Die Beziehung Bihać – Branko Ćopić Tragom Branka Ćopića

1. Die Beziehung Bihać – Branko ĆopićTragom Branka Ćopića Šeherzada Džafić Mittwoch, 30. Januar 2013.13.30–14.15 UhrUR 1.050

2. Ćopić je pomoću svojih protagonista izrazio poseban odnos prema Bihaću

3. Branko Ćopić u Internatu u Bihaću 1926.godine

4. „Četiri godine proveli smo zajedno u ovome istom Bihaću, u đačkom internatu dobrotvornog društva Prosvjeta” (MG, 5)* „I te večeri, petog novembra 1942, ja se pred opustjelim zamrlim internatom zarekoh da ću jednog dana ispričati najmilije uspomene iz svojih đačkih dana” (MG, 7).

5. Ćopić, intervju: Iste su samo boje i pejsaži (Časopis Putovi, 1980) ”„Četrdeset godina kasnije moja jedna knjiga nosila je naslov Delije na Bihaću, jer poslije Grmeča Bihać je ostavio najdublji utisak na mene, u njemu sam pohađo nižu gimanziju, sva četiri razreda, i tu je prošlo ono moje kasno djetinjstvo, te takozvane ‘magareće godine’ o čemu sam (i o kojima) napisao i roman...” (Ćopić, 1980:181, podvukla Š.Dž.)

6. „Eno, između starih kuća drvenjara viri krov mog dragog internata, u kome provedoh tolike nezaboravne dane. Tamo oko internata naročito je gusto i opasno. Zgrade se nalaze odmah pored Une. Dijeli ih od nje samo cesta i mali cvijetnjak ispred internata” (MG, 5).

7. Toposi kretanja likova u djelu

8. „Već moja prva knjiga (...) u naslovu, a i sadržajem, obilježena je bojama zavičaja, ona nosi naslov ‘Pod Grmečom’ – Nekako najvidljiviji objekt u mom zavičaju je Grmeč-planina i svakog jutra čim bih izišao iz kuće, vidio sam Grmeč, a posljednje što bih vidio u zavičaju (...) je, opet, Grmeč” (Ćopić, 1980 :181). Ćopić - Bihać

9. „Pravi iskusni konviktaš mora poznavati odlično, prije svega, svoj rođeni konvikt, zatim čitav Bihać i, na koncu, okolinu Bihaća” (MG, 12).

10. “(…) Branko je iskočio kroz prozor i spustio se na ulicu kraj Une. Tu je počeo da šetka ispred širokog stepeništa internata (...)”

11. „Dok on tako stigne do stepeništa pričajući s duhovima, ja ću već upasti u konvikt i upozoriti bratiju – domišljao se Branko” „(…) a kad bi ulicom spazio kakvog drugog prolaznika koji nije ličio na prefekta, sklanjao se za jednu vrbu pored Une dok ovaj ne prođe mimo internata (…) Uto, na svu Brankovu sreću, iza gomile oblačja isplovi jasan mjesec i bljesnu živim srebrom po čistom ogledalu Une” (MG, 123).

12. „(...) u Bihaću je tih godina postojalo vrlo brojno društvo skauta (planinara) u koje nije bio učlanjen nijedan od nas, jer smo o šumi i prirodi znali daleko više nego svi skauti Bihaća”. (MG, 23) Planina Plješevica iznad Bihaća

14. Bihaćka kula i crkva sv. Antuna„(...) u bljesku plavih munja iskakala je Kula i toranj katoličke crkve” (MG, 148).

15. Bihaćka kula „(…)se nalazila u samom centru Bihaća, preko puta katoličke crkve. To je visoka četverouglasta građevina vrlo debelih zidova. Kažu da je zidana po naređenju ugarskog kralja Matije Korvina.” (Ćopić, 1960)

16. „To je za nas bilo najtajanstvenije mjesto u čitavom Bihaću” (MG, 27).

18. „Išli smo kroz Bihać ponositi kao da pred nama visoko leprša ubojni bajrak bune. Kad izbismo na most, na otvoren prostor između plava neba i obasjane Une, s čela naše kolone izvi se prkosna pjesma” (MG, 170).

19. Žegar – Aleja„Prekjuče, uveče, bio sam se pritajio u onome mračnom ćošku Žegar-Aleje, kod malih vrata” (MG, 32).

20. „(…) šetnje po okolini Bihaća: na izvor Privilice i Klokota (…)

21. (...) na brdašce Spomenik, na stari grad Sokolac” (MG, 37).

22. Stara slika Klostera (samostan časnih sestara u Bihaću) * Iz arhiva staroga Bihaća

23. „Eh, Cazin! Ime te varoši s kraja svijeta zveknulo je ispred mene kao sjajan srebrni talir-petača i svojim radosnim cilikom ispunilo ovu noć” (Ćopić, BSB, 76).

24. Branko Ćopić se uvijek vraćao Krajini Ćopić na Ostrožcu sa Skenderom Kulenovićem Ćopić sa Ahmetom Hromadžićem – Bos. Petrovac

26. Opis Une –Surova škola

27. Bihać i Una kao inspiracija:„Tamo prve ispreo sam bajke,o ljudima svoga rodnog kraja”(RO, 44)

28. Ćopićeve boje Une: zelena, smaragdno-zelena, nebo-plava

29. „Uno modra, Biseru Bihaća, kraj tebe sam novo gnijezdo svio, u košnici đačkog internata” (Na obali Une, 42).

30. „Jednog jutra, svečan i uzbuđen, na obali, kraj vira zelenca, izmucah ti, prvom slušaocu, svoju sjetnu pjesmicu prevenca” (NOU, 42).

31. „Osta tako, Uni poklonjena,prva pjesma, moja prva tajna,i u srce preseli se kradomUno moja, pjesmo zavičajna.Idem svijetom na četiri strane,slušam Unu i vidim Hašane” (NOU, 42).

32. Ćopić se uvijek vraćao Krajini:Na slici (s lijeva na desno): Advan Hasić, Ahmet Hromadžić, Branko Ćopić, Đuro Pucar Stari, Skender Kulenović i Gustav Krklec

33. Doček u Bosanskoj Krupi „Razmišljam često o svojoj Bosanskoj Krajini (…) vezan sam za taj prostor” (Ćopić, 1981: 202) „Ja se ustvari od zavičaja nikad odvajao nisam“ (Ćopić, 1981:181).

34. Ćopićeva poruka: Mjesto kraja

35. „Bihać moraš upoznati zbog mnogo čega: zbog igrališta, aleja, parkova, jeftinih tezgi s voćem, poslastičarnica, kina i još mnogo čega.” (Ćopić, MG, 1960)