1 / 27

RODITELJI, ZAINTERESIRANI ZA RAZVOJ DJETETA

PARTNERSKI ODNOS DJELATNIKA PREDŠKOLSKE USTANOVE S RODITELJIMA Pripremila: Zora Redžep Borak, stručna suradnica – pedagoginja savjetnica Centar za predškolski odgoj Osijek. NA ISTOM POSLU, ODGOJU DJECE, U SVAKODNEVNOM SE DODIRU NALAZE. RODITELJI, ZAINTERESIRANI ZA RAZVOJ DJETETA.

efia
Download Presentation

RODITELJI, ZAINTERESIRANI ZA RAZVOJ DJETETA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. PARTNERSKI ODNOS DJELATNIKA PREDŠKOLSKE USTANOVE S RODITELJIMAPripremila: Zora Redžep Borak, stručna suradnica – pedagoginja savjetnicaCentar za predškolski odgoj Osijek

  2. NA ISTOM POSLU, ODGOJU DJECE, U SVAKODNEVNOM SE DODIRU NALAZE RODITELJI, ZAINTERESIRANI ZA RAZVOJ DJETETA STRUČNJACI PREDŠKOLSKIH USTANOVA , KOJIMA JE PROFESIONALNI ZADATAK RAZVOJ LIČNOSTI DJETETA Dijete se prvi put nalazi u situaciji da iz primarne socijalne sredine – obitelji, odlazi u nepoznatu socijalnu sredinu – vrtić. KAKO PRIBLIŽITI TE DVIJE SOCIJALNE SREDINE VAŽNE ZA DJETETOV ŽIVOT?

  3. KONTINUITET I DISKONTINUITET ODGOJA U OBITELJI I PREDŠKOLSKOJ INSTITUCIJI suglasje i/ili nesuglasje u smislu povezanosti odnosno nepovezanosti razlikovna obilježja na razini vrijednosnog sustava i odgojne prakse obiteljskog i institucionalnog konteksta

  4. KONTINUITET POVEZANOST KONGRUENTNOST stupanj sličnosti među vrijednostima, ciljevima, očekivanjima te sličnost stilova interakcije razina i tip uspostavljanja komunikacije između obitelji i institucije

  5. između vrijednosti unutar obitelji postoje razlike (nema potpunog suglasja obaju roditelja o stožernim vrijednostima kao i onima koji se tiču odgoja djeteta) • i ciljevi i vrijednosti unutar odgojne institucije samo su prividno sukladni – razlike između “službene” (eksplicitne) pedagogije i implicitnih pedagogija odgojitelja • međudjelovanje vrijednosnih sustava i ponašanja roditelja i odgojitelja vodi pitanju o kontinuitetu i diskontinuitetu odgoja

  6. Nesuglasja unutar čimbenika socijalizacije i između njih (sustav vrijednosti i odgojna praksa) moguć su izvor diskontinuiteta s negativnim posljedicama na djetetov razvoj. otežano postizanje odgojnih ciljevaili neuspjeh u njihovu ostvarivanjuintrapsihički konflikt djeteta u svijetu odraslihzahtjevi i postupci koji nisu uvijek koordinirani

  7. Uzajamno bolje upoznavanje usporednih prednosti, češće i kvalitetnije sudjelovanje roditelja. Rješenje nije u održavanju privida o suglasju već u razumijevanju naravi i uzroka mogućih konflikata te u traženju strategija njihova produktivnog razrješavanja. POVEZIVANJE TVORBOM SURADNIČKE POVEZANOSTI IZMEĐU ODGOJNE INSTITUCIJE I OBITELJI DIJETE JE MOGUĆI DOBITNIK.

  8. Zastupajući svoja prava na različitost u odgoju djece, roditelji pomažu odgojiteljima i stručnim suradnicima u shvaćanju i interpretiranju razlika u vrijednostima i osobinama koje oni zastupaju. • Istodobno im pružaju priliku da u komunikaciji i raspravi s njima objasne i argumentiraju svoje razloge za koncepciju koju zastupaju i provode u vrtiću.

  9. Djetetova socijalizacija bit će olakšana ukoliko je međupovezanost odgojne institucije i obitelji karakterizirana: čestom interakcijom i komunikacijom potpunijom razmjenom informacija odnosom u kojem se ostvaruje uzajamno uvažavanje

  10. KONTINUITET Konsensuzom u odnosu na odgojne ciljeve, Uzajamno podržavajućim vezama koje djetetu olakšavaju ulazak u novo okruženje, Prisutnošću bliske osobe u novom okruženju, Ostvarenom dvosmjernom komunikacijom između socijalnih okruženja, Personaliziranim oblicima komunikacije na relaciji obitelj-institucija. J E O S T V A R I V

  11. ZAŠTO JE VAŽNA UKLJUČENOST RODITELJA? • Roditelji sa svojom djecom žive od njihova rođenja do odrasle dobi, njihov odnos je cjeloživotni. • Roditelji su prvi i najvažniji odgojitelji svoje djece i nose najveću odgovornost za njihov razvoj i napredak. DJEČJI VRTIĆ USMJEREN NA DIJETE VIDI RODITELJE KAO SVOJE NAJVAŽNIJE PARTNERE.

  12. SURADNJA PARTNERSTVO Komunikacija između roditelja i stručnih djelatnika ustanove. Kvaliteta odnosa. Zajedničke namjere, obostrano poštovanje, želja za dogovaranjem. Proces međusobnog informiranja, savjetovanja, učenja, dogovaranja i druženja. Dijeljenje informacija, odgovornosti, znanja, vještina, zajedničko donošenje odluka. CILJ SURADNJE/PARTNERSTVA - DOBROBIT DJETETA

  13. ELEMENTI BITNI ZA SURADNJU/PARTNERSTVO • Međusobno uvažavanje znanja i vještina • Iskrena i otvorena komunikacija • Razumijevanje i empatija • Međusobna suglasnost u određivanju ciljeva • Zajedničko planiranje i donošenje odluka • Otvorena i obostrana razmjena informacija • Pristupačnost i međusobno razumijevanje • Odsutnost etiketiranja i kritiziranja • Zajednička procjena napretka djeteta (istraživanje u Portlandu, prema Kunstek, 2007.)

  14. OSNOVNA OBILJEŽJA PARTNERSKOG KONCEPTA • roditelji su središnje i aktivne osobe u donošenju odluka i njihovoj implementaciji, • roditelji imaju jednake snage i stručnost, • roditelji su sposobni pridonositi funkcioniranju ustanove i “primati” od nje (reciprocitet), • roditelji i profesionalci imaju jednaku odgovornost (Curtis,prema Ljubetić, 2009.)

  15. KVALITETA SURADNJE U NAJVEĆOJ MJERI OVISI O ODGOJTELJIMA KVALITETA USPOSTAVLJENIH ODNOSA OVISI O ULOZI KOJA SE U TOM ODNOSU DODJELJUJE RODITELJIMA Odazivanje i prisustvovanje roditeljskim sastancima Sudjelovanje u aktivnostima zajedno s djecom i odgojiteljem Sudjelovanje u donošenju odluka vezanih za rad dječjeg vrtića Odlučivanje o programu

  16. ULOGA STRUČNIH SURADNIKA • Neosporno je da, uz odgojitelje, i stručni suradnici trebaju poznavati obitelj i obiteljski kontekst/odgoj te da su važne njihove kompetencije u području suradnje obitelji i odgojno-obrazovne ustanove. • Stručni suradnici imaju zadaću uspostavljanja, održavanja i unapređivanja partnerskih odnosa izmeđurazličitih čimbenika odgoja, a posebice između obitelji i odgojno-obrazovneustanove.

  17. Susretanje s problemima koji proizlaze iz obiteljskog okruženja i rješavanje zajedno s roditeljima i odgojiteljima. Rad s odgojiteljima kako bi oni unaprijedili odnose s roditeljima. STRUČNI SURADNICI OBA OVA SEGMENTA NJIHOVA RADA I POTREBNIH KOMPETENCIJA ZAHTIJEVAJU I ODGOVARAJUĆU EDUKACIJU.

  18. ODGOJITELJI, STRUČNI SURADNICI - MOGUĆE JE PREPOZNATI: • prihvaćanje roditeljske nezainteresiranosti, • vlastitu nesigurnost, • osjećaj pedagoške nekompetentnosti, • poopćavanje stavova o roditeljima… • poduzimanje inicijative, • međusobno učenje i interakcija • podizanje osobne razine praktične kompetencije • pomoć roditeljima u jačanju “obiteljskih snaga”…

  19. Od stručnih se djelatnika očekuje da otkriju kakav je odnos između dječjih psihofizičkih osobina i načina odgajanja u roditeljskom domu te sukladnostima i razlikama između takvog načina odgajanja i odgajanja djece u institucijskom okruženju. • Istražujući te odnose otkrivaju čimbenike koji su slični ili potpuno različiti od onih koje oni zastupaju i provode, kako bi se mogli prilagoditi i selektivno reagirati na njih.

  20. Jesu li programi osposobljavanja budućih odgojitelja, pedagoga i drugih stručnih suradnika kompatibilni sa stvarnim potrebama radnog mjesta?

  21. SURADNJA S RODITELJIMA – JEDNO OD MJERILA KVALITETE USTANOVE • Suradnja s roditeljima bitan je čimbenik konteksta ili okruženja. • Hoće li vrtić kao okruženje biti poticajno za djecu ovisit će najvećim dijelom o odnosu roditelja, odgojitelja i djece. • Jedno od mjerila kvalitete ustanove jest upravo mogućnost i način sudjelovanja roditelja u radu i organizaciji predškolske ustanove.

  22. VREDNOVANJE JEDNOG OD ELEMENATA PARTNERSKOG ODNOSA Primjer: Zajednička procjena napretka djeteta (Uspješno mentoriranje odgajatelja u pristupu usmjerenom na dijete, Pučko otvoreno učilište Korak po korak, 2007.)

  23. Razmjenjujem li informacije o rastu i razvoju djeteta koje roditelji mogu primijeniti kod kuće? • Upućujem li roditelje kako mogu proširiti ili dopuniti aktivnosti koje se odvijaju u skupini (literatura i sl.) • Organiziram li interaktivne radionice na kojima dajem model za rješavanje problema? • Pitam li roditelje što su za njih važni ciljevi koje su postavili za svoju djecu? • Obavještavam li roditelje i uključujem li ih u stvaranje dugoročnih i kratkoročnih planova? Odgojiteljica s obitelji dijeli odgovornost u procesu donošenja odluka u vezi s odgojem i obrazovanjem njihovog djeteta(indikator kvalitete)

  24. MOGUĆA PITANJA ZA PROCJENU: • Koliko su roditelji prisutni u radu vrtića? • Koji su oblici komunikacije uspostavljeni s roditeljima i koju su njihovi rezultati? • Kako i koliko vrtić obavještava roditelje o različitim aktivnostima, novostima, promjenama? • Kakvo je ozračje u vrtiću? • Koliko se roditelji osjećaju dobrodošli kako bi sudjelovali u radu vrtića? • Koliko se odgojitelji osjećaju slobodnima prići roditeljima i pozvati ih da se uključe? • Njeguje li se profesionalizam, timski rad i profesionalna suradnja?

  25. Jesmo li, kao stručni djelatnici, dostatno pripremljeni, spremni i kompetentni prepoznati i odgovoriti na aktualne potrebe roditelja? • Znamo li što roditelji očekuju od vrtića? • Jesu li poznate povratne informacije roditelja o različitim aspektima rada vrtića? • Gdje smo sada? • Kako to znamo? • Kako mjerimo uspjeh naših napora ? • Što treba učiniti da bismo bili bolji? • Gdje idemo? • Koji je najbolji način da tamo idemo zajedno?

  26. Istinsko dijeljenje moći i odgovornosti bit je partnerstva obitelji i dječjeg vrtića. • Ono je moguće samo ako među njima postoji dvosmjerna komunikacija i međusobno povjerenje. • Partnerstvo s roditeljima proces je stalne refleksije, ispitivanja, rasprave i evaluacije unutar zajednice ustanove i roditelja.

  27. Literatura Babić, N., Kuzma, Z. (1999). Kontinuitet/diskontinuitet u razvoju djetetove autonomije. U: Babić, N., Irović, S. (ur.) Interakcija odrasli dijete i autonomija djteta. Osijek:Visoka učteljska škola, Rijeka: Visoka učiteljska škola, 24-39. Kunstek, M. (2007). Kvaliteta suradnje vrtića i roditelja. U: Partnerstvo s roditeljima, 13. DANI PREDŠKOLSKOG ODGOJA ŽUPANIJE SPLITSKO-DALMATINSKE, Omiš. Maleš, D., Stričević, I., Ljubetić, M. Osposobljavanje budućih pedagoga za rad s roditeljima. Život i škola, br. 24 (2/2010.) god. 56., str. 35. – 44. Maleš, D. (2007). Od suradnje do partnerstva obitelji i dječjeg vrtića. U: Partnerstvo s roditeljima, 13. DANI PREDŠKOLSKOG ODGOJA ŽUPANIJE SPLITSKO-DALMATINSKE, Omiš. Ljubetić, M., Tabain, S.(2009). Odnosi roditelja i djece rane predškolske dobi – kako ih unaprjeđivati? U: Interdisciplinarni pristup učenju put ka kvalitetnijem obrazovanju djeteta. Rijeka:GrafikaZambelli. Ljubetić, M. (2009). Vrtić po mjeri djeteta.Zagreb: Školske novine d.d. *** (2007). Uspješno mentoriranje odgajatelja u pristupu usmjerenom na dijete. Zagreb: Pučko otvoreno učilište Korak po korak.

More Related