3. Marksistička historiografija

1. 3. Marksistička historiografija

2. 3. Marksistička historiografija • oslonac na materijalističku koncepciju povijesti Karla Marxa (1818.-1883.) • temeljni koncepti marksističkog pristupa povijesti: • historijski materijalizam → dinamika ljudske povijesti temelji se na nastojanju da se osigura zadovoljenje fizičkih i materijalnih potreba koje nikad nije moguće u potpunosti • ekonomska baza (proizvodne snage i odnosi odnosno ekonomska struktura društva) i nadgradnja (institucije, zakonodavstvo, državna organizacija, religija, visoka kultura) → način proizvodnje materijalnog života uvjetuje opće društvene, političke i intelektualne procese • proizvodne snage (proizvodna sredstva, sirovine, tehnologija) + ljudski rad = proizvodni odnosi (podjela rada, posjedovni odnosi)

3. 3. Marksistička historiografija • evolucionistički model historijskog razvoja: dijalektika ekonomskih formacija: tri historijske epohe definirane na temelju načina proizvodnje: robovlasnička društva, feudalizam, kapitalizam (socijalizam) – obilježje: društvena nejednakost između vlasnika sredstava za proizvodnju i radnika • klasna borba - pokretači historijske promjene su konfliktni interesi klasa i njihova kolektivna djelatnost, smatra se strukturnim i endemičnim, trajnim i nezaobilaznim obilježjem društvenog života u kapitalizmu koji je utemeljen na antagonizmima međusobno inkompatibilnih kolektivno organiziranih klasnih interesa

4. 3. Marksistička historiografija • proturječja marksizma: odnos između klasnog položaja i klasne svijesti te međuodnos struktura - djelovanje (ekonomski determinizam vs. ljudska praksa) • jak utjecaj marksizma na francuske analiste i britansku socijalnu historiju → maksistički pristup integriran u socijalnu historiju ponajviše kad je riječ o konceptualizaciji fenomena kapitalističke industrijalizacije • godine 1952. britanski marksistički historičari osnovali časopis Past & Present

5. 3. Marksistička historiografija • između 1930-ih i 1960-ih godina 20. stoljeća - sličnost marksističkih i analističkih propozicija: a) objektivistička ideja historije kao društvene znanosti b) kvantitativna metodologija, analiza ekonomskih fluktuacija na temelju proučavanja cijena, trgovine i populacije c) strukturna historija d) materijalistički uzročni model • marksistički historičari utjecali na formiranje nove socijalne historije, historije «odozdo» (history from below), historije običnih ljudi (history of the common people), historije pučke kulture

6. 3. Marksistička historiografija • Predstavnici i djela: Christopher Hill, The English Revolution 1640 - engleski građanski rat kao klasna borba, a ne puki konstitucionalni i vjerski sukob koji je stvorio društvene i političke pretpostavke nužne za razvoj kapitalizma, važnost revolucionarne ideologije i angažmana širih društvenih slojeva - kritika: anakronističko poimanje klase i klasne borbe Eric Hobsbawm, Doba revolucija i Doba kapitala (1789-1848) - teza o interferentnoj «dvojnoj revoluciji» (političkoj i industrijskoj) koja dubinski mijenja društvene strukure, široka ekonomska, politička i kulturna perspektivizacija (ideal: history of society) • teza o «radničkoj aristokraciji» - determinanta političke svijesti te grupe je njihov povoljan ekonomski položaj (stalno zaposlenje i relativno visoka primanja) • prilog «historiji odozdo» je Hobsbawmov koncept «primitivnih pobunjenika» (društveni banditi, mafija, gradska svjetina, vjerske sekte) – pretpolitički pokreti koji predstavljaju oblik prilagodbe pučke agitacije modernoj kapitalističkoj ekonomiji

7. 3. Marksistička historiografija Edward Thompson, The Making of The English Working Class (1963.) – u fokusu istraživanje osvješćivanja radničke klase između 1780. i 1832. godien u kontekstu proleterizacije i političke represije • naglašava važnost kulturnog nasljeđa, pučke tradicije i metodizma u oblikovanju kritičkog odgovora na ekonomske posljedice industrijalizacije → kulturalizam • svijest radničke klase je baza za kolektivnu političku akciju → klasna svijest je proizvod i ljudske djelatnosti i okolnih ekonomskih struktura, način na koji se pokušava ovladati kulturnim iskustvima oblikovanim u tradiciji, vrijednosnim sustavima, idejama i institucionalnim oblicima→ kultura kao glavna pokretačka snaga povijesnih promjena • koncept «moralne ekonomije» kao oblik kritike kapitalizma • kritika: radnička klasa zbog kontrole superstruktura od ekonomski dominantnih klasa ne može razviti subverzivnu klasnu svijest, homogenizacija radničke klase, anakronizam, neosjetljivost na rodnu problematiku

8. 3. Marksistička historiografija • u suvremenoj marksistički orijentiranoj historiografiji važan koncept ideologije, interpelacije i ideoloških državanih aparata Louisa Althusera te koncept hegemonije Antonija Gramscija • Louis Althuser: ideologija je imaginarni odnos pojedinaca prema realnim uvjetima njihove egzistencije, determinanta koja oblikuje svijest i utjelovljena je u materijalnim označiteljskim praksama ideoloških državnih aparata koji uživaju "relativnu autonomiju" i kao element nadgradnje recipročno djeluju na bazu → ideološki državni aparati: obrazovni, vjerski, obiteljski, politički, sindikalni, komunikacijski, kulturni itd. • ideologije interpeliraju pojedince kao konkretne subjekte koji kao takvi prihvaćaju subjektivaciju (podložnost)

9. 3. Marksistička historiografija • Antonio Gramsci (1891.-1937.) hegemoniju konceptualizira kao kompleksan proces kojim vladajuća klasa zadobiva "spontani" pristanak masa, ali ne uporabom prisile, nego zahvaljujući intelektualnim i moralnim mogućnostima da im nametne vlastito viđenje socijalnog života kao prirodno, valjano i univerzalno prihvatljivo • u Gramscijevu se filozofskom sustavu moć više ne poima kao vertikalan i jednosmjeran proces koji u većoj ili manjoj mjeri uključuje i stanovitu vrst opresije, već kao mjesto trajnoga sukoba i pregovaranja, difuzni proces čiji je rezultat uvijek provizoran → utjecaj na britanske marksističke historičare tijekom 1960- ih i 1970-ih i indijske subalterne historičare tijekom 1980-ih i 1990-ih