1 / 32

Teorija javnog izbora

Teorija javnog izbora. Predavanje iz Političke ekonomije 03.04.2008. Asistentica: Paula Letunić. Teorija javnog izbora /1/. Terminološki : javni izbor (public choice) ili teorija kolektivnog izbora (collective choice) ili teorija racionalnog izbora (rational choice)

ahanu
Download Presentation

Teorija javnog izbora

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Teorija javnog izbora Predavanje iz Političke ekonomije 03.04.2008. Asistentica: Paula Letunić

  2. Teorija javnog izbora /1/ • Terminološki: javni izbor (public choice) ili teorija kolektivnog izbora (collective choice) ili teorija racionalnog izbora (rational choice) • Ekonomska analiza političkog procesa

  3. Klasifikacija ekonomskih dobara /1/ • Na osnovu dvaju kriterija (Ostrom, 1977.): - konkurentnosti u korištenju ili potrošnji i - mogućnosti isključenja neplatiša iz potrošnje razlikujemo četiri vrste dobara: • Privatna dobra (private goods) • Dobra s plaćanjem naknade (toll goods) • Opća dobra (common pool resources) • Javna dobra (public goods)

  4. Klasifikacija dobara /2/

  5. Javna dobra /1/ • Karakteristike: • Head,1974. • Zajednička ponuda • Nemogućnost isključenja iz potrošnje • Odnos razmjenskog mehanizma i velikog broja • Ostrom, 1977. • Nekonkurentnost u potrošnji • Nemogućnost isključenja iz potrošnje • Mogućnost zasićenja • Zajedničko korištenje ili potrošnja • Kako zadovoljiti uvjete za efikasnom proizvodnjom javnih dobara?

  6. Mikroekonomska analiza

  7. Javna dobra /2/ • Postoje četiri mehanizma pribavljanja javnih dobara: • ALTRUIZAM • ANARHIJA • TRŽIŠTE • DRŽAVA-VLADA

  8. Tranzitivne/netrazitivne preferencije • Tranzitivne preferencije – svaki birač ima konzistentni redoslijed preferencija • Netranzitivne preferencije – dovode do glasačkog paradoksa –situacije da ni jedna odluka ne može dobit većinu nad drugim odlukama

  9. Ponašanje političara • Politički poduzetnici (Frohlich, Oppenheimer i Young,1971.) • Političari, kao poduzetnici, proizvode/pribavljaju dobra radi profita • Pribavljaju javna dobra • Političari profit ostvaruju na četiri načina: • Davanje dobrovoljnih donacija političarima – nesklonost darivanju novca • Plaćanja od strane dobavljača čimbenika proizvodnja za protuuslugu u ugovorima o proizvodnji javnih dobara • Oporezivanje • Iznuđivanja – nije primjereno demokratskim državama • Ideološki poduzetnici – političari koje ponekad zanima sadržaj onog što proizvode/pribavljaju

  10. Ponuda javnih dobara • Početno se pretpostavljalo da su individualne potražnje za javnim dobrima mogu efikasno i automatski zadovoljiti – kasnije utvrđeno, ovakva pretpostavka je pogrešna • Puviani, ponudu javnih dobara objašnjava preko koncepta FISKALNE ILUZIJE – vlade uvijek djeluju tako da prikriju teret poreza koje predlažu, dok državne rashode povećavaju koliko je to god moguće

  11. Prema Downsu – u politici se sučeljavaju ponuđači koji su oboružani znanjem i potrošači koji su racionalne neznalice

  12. Birač kao potrošač • Racionalnost glasovanja • Stranački difrencijal – predstavlja razliku između pobjede njemu najdraže stranke i stranke koja mu je druga po dragosti • Ako se stranački diferencijal pomnoži s mogućnošću da vaš glas bude odlučujući i usporedi s troškom glasovanja – prava mjera racionalnosti glasovanja • Mjera je izuzetno mala • Sam odlazak na biralište predstavlja veći trošak • Mnogo egzogenih elemenata utječe na birače da izađu na biralište

  13. Glasovanje se vezuje uz ALTRUISTIČKO ponašanje i to: • ALTRUIZAM DOBARA • ALTRUIZAM SUDJELOVANJA

  14. Birač kao potrošač /2/ • Problem: mnogi birači ne znaju kako glasovati za vlastite interese • S obzirom na informiranost birača, Downs formirana dva modela: • Okruženje u kojem vlada savršena informiranost, a dolaženje do informacija je besplatno -Downs zaključuje da u ovom slučaju birač prilikom glasovanja ocjenjuje aktualne učinke stranke na vlasti • Okruženje u kojem je znanje nesavršeno, a dolaženje do informacija skupo - Zaključuje da pomanjkanje informacija stvara u biračkom tijelu potražnju za ideologijama

  15. Prostorna analiza konkurencije /1/ • Hotelling,1929. postavio tezu da stranke u dvostranačkom sustavu konvergiraju u jedno točci, nastojeći se približiti poziciji središnjeg-medijskog birača – u tom slučaju dvije stranke počinju sve više sličiti jedna drugoj

  16. Prostorna analiza konkurencije /2/ • U ovakvoj distribuciji se ne može dokazati navedena teza • U ovom slučaju biračko tijelo je polarizirano, demokracija ne vodi do učinkovite i stabilne vlade • Jedino rješenje je promijeniti raspored unutar snaga biračkog tijela ili će demokracija biti zamijenjena tiranijom

  17. Prostorna analiza konkurencije /3/ • Ovakva distribucija karakteristična je za sustave s više dominantnih stranaka • Svaka od tih stranaka želi zadržat segment političkog kontinuuma te se vezuje za određenu ideologijsku poziciju • Pitanje jednodimenzionalnosti/višedimenzionalnosti političke arene

  18. Lobiranje • Interesna skupina • politološki pojam koji uvodi Mancur Olson,1965. • Olson razlikuje tri vrste skupina: povlaštene, srednje i latentne /sl. male, srednje i velike/ • Povlaštene skupine– postoji barem jedan član koji osobno mnogo zarađuje od javnog dobra, pa ga je voljan pribaviti i sam, ako je potrebno. • Srednje skupine – članovi srednje skupine preko obećanja i uvjetne suradnje mogu pribaviti javno dobro. • Latentne skupine – ne postoji organizirana skupina, nego grupu ljudi povezuje zajednički cilj

  19. Efikasnost lobiranja ovisi o veličini skupine – • Iskustvo je pokazalo da su najefikasnije male homogene skupine jer mogu postići konsenzus oko zajedničkih ciljeva

  20. Teorija političkih koalicija /1/ • Pobjednička koalicija – svaki skup stranaka koji osigurava većinu mjesta u parlamentu • Gubitnička koalicija – predstavlja skup stranaka koje nisu u pobjedničkoj koaliciji • Blokirajuća koalicija – svaka koalicija koja nije ni pobjednička ni gubitnička • Pivot ili pivotalna stranka – svaka stranka koja može pobjedničku koaliciju pretvorit u gubitničku • Shapley Shubikov indeks moći /1954./

  21. Teorija političkih koalicija /2/ • Rikerova teorija koalicija • Izložena u dvije knjige; Teorija političkih koalicija,1962. i Liberalizam nasuprot populizma: razlika između teorije demokracije i teorije društvenog izbora,1982. • Riker postavlja tezu da političari žele dobit upravo onoliko glasova koliko je dostatno da steknu vlast

  22. Teorija političkih koalicija /3/ • Downsova teorija koalicija • Razvijena u knjizi Ekonomska teorija demokracije, 1957. • Prema Downsu političari teže dobit što veći broj glasova, da maksimiziraju svoje glasove, a ne da steknu tek toliko koliko im je potrebno da imaju većinu

  23. Teorija političkih koalicija /4/ • Minimalna pobjednička koalicija • Riker preuzeo ideju od Von Neumanna i Morgensterna /1947./ • Igra nulte sume – minimalna pobjednička koalicija-dobici pobjednika upotpunosti poništavaju gubitke gubitnika • Glavni nedostaci: • Ne uzima u obzir veličine stranaka koje su u koaliciji • Ni komplementarnost/nekomplementarnost njihovih ideologija i programa

  24. Teorija političkih koalicija /5/ • Strateško glasovanje – slučaj kad se glasanjem ne izražava stvarni redoslijed preferencija, nego se njime nastoje poboljšati izgledi političke opcije • Međusobno podupiranje ( logrolling)– skupine zastupnika imaju značajan poticaj da trguju s glasovima u zamjenu rješavanje pitanja koja su u njihovom interesu

  25. Paradoksi glasovanja • Glavne analize glasovanja poznate su kao: • Bordova metoda ocjenjivanja • Blackova analiza pravila većine • Arrowljev paradoks

  26. Bordova metoda ocjenjivanja /1/ • Pokušao utvrditi mehanizam glasovanja koji će dovesti do najispranijih odluka za društvo • Sustav glasovanja koji uključuje redoslijed preferencija • Prema pojedinačnom sustavu glasovanja, pobjeđuje kandidat A, iako je većina dala prednost kandidatima B i C u omjeru 13:8 • Zbog toga, Borde predlaže dvostruki korektivni kriterij • Svaki birač treba odrediti svoj redoslijed predloženih kandidata • Treba izvršiti niz izbora po parovima među kandidatima

  27. Bordova metoda ocjenjivanja /2/ • Izračunavanje rezultata glasovanja po parovima u 3 kruga

  28. Condorcetov pobjednik • Alternativa koja dobiva jednostavnu većinu nad bilo kojom drugom alternativom • Većinsko pravilo odlučivanja postaje optimalno pravilo odlučivanja • Condorcet smatra da irelevantne faktore (Bordov odnos pobjedničkog kandidata i ostalih opcija) ne treba uzimati u obzir

  29. Blackova analiza pravila većine • Black je pokazao da pravilo većine može dovesti do uravnoteženog ishoda pod uvjetom da su preferencije birača jednovršne • Ako su preferencije birača jednodimenzionalne onda se uspostavlja vršna preferencija medijanskog birača

  30. Arrowljev paradoks • Prema Arrowu postoje dvije vrste društvenog izbora: • Glasovanje – odnosi se na donošenje političkih odluka • Tržišni mehanizam – odnosi se na donošenje ekonomski odluka • Racionalno ponašanje političke zajednice označava da se u procesu kolektivnog odlučivanja odabire ona opcija koja ima najvišu korisnost na društvenoj skali preferencija – međutim paradoks glasovanja to ne potvrđuje

  31. Opći teorem mogućnosti – kojim objašnjava koje uvjete je potrebno ispuniti da bi funkcija društvenog blagostanja bila zasnovana na pojedinačnim vrijednostima • Uvjet univerzalne domene • Uvjet nediktature • Nedominantni Paretov uvjet • Uvjet neovisnosti o irelevantnim opcijama • Arrow zaključuje, da svaka funkcija društvenog blagostanja koja želi udovoljit zahtjevu racionalnosti i zadnja dva uvjeta teorema mogućnosti, mora prekršiti prva dva uvjeta – uvjet nenametanja i odsustvo diktature • Ovaj teorem je primjenjiv i metode većinskog glasovanja i na tržišni proces, jedino nije primjenjiv u slučajevima jednodušnog sporazuma biračkog tijela i kad tražena većina pojedinaca ima jednake preferencije

  32. Hvala na pažnji

More Related