1 / 29

UČIMO O PROŠLOSTI HRVATSKE

UČIMO O PROŠLOSTI HRVATSKE. POVIJEST ili HISTORIJA je znanost koja proučava prošlost čovjeka, postanak naroda, društva, događaje i važne pojave u prošlosti. POVIJESNIČAR ili HISTORIČAR je osoba koja proučava povijest.

jed
Download Presentation

UČIMO O PROŠLOSTI HRVATSKE

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. UČIMO O PROŠLOSTI HRVATSKE

  2. POVIJEST ili HISTORIJA je znanost koja proučava prošlost čovjeka, postanak naroda, društva, događaje i važne pojave u prošlosti. POVIJESNIČAR ili HISTORIČAR je osoba koja proučava povijest. POVIJESNA VRELA ili IZVORI su svjedoci naše prošlosti (građevine, uporabni predmeti, pisani dokumenti, slike, crteži, fotografije, usmena predaja itd.)

  3. ’ LJU LJU DEVA KIT LJUDEVIT

  4. ’ TUNA BOR BORNA

  5. BORNA je prvi hrvatski knez (vladar). LJUDEVIT POSAVSKI je vrlo značajan knez koji je pobijedio u jako važnim bitkama protiv Franaka.

  6. ŠTO ĆEMO UČITI?

  7. NAUČIT ĆU:

  8. HRVATI U NOVOJ DOMOVINI 1. DOSELJAVANJE 2. NAČIN ŽIVOTA 3. PRVE KNEŽEVINE 4. VJEROVANJE

  9. Pisac Hrvoje Hitrec priču o prošlosti naše domovine započinje ovako: - Priču koju ću vam ispričati, ispisala je povijest. Priča je to lijepa i snažna, krvava i nježna. Priča je to o povijesti hrvatskog naroda. Početak priče je izgubljena u magli vremena, u sumaglici velikih ravnica između snježnoglava Kavkaza i moćne rijeke Don, koja se ulijeva u Crno more. Vječnim šumama promiču sjene lovaca, u čijim se plavim vlasima zadržao bljesak rumenila izlazećeg sunca. Na rubovima čistina nevelike kolibe, udaljene jedna od drugih tek toliko da ne tvore ni selo ni zaselak, kao da ni kuće ne žele smetati jedne drugima. Skromne njive, brodice na rijeci, mreže i djeca na obali, preplanule bjeloputne žene koje se vraćaju s izvora noseći krčag na ramenu.

  10. Dobri duhovi su živjeli u stablima, suncu, vjetru i mjesecu. Stari su Hrvati imali jako puno bogova koji su živjeli u svetom drvetu - jasenu. SVAROG je bio najvažnije božanstvo. Stvorio je prvog muškarca tako što je udahnuo ljudski duh starom stasitom hrastu, a ženu iz krošnjaste lipe. PERUN je bio poznat kao gospodar munje i groma. SVETOVID je najsjajniji po pobjedama. On sve vidi i sve čuje. VESNA predstavlja dolazak vedrog godišnjeg doba, proljeća. Svojom ljepotom označava svjetlost i jasnoću LADA je božica ljepote i ljubavi. STRIBOR je bio bog vjetra u krošnjama drveća u šumi.

  11. UČIMO O PROŠLOSTI NAŠE DOMOVINE Oton Iveković, Dolazak Hrvata na more

  12. HRVATI U NOVOJ DOMOVINI HRVATSKI RATNIK 1. DOSELJAVANJE - početkom 7. stoljeća - dolaze na područje između rijeke Drave na sjeveru i Jadranskog mora na jugu 2. NAČIN ŽIVOTA - bavili su se zemljoradnjom, lovom, ribolovom, uzgojem domaćih životinja - na čelu sela je bio starješina

  13. 3. PRVE KNEŽEVINE PANONSKA HRVATSKA PRIMORSKA HRVATSKA

  14. 3. PRVE KNEŽEVINE su nastale krajem 8. st. i početkom 9. st. PRIMORSKA ili BIJELA HRVATSKA • prostirala se od mora do planine Gvozd • najznačajniji knez je Borna PANONSKA ili POSAVSKA HRVATSKA • prostirala se između rijeka Save i Drave • najznačajniji knez je Ljudevit Posavski

  15. 4. VJEROVANJA KRŠĆANSTVO KRSTIONICA KNEZA VIŠESLAVA

  16. 4. VJEROVANJA - Hrvati su nakon doseljenja zadržali stara vjerovanja. Imali su puno bogova: Svarog, Perun, Vesna, Lada, Stribor Morana … - U vrijeme kneza Višeslava ( 9. st. ) su primili kršćanstvo. KRSTIONICA KNEZA VIŠESLAVA

  17. Hrvati se doseljavaju u novu domovinu početkom • _______________ 7. stoljeća . rijeke Drave 2. Nova domovina se prostirala od ____________________ na sjeveru do _____________________________ na jugu. Jadranskog mora 3. Hrvati su se u novoj domovini bavili sa zemljoradnjom, lovom, ribolovom, uzgojem životinja. 4. Hrvati su osnovali dvije kneževine: Primorsku ili Bijelu Hrvatsku Posavsku ili Panonsku Hrvatsku. 9. stoljeću 5. Hrvati primaju kršćanstvo u ______________ .

  18. Legenda o dolasku Hrvata Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (912-959) u svom djelu "O upravljanju carstvom" ("De administrando imperio") napisao je o dolasku Hrvata u današnju domovinu sljedeće: "Hrvati su pak stanovali u ono vrijeme s onu stranu Bavarske gdje su sada Bijelohrvati. Jedan od njihovih rodova, petero braće - Klukas, Lobel, Kosenc, Muhlo i Hrvat, i dvije sestre Tuga i Buga, odijelili su se od njih, došli su zajedno sa svojim narodom u Dalmaciju i našli Avare u posjedu te pokrajine. Pošto su neko vrijeme međusobno ratovali, pobijedili su Hrvati; neke su od Avara pobili, a ostale prisilili da se pokore. Otada su u toj pokrajini zavladali Hrvati; i sada još ima u Hrvatskoj potomaka Avara i vidi im se da su Avari... Od Hrvata pak koji su došli u Dalmaciju odijelio se jedan dio i zavladao Ilirikom i Panonijom; a i oni su imali samostalnog kneza koji je također sam slao knezu Hrvatske darove u ime prijateljstva.“ Car Konstantin VII. Porfirogenet također navodi, da su Hrvati došli u današnju domovinu početkom 7. stoljeća na poziv bizantskog cara Heraklija, da mu kao ratni saveznici pomognu u borbi protiv divljih Avara. Hrvati koji su bili organizirani kao pleme ratnika-konjanika i poznati zbog svoje snage nisu bili slučajno izabrani. Bizantsko Carstvo je računalo da će Hrvati nakon što im pomognu u izvršenju njihovih planova, nestati s vremenom kao što su nestali i njihovi prijašnji saveznici, ali su se grdno preračunali. Za razliku od Bizanta, Sveta Stolica nije podcijenila nego je pravilno prosudila mogućnosti hrvatskog naroda. Tako su u papinskom ljetopisu "Liber Pontificalis" zabilježeni prvi kontakti i veze između pape i Hrvata. U njemu je zapisano da je papa Ivan IV. Dalmatinac (640-642) poslao u Dalmaciju i Istru opata Martina, kako bi platio otkupnine za zarobljenike i kosti starih kršćanskih mučenika. Opat Martin je zahvaljujući pomoći hrvatskih vođa putovao Dalmacijom, te je ujedno "snimao" situaciju za uspostavu stalnih odnosa. Hrvati će ubrzo nakon doseljenja prihvatiti kršćanstvo zahvaljujući Svetoj Stolici, koja je obavljala pokrštenje po uputama iz bule mudrog pape Grgura I. Velikoga, koji je zagovarao da se primjenjuju nauci prave vjere običajima pučkog poganskog vjerovanja. Pa tako papa Grgur I. Veliki između ostalog navodi: "ne uspinjemo se skokom na vrhunac jedne gore, nego pomalo, korak po korak... U prvom redu treba izbjegavati rušenje hramova idola; dovoljno je oboriti idole, a onda svetom vodom blagosloviti hramove i u njih staviti svete moći... Ako su hramovi dobro građeni, dobra je i korisna stvar da prijeđu iz službe demonizma u službu pravoga Boga; jer narod, vidjeći tako preobražena svoja stara svetišta, po svojoj će navici biti sklon dolaziti onamo i štovati pravoga Boga...".

  19. STRIBOG (Stribor) je slavenski bog vjetra i šume. Bio je neumorni putnik koji se lako prebacuje s jednog mjesta na drugo. Zbog toga je zamišljan kao moćni, streloviti vjetar. Pošto se pojavljivao nekad silovito i razorno, a ponekad blago i plodonosno, pripisivan mu je nestalan karakter, koji je prelazio od bijesa do dobroćudnosti. Tako je zimi bionemilosrdan - zamrzavao je vodu, nanosio snijeg pa kuće i putove i kažnjavao hladnoćom. Stribog je u proljeće radovao ljude šaljući im, na krilima povjetarca, boginju Vesnu koja im je darovala novi život i raskošnu ljepotu, zaodjenuvši im okolinu u zeleno, cvjetno i mirišljavo ruho. Stribog je bio i ratnik, poput Svetovida, Gerovita i Triglava. Od njih se razlikuje po tome što ima krila. Ona mu omogućuje da brzo prelazi ogromna prostranstva na zemlji, ali su mu služila i za prenošenje duša umrlih u drugi svijet, za što je bio zadužen.

  20. SVAROŽIĆ je u slavenskoj mitologiji mladi bog Sunca, ognja i zadružnoga ognjišta. Jedan od dva sina boga Svaroga, dijete neba i čuvar vatre svoga oca. On je bog dobročinitelj, zaštitnik života, zrači svojom toplotom i svjetlošću, ali istovremeno ima i svoju razaračku snagu, može se pretvoriti u katastrofu, uništavatelja i ubojicu. Stoga je bio poštivan i kao bog rata, ali i borac protiv zlih sila, a vatra kada spaljuje i uništava, ujedno je i simbol očišćenja i preporoda. Njemu su pridonošene žrtve - muškarci i domaće životinje. Svarožić na glavi ima klobuk protiv žege, u desnoj ruci rog obilatosti, o lijevome boku mač, kojim je sjekao zloduha, jureći na svome konju.

  21. Morana je bila boginja tame i smrti gdje je i otpremala ljude. VESNA Vesna, Živa i Morana

  22. Božica života bila je Živjena ili Živa. Često je prikazivana sasvim gola s raspuštenom kosom ukrašenom vijencem od klasja i cvijeća.

  23. Dazbog, Dazhbog ili Dazhdbog bio je jedan od glavnih bogova Slavenske mitologije, bio je bog sunca.   Svarog - bog vatre     Svarožić - bog vatre  

  24. Svibor je u staroslavenskoj mitologiji bio bog svjetlosti, znanja, plodnosti i ratne pobjede. Nazivan je još i Svebor, Svevid, Sutvid, Svetovit, Svantovit... Spominju ga stari pisci Prokopije, Helmold, Adam Bremenski, Saxo Grammaticus. Prema tim izvorima bio je vrhovno božanstvo, "jaki vitez" od kojega su postali drugi bogovi. Pričalo se da svake noći zajedno sa svojih 300 naoružanih konjanika, pod krasnim stijegovima, napada neprijatelje.Bog gostoljublja, branitelj i zaštitnik putnika i gostiju bio je Radogost (Radhost). Na brdu Radost između Slovačke i Moravske bio mu je podignut sjajan hram Gromovnik Perun bio je zaštitnik poljodjelstva, prava i pravice. Pod njegovim su kipovima (najčešče u gajevima ili obalnim uvalama) gorile vječne vatre od hrastova drva. Ako bi se ta vatra ugasila svećenici zaduženi za nju, svoju bi nemarnost platili glavom. Kao bog pravde Perun je volio istinu a lažljivce je pretvarao u kamen. Svibor, Radogost i Perun

  25. Morana je boginja smrti i zime, kiše, studeni i leda. Stari Slaveni su vjerovali da sve zimske nepogode, studen, snijeg, led i smrt dolaze od Morane, te su je prozvali božicom smrti ljudskog, životinjskog i biljnog svijeta.Pojavljuje se u raznim obličjima. Najčešći je lik lijepe djevojke crne kose i izuzetno bijele puti vučjih očnjak i kandžama na rukama. Morana je letjela na metli i plovila na ljusci od jajeta i ove odlike će, kasnije, biti pripisane novom duhovnom biću – vještici.Mnogi tumače da je njen drugi lik onaj Babe Jage (Baba Ruga, Baba Zima), ružne stare vještice. U nekim slavenskim narodima postojao je običaj spaljivanja Morane ili Babe Ruge u znak da je zimska opasnost prošla. U Dalmaciji i Sloveniji taj se običaj i danas održava u obliku povorke maškara s lutkom Morane na čelu, koju se spaljuje u prisustvu mnoštva naroda.Kod Istočnih Slavena, Morana je boginja plodnosti, zaštitnica žena i ženskih poslova posebno predenja. Na sjeveru Rusije nazivaju ju i Mokuša i u legendama ju prikazuju kao ženu velike glave i dugih noktiju. Njen kult je bio raširen i kod Zapadnih Slavena.

  26. Domovoji ili Domaći (I.B.Mažuranić) su bili kućni duhovi-zaštitnici i svaki dom ih je imao. Obitavali su iza ili u peći i mogli su napustiti svoje mjesto ako ih se nije pravilno poštovalo. U nekim dijelovima se vjerovalo da tek nakon što bi glava obitelji umrla u novom domu bi taj dom dobio svojeg prvog Domaćeg.U srednjovjekovnoj Poljskoj zvali su ih i ubozi. U legendama se pojavljuje u liku malog dlakavog starca, ponekad ima rep i rogove. DOMAĆI Mogao je uzeti lik mačke, psa, krave, a rijeđe u zmije i žabe. Brine se o blagodati kuće, posebno o stoci što ga povezuje s bogom Velesom. Često se u kući mogao čuti Domovojev glas koji je zvučao kao jecaj, inače je bio blag i umirijuć. Opasno je bilo da ga ukućani vide. Raznim znakovima nagovještava nedaće i smrt. Njegova družica Domovika boravi u podrumu. Različita su objašnjenja o nastanku Domavoja. Jedno glasi kako je bog Svarog stvorio nebo i zemlju i pustio dio demona na zemlju. Oni koji su se spustili na krovove kuća i dvorišta ljudi postali su dobri i milostivi i pojavili se kao zaštitnici domova te čuvari dvorišta, a neki su sišli na polja i postali zaštitnici polja i žit. Drugi koji su pali u vodu ili šume postali su vodeni ili šumski zli dusi.

More Related