psihosomatski poreme aji l.
Download
Skip this Video
Loading SlideShow in 5 Seconds..
Psihosomatski poremećaji PowerPoint Presentation
Download Presentation
Psihosomatski poremećaji

Loading in 2 Seconds...

play fullscreen
1 / 30

Psihosomatski poremećaji - PowerPoint PPT Presentation


  • 789 Views
  • Uploaded on

Psihosomatski poremećaji. prim.mr.sc.Elvira Koić, dr.med. Predavanja za srednje škole. Problem odnosa između tijela, duha i duše je star koliko i ljudska misao, kao medicina. Od Aristotela, do Juliana Huxleya, medicinska znanost i biologija traže zajedničku integrativnu formulu.

loader
I am the owner, or an agent authorized to act on behalf of the owner, of the copyrighted work described.
capcha
Download Presentation

PowerPoint Slideshow about 'Psihosomatski poremećaji' - wiley


An Image/Link below is provided (as is) to download presentation

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author.While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Presentation Transcript
psihosomatski poreme aji

Psihosomatski poremećaji

prim.mr.sc.Elvira Koić, dr.med.

Predavanja za srednje škole

slide2
Problem odnosa između tijela, duha i duše je star koliko i ljudska misao, kao medicina.

Od Aristotela, do Juliana Huxleya, medicinska znanost i biologija traže zajedničku integrativnu formulu.

Problem je to i moderne psihosomatske medicine, zahvaljujući radu Christiana Friedricha Nassea (1778–1851) i MaximilianaJacobija (1775–1858), njemačkog psihijatra, koji je prvi popularizirao termin 'psihosomatski poremećaj' u dvadesetim godinama devetnaestog stoljeća.

  • Od tada, ovaj termin je postajao staromodan i bio odbacivan više puta. Kao rezultat neprekidnih diskusija, on je konačno izbačen i iz američke i međunarodne klasifikacije duševnih bolesti.
  • Prvo izdanje američkog Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-I, 1952) uključilo je koncept psihosomatske medicine pod terminom'psihosomatskiporemećaj'.
  • Drugo izdanje (DSM-II, 1968) odredilo je ove poremećaje kao'psihofiziološkiautonomni i visceralni poremećaji'.
  • Ovi su termini izbrisani i zamijenjeni novim, koji glasi 'psihički faktori koji utiču na fizička oboljenja' u kasnijim izdanjima istog priručnika (DSM-III, 1980; DSM-III-R, 1987 i DSM-IV, 1994)
  • Deseta revizija Međunarodne klasifikacije oboljenja (ICD-10) je uklonila termin 'psihosomatski poremećaji' i zamijenila ga sa 'psihički i ponašajni faktori povezani sa poremećajima ili oboljenjima klasifikovanim na drugom mjestu'.
  • ICD-10 je prva revizija u kojoj se Svjetska zdravstvena organizacija odrekla klasičnog termina 'psihosomatski'.
slide3
spastički bronhitis

psoriasis vulgaris

koronarna bolest

hipertireoza

šećerna bolest

menstrualni poremećaji

neke glavobolje

anoreksija

bulimija

PTSP??

Bronhalna astmaF54 i J45.-

Reumatoidni artritis

Ulcerativni kolitis F54 i K51.-

Esencijalna hipertenzija

Dermatitis (neurodermitis) F54 i L23-L25

Tireotoksikoza

Duodenalni peptički ulkus F54 i K25.-

mukozni kolitis (iritabilni kolon) F54 i K58.-

urtikarija (koprivnjača) F54 i L50.-

Excludes: tension-type headache ( G44.2 )

Poremećaj osjećaja boli povezan s psihološkim čimbenicima

Psihološki čimbenici utječu na gotovo sve kategorije bolesti i stanja, kardiovaskularna, gastrointestinalna, pulmonalna, neurološka, reumatološka, neoplastična, renalna…

slide4
Psihološki utjecaji imaju glavnu ulogu (značajan utjecaj) u nastanku tjelesnog poremećaja

Prateće duševne smetnje su uglavnom blažeg intenziteta

Dakle, postoje negativni psihološki čimbenici i tjelesni simptomi i OPĆE ZDRAVSTVENO STANJE kojemu se može pripisati taj tjelesni simptom

Ti psihološki čimbenici utječu na nekoliko načina:

- na tijek općeg zdravstvenog stanja (razvoj, egzacerbacija ili zakašnjenje oporavka)

- utječu na liječenje

- mogu stvarati dodatne rizike osobi (npr. prejedanje i povišenje tjelesne težine kod dijabetičara)

- mogu ubrzati i pogoršati simptome izazivajući fiziološki odgovor na stres (bol u prsima, spazam)

F 54 psihološki čimbenici koji djeluju na zdravstveno (tjelesno) stanje- u vezi s drugamo svrstanim poremećajem ili bolesti
  • Duševni poremećaj utječe na…
  • (npr. sch)
  • Psihološki simptomi utječu na…
  • (npr. anksioznost)
  • Crte ličnosti ili način suočavanja utječe na….
  • (npr. tip A ponašanje
  • Neprilagođeno zdravstveno ponašanje utječe na
  • …(npr. ne kretanje, opijanje..)
  • Fiziološki odgovori na socijalne
  • ili okolinske stresore
razlika psihosomatskih koji utje u na f54 od somatoformnih poreme aja f45
Somatoformni –

Postoje negativni psihološki čimbenici i tjelesni simptomi,

ali nema općeg zdravstvenog stanja kojemu se može pripisati taj tjelesni simptom (nema anatomskih promjena)

Psihosomatski -

Postoje negativni psihološki čimbenici i tjelesni simptomi

i postoji OPĆE ZDRAVSTVENO STANJE kojemu se može pripisati taj tjelesni simptom

Razlika psihosomatskih (koji utječu na…F54) od “somatoformnih” poremećaja (F45)
f45 somatoformni poreme aj hysteria
= poremećaji koji uključuju osjete posredovane autonomnim živčanim sustavom, tj. bez voljne kontrole.

F45.0 somatizacijski poremećaj Postoje subjektivne žalbe koje su nespecifične i promjenjive, npr. osjećaj napuhnutosti, nadutosti, težine, žarenja, pečenja, napetosti, koje bolesnik pripisuje određenom organu, ali i neki objektivni znakovi autonomnog poticanja, kao što su lupanje srca, znojenje, drhtanje, crvenjenje te strah od mogućeg tjelesnog poremećaja.

Dakle, bolesnik iznosi simptome kao da su vezani uz poremećaj organa ili sustava koji su autonomno kontrolirani (kardiovaskularni, probavni, dišni, urogenitalni).

Traže bezbrojne pretrage, koje su uvijek negativnih rezultata, ali se ne daju razuvjeriti.

a) F45.3 Autonomna, vegetativna disfunkcija: srčana, želučana neuroza, neurocirkulatorna astenija, psihogena aerofagija, kašalj, diarea, dispepsija, dizurija, flatulencija, štucanje, hiperventilacija, iritabilni kolon, znojenje....

b) F45.2 Hiponondrijski poremećaj i nozofobija (strah od bolesti, npr. karcinofobija)= zaokupljenost mogućnošću da je prisutan tjelesni poremećaj, zaokupljeni su svojim izgledom.

Body dysmorphic disorder – preokupacija zamišljenog defekta tijela ili lica

c) F45.5psihogena dizmenorea, disfagija «globus hystericus», svrbež

d) F45.4 bolni poremećaj, psihalgija: bolna leđa; neurotska, tenziona glavobolja= glavna tegoba je bol koja se ne može objasniti fiziološkim procesom ili tjelesnom bolešću. Rezultat je obično sekundarna dobit-povećanje potpore obitelji ili medicinske

F45 SOMATOFORMNI POREMEĆAJ-(hysteria)
f44 disocijativni konverzivni poreme aj hysteria
= neurotski poremećaj tjelesnih funkcija koje su normalno pod voljnom kontrolom i gubitka osjeta,

za koje postoje dokazi da je gubitak funkcije zapravo izraz emocionalnog konflikta ili potreba,

često u uskoj vezi sa stresom, a medicinskim pregledom nije dokazan poznati fizički ili neurološki poremećaj.

Simptomi označuju bolesnikovu koncepciju kako bi se fizička bolest očitovala.

a) Amnezija= gubitak pamčenja nekih važnih događaja, uglavnom djelomičan i selektivan u odnosu na traumu.

b) Fuga=nesvrsishodna putovanja, uz potpunu amneziju.

c) Stupor= veliko smanjenje ili odsutnost voljnih pokreta i normalnog reagiranja na svjetlo, buku, dodir.

d) stanja transa i opsjednutosti= neželjeni privremeni osjećaj gubitka osobnog identiteta i svijesti o okolini, izvan religijskih i kulturalno prihvatljivih stanja.

e) disocijativni motorni poremećaj (afonija, disfonija, konvulzije) =gubitak sposobnosti pokretanja dijelova ili čitavog tijela, ili grčevi nalik na epileptičke, bez ugriza jezika i inkontinencije mokraće često uz očuvanu svijest.

f) anestezija i gubitak osjeta, psihogena gluhoća ili gubitak osjeta mirisa ili okusa, ne odgovaraju neurološkim lezijama

g) sindrom višestruke ličnosti, psihogena sumračna stanja, Ganserov sindrom

F44 DISOCIJATIVNI /KONVERZIVNI/ POREMEĆAJ- (hysteria)
specifi ne i nespecifi ne teorije psihosomatike
SPECIFIČNE TEORIJE – tj. teorije emocionalne specifičnosti (psihičke ekspresije blokiranih emocija) izvedene su iz studija ličnosti pacijenata s peptičkim ulcerom, koronarnom bolesti i karcinomom.

Freud – teorija psihološkog konflikta i konverzivnih reakcija

Dunbar – specifične nesvjesne crte osobnosti uzrokuju specifične psihosomatske poremećaje

Franz Alexsander – teorija specifičnog nesvjesnog konflikta uzrokuje specifične poremećaje autonomno inerviranih organa. Prolongirana napetost producira fiziološki poremećaj.

NESPECIFIČNE TEORIJE – odgovor na stres kao uzrok poremećaja

HORMON STRESA KORTIZOL utječe na različite organe, slijedi AKTIVACIJA HIPOFIZNO-ADRENALNE OSI (tzv. OPĆI ADAPTACIJSKI SINDROM) :

NEUROFIZIOLOŠKE REAKCIJE:

ALARM (SHOCK)

OTPOR (ADAPTACIJA NA STRES)

ISCRPLJENOST

PSIHOLOŠKE REAKCIJE

BORBA – BIJEG (pobuđenje simpatikusa, povećana produkcija epinefrina i nor-epinefrina, raste puls i napetost mišića)

POVLAČENJE – KONZERVACIJA (reakcija na gubitak, metabolizam se usporava, čuva se energija, smanjuje puls, temperatura, povećana mogućnost infekcija, veća učestalost smrti..)

SPECIFIČNE I NESPECIFIČNE TEORIJE PSIHOSOMATIKE
s freud psiholo ki problem je simboli ki manifestiran u tjelesnom
KONFLIKT je po Freudu uzrok nastanka neuroza.

Konflikt je širok pojam koji služi označavanju situacija u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije (ponašanja, osjećaji). Npr. istodobnog privlačenja i odbijanja ili npr. izići u grad ili učiti...

ili INTRAINDIVIDUALNI konflikt = unutar čovjeka u situacijama kada se zbog različitih razloga ne možemo odlučiti što da činimo jer su motivi, ciljevi ili načini reagiranja nespojivi.

Rješenje konflikta je trojako:

1. postizanje cilja,

2. odustajanje od cilja,

3. kompromis ( ili stabilna ravnoteža kada se zaustavimo na nekoj udaljenosti od cilja («oko vruće kaše»).

DISOCIJATIVNO = znači da se određeni aspekt ličnosti odvojio (disocirao) od ustaljene organizacije i obrazaca ponašanja i potisnuo u nesvjesno, tako da se uklonio visoko anksiozni sadržaj.

Te osobe žele pobjeći od konflikta, otuđuju se ili izoliraju afekt, i ne pokazuju simptom javno svima

kao KONVERZIVNE = koje imaju simptom koji je zapravo maskirana želja, dogodila se konverzija,

pretvaranje u tjelesne simptome uz poremećaj funkcije.

S. Freud: psihološki problem je simbolički manifestiran u tjelesnom
franz alexander
Franz Alexander
  • Konstitucionalni predisponirajući faktori su uključeni u nastanak poremećaja.
  • Tip A ličnosti

Agresivna uključenost u kroničnu, neprestanu borbu za postizanjem sve višeg i višeg u sve manje i manje vremena i, ako je potrebno, protiv suprotnih nastojanja drugih stvari ili ljudi.

U sjevernoameričkoj kulturi takve se karakteristike obično jako cijene i pozitivno se vežu uz ambiciju i uspješno stjecanje materijalnih dobara.

A Tip ličnosti

Agresivna uključenost u kroničnu, neprestanu borbu za postizanjem sve višeg i višeg u sve manje i manje vremena i, ako je potrebno, protiv suprotnih nastojanja drugih stvari ili ljudi.

A Tipovi

  • su stalno u pokretu, hodanju i brzo jedu;
  • osjećaju nestrpljivost kad je u pitanju brzina kojom se odvija većina događaja;
  • teže razmišljanju ili obavljanju dvije ili više stvari istovremeno;
  • ne mogu se nositi sa slobodnim vremenom;
  • opsjednuti su brojevima, mjereći svoj uspjeh po tome koliko je svega što su stekli.
  • KLASIČNI PSIHOSOMATSKI POREMEĆAJI
  • Bronhalna astmaF54 i J45.-
  • Reumatoidni artritis
  • Ulcerativni kolitis F54 i K51.-
  • Esencijalna hipertenzija
  • Dermatitis (neurodermitis) F54 i L23-L25
  • Tireotoksikoza
  • Duodenalni peptički ulkus F54 i K25.-

A Tipovi su brzi radnici budući da naglašavaju kvantitetu nad kvalitetom.

U menadžerskim položajima, A Tipovi prikazuju svoju kompetitivnost radeći prekovremeno i, ne tako rijetko, donoseći loše odluke jer ih donose prebrzo.

A Tipovi su također relativno kreativni. Zbog svoje brige za kvantitetu i brzinu, kod suočavanja s problemima se pouzdaju

u prethodna iskustva. Neće rezervirati vrijeme potrebno za razvoj novih rješenja za nove probleme.

Rijetko mijenjaju svoje odgovore na specifične izazove u svojem miljeu; stoga, njihovo ponašanje je lakše predvidjeti

b tipovi
nikad ne pate od osjećaja vremenske hitnosti i nestrpljivosti koja ju prati;

ne osjećaju potrebu ni prikazati ni raspravljati o svojim postignućima ili podvizima osim ako situacija ne traži takvo izlaganje;

igraju se radi zabave i opuštanja, a ne da bi ispoljili svoju superiornost po bilo koju cijenu;

mogu se opustiti bez grižnje savjesti.

B Tipovi su oni koji u konačnici uspijevaju doći do vrha.

Veliki prodavači su obično A Tipovi; viši direktori su obično B Tipovi.

A Tipovi kvalitetu svog uloženog napora podlože njegovoj kvantiteti.

Promaknuća u korporativnim i profesionalnim organizacijama "obično prije idu onima koji su mudri nego onima koji su samo užurbani,

prije onima koji su taktični nego onima koji su neprijateljski nastrojeni

i prije onima koji su kreativni nego onima koji su samo okrenuti natjecateljskim borbama."

B Tipovi
tjelesni poreme aji na koje znatno utje u psiholo ki faktori
Gastrointestinalni

(nausea, indigestija, diarrhea, konstipacija, abdominalna bol)

peptički ulcer,

ulcerativni kolitis,

sindrom iritabilnog crijeva

Kardiovaskularni

koronarna bolesti srca,

esencijalna hipertenzija,

aritmije

Respiratorni

Sindrom hiperventilacije

Bronhalna astma

Neurološki

migrenozna glavobolja

Imunološki

autoimune bolesti – sistemski lupus eritematosus, reumatoidni artritis, perniciozna anemija

Alergijski poremećaji

Karcinom – stres, osjećaj beznadnosti i depresivnost

Tjelesni poremećaji na koje znatno utječu psihološki faktori
slide13
Ulkusna bolest

Gastrični, duodenalni i akutni posttraumatski stresni ulcer imaju različitu etiologiju

Mirsky: faktori za razvoj ulkusne bolesti: visoki stres, konstitucija, visoka pepsinogena sekrecija, psihološki konflikt (zavisnost)

Ulcerativni kolitis

velika učestalost obiteljskog nasljeđa i genetska sklonost

Egzacerbacija ovisi o psihološkom stresu, a remisija o suportu (Neriješeno žalovanje npr. godišnjice smrti)

Pridružene osobine:

Nezrelost, neodlučnost, povučenost, strah od ili stvarni gubitak značajnih osoba, savjesnost

  • mukozni kolitis (iritabilni ili spastični kolon, psihogena diareja)
  • Okolinski stres
  • Anksioznost i depresivnost
slide14
Koronarna bolest

genetika, dijetalni režim, pušenje, visoki krvni tlak, debljina, smanjenje tjelesne aktivnosti

Tip A uzorak:

Kompetitivnost, ambicija, želja za uspjehom, nedostatak strpljenja, osjećaj da vrijeme curi, žurba, neprijateljski stav, grubi nagli govor i geste

Arterijska hipertenzija

konflikt pasivno-ovisnih i agresivnih tendenci

Potiskivanje neprijateljstva

Način reakcije na stres

  • Aritmije
  • Bezrazložni strah
  • Anksioznost
  • Okolinski stres
  • Simpatikus,
  • sinus tahikardija,
  • Paroksizmalna atrijalna tahikardija,
  • Ventrikularna ektopična izbijanja
respiratorni poreme aji uzdasi zijevanje izdasi izrazi dosade iznena enja te ine sigh yawn gasp
Bronhalna astma

Genetička osjetljivost potaknuta alergijama i infekcijama

Stres

Ambivalentni odnosi djeteta i hiperprotektivne majke

“plač za majkom”

Hiperventilacija

Anksioznost do panične atake

povećava se dubina i frekvencija udaha

Respiratorna alkaloza, parestezije, karpopedalni spazam

Respiratorni poremećaji (uzdasi, zijevanje, izdasi – izrazi dosade, iznenađenja, težine…)(sigh, yawn, gasp)
povijest
Neke bolesti su nakon otkrivanja, prvo označene kao histerične ili psihosomatske, npr. Astma, alergije i migrene.

Gulf War Syndrome, i Chronic Fatigue Syndrome.

Neke su i danas u okviru diskusija, uključujući multiplu kemijsku senzitivnost, PTSP, Gulf War syndrom, sindrom kroničnog umora

Ponekad se misli da stigmatici zapravo pate od psihosomatskih bolesti, uslijed identifikacije s Isusom

Illness as Metaphor je objavila 1978.g. Susan Sontag.

Ona piše o svojoj borbi sa karcinomom dojke i izazovom “stida žrtve” u mentalitetu

Sontag's 1988 work, AIDS and Its Metaphors.

Retrieved from "http://en.wikipedia.org/wiki/Illness_as_Metaphor“

sličnosti između perspektive puka o karcinomu (raku) paradigmatičkoj bolesti 20.stoljeća, i tuberkuloze (simbolička bolest 19. stoljeća)

Sontgag pokazuje kako obje bolesti imaju vezu s osobnim psihološkim crtama ličnosti, i demonstrira kako metafore i termini koji se koriste za opis oba sindroma vode asocijacijama između potisnute strasti i fizičke bolesti.

Romantična ideja da je bolest ekspresija karaktera je različito proširena tj. da je karakter uzrok bolesti – jer se ne može izraziti

Strast se pomiče unutra

Povijest
slide17
Psihosomatskim bolestima nazivamo bolesti psihogenog porijekla, dakle, uvjetovane su emocionalnim smetnjama (ljubavi, agresije ili straha), a njihovi se simptomi manifestiraju na nivou organa i mijenjaju njihovu funkciju.
  • To znači da određena emocionalna stanja mogu dovesti do promjena funkcije organa, a tjelesne promjene koje nastaju zbog ovih disfunkcija samo su popratni simptomi emocija.
  • Tjelesni simptomi mogu biti direktna reakcija na emocije, primjerice drhtanje zbog straha ili srdžbe, crvenjenje zbog stida.
  • U psihosomatskim bolestima tjelesni simptomi su indirektni rezultat emocija, uglavnom nesvjesnih, koje traže izlaz zaobilaznim i kompliciranim putem do organa.
  • Zrela ličnost tijekom života stječe uspješne mehanizme obrane od kompleksnih problema.
  • Oni koji svojom agresijom upravljaju s manje uspjeha ne mogu naći društveno prihvatljive oduške za svoje agresivne osjećaje. Tako se neprijateljski osjećaji pojačavaju i akumuliraju, traže sve veću kontrolu.
  • Tko npr. svoju ljutnju ne izražava otvoreno, a u sebi ima zadržani bijes s kojim teško vlada, ili npr. ljudi od akcije koji se jako trude doseći nejasno definirane ciljeve; agresivni su, nestrpljivi , teško podnose frustraciju i neuspjeh, često rade prekovremeno, preko praznika i bez odmora, iako njihov rad nije uvijek uvažavan i nagrađivan.
  • Ovi bolesnici često imaju poteškoća u izražavanju i opisivanju svojih briga, bolova, razočarenja, općenito u prepoznavanju svega što smatraju slabošću.
  • Ika Rončević, Narodni zdravstveni list
slide18
Psihosomatski su oni poremećaji čiji su simptomi uzrokovani mentalnim procesima

Ako medicinska egzaminacija ne može naći organski ili fizički uzrok, ako poremećaj nastane kao rezultat emocionalnih uvjeta (ljutnje, anksioznosti, depresije, krivnje)

Interakciju izmežu psiholoških faktora i imunog sustava proučava psiho-neuro-imunologija.

Psihosomatski simptomi pokazuju kako ljudsko tijelo može kreirati fizičke simptome kao kompenzaciju za deficijenciju odnosa

(na primjer, hipnozom inducirana alergijska reakcija indicira da je imuni odgovor osobe dramatično promijenjen tijekom intenzivnog odnosa tijela i psihe)

Često su psihosomatski poremećaji uzrokovani vanjskim faktorima ili ulogama.

Ozbiljan stres uzrokovan na radnom mjestu, u vezama i obitelji je poznat kao uzrok bolova u abdomenu, glavobolja, inkontinencije, gubitka kose,

Psihosomatika je disciplina koja se bavi utjecajem stresa na organizam.

Psihosomatske bolesti su bolesti izazvane stresom, uz trajna oštećenja tjelesnih sustava i organa,

Psihosomatski su poremećaji funkcionalni poremećaji izazvani stresom, ali bez trajnih oštećenja tjelesnih sustava i organa.

mogu zahvatiti različite organske sustave.

Pored stresa, značajnu ulogu imaju nasljedni i čimbenici okoliša, koji čine određeni organski sustav osjetljivijim na djelovanje stresa.

Izbor primjerenih strategija suočavanja sa stresom značajno produžuje život oboljelih i skraćuje razdoblje oporavka

po zdravlje je najgore izbjegavanje suo avanja to dugoro no pove ava do ivljaj stresa
Po zdravlje je najgore izbjegavanje suočavanja, što dugoročno povećava doživljaj stresa
  • Pojedinci se razlikuju u strategijama suočavanja sa stresom.
  • (primarnom kognitivnom procjenom osoba procjenjuje značaj događaja za svoju dobrobit,
  • a sekundarnom procjenjuje mogućnost kontrole nad stresnom situacijom).
  • Američki psiholog Lazarus, tvorac kognitivne teorije stresa, razlikuje dvije osnovne skupine strategija suočavanja sa stresom,
  • koje proizlaze iz sekundarne kognitivne procjene
  • Kada osoba procijeni da može uspješno kontrolirati situaciju, koristi aktivne, problemu usmjerene strategije;
  • u protivnom se okreće emocijama usmjerenim strategijama suočavanja, koje služe smanjenju stresnog doživljaja.
slide20
Emocionalni stres utječe na tijek bilo koje kronične bolesti, ali je pogrešno zaključiti da jedino stres uvjetuje nastanak ili pogoršanje.

Naročito je to teško dokazati u slučajevima tzv. psihosomatskih bolesti i poremećaja, koji se određuju tj. definiraju kao bolesti (ako dovode do trajnih oštećenja tjelesnih sustava ili organa)

ili poremećaji (ako ne dovode do trajnih oštećenja, već privremene disfunkcije) izazvani stresom.

Usprkos značajnom napretku u istraživanju psihosomatskih bolesti, znanstvenici još uvijek ne znaju što ih uzrokuje.

Istraživanja pokazuju kako se radi o složenom međudjelovanju niza čimbenika: naslijeđenih gena, imunološkog sustava, mikroorganizama i okolišnih čimbenika, koji uz stres čine određeni organski sustav osjetljivijim na njegovo negativno djelovanje.

Dokazana je važnosttrajanja stresnih situacija

tj. da dugotrajni stres (ne i kratkotrajni) nosi veći rizik za ponovno javljanje simptoma već ranije prisutnih psihosomatskih bolesti.

to je normalni odgovor na stres
Što je normalni odgovor na stres?
  • Stanje tzv. negativnog stresa općenito izaziva uglavnom negativne osjećaje (strah, ljutnju, tugu, bijes i sl.) koji utječu na tjelesne funkcije.
  • Bez obzira radi li se o tjelesnoj ili psihičkoj ugroženosti ili povredi, tj. traumi, verbalnom ili socijalnom izazovu, izabiremo jednu od dvije osnovne strategije. borbu ili bijeg.
  • U stanju borbe ili bijega, ubrzavaju se disanje i rad srca, šire se zjenice, pojačava se znojenje, raste krvni tlak, to je reakcija koja omogućava organizmu djelotvornije suočavanje s izazovom.
  • Prestankom opasnosti, parasimpatička aktivnost vraća tijelo u stanje ravnoteže, smanjujući krvni tlak, usporavajući rad srca i disanje te pojačavajući rad želuca i crijeva.

Takva je reakcija u redu ako ne izazove iscrpljenje organizma, ili ako je neadekvatnog intenziteta u odnosu na doživljenu traumu.

Po zdravlje je najgore izbjegavanje suočavanja, što dugoročno povećava doživljaj stresa i utječe na razvoj bolesti. Tada se lako pridruži i izostanak socijalne podrške, adekvatnog medicinsko-psihološkog pristupa i utjecaj prethodnih traumatskih iskustava.

Često ne možemo izbjeći stresne situacije, prisiljeni smo suočiti se s njima i pokušati ih nadvladati.

Pojedinci se razlikuju u strategijama suočavanja sa stresom. Kada osoba procijeni da može uspješno kontrolirati situaciju, koristi aktivne, problemu usmjerene strategije; u protivnom se okreće strategijama koje su emocionalno usmjerene i koje nisu tako uspješne u smanjenju stresnog doživljaja.

neurastenia kroni ni sindrom umora
NEURASTENIA, kronični sindrom umora
  • = osoba se tuži na povećan umor nakon duševnog ili i nakon manjeg tjelesnog napora,
  • udružen sa smanjenim učinkom na poslu ili kod kuće, te poteškoće koncentracije, razdražljivost, napetost, tjelesnu slabost, iscrpljenost, nemogućnost opuštanja.
  • Javljaju i vrtoglavicu, tenzijsku glavobolju, opću nestabilnost, te često hipersomniju.
pseudotrudno a
Pseudotrudnoća
  • To je rijedak psihijatrijski sindrom, koji susrećemo još i pod nazivima lažna trudnoća, umišljena trudnoća, histerična trudnoća ili fantomska trudnoća.
  • Termin "pseudocyesis" uveo je John Mason Good još 1823. godine na osnovi grčkih riječi pseudes=lažno; i kyesis= trudnoća, a podrazumijeva stanje u kojem je žena koja nije trudna čvrsto uvjerena u postojanje trudnoće.
  • Ova je pojava sporadično zabilježena i opisana na različitim zemljopisnim lokacijama, u različitim vremenima i kulturama, svim rasama, nacijama i slojevima društva.
  • U posljednja dva stoljeća zabilježeno je oko 600 slučajeva pseudotrudnoće.
  • U literaturi pronalazimo opisano svega nekoliko slučajeva pseudotrudnoće u muškaraca.
  • U oboljele osobe pojavljuju se gotovo svi simptomi i znaci trudnoće: poput nepravilnosti menstruacije, amenoreje, rasta opsega trbuha, areolarne hiperpigmentacije, promjene dojki i pojave laktacije. Javljaju se još i tzv. medijalna linea nigra, invertirani umbilikus, porast apetita, tjelesne težine, tipičan lordotični stav u hodu, jutarnje mučnine i povraćanje, osjećanje tonova čedinjeg srca, pokreta ploda, sve do lažnog poroda praćenog kontrakcijama muskulature.
  • U nekim slučajevima, kada bolesnica sazna da nije trudna, može doći do ozbiljnih psihičkih komplikacija.
  • Ne postoji jedinstveni proces nastanka pseudotrudnoće kod svih pacijenata. Neki autori smatraju je psihosomatskim poremećajem, drugi naglašavaju važnost afektivnih poremećaja i depresije u etiologiji, dok treći tvrde kako je to varijanta Münchausenova sindroma ili monosimptomatska hipohondrijaza.
  • DSM IV-TR svrstava je u konverzivne poremećaje, unutar kategorije "Somatoformni" pod šifrom 300.82, a ICD X u podskupinu neodređenog somatizacijskog poremećaja, označenog šifrom F45.9.

Koić E., L. Mužinić, V. Đorđević, S. Vondraček, S. Molnar.

Pseudocyesis and couvade syndrome. Društvena istraživanja

2002;11:6(62):1031-1047. [183 KB]

slide24
U genezi pseudotrudnoće važnu ulogu ima i želja supružnika za trudnoćom i rađanjem djeteta koja je uvjetovana socijalnim pritiskom, utjecajem okoline, tj. "imperativom prokreacije", stavom kako trudnoća i materinstvo imaju središnji značaj u izgradnji identiteta i samopoštovanja svake žene.
  • Bitnu ulogu ima i pripadnost strogim kulturalnim i religioznim skupinama, medicinska i psihološka naivnost, socijalna izolacija.
  • Uvijek su to žene koje žele djecu, odnosno imaju intenzivnu želju za djetetom, ali bi željele izbjeći trudnoću. U isto vrijeme javljaju se i želja za trudnoćom i strah od nje
  • Najčešće su opisani upravo takvi slučajevi u kojima se lažna trudnoća pojavljuje kao komplicirani sindrom koji predstavlja formu konverzivnog poremećaja s pratećom depresijom.
  • Pojavu pseudotrudnoće u završnoj fazi psihoanalize opisao je Freud kod kod Anne O., a tumačena je pozitivnim transferom bolesnice prema terapeutu, separacijskom anksioznošću zbog skorog prekida tretmana.
  • Poznato je da se u pet posto slučajeva pseudotrudnoća ponavlja.
  • Postoji zapis o slučaju recidiva svakih devet mjeseci tijekom dvadeset godina. T
  • akođer postoje prikazi umišljene trudnoće neobično dugog trajanja, npr. De Pauw opisuje takvu monosimptomatsku sumanutost hipohondrijskog tipa koja je potrajala 3000 dana, tj. gotovo 10 godina.
  • U većini opisanih slučajeva nalazimo osobe u dobi između 20 i 44 godine, a često su u koincidenciji s fiziološkim promjenama, npr. u involuciji, tj. klimaksu kod žena koje su na početku menopauze
slide25
Nastale psihološke promjene u svezi su s neravnotežom pituitarno-ovarijalne funkcije neurotransmitera u hipofizi i/ili hipotalamusu.
  • Posrijedi je hipotalamus-hipofizno-ovarijalna disfunkcija pa se lažna trudnoća može opisati i kao galaktoreja-amenoreja-hiperprolaktinemija sindrom (GAHS).
  • Uvjerenje o postojanju trudnoće mogu potaći i brojni mehanički čimbenici koji uzrokuju abdominalne smetnje, npr. retencija intestinalnih plinova, urinarna retencija, abdominalne neoplazije, tumori uterusa, ovarija, hidatidiformna mola, papilarni karcinom bubrega, inflamatorni procesi, te različiti uzročnici primarnog steriliteta.
  • Tijekom obrade pseudotrudnoće preporučuje se učiniti analizu korionskog gonadotropina (BCHG), analizu hormona štitnjače, ultrazvučno ili rengenski pregledati zdjelicu, koristiti sonogram kojim se uobičajeno osluškuju otkucaji srca čeda i rezultate prezentirati bolesnici kako bi se uvjerila u nepostojanje trudnoće.
  • Također se može inducirati menstruaciju parenteralnom primjenom testosterona ili diethylstilbestrola.
  • Tako se kombinacijom psihoterapije i hormonalne terapije postižu zadovoljavajući rezultati kod gotovo svih pacijenata.
  • Prije su u tretmanu umišljene trudnoće korišteni purgativi, kupke, masaže, kiretaža, kirurške procedure, pijavice, emetici, tonici i opijati, dok se u 20. st. kao izbor nameću različiti oblici psihoterapije: suportivna, kognitivna, bihevioralna i analitička, uz eksploraciju i klarifikaciju nesvjesnih osjećaja vezanih za trudnoću.
  • Primarnu ulogu svakako igraju rano otkrivanje i empatijska komunikacija s bolesnikom.
  • U tretman treba, ako je moguće, uključiti i "pseudooca" ili roditelje oboljele osobe.
  • Vrlo je važno reći bolesniku da su njegovi fizički simptomi ozbiljni i da zavređuju pozornost. Suočavanje sa stvarnošću i pravom dijagnozom, uz suportivni terapijski odnos, kod većine pacijenata dovode brzo do nestanka simptoma umišljene trudnoće, a kod preostalih pacijenata simptomi nestaju tijekom sljedećih šest mjeseci.
  • U tretmanu je učinkovita i psihofarmakoterapija.
  • Uglavnom se koriste antidepresivi, a u slučajevima razvoja kliničkih slika psihoze i antipsihotici. Tretman provodi u timu s psihijatrom, obiteljskim liječnikom, ginekologom i socijalnim radnikom.

Koić E, Filaković P, Đorđević V, Mužinić L. Umišljena trudnoća – Prikaz bolesnika. Soc Psihijat 2004;32:83-89. [99 KB]

psihijat dan 2003 35 1 2 91 96 tomi n somatoformni i psihosomatski poreme aji
Psihijat. dan./2003/35/1-2/91-96/Tomić, N. Somatoformni i psihosomatski poremećaji...
  • Suprotno somatoformnim poremećajima, psihosomatski poremećaji imaju ili identificiranu organsku patologiju (oštećenje tkiva) ili poznati patofiziolški proces. U skladu s tim, psihosomatski poremećaji se kodiraju kao fizička oboljenja.
  • Međutim, prema četvrtoj reviziji Dijagnostičkog i statističkog priručnika (DSM-IV, izdanje Američke psihijatrijske asocijacije, ovakvom oboljenju se može dati dodatna dijagnoza na Osi I kao 'Psihički faktor koji utiče na fizičku bolest' (na primjer, simptomi anksioznosti koji nepovoljno utiču na ulcerozni kolitis, ili kompetitivno ponašanje koje je i kao sa koronarnom bolešću).
  • Međunarodna klasifikacija bolesti (10. revizija) takođe dozvoljava kodiranje psihosomatskog poremećaja sa dva paralelna koda: jedan kao mentalno, a drugi kao fizičko oboljenje, koje je u vezi sa prvim (na primjer, gastrični ulkus se može kodirati sa K25 kao fizički poremećaj, a sa F54 kao mentalni poremećaj)
slide27
Treba naglasiti da spomenuta fizička oboljenja nisu uvijek pod dovoljnim uticajem psihičkih faktora da bi se mogla klasificirati kao psihosomatski poremećaji,
  • tj. nije opravdano tvrditi da su sve alergijske reakcije ili svi slučajevi koronarnih oboljenja psihosomatska stanja.
  • Međutim, postoje slučajevi koji snažno sugerirajuveze između nastanka i toka fizičke bolestii stresa koji je osoba doživjela.
slide28
Prema nekim modernim trendovima u medicini, 'holističkim', svako se oboljenje može smatrati psihosomatskim bilo da su simptomi fizički, emocionalni, ponašajni, kognitivni ili neka kombinacija svega ovoga.
  • Kao osnova za ovakvo gledište uzima se činjenica da sve fizičke bolesti imaju emocionalne i ponašajne efekte kojidoprinose procesu oboljenja.
  • Također se smatra točnim da, suprotno tome, svi mentalni poremećaji imaju svoje fizičke manifestacije i implikacije koje doprinose cjelokupnom doživljaju tegoba bolešću pogođene osobe.
  • Ako se prihvati kao točna činjenica da ono što se dešava u duhu pogađa tijelo, i obrnuto (tj. ono sto se odvija u tijelu utiče na duh), onda ne možemo odvajati duh od tijela kada se bavimo bilo kojom bolešću. Ovo bi trebalo da bude naročito točno u konceptu 'psihosomatskog poremećaja'.
  • Međutim, klasični biokemijski model u medicini još uvijek neprekidno održava podjelu između mentalnih i fizičkih oboljenja.
  • Holistički koncept suviše je širok, tako da ga skoro nikad ne koriste bilo zdravstveni profesionalci ili obrazovani laici.
  • Bilo bi teško naći ma kakav tjelesni simptom kod kojeg psihički faktori ne bi sudjelovali barem u toku daljnjeg procesa oboljenja, ako već ne u samoj etiologiji, ili obe faze bolesti.
slide29

Pokret ‘Mental Health Parity' (jednakost u mentalnom zdravlju), podrazumijeva ideju da „...mentalni poremećaji treba tretirati sa istim poštovanjemkao fizička oboljenja"

  • Dijagnoza i psihosomatskog i somatoformnog poremećaja zahtijeva pozitivan dokaz da psihološki faktori uzrokuju razvoj i održavanje simptoma ili im doprinose da bi se poremećaj mogao razlikovati od nedijagnosticiranog organskog oboljenja.
  • Međutim, ovakav pozitivan dokaz često se ne može naći kod klijenata sa fizičkim tegobama koje imaju jasnu organsku patologiju.
  • Mišljenja o doprinosu psihičkih faktora etiologiji psihosomatskih simptoma manje su pouzdana i validna nego kod somatoformnih simptoma, budući da su propratni psihički poremećaji obično nedovoljno izraženi da bi se mogli klasifikovati kao mentalni.
  • Ova nedovoljna izraženost psihičkih faktora javlja se zbog toga što se emocionalni sadržaji kod psihosomatskih poremećaja transformiraju kroz kompleksne mehanizme u simptome koji izgledaju više somatski nego psihički.
  • S druge strane, najdetaljnija medicinska ispitivanja ponekad ne mogu da otkriju u dovoljnoj mjeri anatomsku ili fiziološku patologiju koja bi mogla da rasvijetli klijentove žalbe.
slide30
Najnesigurnija distinkcija između 'somatskog' i 'psihičkog' je kod poremećaja bola, kao vrlo čestog somatoformnog poremećaja.
  • Ova nesigurnost proizlazi iz vrlo složene prirode doživljaja bola.
  • Bol je kompleksni i vrlo subjektivni doživljaj, koji se javlja kao proizvod mnogih isprepletenih faktora (psihičkih, neuroloških, kemijskih).
  • Pored senzorne komponente, na percepciju bola utiču još i emocije, kognicija, kao i lični stavovi.
  • Kao posljedica ovako složene prirode, bol organskog porijekla (patološkabol) teško se razlikuje od boli bez organske patologije (psihogena bol), posebno zbog toga što se oba tipa bola međusobno ne isključuju.
  • Možda je upravo zbog toga problem 'somatskog' naspram 'psihičkog' najmutniji na ovom mjestu, pošto je cjelokupni doživljaj bola istovremeno i psihogeni i patogeni, prije nego samo jedno ili drugo.

Nikola Tomić

SOMATOFORMNI I PSIHOSOMATSKI POREMEĆAJI :

DIJAGNOSTIČKA PARALELA

Klinika za somatoformne i psihosomatske poremećaje,

Bolnica Benkstaun, Sidney, Australija