BULLYING-NASILJE MEĐU VRŠNJACIMA

1. BULLYING-NASILJE MEĐU VRŠNJACIMA

2. NASILJE MEĐU DJECOM (Bullying) O nasilju među djecom govorimo kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti. Može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, uzimanja stvari, uništavanja stvari … Često uključuje neugodne komentare o djetetovoj obitelji ili rodbini.

3. Kako se nasilništvo razlikuje od uobičajenih sukoba među djecom

4. UOBIČAJEN SUKOB: • djeca ne inzistiraju da mora biti po njihovom pod svaku cijenu • mogu dati razloge zašto su u sukobu • ispričaju se ili prihvate rješenje da nitko nije pobijedio • slobodno pregovaraju da bi zadovoljili svoje potrebe • mogu promijeniti temu i otići iz situacije

5. NASILNIŠTVO (6 definirajućih činitelja): • postoji namjera da se nanese ozljeda ili šteta • intenzitet i trajanje • moć nasilnika • ranjivost žrtve • manjak podrške/izolacija žrtve • posljedice

6. Faktori koji doprinose pojavljivanju nasilništva među djecom • OBITELJSKI: • nedostatak stabilne emocionalne povezanosti/privrženosti između roditelja i djeteta • slab nadzor nad djetetom i zanemarivanje djetetovih potreba • prihvaćanje i oponašanje agresivnih i nasilničkih ponašanja koje djeca uče od roditelja te braće i sestara • djeca koja odrastaju u obiteljima u kojima postoji nasilje imaju 3-4 puta veću vjerojatnost da postanu nasilnici

7. ŠKOLSKI: • nedostatak nadzora i nadgledanja • «negativna školska klima» • neadekvatno ponašanje nastavnika (ismijavanje, prijetnje, fizičko nasilje) • stav nastavnika prema nasilništvu (Olweus 25% učitelja ne vidi ništa loše u nasilništvu) • nedostatak programa intervencije i prevencije

8. Koja djeca postaju žrtve nasilničkog ponašanja * loše socijalne vještine (ne znaju se „zauzeti „ za sebe) zbog nečeg su ranjive ili odskaču od druge djece (boja kože, način hoda, ime, veličina, način odijevanja i sl.). * manjak sigurnosti da potraže pomoć (vrlo su povezani sa roditeljima koji se često mogu opisati kao «prezaštitnički» * manjak potpore od nastavnika i drugih učenika (često su mirna, pasivna, anksiozna, nesigurna) * osjećaj krivnje te smatraju da su krivi za to što im se događa * žele da se uklope na bilo koji način

9. Najčešće je žrtva: • Novo dijete u razredu • Nadareno dijete • Mirno i ljubazno dijete • Dijete koje ima dobar odnos s učiteljem • Dijete nižeg socioekonomskog statusa • Dijete iz druge etničke skupine • Hendikepirano dijete / dijete s posebnim potrebama • Dijete razvedenih roditelja • Dijete žrtva obiteljskog nasilja

10. Boje se ići u i iz škole Mijenjaju uobičajeni put do škole Psihosomatske tegobe Pogoršava se školski uspjeh Dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama Dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac) Povučeni su, sniženog samopouzdanja Izražena anksioznost Imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine Postanu agresivni ili depresivni Počnu markirati Školske odmore provode sami Ne biraju ih u grupnim sportovima Traže blizinu učitelja Žrtve nasilničkog ponašanja:

11. Djeca koja se nasilno ponašaju: • imaju lošiju pažnju i koncentraciju • često ometaju školske aktivnosti • imaju loš uspjeh u školi • često upadaju u tučnjave s drugom djecom • na razočarenja, kritike i zadirkivanje reagiraju izuzetnom ljutnjom, krivnjom i osvetom • često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice • konstantno se suprotstavljaju odraslima • zadirkuju i draže životinje • djeluju kao da ne suosjećaju s drugima

12. Procjena potencijalno nasilnih i nasilnih učenika • Faktori visokog rizika: • Crtanje i pisanje koje sadrži nasilje (osobito nasilni crteži neprimjereni dobi. • Prijetnje nasiljem (direktna prijetnja: «ubit ću te» ili prikrivena prijetnja poput «poslije škole će ti se nešto dogoditi»). • Prijašnje nasilno ponašanje ili agresivna prošlost; • Mučenje životinja; • Učenika zadirkuju ili uznemiruju (nasilni učenici neutralna i nenasilna ponašanja percipiraju kao nasilje ili izazivanje); • Neprimjerena upotreba ili pristup oružju; • Uzimanje droge; • Obiteljski stresori; • Vršnjaci ga smatraju «čudakom», «drugačijim»; • Slaba motivacijaza školskim uspjehom.

13. Vršnjačke grupe – nasilno ponašanje • Adolescencija: • Utjecaj vršnjaka raste • Važnost statusa u vršnjačkoj grupi • Postizanje statusa: • Mladići grubost i nasilno ponašanje • Djevojke izgled • Postizanje statusa i prihvaćanja povećano zadirkivanje i nasilje među mladima

14. Učeničko nepoznavanje prikladnih socijalnih vještina može biti rezultat: • Neprikladnog ili nepostojećeg modela ponašanja • Neuspjeli pokušaji učenja (mogu dovesti do osjećaja izolacije, usamljenosti, odbacivanja i niskog samopoštovanja, te depresivnosti, anksioznosti, agresivnosti, pokušaja suicida) • Teška emocionalna razdoblja koja onemogućavaju ili narušavaju učenje socijalnih vještina • Ozbiljnost problema vezanih uz poznavanje socijalnih vještina ovisi o osobi, a ne o situaciji.

15. Što nastavnici mogu učiniti? • Sami započeti razgovor s učenicima o bullyingu • Biti spremni odmah reagirati • Ne očekivati da učenici sami rješavaju nasilne situacije • Potaknuti učenike da izvijeste o svakom obliku nasilja koje vide • Pokazati snažno neodobravanje nasilja kad se takve teme pojave u razgovoru • Raditi s učenicima na razvoju asertivnosti i vještina mirnog rješavanja sukoba • Usmjeriti se na razvoj empatije

16. Biti dosljedni u svojim reakcijama • Uključiti učenike u nadgledanje, izvještavanje i podržavanje preventivnih programa • Rastaviti grupe djece nasilnog ponašanja • Nadgledati problematična područja • Osigurati da cijela školska zajednica, kao i roditelji, sudjeluju u programima prevencije nasilja među djecom.

17. Nasilje među vršnjacima preko interneta (Cyberbullying)

18. Mobitel Chat Forum Blog Izravan napad Nasilje preko posrednika ANONIMNOST Prednosti: izražavanje mišljenja bez straha od osude, ismijavanja, kritike Nedostaci: otvorena pozivnica osobama s lošim namjerama, osjećaj da se nekažnjeno mogu ne poštovati socijalne norme i ograničenja Situacije kad je dijete ili tinejdžer izloženo napadu drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece putem interneta ili mobilnog telefona.

19. Što obuhvaćatakav oblik nasilja? • poticanje grupne mržnje • nesavjestan pristup štetnim sadržajima • širenje nasilnih i uvredljivih komentara o vršnjaku • kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka • slanje tuđih fotografija te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama • „provaljivanje“ u tuđe e-mail adrese • slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima.

20. Stručnjaci… …ističu da internet briše društvene kočnice. Dopušta djeci da govore i čine stvari koje ne bi mogli napraviti u interakciji "licem u lice“ te imaju osjećaj da neće morati odgovarati za takva ponašanja na način na koji bi inače odgovarali za, primjerice, javno izrečene riječi. To im daje lažan osjećaj sigurnosti i moći.

21. Djeca… …se s time slažu. ˝E-mailovi i blogovi mnogo su manje osobni˝, rekla je jedna 18-godišnjakinja. ˝Toliko su neformalni i neposredni da je ljudima lakše biti iskreniji i čak bezobrazniji zbog toga. Ljudi mogu biti bezobrazni i okrutni koliko žele jer se ne suočavaju izravno s osobom. Isto kao kod komunikacije telefonom. No, ovo je još jedan korak dalje. Ne samo da ne moraš vidjeti reakciju osobe, ne moraš ni čuti njezin glas.˝ "Ako se situacija užari pri komunikaciji preko interneta“, dodaje druga 16-godišnjakinja, „tinejdžeri se mogu odjaviti, i kad ih se pita, glumiti kao da se ništa nije dogodilo. Mogu čak reći da se netko drugi koristio njihovim screen imenom. Ne moraju priznati vlastitu agresiju.˝

22. Posljedice – često ozbiljnije od onih prouzročenih međuvršnjačkim nasiljem u stvarnim situacijama jer: • publika šira od one na školskom igralištu ili u razredu • snaga pisane riječi - djeluje konkretnije i realnije, žrtva može svaki put ponovno pročitati što je o njoj napisano • mala mogućnost izbjegavanja nasilnog ponašanja • anonimnost - poticaj za nasilno ponašanje

23. KRATKI SAVJETI ZA DJECU: • Nikad ne daj osobne informacije na internetu, bilo na chatu, blogovima ili osobnim web stranicama. • Nikad nikome, osim roditeljima, ne reci svoju lozinku, čak ni prijateljima. • Ako ti netko pošalje zlonamjernu ili prijeteću poruku, nemoj odgovoriti. Pokaži je odrasloj osobi kojoj vjeruješ. • Nikad ne otvaraj e-mailove koje ti pošalje netko koga ne poznaješ ili netko za koga već znaš da je zlostavljač.

24. Ne stavljaj na internet ništa što ne želiš da vide tvoji prijatelji iz razreda, čak ni u e-mailu. • Ne šalji poruke kad si ljut. Prije nego što klikneš „Pošalji" zapitaj se kako bi se ti osjećao da primiš tu poruku. • Pomozi djeci koju na taj način zlostavljaju tako da ne prikrivaš nasilje i da odmah obavijestiš odrasle. • I na internetu poštuj pravila ponašanja kao i u svakodnevnom životu.

25. Savjeti o djeci, mladima i Internetu • Ne smijete ih plašiti opasnostima,već ih poučite kako ih savladati * Edukacija i povjerenje razvija kod djece i mladih osjećaj odgovornosti i spremnosti za sučeljavanje s opasnostima na koje može naići • Dijete i mlade je preporučljivo objektivno informirati i poučiti o prednostima Interneta, ali i njegovim opasnostima • Preporučljivo je da prođu osposobljavanje za savladavanje računalnih programa • Zabrana pristupa Internetu nije rješenje za strahove već se treba dogovoriti način i pravila korištenja Interneta • Zamolite ih da pronalazi neke informativne ili poučne stranice, pridružite im se i pomognite im u surfanju • Naučite ih da su pravila lijepog ponašanja na Internetu ista ili slična kao u stvarnom životu

26. Razvoj mehanizama za filtriranje i blokiranje unutar ponašanja djece kako bi izgradili učinkovite strategije donošenja odluka i razvili kritičku medijsku pismenost VAŽNO!!! • Djeca mogu znati više od vas o tehnologiji, ali vi znate više o životu. Dopušteno vam je postaviti pravila i tražiti njihovo poštivanje. Vi ste još uvijek nastavnik/roditelj!

27. Prevencija nasilja preko interneta • Podizanje svijesti o postojanju cyberbullyinga • Kontinuirano usavršavanje učitelja/nastavnika • Edukacija roditelja • Razgovor s učenicima • Školska pravila • Prilagoditi plan djelovanja određenoj školi • Pravila • Posljedice • Nadzor • Programi za pomoć vršnjacima • Podržavaju uzajamno pomaganje u školi • Potaknuti suosjećanje kod djece promatrača • šutnja = odobravanje

28. Prevencija nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi obuhvaća: • Suradnja profesora, stručnih suradnika, roditelja i učenika • Izbjegavanje stereotipa vezanih uz spolove • Radionice socijalnih vještina, asertivnosti, mirnog rješavanja sukoba • Pohvaljivanje prihvatljivog ponašanja i davanja podrške među učenicima • Svakodnevna edukacija neagresivnog, neseksističkogi neetničkog ponašanja • Provođenje radionica kojima bi se spriječila/smanjila socijalna izolacija manje popularnih i povučenijih učenika • Stalna edukacija i supervizija stručnjaka

29. * važno je kompjuter s pristupom Internetu postaviti u dnevnu sobu ili prostoriju u kojoj češće borave roditelji.Na taj način nadgledavanje sadržaja s kojima se dijete susreće postaje lakše te roditelji mogu upoznati djetetove on-line prijatelje.Dijete će teže ući u potencijalno rizičan razgovor sa strancem u chat-roomu ili tražiti pristup eksplicitnim seksualnim sadržajima ako roditelj može usput pogledati što dijete radi na kompjutoru.

30. * važno je da roditelji nauče osnovne stvari i terminologiju u korištenju interneta i u tome mogu potražiti dječiju pomoć, što nudi mogućnost za uspostavu komunikacije, pokazivanje interesa za ono što dijete radi i odnos povjerenja.Pokazujući interes i pažljivo nadgledajući djetetove aktivnosti na internetu, ipak mogu zaštiti djecu od rizika.

31. * bitno je odrediti skup pravila o korištenju Interneta, vremenu provedenom uz Internet kao i dogovoriti posljedice ponašanja.Djeca će pravila prihvatiti i na to odlično reagirati, jer im je jasno da roditelji brinu i da se imaju kome obratiti u slučaju pomoći.Važno je da roditelj uključi i dijete prilikom formiranja pravila, čime utječemo na odgovornost djeteta u odnosu na donesena pravila

32. važno je objasniti zašto provjeravate sadržaje koje dijete posjećuje kao „ Brine me to što na nekim web stranicama postoje sadržaji koji su neprikladni za djecu“ ili „ Moja je odgovornost i obaveza kao roditelja da vodim računa na to koliko vremena i kako provodiš na internetu“. • naučite dijete koje su korisne ,a koje rizične situacije i dajte mu do znanja da vas uvijek može sve pitatu • poučite dijete da razmišlja vlastitom glavom u virtualnom svijetu

33. * dobro je sa djetetom razgovarati o tajnama i o tome kakve tajne čuvamo. Važno je djeci reći da ako se osjećaju neugodnoo ili zbunjeno zbog nečeg što su doživjela, uvijek mogu razgovarati s roditeljima ili odraslom osobom kojoj vjeruju.

34. * Uspostavite pravila vezana za ponašanje na Internetu , zapišite ih i napravite dogovor sa djecom (djetetu odredite i ograničite vrijeme za korištenje Interneta, prioritet su zadaće, učenje i sudjelovanje u kućnim,obiteljskim aktivnostima)*Saznajte lozinke korisničkih računala kojima se ( služi vaše dijete (e-mail, chat, blog i sl.)* povremeno utipkajte ime svog djeteta u Google da vidite pojavljuje li se i na kakvim stranicama

35. * moguće je da će dijete htjeti upoznati svoga online prijatelja ili prijateljicu. Važno je da na prvi susret odlazi u pratnji roditelja ili odrasle osobe kako bi roditelji upoznali novog prijatelja svog djeteta. Možemo djeci objasniti da prijatelj koji nam stvarno želi biti prijatelj i ima poštene namjere neće imati ništa protiv da upozna roditelje, kao što bi bilo dobro da online prijatelj dođe sa svojim roditeljima.

36. * u slučaju bilo kave naznake da su osobe sa neprijateljskim namjerama stupile u kontakt sa vašim djetetom, saznali vaše ili djetetove podatke , prijete,POTRAŽITE POMOĆ!;