1 / 22

UNIVERZITET SINGIDUNUM FAKULTET ZA FINANSIJSKI MENADŽMENT I OSIGURANJE

UNIVERZITET SINGIDUNUM FAKULTET ZA FINANSIJSKI MENADŽMENT I OSIGURANJE. OSNOVI FINANSIJA Predmetni nastavnik : Doc. dr Marko Ivaniš. 1. OSNOVNE FUNKCIJE NOVCA. Savremeni novac ima dve osnovne ili primarne funkcije : 1) Novac u funkciji sredstva razmene (tj. prometa)

shaina
Download Presentation

UNIVERZITET SINGIDUNUM FAKULTET ZA FINANSIJSKI MENADŽMENT I OSIGURANJE

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. UNIVERZITET SINGIDUNUMFAKULTET ZA FINANSIJSKIMENADŽMENT I OSIGURANJE OSNOVI FINANSIJA Predmetni nastavnik : Doc. dr Marko Ivaniš

  2. 1. OSNOVNE FUNKCIJE NOVCA • Savremeni novac ima dve osnovne ili primarne funkcije : 1) Novac u funkciji sredstva razmene (tj. prometa) 2) Novac u funkciji mere ekonomske vrednosti - standarda • Obe primarne funkcije novca međusobno su uslovljene. • Međutim, klasične (tipične) funkcije novca su sledeće : 1) Novac u funkciji mere vrednosti ; 2) Novac u funkciji prometnog sredstva ; 3) Novac u funkciji platežnog sredstva ; 4) Novac u funkciji štednje ; 5) Novac u funkciji svetskog novca.

  3. 1) NOVAC U FUNKCIJI MERE VREDNOSTI • Ova funkcija novca ogleda se u tome što se vrednost svih roba izražava u novcu, a ostvaruje se preko merila cena. • Novac u funkciji mere vrednosti, prisutan je kao apstraktno (idealno) sredstvo u obliku obračunskog novca, koji predstavlja društveno potreban apstraktan rad za merenje vrednosti svih roba. • Izražavanjem vrednosti robe u novcu, dobija se njena cena. • Osnovni nedostatak novca u funkciji mere vrednosti, jeste što vrednost jedne jedinice novca nije uvek postojana (kupovna snaga novca zavisi od porasta ili pada cena, što može dovesti do teškoća u robnom prometu u privredi).

  4. 2) NOVAC U FUNKCIJI PROMETNOG SREDSTVA • Ova funkcija novca ogleda se u tome što novac služi kao posrednik u razmeni dobara – pri kupovini i pri prodaji. • Proces razmene se razdvaja na dva dela : 1) Akto prodaje (R – N) 2) Akt kupovine (N – R) • U ovoj funkciji dolazi do istovremenog kretanja, i to : a) Robe – od prodavca ka kupcu b) Novca – od kupca ka prodavcu • U ovoj funkciji novac se mora i fizički pojaviti, za razliku od njegove funkcije mere vrednosti, koja je apstraktna.

  5. 3) NOVAC U FUNKCIJI PLATEŽNOG SREDSTVA • Ova funkcija novca javlja se kod kupoprodaje na kredit, gde novac uvek prvo izvrši svoju funkciju mere vrednosti, a zatim funkciju platežnog sredstva. • Roba se prodaje kupcu u jednom periodu, a kupac je plaća u nekom drugom periodu. • U momentu prodaje robe – novac nije realno prisutan, ali se njime izražava vrednost robe (služi kao mera vrednosti). • U momentu plaćanja robe – novac je fizički prisutan, pa služi kao sredstvo plaćanja (tj. kao platežno stredstvo). • Vezano za funkciju novca kao platežnog sredstva, razvio se kreditni sistem i tzv. kreditni novac.

  6. 4) NOVAC U FUNKCIJI ŠTEDNJE • Ova funkcija novca ogleda se u tome što se novac povlači iz prometa i čuva tj. vrši se njegovo tezaurisanje. • Ova funkcija novca javlja se kao posledica potrebe akumuliranja novca u cilju investiranja, tj. angažovanja (ulaganja) novca u budućnosti. • Osnovni nedostatak novca u funkciji štednje, jeste rizik opadanja vrednosti novca (naročito ako se akumuliranje novca i odlaganje potrošnje vrši izvan banaka). • Ako se novac štedi i deponuje kod banaka - kamatna stopa će ublažiti rizike vezano za ovu funkciju novca, jer će kamatna stopa kompenzovati gubitak vrednosti novca.

  7. 5) NOVAC U FUNKCIJI SVETSKOG NOVCA • Ova funkcija novca ogleda se u njegovoj ulozi u međunarodnom prometu. • Razvitak međunarodne robne razmene uslovio je potrebu za novcem kao merom vrednosti, prometnim sredstvom i sredstvom plaćanja i na međunarodnom planu. • Međutim, ovu funkciju novac ne može obavljati u obliku u kojem to čini u okviru nacionalne ekonomije. • Funkciju svetskog novca mogu vršiti samo odgovarajuće količinske mase novčanih roba (zlata i srebra). • Umesto neposrednog manipulisanja sa zlatom koristi se preračunavanje jedne valute u drugu (pri čemu zlato služi kao zajednički imenitelj).

  8. 2. NOVAC U MEĐUNARODNIM PLAĆANJIMA • Međunarodna plaćanja podrazumevaju plaćanja koja se vrše između pojedinih zemalja, bez obzira ko ih vrši : država, privredni subjekti ili pojedinci. • To su plaćanja koja se vrše između deviznih rezidenata i deviznih nerezidenata. (devizni rezidenti različitih zemalja) • U okvirima nacionalne ekonomije – domaćim rezidentima se putem državne prinude nalaže obaveza korišćenja nacionalne valute kao zakonskog sredstva plaćanja. • Van granica nacionalne ekonomije – ne postoje uslovi za realizovanje državne prinude za obavezno korišćenje nacionalne valute kao zakonskog sredstva plaćanja.

  9. 1) POJAM I VRSTE VALUTA • Etimiloško značenje - Latinska reč “valuta” znači vrednost. • U kontekstu novca - izraz valuta ima nekoliko značenja : 1. Novčana jedinica kao zakonsko sredstvo plaćanja ; 2. Efektivni novac (novčanice) koji se nalazi u opticaju 3. U deviznom smislu – valuta znači zakonsko sredstvo plaćanja u zemlji domaćeg deviznog rezidenta (domaća valuta) tj. inostranog deviznog rezidenta (strana valuta). 4. U međunarodnim plaćanjima – valuta znači samo efektivne inostrane novčanice (efektiva), ali ne i novačne surogate kao što su (menica, ček, akreditiv i sl).

  10. VRSTE VALUTA • U okvirima nacionalne ekonomije - valute pojedinih zemalja služe kao zakonska sredstva plaćanja. • Van granica nacionalne ekonomije - pojedine nacionalne valute mogu se javiti takođe u funkciji sredstva plaćanja. • Sa aspekta sposobnosti pojedinih valuta da služe kao međunarodno merilo vrednosti i da se zamenjuju za neke druge valute, sve valute se klasifikauju na sledeće : 1. Konvertibilne i nekonvertibilne valute ; 2. Transferabilne i klirinške (obračunske) valute.

  11. 2) POJAM I VRSTE DEVIZA • Etimiloško značenje – latinska reč “devise” koja označava inostranu menicu, odnosno menicu koja glasi na inostranu valutu i koja treba da se plati u inostranstvu. • Novac jedne nacionalne privrede javlja se u inostranstvu u dva oblika : (1) U vidu efektivnog inostranog novca ili valuta, i (2) U vidu kratkoročnih potraživanja u inostranom novcu ili deviza. • Sa makro-aspekta, devize se najčešće definišu kao potraživanja koja poseduje jedna nacionalna privreda u valutama drugih nacionalnih privreda (drugih zemalja).

  12. DEFINISANJE DEVIZA • Dva osnovna stanovišta defiinisanja deviza su uže i šire. • UŽE STANOVIŠTE – pod pojmom devize smatraju se sva kratkoročna potraživanja u inostranstvu po bilo kom osnovu, u bilo kojoj valuti i bez obzira na način raspolaganja devizama. Ovde, inostrani novac (inostrane valute) koji se nalazi u rukama domaćih deviznih rezidenata ne predstavlja devize • ŠIRE STANOVIŠTE – pojam devize obuhvata i inostrani novac (inostrane valute) koji se nalazi kod domaćih deviznih rezidenata, što de facto znači da su ovi rezidenti imaoci potraživanja prema inostranstvu.

  13. Sa teorijskog aspekta i primene u praksi, većina zemalja prihvata uže stanovište definisanja deviza. • U tehničkom smislu postoji razlika između valute i devize : 1. Valuta je efektivni inostrani novac (tj. efektivno strano sredstvo plaćanja), 2. Deviza je kratkoročno potraživanje koje glasi na inostrani novac (tj. potraživanje u inostranstvu po bilo kom osnovu i bez obzira na način raspolaganja tim potraživanjem – menica, ček, akreditiv i sl.)

  14. VRSTE DEVIZA • Devize se najčešće klasifikuju sa aspekta mogućnosti da se izvrši transfer potraživanja na koja glase devize : 1. Slobodne i vezane devize 2. Čvrste i meke devize 3. Konvertibilne i klirinške devize 4. Promptne i terminske devize

  15. 3) POJAM I VRSTE DEVIZNIH KURSEVA • Pojam i suština deviznog kursa podrazumevaju saodnos između vrednosti domaće valute i inostranih valuta. • Postoji suštinska razlika između valutnog i deviznog kursa. • VALUTNI KURS – je službeni kurs koji određuje država na osnovu prethodno utvrđenog pariteta vrednosti stranog i domaćeg novca izražene u zajedničkom imenitelju (zlato). • Valutni kurs – pokazuje koliki se broj novčanih jedinica jedne zemlje zamenjuje za određeni broj novčanih jedinica druge zemlje, ali u neposrednoj gotovini. • Valutni kurs – je kurs razemene, putem kojeg se vrši razmena domaće valute sa valutama drugih zemalja.

  16. Izraz “devizni kurs” može se primeniti samo na inostranu valutu. • Na domaćem deviznom tržištu – samo inostrana valuta ima svoj devizni kurs, ali ne i domaća valuta. • Domaća valuta ima svoj devizni kurs samo na inostranom deviznom tržištu. • Domaća valuta na domaćem tržištu je samo mera vrednosti • Domaća valuta nema svoju cenu na domaćem tržištu, nego se u njoj izražavaju cene svih roba, dok ona sama na domaćem tržištu nije roba. • Nasuprot domaćoj valuti – inostrana valuta ima svoju cenu tj. devizni kurs. Otuda, devizni kurs se i definiše kao cena strane valute izražene u domaćoj valuti.

  17. Dakle, postoji suštinska razlika između “valutnog kursa” i “deviznog kursa”. • Kupovna moć domaće valute može da dođe do izražaja van granica zemlje, samo na POSREDAN NAČIN. tj. putemrazmene, odnosno menjanjem za drugu valutu. • Posredstvom valutnog kursa – vrši se razmena domaće valute sa valutama drugih zemalja (kurs razmene). • Posredstvom deviznog kursa – vrši se obračunavanje između pojedinih nacionalnih ekonomija, jer devizni kurs uspostavlja vezu između nivoa cena u zemlji i inostranstvu. • Pomoću deviznog kursa se inostrane cene preračunavaju u nacionalnu valutu, i domaće cene se iskazuju u devizama. • Valutni i devizni kurs – povezuju različita monetarna područja

  18. VRSTE DEVIZNIH KURSEVA • Fiksni – formiraju se na bazi valutnog pariteta (zlato). • Fleksibilni – formiraju se na bazi cena valuta na DT, ali samo do unapred određenog limita (intervencija CB). • Fluktuirajući – formiraju se na bazi ponude i tražnje deviza na DT (tržišno prilagođavanje u pravcu kursa ravnoteže). • Rukovođeni fleksibilni – zvanično prilagođavanje u pravcu kursa ravnoteže (u zavisnosti od stanja u bilansu plaćanja) • Višestruki (diferencijalni) – za različite transakcije i robe. • Ravnotežni (realan) – DK kod kojeg spoljna vrednost novca nije ni precenjena ni potcenjena. Izjednačava opšti nivo cena u zemlji sa opštim nivoom cena u inostranstvu.

  19. 4) BILANS PLAĆANJA (PLATNI BILANS) • Bilans plaćanja – kao ekonomska kategorija predstavlja ukupnost ekonomskih transakcija koje se obavljaju između jedne nacionalne ekonomije i inostranstva u jednom vremenskom periodu. • U tretiranju pojma platnog bilansa moguća su dva pristupa: 1. Uži pristup – pod pojmom PB podrazumeva bilans efektivnih plaćanja koji se naziva i deviznim bilansom. 2. Širi pristup – pod pojmom PB podrazumeva sistematski pregled svih ekonomskih transakcija obavljenih u određenom periodu vremena između rezidenata jedne zemlje i rezidenata drugih zemalja. (MMF upotrebljava).

  20. Ekonomske transakcije koje čine platni bilans svrstavaju se u dva osnovna dela – tekuće i kapitalne. • Tekuće transakcije (bilans tekućih transakcija) – obuhvata sve prihode i rashode koji proizlaze iz razmene roba i usluga sa inostranstvom, kao i neke druge tekuće operacije. • Kapitalne transakcije (bilans kapitalnih transakcija) – obuhvata međunarodno finansiranje i kretanje kapitala. • Stanje bilansa plaćanja određuje visinu DK, preko ponude i tražnje deviza, ali i devizni kurs utiče na platni bilans. • Povratno dejstvo DK na PB – svodi se na realnost DK. Realan DK je kurs ravnoteže. Nerealan DK uslovljava precenjenost ili pocenjenost valute što dovodi do neravnoteže u PB (konkurentnost izvoza - devalvacija).

  21. 5) VALUTNA KONVERTIBILNOST • Etimološko značenje – latinski izraz “convertibilis” znači pretvorljiv, preobratljiv. • Definisanje – mogućnost da se potraživanje u jednoj valuti može pretvoriti u potraživanje u nekoj drugoj valuti, tj. da se za domaću valutu može kupovati bilo koja druga valuta. • Institut konvertibilnosti – usmeren je na to da se obezbedi funkcionisanje međunarodne ekonomije koja još uvek nije uspela da pronađe pravi međunarodni novac. • Osnovna karakteristika valutne konvertibilnosti jeste multilateralizam međunarodnih plaćanja. • Nekonvertibilnost otežava funkcionisanje multilateralizma

  22. Da bi se prešlo na konvertibilnost domaće valute, neophodni su određeni uslovi u privredi. • Postojanje privredne i monetarne ravnoteže (interna stabilnost i eksterna stabilnost) • Realan devizni kurs nacionalne valute (treba da održava konkurentsku sposobnost domaće privrede u inostranstvu) • Postojanje dovoljno snažnih deviznih rezervi (30% od vrednosti izvoza, ili čak 60-66% vrednosti izvoza). • Sinhronizacija domaće makro-ekonomske politike sa politikom zemalja glavnih spoljnotrgovinskih partnera (posebno u oblasti monetarne politike i politike cena). • Savremena valutna konvertibilnost – uslovljena je internim (domaća privreda) i eksternim faktorima (MES i MMS).

More Related