1 / 85

HAGIOTERAPIJA

HAGIOTERAPIJA. II. međunarodni studij hagioterapije Znanje i iskustvo Zagreb, 5 -10. srpnja 2010. Hrvatska. Raspored programa. Dvorana Vijenac NPI, Zagreb, Kaptol 29a Ponedjeljak 5. srpnja: 19,00 uvodno predavanje Utorak do subote, 6.-10. srpnja 2010: 8,30 do 9 usmeni ispiti

roman
Download Presentation

HAGIOTERAPIJA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. HAGIOTERAPIJA II. međunarodni studij hagioterapije Znanje i iskustvo Zagreb, 5 -10. srpnja 2010. Hrvatska

  2. Raspored programa Dvorana Vijenac NPI, Zagreb, Kaptol 29a • Ponedjeljak 5. srpnja: 19,00 uvodno predavanje • Utorak do subote, 6.-10. srpnja 2010: • 8,30 do 9 usmeni ispiti • 9 - 10 vježbe • 10 odmor • 10,30 do 13 s. predavanje • 13-15 objed i odmor • 15-16 usmeni ispiti • 16-19 predavanje • 19-20,30 večera i odmor • 20,30-21,30 vježbe

  3. Smisao naslova 1 • II. studij: 2009. godine je bio prvi, te je ovo drugi. Drugi ne samo po redu nego i po tome da je drugačiji. Ne predstavlja ponavljanje gradiva iz prošle godine nego nove spoznaje i metode usvajanja znanja i iskustva. Temeljne spoznaje ostaju iste, ali se poput krošnje stabla šire novi vidici i mogućnosti. (usp. žir, unutarnja evolucija).

  4. Smisao naslova 1a • Riječ “drugi” ujedno izriče , da studij hagioterapije traje zasada tri godine. U prvoj godini se dobivaju u izobrazbi i formaciji teoretske spoznaje o hagioterapiji. U drugoj godini se dolazi do praktičnog znanja i iskustva hagioterapijskih sadržaja. U trećoj godini se usvajaju praktične primjene hagioterapije.

  5. Smisao naslova 2 • međunarodni: • a. jer su sudionici iz raznih naroda. • b. kao što medicina i psihijatrija pripadaju svim narodima tako i hagioterapija. • c. jer je za sve ljude bez razlike. • d. jer je znanstveni pristup koji je univerzalan, a ne vjerski koji je partikularan. • temelji se na Stvoriteljevim zakonima.

  6. Smisao naslova 3 • Studij: • Jer se radi o studiranju, proučavanju, a ne samo o učenju. • Ovo nije škola ni osnovna ni srednja, nego sveučilišni studij. • Zato je pretpostavka za hgth završena osnovna i srednja škola. • Od sudionika se traži razmišljanje, istraživanje, produbljivanje na temeljima ovdje spoznatoga.

  7. Smisao naslova 3a • Studij i stoga što hagioterapija nije samo terapijsko djelovanje nego i istraživačko. Dosada su napisana o hagioterapiji dva doktorska znanstvena rada (Uni Regensburg i Krakov), te jedan magistarski znanstveni rad (Uni Graz). Načinjena su dva znanstvena istraživanja djelotvornosti hagioterapije na depresiju i migrenu. Sada je na Institutu u Mainzu istraživanje djelotvornosti hagioterapije na ovisnosti.

  8. Smisao naslova 4 • Hagioterapija: • Literarno značenje: sveta terapija. • Radi se o svetom, nedodirljivom području čovjekove ličnosti, koje je sam Stvoritelj darovao. • Naziv znanstvenog istraživanja čovjekove duhovne duše, njezine patologije, dijagnoze i terapije. • Naziv terapijskog djelovanja.

  9. Smisao naslova 5 • Znanje: • Najprije se posreduje znanje, te zato treba položiti ispite,a onda dalje produbljivati. • Znanje je poput svjetla u kojem se vidi dosada skriveno i zatamnjeno. • Znanje je temelj svakog daljnjeg istraživanja i djelovanja. No ono je samo početak. Misao, riječ, djelo! Znanje, odluka djelovanje.

  10. Smisao naslova 6 • Iskustvo: • Prošle godine je bio teoretski logički sustav studija, bitno je bilo razumijevanje. • Ove godine je praktički logički sustav, u njem je bitno, kako iskustveno znati. • Ono je spoznaja dobivena kušanjem, vlastitim istraživanjem, ljubavlju. • Ono je imanje koje se može drugima dijeliti. • Njime je čovjek uvjeren i uvjerljiv.

  11. Povijest hagioterapije 1 • Početak 1990. g, a ime 1994. g. • Impulsi iz evangelizacije, odnosno prvokršćanskog katekumenata. • Hagioterapija je specifično i tipično znanstvena metoda, a evangelizacija crkveno-pastoralna. • Hgth je za sve ljude kao i medicina i psihijatrija, a evangelizacija za kršćane. • Hagioterapija ozdravlja čovjekovu duhovnu dušu zakonitošću njegove duhovne dimenzije koja je kod svih ljudi ista, a evangelizacija kršćanskom molitvom želi ozdraviti ljude od svih bolesti. • Nakon osnivanja CDP-a u Zagrebu 1990. g. osnivaju se Centri za hagioterapiju u cijeloj Europi. • G. 1993. počinje se sa izobrazbom u Austriji i u Hrvatskoj (Rijeka).

  12. Povijest hagioterapije 2 • Istovremeno počinje i znanstveno utemeljenje hagioterapije i prve knjige kao: Otkriće duhovne terapije, Korijeni hagioterapije, Ovisnost i sloboda, Agresivnost i povjerenje, Tko je čovjek, Hagioterapija i pastoral Crkve, Hagioterapija i dr. • Ispočetka se služilo molitvom i sakramentima u ozdravljenju, a onda počinje striktno dijeljenje evangelizacije od hagioterapije. • Kao što se za somatskog i psihičkog bolesnika može moliti da bi ozdravio, ali to nije medicina ni psihijatrija, tako je i sa hagioterapijom.

  13. Povijest hagioterapije 3 • Hagioterapijski znanstveni pristup počiva na djelovanju uzrok-posljedica, a molitva ne može tako djelovati, jer je odnos Boga i čovjeka kao slobodna bića. • Da bi hagioterapija imala svoje pravne okvire ustanovljena je ZMR koja se brine, organizira, kontrolira, pomaže hagioasistente, osniva centre…Ona je zajednica i zajedništvo hagioasistenata. • 2009. g. počinju međunarodni studiji u Zagrebu. • Uz statut ZMR ima i Pravila od 2006. godine tako da su definirane službe, djelovanja i formacija, te izobrazba.

  14. Plan i program studija hgth • Izobrazba i formacija • Izobrazba: pismeni i usmeni ispit. • Formacija: povijest hgth, vježbe, uvod u praksu, stjecanje iskustva duha, pravila ZMR-a. Studij teologije i poznavanje temeljnih pojmova medicine, psihijatrije, psihologije i psihoterapije. • Djelatnost: Privatna praksa, eksperimentalna svjedodžba, oficijelna svj.,profesionalna svj., mentorstvo.

  15. Literatura 1autor dr.sc. T. Ivančić 1. Hagioterapija – duhovna medicina (priručnik), Zagreb, Teovizija, 1995.; popravljeno izdanje: 21996. Prevedeno na njemački: Hagiotherapie. Eine Methode geistlicher Hilfe, Salzburg, Grafocommerce, 1995. 2. Dijagnoza duše i hagioterapija, Zagreb, Teovizija, 2002. Prevedeno na njemački: Diagnose der Seele und Hagiotherapie, Zagreb, Teovizija, 2002., prepravljeno i prošireno izdanje: Salzburg, Grafocommerce, 22006.; engleski: Diagnosing the Soul and Hagiotherapy, Salzburg, Grafocommerce, 2006.; ukrajinski: Dijagnostika duši i agioterapija, izd. Svičado, Lavov 2008; mađarski: A lelek diagnozisa es a hagioterapia, izd. Marana Tha Alapitvany 2008. 3. Otkriće duhovne terapije, Zagreb, Teovizija, 1997. Prevedeno na njemački: Therapie des Geistes, Salzburg, Grafocommerce, 1997.; poljski: Odkrycie terapii duchowej, Krakow, Wydawca, 2004.; engleski: The Discovery of Spiritual Therapy, Salzburg, Grafocommerce, 2006.

  16. Literatura 2 4. Susret sa živim Bogom. Temeljno kršćansko iskustvo. Seminar za evangelizaciju Crkve, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1983., dorađeno izd. 91997. Prevedeno na njemački: Begegnung mit dem lebendigen Gott. Christliche Grunderfahrung. Seminar für Evangelisation der Kirche, Salzburg, Grafocommerce, 1993.; mađarski: Talalkozas az elo istennel, Novi Sad, Agape, 1996.; slovenski: Srečanje z živim Bogom, Kisovec, Skupnost "Molitev in beseda", 2004.; engleski: Encounter with the living God, Salzburg, Grafocommerce, 2008. 5. Korijeni hagioterapije, Zagreb, Teovizija, 1997. Prevedeno na njemački: Grundlagen der Hagiotherapie, Salzburg, Grafocommerce, 1998.; poljski: Podstawy Hagioterapii, Krakow, Wydawca, 2004. 6. Tko je čovjek, Zagreb, Teovizija, 2000. Prevedeno na njemački: Wer ist der Mensch? Konturen einer philosophisch-theologischen Anthropologie, Salzburg, Grafocommerce, 2001. 7. Agresivnost i povjerenje, Zagreb, Teovizija, 2000. Prevedeno na njemački: Aggressivität und Vertrauen, Salzburg, Grafocommerce, 2001. 8. Ovisnost i sloboda, Zagreb, Teovizija, 2000.

  17. Literatura 3 9. Hagioterapija PTSP-a, Zagreb, Teovizija, 2009. 10. Oče… Upute i predlošci za kršćansku meditaciju, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1982. Prevedeno na njemački: Abba, lieber Vater.Hinführung zur christlichen Meditation, Neuberg Verein „Auferstehung“, 4. izdanje 1993. / Salzburg, Grafocommerce, 1998. 11. Heilungsgebete, gesammelt von Hans Jürgen Lung, nach den Seminaren von Prof. Tomislav Ivančić, Salzburg, Grafocommerce, 1993. Prevedeno na hrvatski: Liječiti duhovno-moralne rane, Zagreb, Teovizija, 2009. 12. Ako oprostiš, Zagreb, Teovizija, 1997. Prevedeno na njemački: Wenn du verzeihst, Salzburg, Grafocommerce, 2007. 13. Duhovno pomoći čovjeku, Zagreb, Teovizija, 1996. Prevedeno na njemački: Dem Menschen geistlich helfen, Salzburg, Grafocommerce, 1999.

  18. Literatura 4 14. Lijepo je što postojiš, Zagreb, Teovizija, 2004. Prevedeno na njemački: Schön, dass es dich gibt, Salzburg, Grafocommerce, 2005. 15. Hagioterapijska antropologija. Antropologija u kontekstu patologije i terapije duhovne duše,Teovizija, Zagreb 2010 16. Pođi za mnom, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1988. Prevedeno na njemački: Folge mir nach. Begegnungen mit Jesus auf dem Kreuzweg, Neuberg, Verein „Auferstehung“, 1988. / Salzburg, Grafocommerce, 1995.; slovački: Pod'za mnou, Zvolen,JAS, 1997.; nizozemski: Kom en volg mij, OOstakker, Johan Claeys, 1995.; francuski: Viens et suis-moi, Oostakker, Johan Claeys, 1997.; slovenski: Pojdi z menoj, Kisovec, Skupnost "Molitev in beseda", 2003.; talijanski: Vieni e seguimi, Citta del Vaticano, Libreria editrice Vaticana, 2003.; češki: Vezmi svuj križ a nasleduj me, Prag, Paulinky, 2004.; korejski: izdavač Bible and Life Publications, 2004; engleski: Follow me, Meeting with Jesus Christ on the way of the cross; albanski – Eja pas meje – udha e kryqit, izd. Zajednica mladih župe sv. Stjepana Skadar 2oo2. mađarski: izdano, pod naslovom: Gjere, kovess engem, u zbici križnih puteva „A keresztfahoz megyek“, izdavač Agape, Szeged 1995.

  19. HAGIOTERAPIJSKA ANTROPOLOGIJA • Sustavni prikaz ANTROPOLOGIJE U KONTEKSTU PATOLOGIJE I TERAPIJE DUHOVNE DUŠE

  20. I. Hagioterapijska antropologija 1 • 1. filozofski kontekst • 2. teološki kontekst • 3. kontekst suvremenih znanstvenih istraživanja • 4. Kontekst organizma duhovne duše • 5. Kontekst fenomena duhovne duše

  21. HGTH antropologija 2 • Globalni pogled: svemir- zemlja-plodna, smrznuta, pustinjska, - već milijune godina je tu čovjek među: neživom materijom, biljkama, životinjama. Razne rase, kulture, nacije, jezici,države, religije. Samo sa čovjekom čovjek može komunicirati. Čovjek: malen, nemoćan, mlad, radin, star, bolestan, rađa se i umire, dobar i zao, ljubi i mrzi, rađa i ubija, čini dobro i zlo, govori o Bogu a ne pozna ga, stranac usred pustog svemira, čist i prljav, religiozan i ateist, bolestan i zdrav, dolazi na zemlju i kao u procesiji, stari i odlazi a da ne zna odakle je na zemlju došao, gdje je zemlja, zašto mora živjeti, što je smrt. Čovjek tajna!!! A on se pita, misli, govori, traži smisao, radi. Puna je zemlja Božjih i ljudskih djela. On pati, boli ga, plače, razbjesni se, pokušava biti dobar. Ima svoje interese, ubija druge za zemlju, imanje, iz bijesa i mržnje, jer su drugi i drugačiji. Jedni dolaze na zemlju drugi odlaze. Tko je čovjek?

  22. HgTh antropologija 3 1. Filozofski kontekst: • Što je duh? – • sloboda, • svijest, • transcendencija, • smisao, • kreativnost, • odgovornost, • etičnost-moralnost, • temeljna stvarnost, • bezgraničnost • posvudašnjost • svemoć • ljubav • cjelovitost

  23. HgTh antropologija 4 • Ontološka struktura čovjeka: • biće u bitku • utemeljen u transcendentalima • duhovna duša • materija i forma • bit i egzistencija • substancija i akcidens • tijelo i duša • um i razum • Čovjek misli, govori, radi • Bog temeljna struktura čovjeka-bitak

  24. HgTh antropologija 5 • Stvoritelj jedini sudbonosni čovjekov partner i sugovornik: osobni, u savjesti, istini, slobodi, “modul Bog”,us religioznosti, vjeri, ljubavi, u umu, karakteru, u prirodi, u smislu, u svrhovitosti • Bog i bogovi religija: urođeno i dodano • Stvoritelj, zapovijedi, molitva, religije • Slike Boga: ateist, kršćanin, religijski vjernik. Bog filozofije, Isus iz Nazareta. • Čovjek razmišlja, prosuđuje i zaključuje. • Čovjek je moralno biće • Čovjek neizmjerno nadilazi samoga sebe. On je ono što može biti, a ne što jest. Čovječe, ne idi malen ispod zvijezda. Za let si, dušo, stvorena.

  25. HgTh antropologija 6 2. Teološki kontekst: • Od Boga izravno stvoren • na Božju sliku i priliku • trojstven • otpad od Stvoritelja-grijeh i krivica, ropstvo • izbačen iz svog ambijenta(raja) • u potrazi za Bogom i slobodom • Otkupljen od krivice- opravdan • Miljenik Božji • Molitelj i vršitelj volje Očeve • Dobar i zao • Patnik i oslobođen

  26. HgTh antropologija 7 • slobodan i sudbinski ovisan • Bog jedini otac čovjeka • dijete Božje

  27. HgTh antropologija 8 3. Suvremene znanosti: • E. Kandel, počinje nova znanost duha. Svijest je svijest o svijesti. (usp. Auf der Suche nach dem Gedaechtnis. Die Entstehung einer neuen Wissenschaft des Geistes). • D. Amen, Znanstveno je dokazano da pozitivan duhovni život poboljšava funkciju mozga (usp. Liječenje harwarea duše). • B. Lipton, odlučuju navike, vjera, a ne geni, važne vježbe; placebo i nocebo efekt; stanice spoznaju i odlučuju, jer imaju duha. Zajedništvo stanica: treba gledati što se događa u čovjekovu tijelu, umu i duhu, okoliš je važan( usp. Biologija vjerovanja str. 53). • F.S. Collins, geni su Stvoriteljev zapis. Dva su puta spoznaje: znanstveni i duhovni(usp. Božji jezik). • D. Goleman, podsvjesno spoznajemo i odlučujemo; intuicija; odgoditi užitak; ( usp. Emocionalna inteligencija)

  28. HgTh antropologija 9 • A. Jores, savjest je glas života; 70% bolesti su uzrokovane duhom. Specifično ljudska bolest nastaje kad čovjek ne može realizirati svoje biće; nadići sebe (usp.Čovjek i njegova bolest). • V. Frankl, u podsvijesti je duh; duh je prkos besmislu; Bog podsvijesti; smisao i nadsmisao; bios ne stvara logos niti physis psihu, nego oni zahtijevaju kao svoj uvjet postanka logos i psihu.(usp. Der leidende Mensch. Anthropologische Grundlagen der Psychotherapie, Bog podsvijesti). • E. Lukas, paradoksalna intencija, prkos duhom, derefleksija (usp. I tvoja patnja ima smisla)

  29. HgTh antropologija 10 • C. G. Jung: zdravlje dolazi kada čovjek pronađe svoj religiozni stav, posljednju odgovornost, dubinu životnih pitanja. Religiozno iskustvo je izraz za egzistenciju i funkciju nesvjesnoga. Za liječenje duše neophodno je religiozno iskustvo (usp. O religiji i kršćanstvu). • H. Shipperges: Čovjek je zdrav kada pronađe strukturu smisla. Smisao je Bog, struktura smisla je vjera. • Zohar- Marshall: duhovna inteligencija,smisao, nada. Duhovna bolest je stanje rascjepkanosti, otkinuća od središta osobe, od Boga. Duhovno zdravlje je stanje čvrste cjelovitosti. Duhovna inteligencija je sredstvo pomoću kojega se možemo izliječiti: sabranost, moral, molitva. (usp. SQ – duhovna inteligencija, bitna inteligencija)

  30. HgTh antropologija 11 • M. Beck: bolest treba gledati i na egzistencijalnoj razini. Smisao bolesti traži smisao života. Bolest je u Novom zavjetu uvijek pitanje odnosa čovjeka prema Bogu (usp. Seele und Krankheit i Der Krebs und die Seele). • UNICEF-ovi plakati: bebe sve razumiju i to srcem. • S. Kierkegaard: egzistencijalni strah, “bolest na smrt”. • M. Heidegger: Čovjek biće na smrtegzistencijalna krivnja je napuštanje reda ljudskog svijeta (usp. Sein und Zeit). • E. Fromm: Savjest je znanje o najvišem cilju, spoznaja sebe. Vrlina je osjećaj odgovornosti prema vlastitoj egzistenciji. Porok je neodgovornost prema samome sebi (usp. Umijeće ljubavi i dr.).

  31. HgTh antropologija 12 • Mueller-Eckhard: savjest je utemeljena na bitku, s njom čovjek stoji i pada. • E. Coreth: Duh je duša tijela, tijelo je medij duše i to kao izražajni i djelatni medij. Duša je forma tijela. Znati-htjeti-činiti.(usp. Was ist der Mensch?). • B. Weissmahr : bitak ili istinski postojeće je zapravo duh. Osnovno pitanje metafizike je: što je zaista postojanje? Srce filozofije je metafizika. Treba razlikovati razumsko i umsko razmišljanje, ratio i intelekt(usp. Die Wirklichkeit des Geistes). • M. Scheler: tko je čovjek? Odgovaraju tri antropologije bez odnosa među sobom: prirodoznanstvena, filozofska i teološka. Dva pojma čovjeka: podređen životinjskom pojmu i suprotstavljen njemu. Duh je otvorenost prema svijetu, samosvijest, čista aktualnost, bitna različitost u čovjeku od životinje( Čovjekov položaj u kozmosu). • Filozofija duha u istraživanju čovjekove svijesti. Introspekcija i spoznaja (usp. Th. Metzinger, Philosophie des Geises, zbornik).

  32. HgTh antropologija 13 • N. Berdjajev, duh je sloboda, prarealnost, prije bitka. On je u subjektu i on je subjekt, nikad objekt. On nije substancija i time suprotnost duši i tijelu, nego sve prožima. Duh je istina duše, aksiološka stvarnost. Um nije ratio, nije apstraktna misao nego je duh, unjedren u postojanje. Duh je djelovanje nadsvijesti u svijesti. Duh je smisao duše, njezino preobraženje, najviše njezino svojstvo, oslobođenost od vlasti svijeta. Duša je fragmentarna, duh cjelovit. Duh znači preobrazbu tjelesnoga i duševnoga a ne suprotstavljenost (usp. Duh i realnost)

  33. HgTh antropologija 14 • Ivan Pavao II.: postoje bolesti duhovne naravi (usp. Salvifici doloris). • K. Rahner: bolest je znak nereda u duhovnoj duši, otpad od središta, od Boga. • B. Haering: krik duše nastaje kada čovjek zna da treba moralno činiti a čini suprotno (usp. Kristov zakon) • E Biser: egzistencijalne bolesti vode čovjeka prema želji za razaranjem, u agresivnost, zlobu, a sve je to pojam grijeha. Grešnost i agresivnost potječu od mogućnosti da čovjek odbije prapoziv da prihvati sebe (usp. članci u Svesci – Communio) • W. Beinert: bolest je u temelju plod krivog oblika življenja vlastitog bića (usp. Heilen der Glaube).

  34. HgTh antropologija 15 • J. C. Larchet (pravosl. teolog): dvije su opasnosti, prva – reducirati psihičko na duhovno, i druga – pomiješati psihičko i duhovno. Prva pogreška je u pravoslavlju, druga u katolika. Postoje mentalne i duhovne bolesti (usp. Linconscio spirituale. Malattie psichiche e malattie spirituali). • Metropolitan of Nafpaktos Hierotheos: u liječenju duše tri su stupnja duhovnog života: via purificationis, via illuminationis i via unitatis ili theosis (usp. The Illness and Cure of the Soul in the Orthodox Tradition) • F. Faros: smatra da su psihijatrija i njezine bolesti postala mit (usp. Mit o psihičkoj bolesti) • Zaključak:

  35. Osoba Život Savjest Intelekt Srce Slobodna volja Karakter Religioznost Mašta Govor i sluh Interpersonalnost Pamćenje i sjećanje Svrhovitost Razum Kreativnost Vjera, nada, ljubav Mudrost Moralnost Kreposti Povjerenje Ukus Čuvstvo Spolnost Djelovanje Društvenost Povijesnost Transcendencija Misao Riječ Iskustvo HgTh antropologija 164. Organizam duhovne duše:

  36. Moći Organi i fenomeni Fenomeni: - velikodušan - dobrohotan - promišljen - dogovoren - upisan - željen - prkosan - osmišljen - odvažan - strpljiv - mudar - moralan - razborit - odlučan - ponosan - radostan - pun nade - očaran - ljubljen - vjeran - hrabar - jak HgTh antropologija 175.Fenomeni zdravog duha

  37. - miran - nježan - kritičan - kulturan - inteligentan - kreativan - slobodan - besmrtan - savjestan - susretljiv - karakteran - pomirljiv - društven - djelotvoran - pobožan - iskusan - snažan - napredan - dostojanstven - istinit - produktivan - zdrav - čist - svet - razvijen - inovativan Iz organa izlazi duhovna snaga a u fenomenima se ona vidi, razlučuje i očituje. HgTh antropologija 18Fenomeni ili znakovi izražavanja zdravog duha

  38. HAGIOTERAPIJSKA PATOLOGIJA • Sustavni prikaz PATOLOGIJE DUHOVNE DUŠE

  39. II. Hagioterapijska patologija 1 • Na ovom studiju za razliku od prvog prošlogodišnjeg pokušat ću na jednostavan način prikazati patološku stvarnost duhovne duše. 1. Odakle patologija duše Grijeh svijeta, svjesno zlo - istočni grijeh: krivnja, ropstvo zlu, nemoć pred smrću. Osobni grijesi. • Uzrok grijeha: zlo, zli, zloupotrijebljena sloboda: tijelo, duša ili duh. Čovjekova ograničenost koja traži Stvoriteljevu pomoć-on je temeljna funkcija i mogućnost čovjeka-a čovjek ju odbacuje. • Uzrok, izvor, povod, odluka, djelo.

  40. Patologija 2 • Dva bića su uzročnici patologije: pali anđeli i čovjek. Oni su slobodna bića i zato krivi, ali i ograničeni i stoga sposobni za krivi odabir u slobodi.

  41. Patologija 3 • 2. Posljedice zla i grijeha – što se dogodilo? • Bol, bolest, patnja, smrt. • Razoreni transcendentali. Umjesto jedinstva raspršenost (usp. diabolos – diabalein razbacivati), umjesto dobra zloća, umjesto istine prijevara, umjesto ljepote ružnoća. Time je ubijen život, jer su transcendentali život. • Razorena ili oštećena forma-duhovna duša je forma tijela. Čovjek je time razoren i pati. • Umjesto svijesti rastrešenost i zaboravljivost, ograničenost znanja. • Sloboda je postala nemoćna i čovjek robuje, ovisnik je o stvorenju, umjesto slobodnjak snagom Stvoritelja.

  42. Patologija 4 • Čovjek je pao iz transcendencije u imanenciju i robuje nagonima, željama, užicima, izgubio je dostojanstvo , ponos, partnerstvo sa Stvoriteljem. • Čovjek više nema razvoja, vizije, nema zašto živjeti- besmisao(Frankl: ima od čega a nema zašto). • On stvara samo vanjski svijet, a sebe uopće ne može graditi, razvijati, ozdraviti, osmisliti, učiniti boljim. Kreativnost razorena. • On je neodgovoran, zato kriv, sam izabrao smrt. • On je nemoćan, pao na razinu psihofizičkoga i postaje ovisnik.

  43. Patologija 5 • On je biće ali ispalo iz bitka. • On je jedva duhovna duša, jer je duh razoren te se jasnije vidi samo tijelo i psiha. • U čovjeku su se razdvojili: misao, riječ, djelo. • Čovjek izgubio svoje središte. • Izvana on više ne vlada prirodom i ona se bori protiv njega: to su katastrofe, bolesti, zvijeri, smrt. • Iznutra ga progone: strahovi, tjeskobe, ovisnosti, krivnje, besmisao, suicid, bezvoljnost, besciljnost, ateizam, nemir, agresivnost, bijes, depresija, razbojništva, krađa, bijeg u zadovoljstva tijela, izgubljenost, osvetoljubivost, laž, kič, zloća, rastresenost, nekarakternost, nagomilavanje imanja, korupcija.

  44. Patologija 6 • Duhovna bolest je ugašeno svijetlo, a ne uništeno ili razbijeno. • Duhovna bolest je oštećena egzistencija ili okrnjeno dobro, ali je dobro još tu i na njemu manjak. • Duhovno bolestan čovjek, ne vidi, jer je u tami, ne može si pomoći jer su mu oslabljene snage ili neće k svijetlu jer je nepovjerljiv. Spoznaja, volja i djelo. • Čovjek je pao s visine duha na psihofizičku razinu.

  45. Patologija 7 • 3. Područja patologije duhovne duše • Genetsko • Egzistencijalno • Bazično • Svakodnevno • Organsko • Simptomatsko • Predrasude • Navike

  46. Patologija 8 Genetsko: naslijeđena sklonost nekoj patologiji. Egzistencijalno: čovjekova bačenost u svijet, bez mogućnosti da zna tko ga je ubacio, zašto, dokle, što će biti poslije smrti, zašto zlo, patnja, nemoć, neznanje, bez sudbine u svojim rukama, prepušten nekome. Zato: strah, krivnja, besmisao, depresija, suicidalnost, ovisnost, bezvoljnost. Bazično: gubitak životnog povjerenja i sigurnosti zbog manjka ljubavi od začeća do četvrte godine života. Otuda: strahovi, ovisnosti, lažne krivnje, depresivnosti i osobito agresivnosti, suicidalnosti.

  47. Patologija 9 • Svakodnevno: vlastite pogreške, grijesi, zloće, nemarnosti, gubitak smisla, uvrede drugih, neuspjeh, osama, nesreće, gubici, neuspjesi, frustracije, nepravde, slabosti, poroci, svađe, konflikti. • Organsko: povreda bilo kojeg organa duh. duše. Povreda može doći od pacijenta ili od drugih. Ona uzrokuje bol, bijes, patnju, osjećaj krivnje, tjeskobu,ovisnost, bezvoljnost, laž, prijevaru, egzistencijalni strah, prezir samoga sebe, nemir,depresivnost,suicidalnost,samosažaljenje, očaj,nepovjerenje, mržnju,besmisao, ateizam, zločestoću. Osobito su teške posljedice povrede osobnosti, savjesti i kreativnosti. Poniženje, gaženje dostojanstva osobe donose ovisnosti, agresivnost ili depresivnost, suicidalnost, krivnje, besmisao. Isto je i sa povredom savjesti ili zanemarivanjem vlastitih životnih zadaća ili talenata.

  48. Patologija 10 • Ranjen gotovo svaki organ. To se očituje u: pogaženo dostojanstvo osobe, ugrožen život, ranjena savjest, zaveden um, srce koje vapi, ovisna slobodna volja, poroci, ateizam, zakopani talenti, osama bez komunikacije, drugi: nebo ili pakao, opterećena memorija, izgubljeni smisao, oholi razum, odgovornost bez mudrosti, nemoral, bez kreposti, strah, život bez ukusa, iracionalne boli, profanirana spolnost, manjak djela, sam a u društvu, samosažaljenje i mrmljanje, neprirodnost, bez vertikale, zle misli, zle riječi, neiskusno iskustvo itd.

  49. Patologija 11 • Simptomatsko: patologija uzrokovana bolešću na tjelesnom ili psihičkom području.Na pr. ako čovjek dozna da ima neizlječivu bolest, tada ga hvata strah, krivnja, tjeskoba, besmisao, suicidalne misli, bijes, nemir, povlačenje u sebe, neprihvaćanje svoje situacije, okrivljavanje Stvoritelja i okoline. • Bit svake patologije duhovne duše je NEMOĆ. Nemoć da se spozna ili shvati-kognitivna, nemoć da se oslobodi ovisnosti o krivnji-aksiološka, nemoć da si formira zdrave međuljudske odnose-interpersonalna, nemoć odnosa sa Stvoriteljem-religiozna. Zato hagiopacijent treba POMOĆ hagioasistenta i Stvoritelja.

  50. Patologija 12 • Predrasude - mogu biti: 1. Kognitivne-krive spoznaje, kriva uvjerenja, koja onemogućuju ispravnu i znanstvenu spoznaju, intelektualna zaslijepljenost, mračnjaštvo. 2. Aksiološke-etičke zablude, kad se grijehe smatra vrlinama, radi užitka i malih razloga upada i ostaje u zlu, kad se poroke hvali, živi u grijesima, krivnjama, u razaranju osobnog dostojanstva, mira, života, savjesti, kreativnosti,mozga, duha. 3. Konfliktno-interpersonalne: opravdanje mržnje, srdžbe, krađe, nemoralne suradnje, rasne i drugih mržnji, osuđivanje, nepraštanje, osveta, krive slike o ljudima.

More Related