1 / 14

Seksualno zlostavljanje djece – važnost ranog prepoznavanja i primjerene intervencije

Seksualno zlostavljanje djece – važnost ranog prepoznavanja i primjerene intervencije. mr. Tamara Žakula Desnica, prof. psiholog Dječji dom “Tić” Rijeka / Savjetovalište “Tić” Gradska vijećnica, 24. studenog 2011.g.

Download Presentation

Seksualno zlostavljanje djece – važnost ranog prepoznavanja i primjerene intervencije

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Seksualno zlostavljanje djece – važnost ranog prepoznavanja i primjerene intervencije mr. Tamara Žakula Desnica, prof. psiholog Dječji dom “Tić” Rijeka / Savjetovalište “Tić” Gradska vijećnica, 24. studenog 2011.g.

  2. Rano prepoznavanje i primjerenaintervencija mogu ublažiti posljedice seksualnog zlostavljanja i osigurati oporavak djeteta. • Odgovarajuća multidisciplinarna obrada / procjena može biti odlučujuća za posljedice kod djece, obitelji i društva u cjelini. • Brojni su faktori koju utječu na razotkrivanje seksualnog zlostavljanja djece.

  3. Seksualno zlostavljanje započinje uvođenjem djeteta ili adolescenta u seksualne aktivnosti koje ono ne razumije, za koje nije razvojno pripremljeno i za koje ne može dati zreli pristanak pri čemu postoji razlika u dobi, snazi ili moći između zlostavljača i žrtve seksualnog zlostavljanja. • Najčešće su seksualni zlostavljači djetetu poznate osobe i muškog spola. Novija istraživanja su pokazala da su žene počinitelji u 20% - 25% slučajeva, a adolescenti u najmanje 20% slučajeva seksualnog zlostavljanja djece. • Često su djeca istovremeno izložena i drugim oblicima zlostavljanja i zanemarivanja.

  4. Seksualno zlostavljanje je za većinu djece snažno traumatsko iskustvo. Oporavak se ne odvija „sam od sebe“, odrastanjem, nego dijete treba primjerenu pomoć i podršku. • Često je prva reakcija na zlostavljanje, mnogih odraslih i djece, želja da sve što prije zaborave. • To je vrlo očekivan i uobičajen način na koji se pokušavamo sačuvati od boli, straha i drugih intenzivnih osjećaja. • Iako je to možda djelotvoran način suočavanja u početku, pokazalo se, međutim, kako je puno korisnije suočiti se s traumatskim iskustvom. • Izostane li pomoć, posljedice seksualnog zlostavljanja i traumatskog iskustva mogu biti kratkoročne, ali i dugoročne – na cjelokupni razvoj djeteta.

  5. Kratkoročne posljedice • Emocionalne teškoće: npr. osjećaj krivnje, ljutnja, tuga, neprijateljstvo, anksioznost, strah, fobije, sram, nisko samopouzdanje • Problemi u ponašanju ili s kontrolom ponašanja – agresija, delinkvencija, poremećaj spavanja i/ili hranjenja, naglo povlačenje od okoline, autoagresivno ponašanje • Teškoće u školskom funkcioniranju, izostajanje s nastave • Zdravstveni problemi: npr. spolno prenosive bolesti, fizička ozljeda

  6. Dugoročne posljedice • neurološki i intelektualni razvoj • zlostavljanje tijekom djetinjstva mijenja strukturu i funkcije mozga te dovodi do značajnih promjena u osobnosti, ponašanju i raspoloženju. • socio – emocionalni razvoj - smanjena samokontrola, povećana depresija, niže samopouzdanje i samopoštovanje • socijalni odnosi i ponašanje - slabo razvijene socijalne vještine; agresija i delinkvencija, psihosomatske smetnje • Utječe na mentalno zdravlje u cjelini - prevladavajući su osjećaji nelagode, tjeskobe, panike, straha, beznadnosti, zbunjenosti, usamljenosti. Moguća je pojava post – traumatske stresne reakcije.

  7. Seksualno zlostavljano dijete nakon razotkrivanja treba stručnu pomoć kako bi se smanjile poteškoće u ponašanju povezane s traumom, traumatsko iskustvo ugradilo u životno iskustvo na način koji neće ometati normalno funkcioniranje i održao normalan tijek njegova razvoja. Kroz suočavanje s traumatskim iskustvom učimo kako prihvatiti to što se dogodilo i nastaviti kvalitetno živjeti.

  8. Procjena(multidisciplinarna obrada) Prva faza – inicijalni kontakt (uspostaviti odnos povjerenja) Druga faza: • identificirati ona ponašanja i probleme relevantne za tretman • ispitati različita područja funkcioniranja i dosadašnje izvore podrške • identificirati moguća područja potrebe kako bi se pružila podrška Područja u fokusu pažnje: ponašanje, emocionalne reakcije, kognitivno funkcioniranje, samopoštovanje, socijalni odnosi Treća faza: pokazati djetetu da ga uvažavamo i da mu vjerujemo

  9. Tretman zlostavljane djece i njihovih obitelji • individualni tretman djeteta • grupni tretman djece • individualni tretman nezlostavljajućeg roditelja • Podrška nezlostavljajućeg roditelja ključna je za djetetovu uspješnu prilagodbu. Stoga je uključivanje roditelja u tretman traumatiziranog djeteta nakon zlostavljanja ključno za njegov oporavak. • grupni tretman roditelja • tretman dijete – roditelj • obiteljska terapija • psihološko praćenje

  10. ANATOMSKE LUTKE

  11. Tijekom tretmana može doći do pogoršanja - dijete počinje (ponovno) pokazivati različite simptome (uznemirenost, tugu, strah, ljutnju, regresivno ponašanje itd.) • to je očekivano i događa se zato što je dijete kroz tretman na neki način ponovno izloženo teškim iskustvima kroz koja je prošlo • to je faza kroz koju dijete prolazi, a ne trajna promjena.

  12. ZAVRŠETAK TRETMANA • Tretman je završen kada je smanjen intenzitet djetetovih simptoma tako da više ne ometa prilagođeno funkcioniranje. • Dijete bi u tom trenutku trebalo biti: • sposobno razgovarati o sadržajima povezanim sa zlostavljanjem uz minimalnu emocionalnu neugodu, • ne bi smjelo pokazivati paralizu ponašanja ni spolno opterećena ponašanja i • moralo bi imati jasnu predodžbu o tome da nije krivo ni odgovorno za zlostavljnje. • Terapeut može predvidjeti potencijalne kritične situacije u budućnosti (početak puberteta, razvoj intimnih odnosa,…) koje mogu pogodovati ponovnom pojavljivanju simptoma.

  13. Procjenjuje se da se tek oko 10% slučajeva seksualnog zlostavljanja otkrije, a još manji postotak biva procesuiran i zlostavljači osuđeni. • Nužno je da sve institucije koje se bave djecom posvete veću pažnju informiranosti i edukaciji o (seksualnom) zlostavljanju djece kako bi znali prepoznati i pravovremeno reagirati jer se ranijim otkrivanjem može spriječiti daljnji utjecaj zlostavljanja i spriječiti dugoročne posljedice.

  14. Hvala na pažnji!

More Related