1 / 40

Osnovni pojmovi

Osnovni pojmovi. Izv. prof.dr.sc. Merica Slišković Predavanje 1. EKOLOGIJA – znanstvena disciplina unutar biologije – izučava odnos organizama i okoliša – zakonitosti upravljanja “kućom” (grčki oikos ) Zemljom (Ernest Haeckel, 19. st.)

salim
Download Presentation

Osnovni pojmovi

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Osnovni pojmovi Izv. prof.dr.sc. Merica Slišković Predavanje 1

  2. EKOLOGIJA – znanstvena disciplina unutar biologije – izučava odnos organizama i okoliša – zakonitosti upravljanja “kućom” (grčki oikos) Zemljom (Ernest Haeckel, 19. st.) • OKOLIŠ (engl. Environment) – skup biotskih i abiotskih (živih i neživih) faktora te njihov međuodnos u sadašnjosti • ZAŠTITA OKOLIŠA – stručna djelatnost – izrazita multidisciplinarnost – postaje profitabilna djelatnost – plaća se zbrinjavanje otpada i recikliranje – (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva; AZO - Agencija za zaštitu okoliša) • POKRET ZELENIH – često u službi politike (plastičari ističu problem uništavanja šuma za papirnatu ambalažu, proizvođači stakla o zagađenju plastikom...)

  3. ZAŠTITA PRIRODE (engl. nature conservation, nature protection) strukovno je područje kojemu je zadaća očuvanje rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, rijetkih, ugroženih ili primjerno građenih životnih zajednica i njihovih staništa (biotopa), preostalih, prvobitnih ekosustava, kao i očuvanje, njega i unapređivanje krajobraznih prostora koji se odlikuju posebnom ljepotom, biodiverzitetom, općim gospodarskim i rekreativnim značenjem ili koji su po svojem prostranstvu, građi i funkcijama od opće važnosti za očuvanje biosfere (Glavač, 2001.)

  4. ZAŠTITA OKOLIŠA (engl. environmental protection, environmental control) strukovno je područje kojemu je zadaća očuvanje zdravog životnog okružja; zaštita okoliša određuje granice različitih vrsta opterećenja, predlaže zakonske propise, uvodi preventivne i reparativne tehničke mjere za održanje potrebne kakvoće zraka, vode, tla i prehrambenih proizvoda, mjere za smanjivanje buke, kontrola pitke vode, poticaji za smanjivanje štetnih ispušnih plinova iz industrijskih postrojenja i prometa, kontrola kakvoće prehrambenih proizvoda, zabrana proizvodnje spojeva koji razgrađuju ozonsku ovojnicu itd.

  5. Agencija za zaštitu okoliša (AZO ) je nezavisna javna ustanova osnovana odlukom Vlade RH za prikupljanje, objedinjavanje i obradu podataka o okolišu

  6. ONEČIŠĆENJE (engl. Contamination) - promjena kakvoće okoliša koja nastaje unošenjem, ispuštanjem ili odlaganjem hranjivih i drugih tvari, utjecajem energije ili drugih uzročnika, u količini kojom se mijenjaju korisna svojstva voda, pogoršava stanje vodenih ekosustava i ograničuje namjenska uporaba. ZAGAĐENJE (engl. Pollution) je onečišćenje većeg intenziteta koje nastaje unošenjem, ispuštanjem ili odlaganjem u vode opasnih tvari, energije ili drugih uzročnika u količinama, odnosno koncentraciji iznad dozvoljenih graničnih vrijednosti, time se dovode u opasnost život i zdravlje ljudi i stanje okoliša ili uslijed kojeg mogu nastupiti poremećaji u gospodarstvu ili drugim područjima.

  7. EKOLOŠKA ŠTETA - dugotrajna promjena u nekom ekosustavu s obzirom na broj vrsta i njihovu učestalost kao posljedica vanjskih utjecaja (zagađenje, prekomjerno iskorištavanje) EKOLOŠKA KATASTROFA – nagli poremećaj ekosustava uzrokovan ljudskim ili prirodnim djelovanjem (npr. erupcija vulkana) koji uzrokuje ekološku štetu Prestige (2002.)

  8. STRATEGIJE ZAŠTITE OKOLIŠA Razvoj strategija zaštite okoliša: 0. generacija – eksternalizacija NIMBY 1. princip zabrane – crne liste 2. princip zagađivač plaća 3. princip prihvatnog kapaciteta okoliša

  9. STRATEGIJE ZAŠTITE OKOLIŠA 0. generacija • početak razvoja na principu eksternalizacije, odnosno odbacivanja otpada izvan svog "dvorišta" • NIMBY efekt (Not In My BackYard) • BANANA princip (Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything)

  10. STRATEGIJE ZAŠTITE OKOLIŠA • generacija • nastala je u trenutku kad je onečišćenje okoliša postalo više od problema ulice, četvrti ili grada, sredinom 20 stoljeća (1950-60 godine), i tada se razvijaju strategije temeljene na principu zabrane • počele su se stvarati tzv. crne i sive liste tvari koje se nikako ili samo u određenim koncentracijama mogu odlagati u okoliš • stvaraju se tzv. standardi emisije

  11. STRATEGIJE ZAŠTITE OKOLIŠA 2. generacija • strategija bazirana na principu zagađivač plaća (polluter pays), omogućilo da bogati mogu zagađivati • počinju se uvoditi i tehnološka rješenja koja smanjuju intenzitet onečišćenja okoliša pa se razvijaju pristupi zaštiti okoliša kao što su: • Best technological means available (BTMA) • Best practicable means available (BPMA)

  12. STRATEGIJE ZAŠTITE OKOLIŠA 3. generacija • suvremeni pristup zaštiti okoliša počiva na očuvanju okoliša mjerenjem koncentracija zagađivala u recipijentu (okolišu) • upotrebljavaju se tzv. dostupne opcije koje najbolje štite okoliš (best practicable environmental option - BPEO) • uvodi se princip prihvatnog kapaciteta (kapacitet asimilacije ili kapacitet okoliša za prihvat zagađivala bez štetnih posljedica - carrying capacity) • skladu je s konceptom održivog razvitka

  13. DJELOVANJE ČOVJEKA NA OKOLIŠ • Zagađivanje/onečišćenje tla, vode, zraka • Promjene klime – globalno zatopljenje (efekt staklenika) • Smanjenje ozona u atmosferi • Deforestacija (nestajanje šuma), desertifikacija (nastajanje novih i proširenje postojećih pustinja), erozija tla... • Izumiranje vrsta (smanjenje bioraznolikosti) • Zbrinjavanje otpada

  14. Onečišćenje i zagađenje rastu uslijed: • rasta stanovništva i • intenzifikacijom ljudske djelatnosti

  15. Neki pokazatelji gospodarskog rasta u drugoj polovici 20. st.: • potrošnja je fosilnog goriva pet puta veća nego 1950, • potrošnja je slatke vode dvostruko veća neko 1960, • ulov morskih riba je učetverostručen, • potrošnja drva je za 40% veća nego prije 25 godina, • potrošnja pesticida dosegla je gotovo tri milijuna tona, • potrošnja umjetnih gnojiva pet je puta veća nego 1950.

  16. porastu svjetskog stanovništva najviše doprinose nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju

  17. Gustoća naseljenosti za sve kontinente 1. Evropa - 69 stanovnika/km² 2. Azija - 80 stanovnika/km² 3. Afrika - 26 stanovnika/km² 4. Severna Amerika - 20 stanovnika/km² 5. Južna Amerika - 20 stanovnika/km² 6. Australija - 4 stanovnika/km²

  18. Područja najveće zagađenosti u svijetu

  19. ONEČIŠĆENJE/ZAGAĐENJE MORA

  20. Onečišćenje/zagađenje mora • unošenje tvari u morski okoliš od strane čovjeka - proces litoralizacije (koncentracije stanovništva i gospodarskih djelatnosti u priobalju) dovodi i do sve jačeg onečišćivanja priobalnog morskog pojasa broj stanovnika u obalnom području Mediterana od 1970. do danas, te prognoza do 2025. godine Izvor: 13.%20UTJECAJ%20COVJEKA%20NA%20MORSKE%20EKOSISTEME.pdf

  21. Onečišćenje/zagađenje mora štetno djeluje na: • kvalitetu morske vode, • morsku floru i faunu (biljne i životinjske organizme u moru), • zdravlje ljudi, • ljudske djelatnosti na moru (uzgoj i ulov morskih organizama, turizam, pomorstvo...)

  22. Značenje mora • more ima veliki toplinski kapacitet – spremnik Sunčeve toplinske energije – utjecaj na klimu Zemlje • mora su veliki proizvođači hrane: procjenjuje se da bi se iz mora moglo iskoristiti 3 puta više hrane nego je danas potrebno za prehranu stanovnika • fitoplankton – proizvođači kisika • oceani su najveći i najjeftiniji prijevozni putovi (90% trgovione se obavlja morem) • more ima svojstva samopročišćavanja (autopurifikacije) do određene granice - smatralo se da su mora i oceani kanta za smeće zbog velikog prihvatnog kapaciteta – najugroženiji su zaljevi, estuariji, zatvorena i poluzatvorena mora niskih plimnih amplituda (Sredozemlje) • morski organizmi imaju veliku toleranciju na postepene promjene u okolišu (kroz adaptaciju, aklimatizaciju i evoluciju) – to se ne smije zloupotrebljavati

  23. Podjela prema izvorima onečišćenja mora: • onečišćenje s kopna (industrijski otpad, poljoprivredni i kućni otpad – direktno s kopna, rijekama i kanalizacijom) • onečišćenje s brodova (pogonsko i uslijed havarija) • onečišćenje iz zraka Izvor: saferenvironment.files.wordpress.com/2008/10/...

  24. Vrste onečišćavala/zagađivala mora • biološki (unošenje stranih, invazivnih vrsta – balastnim vodama, sidrima...) - npr. Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa – pobjegle iz Instituta u Monaku 1989 - potiskuje druge alge u Sredozemlju • organske i anorganske tvari (teške kovine, pesticidi, nafta, hranjive soli) • radioaktivne tvari • toplina • svjetlost • buka • vizualno zagađenje (betoniranje obale)

  25. Vrijeme razgradnje otpada u moru Izvor: 13.%20UTJECAJ%20COVJEKA%20NA%20MORSKE%20EKOSISTEME.pdf

  26. Utjecaj onečišćenja/zagađenja na organizme, zajednice i ekosisteme • onečišćivala/zagađivala koncentriraju se u tijelima organizama u hranidbenim lancima (proces biomagnifikacije i bioakumulacije) - utjecaj pojedinih onečišćivala/zagađivala može manifestirati na velikim prostornim i vremenskim skalama • organizmi u moru su međusobno povezani nizom interakcija kao što su odnos predatora i plijena, parazita i domaćina, itd. – utjecaj ne samo na jedinke već na čitave zajednice i morske ekosisteme

  27. Biomagnifikacija – povećanje koncentracija DDT-a duž hranidbenog lanca Izvor: 13.%20UTJECAJ%20COVJEKA%20NA%20MORSKE%20EKOSISTEME.pdf

  28. Eutrofikacija • proces povećanog dotoka nutrijenata (hranjivih tvari) čime se pospješuje rast i razmnožavanje autotrofnih organizama (proizvođača) – fitoplanktona i bentoskih (pridnenih) biljnih organizama • manje povećanje može koristiti rastu organizama u moru, dok preveliko može biti pogubno uslijed povećane potrošnje kisika zbog povećanja broja organizama • prirodna i antropogena (poljoprivreda, komunalne i industrijske otpadne vode, turističke djelatnosti umjetna gnojiva, fosfati u deterdžentima) eutrofikacija

  29. Antropogena eutrofikacija zbog: • zagađivači iz zraka • otpadne gradske vode • gnjojiva sa poljoprivrednih površina Izvor: http://www.stiftung-mehrweg.de/calculator/PollutionCategoryDescription_en.html

  30. Prirodna eutrofikacija javlja se u područjima: • miješanja voda • riječnih ušća • upwellinga (izdizanje voda)

  31. Posljedice eutorfikacije • povećani rast algi • manji prodor svjetlosti u dublja područja • smanjenje fotosinteze • manja proizvodnja kisika • povećana potrošnja kisika za razlaganje uginulih algi • Hipoksija – smanjenje količine kiska • Anoksija – poptuni nedostatak kisika • moguća pojava H2S i metana CH4

  32. U uvjetima niske eutrofikacije (oligotrofni uvjeti) more je bistro i prozirno, fitoplanktonska biomasa niska, koncentracije otopljenog kisika visoke. Obogaćivanjem hranjivima raste primarna proizvodnja i biomasa fitoplanktona, povećava se količina partikulirane organske tvari na dnu. U uvjetima visoke eutrofikacije (eutrofni uvjeti) biološka potrošnja kisika raste (bakterijska razgradnja organske tvari), koncentracije kisika opadaju. Dolazi do pojava hipoksije i anoksije. Izvor: 13.%20UTJECAJ%20COVJEKA%20NA%20MORSKE%20EKOSISTEME.pdf

  33. Hipoksična obalna područja Izvor: Nutrient World Key Messages to Rio+20.pdf

  34. Pojave hipoksije u obalnim područjima SAD-a (veliki utjecaj čovjeka) Hipoksija - smanjena količina kisika Izvor: 13.%20UTJECAJ%20COVJEKA%20NA%20MORSKE%20EKOSISTEME.pdf

  35. Anoksije zabilježene u vodenom stupcu u sjevernom Jadranu od 1974. do 1989. godine Anoksija - potpuni nedostatak kisika

  36. Cvjetanje mora • povećanje nutrijenata izaziva znatni razvoj fitoplanktona – cvjetanje mora • neke vrste ispuštaju duge niti polisaharida, koje mikroorganizmi razlažu trošeći kisik, a nastala sluz ispliva na morsku površinu - prljavo more, a kasnije pada na morsko dno (morski snijeg) • masovni pomora pridnenih životinja - dominacija pojedih vrsta organizama i smanjenje biodiverzita • dodatni problem mogu biti i toksični organizmi (alge, dinoflagelati), tzv. red tide - crvena plima

  37. Cvjetanje mora na različitim skalama satelit 105 m brod 102 m ronioc 10 m AFM 10-6 i 10-9m

  38. Negative effects of eutrophication: 1. Increase of phytoplankton biomass. 2. Decrease in penetration of light. 3. Growth of filamenterous algae. 4. Change/Reduction of macroalgae(out shading). 5. Loss of nursery grounds. 6. From fish to jelly-fish! 7. Toxic algae blooms? 8. Zoobenthos shift: long to shortlived. 9. Ultimately - Oxygen depletion.

  39. Hvala na pažnji! Pitanja?

  40. Pitanja za ponavljanje • Što je okoliš? • Što je ekologija? • Zaštita okoliša predlaže…? • Razlika između zagađenja i onečišćenja? • Ekološka šteta je? Ekološka katastrofa je? • Nabroji negativna djelovanja čovjeka na okoliš? • Litoralizacija je? • Izvori onečišćenja mora su? • Nabroji vrste onečišćivača/zagađivača mora? • Što je eutrofikacija? Koje su moguće štetne posljedice eutrofikacije? • Što je cvjetanje mora? • Što je red tide? • Objasnite hipoksiju i anoksiju!

More Related