciju recidiva, grupa za dugotrajni oporavak) bili manje motivisani (i odustajali) da nastave rad u drugoj grupi, jer su bili emotivno vezani za predhodnu grupu (naročito prvu). Kada je formirana grupa u kojoj su se sprovodile sve tri faze lečenja motivacija se znatno povećala i veoma mali broj je prekidao lečenje.

  32. Podučavanje za socijalni život U socioterapiju u užem smislu spada Podučavanje pac. za socijalni život, koje obuhvata različite metode: Žeton ekonomija – dobijaju se žetoni za učestvovanje u različitim aktivnostima na odeljenju, za ličnu inicijativu, kreativno provođenje slobodnog vremena, uspešno obavljene zadatke, kao nagrada koja podrazumeva češće izlaske na vikend, komfornije sobe, raspolaganje nekom količinom novca ili ne dobijanje žetona kao kazna.

  33. Tim terapeuta se angažuje u kući (porodici) pacijenta, uključujući čl.porodice, rođake i komšije. Obučavaju pac. za svakodnevno funkcionisanje, učeći ga praktičnim socijalnim veštinama. Podrazumeva se i nalaženje posla, podsticanje na druženje, izlaske, rekreaciju.

  34. Okupaciona terapija Simon, nemački psihijatar, uveo je aktivnu terapiju, koja zahteva povećanu aktivnost mozga, a ne mišića. Uvažava sklonosti i interesovanja pac. Veil smatra da treba materijalno nagraditi kreativni rad pac.da to podstiče povratak poverenja u sebe i ličnu vrednost. Treba da budu jasno određene socijalne okolnosti u kojima se obavlja aktivnost. Rad treba prilagoditi sposobnostima i interesovanju pacijenata (rad ne sme da bude izvor diskriminacije)

  35. Rekreativna terapija Rekreativna terapija podrazumeva sportske aktivnosti, igru, slikanje, čitanje. Ne postoji bitna razlika između rekreativne i okupacione terapije. Muzikoterapija – harmonizuje odnose, podstiče buđenje pozitivnih emocija u grupi, stvara duh zajedništva, pripadnosti,

  36. SOCIOTERAPIJA U ŠIREM SMISLU Prva dnevna bolnica je otvorena 1930.godine u Moskvi, 1946. u Londonu, a noćna 1958. Vikend i noćne bolnice podrazumevaju parcijalnu hospitalizaciju, ostali deo nedelje (dana) provodi se u porodici, na poslu. Podrazumeva različite vrste terapija. DB treba da koriguje nedostatke i ograničenja tretmana na zatvorenom odeljenju, kao i ambulantnog tretmana.

  37. Prednosti boravka u DB Tretman na zatvorenom odeljenju često donosi etiketu duševnog bolesnika, hospitalizam, prisilnu hospitalizaciju, izdvajanje pac. iz socij.sredine, ekonomski manje isplativo od DB.

  38. Ograničenja ambulantnog tretmana- nekim pacijentima je potreban intenzivniji tretman pac.su u kući neaktivni, bez inicijative teže je u ovom tretmanu primeniti okupacionu i rekreativnu terapiju.

  39. SOCIOTERAPIJSKI KLUB Klub je najsličniji uslovima u društvenoj zajednici. Atmosfera je spontana, opuštena, pac. se manje oseća stigmatizovanim, nego na odeljenju. Organizacija i inicijativa i odgovornost je na članovima kluba. Obrazuju se sekcije, komisije. U klub mogu da dođu čl.porodice, prijatelji, komšije.

  40. Primer - Anketirano je 19 članovakluba”Skela”. Najvećibrojanketiranihnavodida je u klubudobiopodršku u lečenju, povećanuvid u bolestisvojeponašanje, kaoirazumevanje, takodasumoglidaotvoredušu. Edukacijairazmenamišljenjaiiskustava je bila je takodjeznačajna, jednakokaoiosećanjezajedništvasasličnimljudima. Većinaisitanika je navodilavišeod tri razlogazadolazak u klub (koristikojeimajuodkluba).

  41. Starijičlanovi (preko 50 i 60 godina) osećaju se zadovoljnimi»korisnim«, jerpomažudrugima, ali se jedanbrojoseća»moćnijimiodlučnijim« u odnosunačlanove, kojipovremenopraverecidiv. Sveovoutičenaučvršćivanjevoljeisnagedaidaljeapstiniraju. Oni suvišegodišnjimdolascima u klubstekliveomabliskeprijatelje.

  42. Mladjičlanoviod 20-30 godina, kaoiod 40 godina u klubudobijajuedukaciju o bolestimazavisnosti, razumevanje, pomoć u rešavanjukriza, aliidruguporodicu. Mladiispitaniciističuučešće u sportskimikulturnimaktivnostimaiupoznavanjeapstinenataizdrugihklubova, kaojedanodvažnih »prvihkorakadapromenedosadašnjinačinživotaidruženjeisključivosazavisnicima«.

  43. Lečenje pac.u njihovim porodicama Tim – psihijatar, soc., radnik, psiholog, med.tehničar dolaze u porodicu obolelog i intervenišu u porodici. Prednosti: Pac.se autentičnije ponaša u kući. Moguće je upoznati porodičnu dinamiku, komunikaciju. Pac. se ne izdavaja iz porodice, koja ga posle hospitalizacije nekada ne prihvata.

  44. Alternativni oblici smeštaja bolesnika Smeštaj u dom, drugu porodicu, prihvatilište. Obično se 2-3 ljudi sa psihič.problemima smešta u seosku porodicu, potrebno je da su u blizini psih.ustanove. Obilazi ih povremeno tim stručnjaka, oni odlaze na kontrole. Postoje određeni kriterijumi koje porodice moraju da ispune – moralne, stambene, higijenske, da imaju toplinu i koheziju.

  45. Ljudi smešteni u drugu porodicu treba da se radno angažuju, učestvuju u donošenju odluka i organizaciji porodice, što im omogućava da se osećaju korisnim, prihvaćenim od strane čl.porodice i povećaju samopoštovanje. da upoznaju osobe iz socijalne sredine, druže se, komuniciraju.

  46. Može da se organizuje život osoba sa psih.problemima u zgradama, kućama. Zdravstvene službe u dogovoru sa obolelima iznajmljuju stanove. Služba snosi deo troškova, a deo oni. Oboleli sami organizuju život, samostalno vode domaćinstvo.

More Related