Što da radim kad je sve tako crno?!

2. Što da radim kad je sve tako crno?! Predavanje povodom Tjedna psihologije 20. veljače 2014., Palača Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Jelena Maričić, dipl. psih. Mirna Petretić, prof. psih.

3. TESA za mlade • Telefon za psihološku pomoć (01 48 28 888, 10-22 sata radnim danima) • Internet savjetovanje (psiho.pomoc@tesa.hr) • Savjetovalište za mlade (od 14-30 god) • Ruka podrške - prevencija vršnjačkog nasilja • Psihoportal za mlade (na www.tesa.hr) • TESA za nenasilje u obitelji (u suradnji s CZSS Zagreb) • Edukacija za psihološko savjetovanje telefonom • Edukacija: Vršnjačko nasilje-- prevencija, zaustavljanje i pomoć • Trening savjetodavnog razgovora • te partnerstvo na projektu: Za odgovorno odrastanje mladih

4. TESA za mlade • Strategije suočavanja mladih s društvenim nejednakostima i nepravdama – dr. sc. Jelena Maričić, dipl. psih. • Kako pomoći mladima u razvijanju kvalitetne strategije za traženje posla - Mirna Petretić, prof. psih..

5. Osim što klijenti u savjetovanje donose svoje osobne priče, oni isto tako donose i društveni kontekst, koji u manjoj ili većoj mjeri utječe na te životne priče • Adolescencija je razdoblje u kojem se sve više prepoznaje važnost društvenog konteksta koji omogućava/onemogućava razvoj osobe u željenome smjeru • U našem društvu, s visokom stopom nezaposlenosti, političkih i društvenih afera, „snalaženja” uz pomoć „veza”, uspjeha „bučnijih” umjesto kompetentnijih, nužno je da se u savjetodavnom procesu prizna da je društveni kontekst bitan „akter” u životu pojedinca

6. Što čujemo u savjetovanju? U mojoj struci je gotovo nemoguće naći posao – zašto da se trudim? Pripadnik sam neke manjine – zašto me tretiraju kao da sam manje vrijedan? Takvi bahati kao što je on uvijek dobe sve što žele! Roditelji su mi cijeli život pošteni, pa kuda ih je to dovelo?

7. Mladi se od starijih razlikuju po svestranijim interesima, većem prihvaćanju postmaterijalističkih i manjem prihvaćanju tradicionalnihvrijednosti, te po izraženijem optimizmu i zadovoljstvu životom (Ilišin, 2011) • s druge strane, žive u objektivno nesigurnijim društvenim uvjetima od onih u kojima su sazrijevali njihovi roditelji, što nagriza optimizam i uvjerenje da ima smisla truditi se

8. Nisko povjerenje u institucije • nešto manje od polovine ih vjeruje policiji, a tek oko trećine ih vjeruje sudstvu, medijima i nevladinim organizacijama (Ilišin, 2011) • Percipirana nepravda vrlo je rizičan čimbenik za • delinkventno ponašanje (Rebellon i sur., 2012) • ili za odustajanje • npr. „inovativnost duha” i profesionalno usavršavanje na dnu su ljestvice vrijednosti mladih (Šintić, 2013)

9. Vjerovanje u pravedan svijet (Lerner, 1980) • fenomen na temelju kojeg vjerujemo da se dobre stvari događaju dobrim ljudima, a loše stvari lošima • može dovesti do negativnih posljedica, no u određenoj mjeri je koristan, kako bi ljudi, posebice mladi, osjećali da je smisleno ulagati trud kako bi se postigao određeni cilj

10. Suočavanje • Bitne funkcije suočavanja jesu smanjivanje neugodnih emocija i rješavanje problema koji uzrokuje te emocije (Vulić-Prtorić, 2008) • Primjerenost strategije ovisi o situaciji (Lacković-Grgin, 2000; Miller i Major, 2000) • pasivnije strategije potiču da se osoba prilagodi situaciji, dok aktivnije „napadaju” izvor teškoća • ipak, ukoliko je uzrok stresa s kojim se osoba suočava realno rješiv, primjerenije je da ga osoba pokušava riješiti, nego da se samo usmjerava na svoje osjećaje ili na izbjegavanje

11. Strategije suočavanja djece i adolescenata (Vulić-Prtorić, 2008) • emocionalna reaktivnost • rješavanje problema • distrakcija • kognitivno restrukturiranje • izbjegavanje • traženje socijalne podrške od roditelja • traženje socijalne podrške od prijatelja

12. Učestalost pojedinih strategija suočavanja – uzorak iz e-mail savjetovanja (N=400) Maričić, Orehovec i Vračić (2009) strategije prema Spirito,Stark i Williams, 1998

13. Što kada se radi o • društvenoj nejednakosti i nepravdi? • Strategije koje će mladi koristiti ovise, među ostalime, o • njihovome identitetu (identitetnom statusu) • vremenskoj perspektivi • porukama koje primaju iz svoje okoline

14. Četiri identitetna statusa (Erikson, 1968) • Ostvarenje identiteta • Osoba je prošla kroz krizu identiteta i stekla je osjećaj identiteta • Odgoda • Osoba je u stanju krize identiteta i aktivno traži alternative u pokušaju da se nečemu posveti • Isključenje • Nije doživljena kriza identiteta - roditeljske i društvene vrijednosti nikada nisu bile upitne • Rasap identiteta • Osoba se ne pokušava ičemu aktivno posvetiti ili potražiti identitet

15. Četiri identitetna statusa (Erikson, 1968) u svjetlu strategija suočavanja • Ostvarenje identiteta • kognitivno restrukturiranje, rješavanje • problema, socijalna podrška prijatelja • Odgoda • maštanje, rješavanje problema • Isključenje • izbjegavanje, socijalna podrška - dominantno • od starije generacije • Rasap identiteta • izbjegavanje, distrakcija

16. Vremenska perspektiva (Zimbardo, 2008) • Orijentiranost na prošlost • može biti pozitivna (npr. cijenjenje tradicionalnih vrijednosti) ili negativna (npr. traumatična sjećanja) • Orijentiranost na sadašnjost • češća kod adolescenata i u manje razvijenim zemljama • može biti hedonistička i fatalistička • Orijentiranost na budućnost

17. Adolescenti s ostvarenim identitetom • u najvećoj mjeri orijentirani na budućnost, pozitivan pogled na prošlost • Adolescenti u stanju rasapa identiteta • negativna iskustva u prošlosti, skloni fatalističkoj orijentiranosti na sadašnjost (Laghi i sur., 2013) • Orijentiranost na budućnost • bolji školski uspjeh i lakše donošenje odluka o profesiji (Ferrarii sur., 2010)

18. Negativan pogled na prošlost i fatalistički stav prema životu • viša anksioznost i depresivnost • niže samopoštovanje, aktivno suočavanje i optimizam • Pozitivan stav prema prošlosti • niža depresivnost i anksioznost • Orijentiranost na budućnost • aktivno suočavanje (Anagnostopoulos iGriva, 2011)

19. Kako pomoći mladima da bude „manje crno”?

20. Manje učinkovite strategije suočavanja s društvenom nepravdom • emocionalno reagiranje • distrakcija • samokritiziranje • kritiziranje drugih • socijalno povlačenje • izbjegavanje • „što bi bilo kad bi bilo” razmišljanje • mogu se koristiti u manjoj mjeri

21. odgovornosti drugima za ono za • Više učinkovite strategije suočavanja s društvenom nepravdom • korištenje socijalne podrške • kognitivno restrukturiranje • rješavanje problema ta JESU odgovorni

22. Korištenje socijalne podrške • Raspravljati s mladima o društvenim temama, čuti ih • Usmjeriti ih na razvijanje kvalitetnih odnosa s drugima, kao snažan preventivni čimbenik • osjećaj pripadnosti • emocionalna podrška • informacijska podrška • instrumentalna podrška • duhovna podrška • Socijalna podrška ne može trajnije zamijeniti vlastitu snagu i odgovornost, već joj može biti „potporanj”

23. Kognitivno restrukturiranje odgovorni • Nastojati spriječiti razvoj okvira „sve je nepravedno” • Takvo razmišljanje potiče depresiju „Sve je loše…”, „Ja ništa ne mogu…” (npr. Rayner, 1996) • Argumentirati da je istina da se neki ljudi „provlače”, no da to nije „cijela” odnosno „jedina” istina • Ukazati na šire koristi od ulaganja truda • npr. visokoobrazovani mladi u pravilu lakše podnose nezaposlenost, jer temeljno imaju više samopoštovanje, a i lakše se mogu naknadno osposobiti za neku drugu profesionalnu aktivnost (Schaufeli i VanYperene, 1992)

24. Kognitivno restrukturiranjeJU odgovorni • Pokazati da je razmišljanje u ili-ili kategorijama neučinkovito • npr. dovesti u pitanje stav „Ili ću naći „pravi” posao (primjeren mojim znanjima i interesima, s punim radnim vremenom) ili ću biti nezaposlen.” • Potaknuti širenje vlastitih okvira • npr. pitati „Možeš li naučiti nešto novo, steći novu vještinu, iskazati neku svoju osobinu koju ne iskazuješ često?”

25. Kognitivno restrukturiranjeJU odgovorni • Davati pozitivne primjere • npr. dovođenje u školu osoba koje su vlastitim radom puno postigle, koje su uspjele unatoč nejednakosti i početno nepravednim okolnostima • Poticati razmišljanje u terminima jednakosti, kako oni sami ne bi činili daljnju nepravdu u društvu • djeca smatraju da se pripadnici nekih manjina trebaju pasivnije suočiti sa socijalnom nepravdom od pripadnika većine (Maričić, 2011)

26. Rješavanje problema • Poticati stjecanje vlastitih iskustava u rješavanju problema koje bi mogli uspješno riješiti • Pomoći u dijeljenju većeg zadatka/problema u manje podprobleme i poticati aktivnost „u malim koracima” • Poticati volontiranje i građanski aktivizam • Aktivna, problemu usmjerena strategija traženja posla povezana je s uspješnošću nalaženja novog zaposlenja te sa smanjenim doživljajem zabrinutosti zbog radne neizvjesnosti (Maslić-Seršić i Šavor, 2009)

27. smislu pripisivanja odgovornosti drugima za ono za što drugi zaista JESU odgovorni Mladima treba pomoći u pronalaženju vlastitog mjesta u društvu, takvom kakvo je sada, ali i poticaj da mogu stvoriti (barem malo) bolje i pravednije društvo!