Socijalni rad i mladi društveno neprihvatljivog ponašanja

1. EKOLOŠKI PRISTUP SAGLEDAVANJU ČIMBENIKA RIZIKA I ZAŠTITE U RAZVOJU PROBLEMA U PONAŠANJU DJECE I MLADIH Socijalni rad i mladi društveno neprihvatljivog ponašanja Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu 2014./2015.

2. Bronfenbrennerov ekosistemski model • Da se podsjetimo ….

3. Bronfenbrennerov ekosistemski model

4. Delinkventno ponašanje u životnoj perspektivi • Pojava delinkventnog ponašanja naglo raste u razdoblju adolescencije i opada početkom 20-tih godina života. Mala grupa, otprilike 6% populacije očituje relativno trajno i ozbiljna kriminalna ponašanja. • Ključna profesionalna pitanja su: • Koje su rizične okolnosti za pojavu delinkventnog ponašanja? • Koje su rizične okolnosti za nastavak delinkventnog ponašanja? • Koje okolnosti pridonose prekidu delinkventnog ponašanja? • Koje okolnosti (čimbenici zaštite) sprečavaju pojavu delinkventnog ponašanja usprkos prisutnosti rizičnih faktora?

5. Razvoj delinkventnog ponašanja u životnoj perspektivi Roditeljski i obiteljski faktori Obilježja prijatelja i vršnjačke grupe Životne okolnosti Životne okolnosti Individualna obilježja Problemi u ponašanju Delinkvencija Kršenje zakona Kršenje zakona Djetinjstvo Adolescencija Odrasla dob

6. Što su čimbenici rizika? • Čimbenici rizika su oni životni događaji ili osobine koji pridonose razvoju problema ili/i poremećaja u ponašanju. • Tri temeljne razine čimbenika rizika: • Individualni čimbenici rizika • Čimbenici rizika u obiteljskom okruženju i okruženju vršnjaka, uključujući školu • Čimbenici rizika u širem društvenom kontekstu • Brojna istraživanja pokazuju kako pojedini rizični čimbenik zasebno nije dovoljan za razvoj problema ili/i poremećaja u ponašanju, te da se vjerojatnost njihovog javljanja povećava povećanjem broja rizičnih čimbenika. • Iako su neki rizični čimbenici uobičajeni kod mnogih mladih koji očituju problem ili/i poremećaj u ponašanju, uključujući delinkventno ponašanje, obrasci i specifična kombinacija čimbenika rizika varira od osobe do osobe.

7. Kako se očituju čimbenici rizika? • Čimbenici rizika se obično izražavaju kao vjerojatnoća odnosno izvjesnost budućih problema. To su svi utjecaji koji povećavaju izvjesnost ozbiljnijih poteškoća u procesu socijalizacije. Variraju od bioloških, obiteljskih, do šire okolinskih uvjeta, uključujući školu, a koja imaju učinak na ponašanje i doživljavanje djeteta/adolescenta. • Rizične osobine odnosno predispozicije – spol, temperament, hiperaktivnost, kao i neke kognitivne poteškoće djeteta. • Obilježja bližeg okruženja - okolinski uvjeti koji imaju neposredan i posredan učinak na ukupnu količinu rizika. Npr. siromašni roditelj koji ostaje bez posla je pod većim rizikom da će pod utjecajem socijalnih stresora postati depresivan ili/i agresivan i kao takav slabije tolerantan na frustraciju, te skloniji korištenju nasilnih postupaka u odgoju. • Obilježja šireg okruženja - okolinski uvjeti koji imaju neposredan i posredan učinak na ukupnu količini rizika. Npr. razina siromaštva, kriminaliteta, nezaposlenosti ili/i resursi za pružanjem različitih usluga u lokalnoj zajednici.

8. Korelati ozbiljne i ustrajne delinkventne aktivnosti Individualni čimbenici • Genetske predispozicije • Neurološki rizici i ograničenja (npr. veća podražljivost, hiperaktivnost, impulzivnost) • Kognitivne poteškoće (npr. niža inteligencija, slabija koncentracija i pozornost, slabije apstraktno rasuđivanje, slabije predviđanje i planiranje, lošije samoopažanje i samokontrola, kognitivna pristranost u socijalnoj percepciji drugih) • Problemi psihičkog zdravlja Čimbenici vezani uz školovanje • Loše školskog postignuće • Napuštanje škole • Slaba privrženost/posvećenost obrazovanju • Obilježja školskog okruženja (npr. tolerancija na nasilno ponašanje učenika, nedovoljni nadzor učitelja, nepoticajna školska klima) Vršnjački odnosi • Povezanost s vršnjacima sklonim vršenju kaznenih/prekršajnih djela • Slaba povezanost ili odbijanje od vršnjaka koji ne očituju probleme u ponašanju • Slabe vještine uspostave odnosa

9. Čimbenici rizika ozbiljne i ustrajne delinkventne aktivnosti Obiteljski čimbenici • Nedovoljna rodiljska kontrola • Nedjelotvorni odgojni postupci • Visoka razina sukoba • Poteškoće roditelja (npr. kriminalitet, problemi psihičkog zdravlja, alkoholizam i zlouporaba droga) Obilježja susjedstva i lokalne zajednice • Kriminalna supkultura • Viska razina dezorganizacije • Niska podrška susjedstva, crkvenih organizacija … • Siromaštvo zajednice i slabi resursi za pružanjem profesionalnih usluga

10. Što su prediktori višestrukog činjenja kaznenih/prekršajnih djela? • Čestina očitovanja problema u ponašanju u djetinjstvu • Raznovrsnost problema u ponašanju • Broj sredina u kojima su se problemi u ponašanju očitovali • Dob pojavljivanja - što je ranija dob pojave delinkventne aktivnosti, rizik za recidivizam je veći. Jesu li to obilježja mladih s ranim i kasnim javljanjem neprihvatljivog ponašanja?

11. Model kumulativnih rizika u razvoju ustrajnog društveno neprihvatljivog ponašanja Loše odgojne metode, Obiteljski nesklad Poteškoće u emocionalnom vezivanju Odbijanje od strane vršnjaka Devijantni vršnjaci Rizične heteroseksualne veze Više-problemska okolina, Nizak SES Težak temperament, Niska samokontrola Pristranosti u procesiranju socijalnih informacija Problemi u samo-spoznajama, Devijantna uvjerenja Društveno neprihvatljivživotni stil Genetski faktori, Neurološka oštećenja Kognitivni deficiti, Problemi s pažnjom Problemi u školi Nedostaci u životnim vještinama Problemi sa zapošljavanjem Različita očitovanja neprihvatljivog ponašanja Djetinjstvo Adolescencija Rana odrasla dob Ozbiljni i nasilni prekršaji, rano uhićenje, sindrom problema u ponašanju (npr. zloupotreba psihoaktivnih tvari, rizična ponašanja) Ozbiljan i nasilni kriminalitet, antisocijalni poremećaj ličnosti (npr. psihopatija) Otvoreni problemi u ponašanju (npr. agresija), prikriveni problemi u ponašanju (npr. krađa), izbjegavanje autoriteta (npr. laganje, markiranje)

12. Spol kao čimbenik rizika (1) • Spol je najbolji pojedinačni prediktor društveno neprihvatljivog ponašanja: mladići/muškarci ga manifestiraju značajno češće i više od djevojaka/žena. • Ova spolna razlika pokazala se dosljednom neovisno o povijesnom razdoblju u kojem je istraživanje provedeno, zemlji, kulturi, dobi, socioekonomskom statusu sudionika, ili izvorima podataka korištenim u istraživanjima (samoiskazi, procjene roditelja i/ili nastavnika ili službeni podaci)

13. Spol kao čimbenik rizika (2) Postojeća spolna razlika u prevalenciji činjenja kaznenih/prekršajnih djela te ostalih DNP je po svemu sudeći razlog da: • većina postojećih istraživanja rizičnih čimbenika društveno neprihvatljivog ponašanja je fokusirana ekskluzivno na mladiće • vrlo malo se zna o čimbenicima rizika za razvoj DNP djevojaka i žena • u praksi postoji različita definicija neprihvatljivog ponašanja djevojaka i mladića • neki autori smatraju da se konstelacija rizičnih faktora za antisocijalno ponašanje razlikuje kod djevojaka i mladića, odnosno da je djevojkama potreban jedinstveni „okidač“ da bi počele manifestirati DNP

14. Spol kao čimbenik rizika (3) • Odgovor na pitanje postoje li spolno specifični čimbenici rizika ili su jednaki kod djevojaka i mladića nije jednostavan. • Ključno pitanje je razlikuju li se mladići i djevojke s obzirom na razinu izloženosti rizičnim čimbenicima ili se razlikuju s obzirom na osjetljivost na pojedine rizične čimbenike. • Iako slična konstelacija rizičnih čimbenika (npr. zlostavljanje) može djelovati na ponašanje oba spola, svaki spol može reagirati na ta nepovoljna iskustva na različit način. • Istraživanja viktimizacije sugeriraju da je tjelesno zlostavljanje bolji prediktor budućeg DNP mladića, a spolno zlostavljanje DNP djevojaka • Djevojke izložene tjelesnom zlostavljanju češće manifestiraju internalizirane probleme (npr. autoagresivna ponašanja), dok su kod mladića češći eksternalizirani problemi (npr. agresivno ponašanje) • Važno je naglasiti da su razlike između mladića i djevojaka minimalne za „normativne“ oblike problema u ponašanju koji su karakteristični za razdoblje adolescencije i ne predstavljaju značajno odstupnje.

15. Interaktivni učinak čimbenika rizika (1) • Ako je prisutan jedan ili dva čimbenika rizika, njihov učinak na razvoj djeteta je mali i može se lakše kompenzirati čimbenicima zaštite • Povećanjem broja rizičnih činitelja na 3 ili 4, rizik se ubrzano povećava, no povećanje broja čimbenika rizika preko 5 tek neznatno pridonosi složenosti i težini očitovanja problema/poremećaja u ponašanju djeteta/adolescenta

16. Interaktivni učinak čimbenika rizika (2) • Niti jedna pojedinačna nepovoljna okolnost sama po sebi ne dovodi do negativnog ishoda, već proces interakcije oblikuje ponašanja i stvara probleme tijekom vremena • Odnos između čimbenika rizika i problema u razvoju djece/adolescenata je očigledan, ali je to vrlo složen lanac s gotovo neograničenim brojem povezanih čimbenika koje je nekada teško identificirati. • Sastavni dio tog lanca nisu samo činitelji rizika, već i čimbenici zaštite

17. Čimbenici zaštite • Čimbenici zaštite su unutarnje i vanjske snage koje pomažu djetetu da bolje podnosi ili koje ublažuju rizike

18. Čimbenici zaštite (1) • Dispozicijska obilježja kao što je temperament i kognitivna kompetentnost • Bliskost (privrženost) i kohezija u obitelji koja osigurava emocionalnu podršku • Dostupnost i korištenje izvanjske podrške, bilo da je koriste roditelji ili dijete

19. Čimbenici zaštite (2) • U interaktivnim modelima smatra se da činitelji zaštite imaju učinak samo u kombinaciji s činiteljima rizika. Pri tome se mogu razlikovati tri vrste činitelja zaštite: • zaštitnici (npr. socijalna podrška) • prekidači (tj. oni koji prekidaju lanac rizičnih činitelja kao npr. odlazak roditelja koji se često sukobljavaju u savjetovalište) • suzbijači koji suzbijaju tj. sprečavaju pojavljivanje činitelja rizika (npr. prevencija rane trudnoće ili sudjelovanje u programima razvoja socijalnih vještina, kontrole ljutnje i sl.)

20. Otpornost Pojam otpornost odnosi se na različite aspekte: • dobre razvojne ishode usprkos visokorizičnoj situaciji (npr. nadvladavanje kumulativnog rizika) • zadržavanje kompetentnosti u prijetećim situacijama ili kriznim događajima (npr. djelotvorno suočavanje s razvodom braka roditelja) • uspješan oporavak od trauma (npr. u slučajevima zlostavljanja) • Otpornost se može odrediti kao učinak interakcije čimbenika rizika u kombinaciji s pozitivnim snagama (čimbenicima zaštite), koji pridonose ishodu koji predstavlja zdravu prilagodbu.

21. Čimbenici razvoja otpornosti • Stabilan emocionalan odnos s barem jednim roditeljem ili drugom značajnom osobom (emocionalna briga i toplina) • Socijalna podrška unutar i izvan obitelji (otvorenost i prihvaćanje) • Emocionalno pozitivna, otvorena i podržavajuća klima u školi • Dostupnost socijalnih modela koji potiču konstruktivno suočavanje • Ravnoteža između zahtjeva za postignućem i socijalne odgovornosti (usmjerenost prema postignuću) • Kognitivna kompetentnost • Obilježja temperamenta koja pridonose djelotvornom suočavanju • Doživljaj osobne djelotvornosti koji odgovara pozitivnom samopoimanju (samostalnost, ali uz strukturu i motrenje roditelja/skrbnika) • Samopouzdanje • Vještine aktivnog suočavanje sa stresorima • Osjećaj smisla, strukture i značenja tijekom osobnog razvoja (razvoj odgovarajućih normi i vrijednosti)

22. Ekosistemska perspektiva • Otpornost je rezultat: • interakcije rizičnih činitelja i činitelja zaštite • njihove relativne ravnoteže u sustavu višestrukih razina. • Pri tome udaljeni činitelji, odnosno oni koji su dalje od djeteta/adolescenta, utječu manje od bliskih. Tako je siromaštvo samo po sebi udaljen činitelj rizika, ali može voditi do činitelja rizika koji su bliži djetetu, kao što je razdražljivost roditelja, sukobi među roditeljima ili iscrpljenost samohrane majke. • Uvijek trebamo imati na umu višeslojnu ekološku perspektivu kada sagledavamo situaciju djeteta.

23. RAZINE RAZVOJA OTPORNOSTI RAZINE DJELOVANJA SAMOPOŠTOVANJE SAMOPOIMANJE IV. III. STRUČNI PSIHOSOCIJALNI RAD KROZ SUSTAV OBRAZOVANJA, SOCIJALNE SKRBI, ZDRAVSTVA, NEVLADINE ORGANIZACIJE... DOŽIVLJAJ OSOBNE DJELOTVORNOSTI DOŽIVLJAJ SMISLA, ZNAČENJA I STRUKTURE DJELOTVORNO SUOČAVANJE SA STRESOM III. PREDISPOZICIJE DJETETA: TEMPERAMENT, KOGNITIVNI POTENCIJALI, TJELESNI IZGLED II. OBITELJSKO PRAVNA ZAŠTITA DJETETA I INTERVENCIJE SLUŽBI SOCIJALNE SKRBI SUŠTINSKO PRIHVAĆANJE I STABILAN EMOCIONALNI ODNOS BAREM S JEDNOM ZNAČAJNOM OSOBOM PODRŽAVAJUĆA SOCIJALNA MREŽA I OBRAZOVNE MOGUĆNOSTI II. ZADOVOLJENE TEMELJNE POTREBE I. MJERE SOCIJALNE POLITIKE I. Model razvoja otpornosti u djece

24. Literatura • Ajduković, M. (2000). Ekološki multidimenzionalni pristup sagledavanju činitelja rizika i zaštite u razvoju poremećaja u ponašanju djece i mladeži. U: Bašić, J. i Janković, J. (Ur.), Rizični i zaštitni čimbenici u razvoju poremećaja u ponašanju djece i mladeži. Zagreb: Povjerenstvo za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladeži i zaštitu djece s poremećajima u ponašanju, 47- 62. • Blokland, A. & Nieuwbeerta, P. (2006). Developmentaland Life CourseStudiesinDelinquencyandCrime. A ReviewofContemporaryDutchResearch. Hague: Bju Legal Publishers. • Lösel, F. & Bender, D. (2001). Resilience and protective factors. In: Farrington, D.P. & Coid, J. (Eds.), Prevention of adult antisocial behavior. Cambridge: Cambridge University Press.