Download
1 / 43
E N D
HIPERAKTIVNOST Maja Soldo, RN2
Danas se mnoga djeca opisuju kao “hiperaktivna” i čini se da je taj izraz postao vrlo popularan. No ako je vaše dijete živahno, puno energije, u pokretu, brbljavo, znatiželjno to još uvijek ne znači da je hiperaktivno, tj. da ima poremećaj pažnje – hiperaktivni poremećaj Popularna skraćenica ADHD dolazi od engleskog naziva Attention deficit/ hyperactivity disorder ADHD skraćeni je naziv za niz ponašanja koja nazivamo poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj. Odnosi se na skupinu raznih simptoma koji najčešće obuhvaćaju smetnje pažnje, praćene nemirom i impulzivnošću.
Dugotrajni stres (npr. uobičajen školski stres) pojačava simptome ADHD-a, a zapravo ih tek on iznosi na vidjelo. Sve dok se pred dijete ne postave nikakvi zahtjevi, ono se može ponašati posve neupadljivo. Nasuprot tomu, snažan kratkotrajan stres ( šok, strah, glasna grdnja) često čak posve uklanja ADHD, istina samo privremeno. I socijalna skupina – razred ili klapa može pojačati simptome, a individualno iskazivanje ljubavi i skrbi može ih oslabiti. ADHD nije samo faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak djetetove “zločestoće”. Izvor je zabrinutosti roditelja i nastavnika, a najviše samog djeteta kod kojeg je uočena hiperaktivnost. Hiperaktivno dijete može imati poteškoće na tri različita područja: * (hiper)aktivnost * pažnja * kontrola impulsa
Povijest Razmišljanja o deficitu pažnje / hiperaktivnom poremećaju tijekom povijesnog razvoja ovisila su o dominantnim znanstvenim pravcima doba u kojem se problem procjenjivao. Najčešće spominjani uzroci: • oštećenje mozga kao posljedica različitih uzroka • socijalno nepovoljni razvojni uvjeti • emocionalni problemi djeteta • naslijeđe
HIPERAKTIVNOST Dijete se katkad ponaša kao da je u bjesnilu, dohvaća jedan predmet pa ga baca, zatim drugi i tako redom. Ponekad pri tome neprestano govori i postavlja unedogled pitanja. Čini se kao da ne može usmjeriti pažnju na nešto dulje od dvije – tri minute.
RAZVOJ ADHDA-a Prvi se znakovi katkad mogu ustanoviti kod dojenčadi: prekomjerno koprcanje, plakanje, poremećaji spavanja. Problemi roditeljima postaju jasni tek kada dijete krene u dječji vrtić, a osobito kad se upiše u prvi razred. Ulaskom u mladenaštvo motorički se nemir gubi. U dobi od dvanaest godina djeca sa ADHD-om više se ne vrpolje baš cijelo vrijeme i ne trče bez prekida amo – tamo. Hiperaktivna djeca poprimaju neke osobine hipoaktivne. Nastavnik tjelesnog odgoja opaža da ona postaju sve komotnija i da nastoje izbjeći svaki tjelesni napor. Pritajena hiperaktivnost redovito ponovno izbija na površinu u konfliktnim situacijama pri “dosadi” i nakon uživanja alkohola, a može se očitovati u obliku provale bijesa, fizičkih obračuna, nanošenja materijalnih šteta i sličnih reakcija.
ADHD kod dječaka doseže vrhunac početkom puberteta. Njihovo je raspoloženje tada znatno labilnije od raspoloženja njihovih “normalnih” vršnjaka. Među njima je vrlo raširen mentalitet bezvoljnosti i nezainteresiranosti. Problem u učenjem su u dramatičnom porastu. Sklona su uživanju droge, alkohola i cigareta. U dobi oko 25. godina ADHD ponovno popušta. U odrasloj dobi simptomi kod mnogih nestaju, a kod ostalih ostaju ili se odgađaju.
POPIS NAJVAŽNIJIH SIMPTOMA ADHD-a Paula Wendera – Poremećaj pozornosti i aktivnosti • Motorički nemir • Nedostatna usredotočenost • Nekomunikativnost • Emocionalni poremećaji • Poremećaji u koordinaciji • Problemi u školi
KARAKTERISTIKE HIPERAKTIVNE DJECE • Počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo ih • Gleda kako rade druga djeca prije nego što pokuša uraditi sam • Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a ne pogreške povezane s neznanjem • Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednome mjestu • Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli • Ne može slijediti upute koje se daju cijeloj grupi
No, kada hiperaktivno dijete reagira impulzivno, fizički ili verbalno napadne ili ozlijedi drugo dijete ili ga omete u učenju, testu ili igri, vršnjaci ga počinju odbacivati • Djeca su stalno u pokretu • Ne mogu mirno sjediti, sve diraju, stalno nešto zapitkuju • Pažnja im je neprimjerena za dob, teže se sama igraju • Iako vrlo često rano prohodaju, često su nespretnija od druge djece, puno padaju, loše planiraju i predviđaju posljedice svojih aktivnosti
Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem • Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke • Ima teškoća u organiziranju pismenih radova: oni su obično zbrkani • Pogrešno tumači jednostavne izjave, ne razumije mnoge riječi i rečenice • Može ponoviti izjave koje su mu rečene prije dosta vremena, a ne može ponoviti one koje su rečene nedavno • Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku
Lako se povodi za djecom koja puno pričaju i prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se pridružio • Previše su pričljiva, često prekidaju razgovor • Često napušta klupu i nešto pretražuju po razredu, dok druga djeca mirno sjede • Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gleda negdje drugdje • Često kaže: "Ne mogu to učiniti" i prije nego pokuša • Lako odustajanje posebno je uočljivo kod novih zadataka • Govori, pjeva i šapće samo sebi • Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način
Druga ih djeca u početku vide kao zabavne Često tresu rukama i nogama, vrpolje se, previjaju, meškolje Teško mu je tiho se i mirno igrati Lako se uzbudi Stalno manipulira predmetima, igračkama Ponašaju se kao da ih pokreće motor Okreće se i vrpolji na stolici
Veća je učestalost ADHD-a u gradskim nego u seoskim sredinama. Mogućnost razlike u javljanju poremećaja s obzirom na geografsku rasprostranjenost vjerojatno su posljedice društvene okoline, ali i različitih metodoloških pristupa u uspoređivanim istraživanjima. Podtipovi poremećaja: • Djeca koja su hiperaktivna • Djeca koja su impulzivna • Djeca koja imaju poteškoća s pažnjom i održavanjem koncentracije
Djeca sa ADHD-om nisu “dovoljno budna”, njihov mozak nije dovoljno aktivan. Ona to podsvjesno osjećaju i pokušavaju taj manjak nadoknaditi tjelesnom aktivnošću. Hiperaktivnost je izraz snaga samoizliječenja koje se kriju u svakom čovjeku. Ne smije se dopustiti da djeca sa ADHD-om nekontrolirano daju oduška svom nemiru i agresivnošću. Ako se ne uspiju ukloniti uzroci takva ponašanja moraju se djeci postaviti jasne granice. Ponuditi im priliku imogućnosti da zadovolje svoj nagomilani prekomjerni nagon za kretanjem i aktivnošću na neki društveno prihvatljiv način.
POZITIVNE OSOBINE • Spontana uslužnost • Izraziti smisao za pravednost • Izrazita ljubav prema prirodi i životinjama • Sposobnost oduševljavanja • Kreativnost • Vrhunska postignuća na određenom području zanimanja Odgojitelji u obitelji i u školi trebali bi djeci sa ADHD-om što češće pružati priliku da se služe svojim jakim stranama i tako im omogućiti osjećaj uspješnosti. To može pomoći u ponovnoj izgradnji njihova načetog samopouzdanja.
Nepažnju kod djeteta možemo uočiti kroz sljedeća ponašanja: • Radi pogreške zbog nemara ili ne posvećuje pažnju detaljima • Teško održava pažnju u zadacima ili igri • Teško se koncentrira • Neorganizirano je • Odsutno je mislima • Čini se da ne sluša čak i kad mu se izravno obraćamo • Lako ga ometaju vanjski podražaji- koji drugoj djeci ne smetaju • Kratko trajanje pažnje • Sporije je od druge djece u učenju novog gradiva i rješavanju zadataka • Ima teškoća sa završavanjem nekih aktivnosti • Ima poteškoća u praćenju uputa • Nema dovoljne sposobnosti planiranja • Sporije je od druge djece u učenju novog gradiva
Razne studije pokušale su dati odgovor na pitanje koliko je djece s ovakvim poteškoćama, podaci se razlikuju, a zaključak je: ADHD je prisutan kod 1- 7, 5 % populacije Javlja se dva puta više kod dječaka nego kod djevojčica. Omjer je 2:1
Razlike u ponašanju djeteta s ADHD-om koje su specifične za određenu kronološku dob: DOJENAČKA DOB • Razdražljivo je i često plače • Do kasnije dobi noću traži jesti • Ima poteškoće u spavanju, često se budi, teško ga je smiriti i utješiti • Rano prohoda • Nespretnije je od druge djece
PREDŠKOLSKA DOB • Prisutna izrazita motorička aktivnost, nikada nije na svome mjestu • Ne sluša odgajatelja • Na pitanje odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli • Prikazuje slabijie rezultate u pripremama za školu • Nestrpljivo je, prekida rad grupe, upada u riječ, ometa druge u obavljanju aktivnosti • Češće ne nauči vezati i oblačiti cipele, zakopčavati dugmad
ŠKOLSKA DOB • Motorički nemir – ne sjedi na svome mjestu, šeće razredom • Nemir za vrijeme aktivnosti ili obavljanja zadataka • Poteškoće pri pisanju domaćih zadaća • Loša slika o sebi • Poteškoće u socijalizaciji • Emocionalne poteškoće • Nemogućnost zadržavanja pažnje i usmjeravanja na bilo kakav sadržaj što dovodi do neorganiziranosti – prelazi s jedne na drugu aktivnost i rijetko završava započete zadatke
Siguran odgovor na to da li je dijete hiperaktivno može se dobiti jedino od stručnjaka mentalnog zdravlja, tj. dječjeg psihologa, defektologa ili psihijatra.
Problemi u obitelji Hiperaktivnoj je djeci često potrebno manje sna nego ostalim ukućanima, što rezultira time da su svi ostali članovi obitelji kronično umorni. Roditelji često imaju premalo vremena za sebe. Stalno pričanje, buka, skakanje, trganje igračaka, olovaka, bojica, uništavanje televizora i drugih vrijednih stvari, neizbježan su dio mnogih obitelji s hiperaktivnim djetetom. Česti su bračni problemi.
Jedan od primarnih problema u odnosu roditelj – hiperaktivno dijete jest sukob vezan uz neposluh koji može biti posljedica nepažnje, ali i roditeljskog nerazumijevanja. Mnogi roditelji hiperaktivnog djeteta imaju kronični osjećaj nesposobnosti, nesigurnosti i stresa uz osjećaj beznađa i bespomoćnosti koji dominira u odnosu s djetetom Roditelji koji ne znaju o kakvom se poremećaju radi skloni su ponašanje djeteta proglasiti zločestim ili neposlušnim Neki roditelji djetetovo ponašanje procjenjuju kroz vlastitu krivnju kao nešto za što su isključivo oni odgovorni, pa se počinju osjećati loše, ponekad pretjerano popuštaju djetetu i ne postavljaju granice
Dijete uči iz svakog pokreta koje je roditelj napravio i svake riječi koju je rekao. Zato je važno da upute koje se daju djetetu uvijek budu jasne, jednostavne, i razumljive kako bi iz njih moglo zaključiti što se od njega očekuje. Roditelji trebaju biti jasni i određeni tako da dodatno ne zbunjuju dijete. Riječi kao što su “prekini” ili “budi dobar” mogu dijete zbuniti, jer ne zna što time mislite i što zapravo želite. Treba se razvijati samopoštovanje koddjeteta-hiperaktivno dijete sumnja u svoje sposobnosti. Ima negativno mišljenje o sebi.To ga često sputava u postizanju uspjeha, prepoznavanju i prihvaćanju onih aktivnosti u kojima je dobro i uspješno. Primjećivanjem i pohvalama djetetovih osobina, ponašanja i postignuća povećat će se njegovo samopoštovanje
Pružite djetetu rutinu, strukturu i predvidivost. Pažljivo isplaniran dan školskih obaveza, školskih aktivnosti i kućnih zadataka imaju pozitivan utjecaj za hiperaktivno dijete. Unaprijed određena rutina stvara podlogu za usvajanje navika učenja. Pružite mu mogućnost da sudjeluje u obiteljskim poslovima. Dopustite mu da sudjeluje u kućnim obavezama. Odaberite one aktivnosti koje mu dobro idu i koje brzo može naučiti.Treba dati djetetu i poslove u kojima je prisutna i fizička aktivnost kao što je: iznošenje smeća ili raspremanje stola
SVAKI DAN U OBITELJI MORA BITI ISPLANIRAN! S djetetom treba razgovarati prije nego se nađe u situaciji kada bi moglo učiniti eksces. Vrlo je važno pomoći djetetu u školi kako bi negativne posljedice bile što manje. Važno je odrediti granice djetetovim željama. Potrebno je paziti da djeca ne dođu do lijeka i ne uzimaju ga samoinicijativno. Jasno komunicirajte s djetetom!
Ako se prema djetetu ne iskazuje pozitivna pažnja, ono će se potruditi da bude zamijećeno na način da svojim ponašanjem privuče negativnu pažnju Zadatak je roditelja da budu pozitivni, da promatraju, komentiraju, nagrađuju dobro i poželjno ponašanje Objasnite djetetu posljedice dobrog ponašanja kako bi ono znalo kad i što će dobiti ako se ponaša prikladno Nagradite dijete za poželjno ponašanje jer će tako početi vjerovati da može uspjeti Ignorirajte nepoželjno ponašanje. Ako su djeca stalno u kazni zbog nečega, mogu se obeshrabriti i prestati pokušavati biti dobra Pojedini nagrade nakon određenog vremena gube svoju snagu. Dobro ih je mijenjati svakih nekoliko dana Roditelji trebaju učiti djecu da budu pozitivna tako da im govore pozitivne stvari svaki dan
Hiperaktivno dijete može imati poteškoća u stvaranju prijateljstva Mnoga djeca imaju poteškoća u uspostavljanju prijateljstava. Na njih se često gleda kao na djecu koja su drugačija. Tomu je uzrok impulzivnost i kratkotrajna pažnja zbog kojih teže uče socijalna pravila i prepoznavanje socijalnih znakova i pouka. Svjesni su svoje izoliranosti i odbačenosti te nesposobnosti da zadrže prijatelje. Potrebna je pomoć roditelja i nastavnika. Važno je da pomoć bude pružena bez kritike, ugrožavanja djeteta i na pozitivan način.
HIPERAKTIVNO DIJETE U ŠKOLI Školski (ne)uspjeh je najčešći pokazatelj da dijete ima određenu poteškoću. Jedno istraživanje hiperaktivne djece koja su postala uspješni odrasli ljudi otkrila je da dominantan utjecaj na njihov pozitivan razvoj imala osoba koja je vjerovala u njih. Često je ta osoba učitelj/učiteljica. Teško je pozitivno djelovati na dijete koje uvijek prekida nastavu, gubi papire, smeta učenicima u razredu i čini se da prkosi u svakoj prilici. Upravo ta djeca koja predstavljaju izazov i dodatan trud imaju veću potrebu za pomoć nego druga djeca. Energična i kreativna djeca odlično se formiraju u društvu ako “prežive” školsko iskustvo.
Hiperaktivna djeca dobro reagiraju na brižan i poticajan stav učitelja i kao posljedica toga visoko su motivirana i postižu sjajne rezultate. Svako HD je jedinstveno. Postoje neki principi i pravila u izgradnji dobrog odnosa, školskog uspjeha i socijalnih vještina.
ZNAKOVI U OPAŽANJU KOJI SU VAŽNI ZA ŠKOLU • uvijek pospan ili sanjarski pogled • često mu puca olovka pri pisanju • dijete nerado bosonogo • skidanje i odijevanje iziskuje vrlo mnogo vremena • dijete se javlja, ali, kad je prozvano, više ne zna što je htjelo reći • brkanje sličnih glasova pri čitanju poput m i n, g i k, d i t • dijete pri pisanju diktata kod kuće ima malo pogrešaka ili ih uopće nema, a u školi ih ima mnogo • ritmičko pljeskanje rukama ne polazi mu za rukom • napregnuto držanje pod nastavom
Kako učitelj može pomoći • Razdijelite gradivo na manje cjeline. Postavite realistične ciljeve u skladu s djetetovim mogućnostima • Kod školskog utjecaja HD planiranje je izuzetno bitno • Omogućite djeci učenje u malim koracima • Složene upute pri rješavanju zadataka razdijelite na nekoliko jednostavnijih • Dajte prednost usmenom ispitivanju • Pokušajte ne davati djetetu kratke vremenske rokove • Pri davanju uputa cijelom razredu stanite pokraj hiperaktivnog djeteta • Koristite njegov pribor za objašnjavanje • Smjestite hiperaktivnog učenika u prvu klupu
Istaknute flomasterom u boji riječi i slike i pojmove kako biste usmjerili učenikovu pažnju na bitne informacije • Koristite nagrade i pohvale za dovršenje zadataka u predviđenom razdoblju • Povećajte količinu pomoći učeniku • Naglasite učenikove interese i kvalitetu u razredu, omogućujući prilike da se istekne u najboljem svjetlu • Dodijelite mu vršnjaka “mentora” kako biste osigurali veću podršku u školskim zadacima
Simptomatologija – klinička slika Indikatori deficita pažnje i hiperaktivnog ponašanja - crtež ne odgovara dobi • loše crtanje geometrijskih likova • loše izvođenje zadataka u kojima treba složiti mozaik ili zaobići prepreke • loši rezultati na testovima osobito kada je potrebno čitanje Problemi percepcije • loša procjena veličina • loša procjena lijevo – desno • loša orijentacija u vremenu • loša procjena udaljenosti • loše razlikovanje dodirom • problemi u razlikovanju dijelova od cjeline
Poremećaji govora i komunikacije • loše razlikovanje slušnih podražaja • sporiji razvoj govora • učestale govorne nepravilnosti • povremeno gubljenje koncentracije tijekom slušanja Problemi tijekom školovanja • poremećaji čitanja • poremećaji računanja • usporenost i loša organizacija rada • loše pisanje • poremećaji slovkanja Tjelesne karakteristike • čudan hod • laka zamorljivost • lupanje glavom, škripanje zubima
Karakteristike spavanja • lupanje glavom tijekom i prilikom uspavljivanja • nepravilno spavanje: spavaju duboko ili površno • trzajevi tijekom spavanja • manje spavaju nego drugi Različitosti ličnosti • vrlo osjetljivi na druge • razlike u ponašanju i raspoloženju iz dana u dan, iz sata u sat • poremećaji koncentracije i pažnje • kratkotrajna pažnja Karakteristike razvoja • nezrelost • usporen razvoj • normalan razvoj
TERAPIJSKE TEHNIKE Kod svakog djeteta treba postaviti terapijski cilj na osnovi dobro provedenog dijagnostičkog postupka i procjene kliničke slike. Pomoć roditeljima da razumiju problem. Postaviti realna očekivanja za svako dijete. Pomoći u interakciji djeteta s roditeljima, učiteljima i okolinom Davati im podršku i polaziti od toga da mogu biti bolji Poboljšati samopoštovanje i uz to razvijati osjećaj sigurnosti, identiteta, vjerovanja Terapijske intervencije: • terapije usmjerene prema djetetu • individualne terapijske tehnike djeteta • grupna terapija djece
Postoje terapije i sve su one usmjerene kako bi pojedinac lakše obavljao dnevne aktivnosti i kako bi se lakše nosio sa svojim "posebnostima". Takozvana terapija ponašanja ima važnu ulogu jer obuhvaća roditelje i samu djecu. Roditelji se educiraju o djetetovom stanju i postavljaju se pravila kroz koja djetetovi simptomi postaju bolje kontrolirani kako bi se olakšalo roditeljima i djetetu da se lakše uklopi u okolinu. Stavke se baziraju na preporukama da roditelji sami prepoznaju kako nema svako neprikladno djetetovo ponašanje jednaku težinu i samim time kako trebaju izabrati prioritete na koje će reagirati i kontinuirano se pridržavati takvih ustanovljenih kriterija. Također postoje terapije koje su usredotočene prema samom djetetu, prema okolini (škola, edukacija profesora), prema samoj obitelji i medikamentozne terapije.
STIMULANSI Najčešće se govori o metilfenidatu, dekstroamfetaminu i pemolinu. Za mnogu djecu stimulansi su lijekovi izbora.Oni su vrlo efektivni, pozitivni rezultati registriraju se se već za kratko vrijeme. Nuspojave su srednjeg intenziteta i reverzibilne. Karakteristike stimulansa imaju vrlo brz, ali kratkotrajan efekt. Djeluju optimalno već nakon 2,3 – 3 sata, ali efekt je vrlo kratkotrajan, pa se nalaze poruke u literaturi da se daje svaka 4 sata. Na tržištu se nalazi ritalin koji je najefikasniji 2 sata po uzimanju, ali se ta efikasnost mijenja iz dana u dan. Dekstroamfetamin je konstantniji u svom djelovanju od ritalina pa zbog toga i efikasniji.
Posljedice neliječenja ADHD-a Neprepoznavanje bolesti (te izostanak adekvatnog liječenja) u djeteta mogu voditi prema ozbiljnim, dugoročnim posljedicama za njegov razvoj, kako u smislu problema u akademskom napredovanju, problema u socijalnom funkcioniranju, tako i u smislu povećanog rizika od ozljeda te od zloporabe različitih supstanci. * 46% djece bude izbačeno iz škole * 35% djece napustil školovanje * 2 puta je veći rizik zloporabe zabranjenih supstanci * djeca s ADHD-om imaju 50% više nesreća u prometu * 3-5 puta češći razvod roditelja čije dijete boluje od ADHD-a * 2-4 puta češći su sukobi među braćom
LITERATURA • 1. HIPERAKTIVNO DIJETE; uznemireni roditelji i odgajatelji,III. Izdanje, 2002.godina; Dubravka Kocijan-Hercigonja, Gordana Buljan – Flander, Dinka Vučković • 2. PREHRANA I POREMEĆAJI U PONAŠANJU; Zagreb, 2007., Friedrich Klammrodt • 3. HIPERAKTIVNO DIJETE; Zagreb, 2006.; Jadranka Luca Mrđen, Sena Puhovski • 4. http://www.hud.hr/w-hiperaktivnost.html • http://www.moh.hr/nasa-djeca/hiperaktivno-dijete/ • http://www.centar-angel.hr/hiperaktivnost
