ČOVJEK – MORALNO BIĆE

1. ČOVJEK – MORALNO BIĆE ODNOS VJERE I MORALA

2. NAUČI I MENE LJUBITI Gospodine Isuse, Koji si sve stvorio s ljubavlju, Rodio se s ljubavlju, Služio s ljubavlju, Djelovao s ljubavlju, Trpio s ljubavlju, Umro s ljubavlju, Uskrsnuo s ljubavlju, Zahvaljujem ti za tvoju ljubav Prema meni i cijelom svijetu. Svaki dan te molim: Nauči i mene ljubiti. Amen. Blažena Majka Tereza ODNOS VJERE I MORALA “

3. ODNOS VJERE I MORALA “Gdje je ljubav, ondje je i Bog.” Važno je biti s Njim, živjeti u Njemu i vršiti Njegovu volju. S Bogom ništa nije nemoguće! Posebno je moguć razgovor, koji može preobraziti mržnju u ljubav i rat u mir. Tako i naše molitve postaju postojane i iskrene: Isuse, ja vjerujem u te!

4. Tvrdnja: nije važno u što čovjek vjeruje, važno je da je dobar čovjek! Može li tko činiti dobro, a da nije povezan s Bogom? POLAZIŠTE: Postoji li razlika između moralnog djelovanja vjernika i onih koji je vjeruju? Tko je u središtu moralnog djelovanja bez religije, a tko u povezanosti s religijom?

5. VJERA I MORAL

6. SUSRET ISUSA I ZAKEJA (Lk 19,1-10)

7. OSNOVNA OBILJEŽJA LJUDSKE MORALNOSTI Ljudsko djelovanje može biti pokrenuto izvana i iznutra. A dostojanstvo čovjeka zahtijeva da u svom moralnom djelovanju bude potaknut svojim osobnim uvjerenjem i slobodnim izborom. Zato možemo razlikovati unutarnju i izvanjsku moralnost.

8. Izvanjska moralnost Unutarnja moralnost LJUDSKA MORALNOST Djelovanje zbog prisile, navike, iz poslušnosti ili prilagođavanja. Svjesno i slobodno prihvaćanje normi, koje prihvaćamo kao vlastite. Djelovanje iz vlastitog uvjerenja. Djelovanje motivirano izvanjskim zakonima, normama i običajima.

9. Heteronomno djeluje onaj koji je pokrenut izvana – riječ je o vanjskoj motivaciji. Osobno djeluje onaj tko je motiviran iz sebe sama, iz vlastite želje za dobrom. Nije pokrenut nečim izvana (dobit, ugoda, zapovijed i sl.) Izvanjska i unutarnja moralnost povezana su s načelima moralnoga djelovanja, te razlikujemo: Teonomno moralno djelovanje proizlazi iz snage božanske objave i susreta čovjeka s Bogom; čovjek u slobodi djeluje prema Božjem zakonu.

10. KREATIVNO (SCENSKI) PRIKAŽI PO JEDAN PRIMJER OSOBNOM, TEONOMNOG I HETERONOMNOG DJELOVANJA U ŽIVOTU MLADIH. ZADATAK

11. ODNOS LJUDSKE NARAVI I MILOSTI Nakon što je ljudska narav ranjena istočnim grijehom, čovjek je izgubio dar cjelovite spoznaje i sigurnost moralno-religiozne spoznaje (ljudski je griješiti.) Zato Bog čovjeka obdaruje nezasluženim darom kojeg nazivamo Božja milost. Ona usavršuje ljudsku narav. Potiče čovjeka da ljubi Boga i da tu ljubav živi u svojim djelima. Trajna ili posvetna milost - posvećuje čovjeka tako da on postaje dijete Božje, dionih božanske naravi i vječnog života. Djelatna milost – Božji zahvati u procesu obraćenjeili u tijeku posvećenja. Sakramentalna milost – vlastita svakom sakramentu. Karizme ili posebne milosti /staleške milosti.

12. PONAVLJAMO... • moral kojemu je cilj postati sličan Bogu, sličan Kristu, a polazi od susreta Boga s čovjekom nazivamo _________________________. • moral koji nije religiozno utemeljen, a cilj mu je samousavršavanje čovjeka nazivamo ______________________________. • Čovjek u svom djelovanju može biti pokrenut ___________i____________ • Navedi razliku između izvanjske i unutarnje moralnosti na jednom primjeru. • Zašto je čovjeku potrebna Božja milost i blizina? • Koje sakramentalne milosti poznaješ? • Milost koja posvećuje čovjeka i čini ga dionikom božanskog života naziva se ________________. • Milost kojom je potaknuto nečije obraćenje i posvećenje naziva se _________________________. • Navedi primjere posebnih milosti koje pomažu čovjeku da darom Duha Svetoga služe svojoj zajednici. www.vjeraidjela.com