1 / 47

Sveučilište u Dubrovniku Kolegij: Povijest političkih ideja Dubrovnik, 14. listopada 2009.

Prof. dr. sc. Anđelko Milardović, Mr. sc. Davor Pauković. Antičke i srednjovjekovne političke ideje. Sveučilište u Dubrovniku Kolegij: Povijest političkih ideja Dubrovnik, 14. listopada 2009. Struktura predavanja. ANTIKA : Platon Aristotel SREDNJI VIJEK: Aurelije Augustin Toma Akvinski.

noel
Download Presentation

Sveučilište u Dubrovniku Kolegij: Povijest političkih ideja Dubrovnik, 14. listopada 2009.

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Prof. dr. sc. Anđelko Milardović, Mr. sc. Davor Pauković Antičke i srednjovjekovne političke ideje Sveučilište u Dubrovniku Kolegij: Povijest političkih ideja Dubrovnik, 14. listopada 2009.

  2. Struktura predavanja • ANTIKA : • Platon • Aristotel • SREDNJI VIJEK: • Aurelije Augustin • Toma Akvinski

  3. Platon - DRŽAVA • Platonova Grčka • Bilješka o Platonu • Filozofija • Što je filozofija? • Odnos filozofije i pojedinačnih znanosti • Filozofske discipline • Razdoblja u grčkoj filozofiji • Crtice za oris Platonove filozofije • Platonova “Država”: raščlamba • Knjiga prva • Knjiga druga • Knjiga treća • Knjiga četvrta • Knjiga peta • Knjiga šesta • Knjiga sedma • Knjiga osma • Knjiga deveta • Knjiga deseta

  4. 1. Djela o vrlinama pod sokratovskim utjecajem Obrana Sokratova (Apologija) Kriton Protagora Ion Država Lised 2. Djela protiv sofista Gorgija Etudiem Kratil 3. Zreli spisi Gozba(Simpozij ili o ljubavi) Fedon Fedar 4. Kasni Platon Sofist Fileb Zakoni Timej Kritija Bilješka o Platonu • Grčki filozof (427-.-347 pr.n.e.) Atenjanin. Potječe iz aristokratske obitelji. Pod utjecajem Sokrata. Djela je pisao u dijalozima. Opus se može podijeliti u četiri skupine:

  5. Filozofija • Metodički je ispravno smjestiti Platonovu filozofiju u kontekst povijesti filozofije. Prethodno je potrebno odgovoriti na tri pitanja: • Što je filozofija ? • Kojem razdoblju u povijesti filozofije pripada Platonova filozofija i filozofija politike? • U kojim je djelima zastupljen nauk o političkim idejama u Platonovoj filozofiji politike ? (Izvor: Atlas filozofije, Golden marketing, Zagreb, 2001., str. 29- 54.)

  6. Što je filozofija? • Ljubav spram mudrosti (philos = prijatelj, sophia = mudrost) • Traganje za istinom • Istraživanje i mišljenje cjeline • Prevladavanje straha od umiranja • Traganje za spoznajom

  7. Odnos filozofije i pojedinačnih znanosti • Filozofija se bavi sveukupnošću zbilje, cjelinom bitka, a pojedinačne znanosti isječcima zbilje

  8. Filozofske discipline • Antropologija - nauk o čovjeku kao biću među bićima, njegovoj biti, postavljenosti u odnosu s drugim ljudima i položaju u svijetu, kozmosu • Etika - bavi se moralnim normama i postupanjima, držanjem i djelovanjem čovjeka orijentiranim na dobro. Cilj etike je pokazati metodički zajamčen temelj pravednog, razumskog i osmišljenog djelovanja (zajedničkog života) • Estetika - filozofija umjetnosti i znanje o lijepom • Metafizika i ontologija -shvaća se kao «prva filozofija». Potječe od Aristotela. Pita o prvim uzrocima i podrijetlu bića kao bića. Njezina su tri tematska područja: sam bitak (ontologija), božanski bitak (filozofska teologija), duša (psihologija) i sveza svih bića u cjelini (kozmologija) • Logika - «Učenje o dosljednom i sređenom mišljenju. Formalna, klasična logika dijeli se na elementarno učenje (pojam, sud, zaključak) i učenje o metodi (postupak, istraživanje, dokazivanje) • Gnoseologija - teorija spoznaje i znanosti (učenje o uvjetima i granicama spoznaje) • Filozofija jezika - promatra nastanak, razvoj, značenje i funkciju jezika • Filozofija povijesti - pokušava shvatiti i protumačiti bit i smisao i tijek povijesti te shvatiti čovjeka u njegovoj povijesnosti • Filozofija religije -pita se o pojavi i biti religije za čovjeka i društvo • Filozofija prirode - mišljenje i istraživanje prirode • Filozofija prava - bavi se utemeljenjem prava, osobito postoji li neka nadređena norma iz koje se može izvesti propisano pravo • Filozofija politike - razmatra strukturu, funkciju i smisao države i društva

  9. Razdoblja u grčkoj filozofiji • Predsokratika - (miletska filozofija prirode, pitagorejska škola, Elećani, Heraklit, atomisti - atomističko razdoblje); ovdje se još pribrajaju i sofisti. («Razdoblje sofista, koji mitske modele dodatno oslobađaju začaranosti i dovode u pitanje naslijeđene moralne predodžbe, označuje se i kao grčko prosvjetiteljstvo) • Klasično razdoblje - (Sokrat, Platon i Aristotel u odnosu učitelj-učenik).Središte filozofije postaje Atena. • Sokrat – utemeljitelj samostalne etike • Platon – Sokratov učenik; Platonov nauk o idejama • Aristotel – sistematičar i znanstveni utemeljitelj filozofije upravljene prema sistematizaciji znanja i ljudskog iskustva • Helenističko razdoblje - (uspon i pad Aleksandrova carstva; rimska svjetska vladavina) nastaju dva najznačajnija učenja helenizma: stoičko i epikurejsko, obilježeno prema etici)

  10. Crtice za oris Platonove filozofije • Nauk o idejama • «Sadržaj Platonova učenja o idejama jest pretpostavljeno carstvo nematerijalnih, vječnih i nepromjenjivih biti, ideja (grč.eidos, idea) • Ideje u Platonovu smislu jesu praslike stvarnosti, prema kojima su oblikovani predmeti vidljivoga svijeta» - pojmovi predstavljaju ideje • Objektivni idealizam. («Te ideje objektivno egzistiraju, tj. neovisno o našem spoznavanju ili o svijetu mišljenja. One, dakle, ne nastaju iz nekog stanja naše svijesti, nego ih pomoću nje spoznajemo.» • Teorija dvaju svjetova. Može se prispodobiti s crtom u djelu Država. «Prema tomu svijet se da podijeliti na dva područja: • vidljivi svijet • posredno zamjetljivoga (npr. sjene i slike u ogledalu) • neposredno zamjetljivoga (npr. predmeti i živa bića) • misaoni svijet • područje znanosti (matematika i geometrija) • carstvo ideja koje je dostupno čistom umu bez ikakva promatranja

  11. Crtice za oris Platonove filozofije • Ideja dobra - u njegovoj filozofiji smatra se središnjom točkom • podaruje bitak i spoznatljivost • ideje sudjelovanja • omogućuje spoznaju • «U usporedbi o suncu («Država») Platon pokazuje da čovjek samo u svijetlu dobra može spoznati bitak…».Usporedba sa špiljom pokazuje «uspon prema idejama» (Država) • Eros («Nagon, koji čovjeka uvijek nanovo vodi u područje istinitog bitka i dobra. On ljudima budi čežnju da se posvete promatranju ideja) • Dijalektika (metoda dolaska do spoznaje). Ona je bit svih znanosti koje se bave stvarnim bitkom, za razliku od fizike koja se bavi zbivanjima u iskustvenom svijetu. • Metafizički dualizam (Duša i tijelo su oštro razgraničeni). Govori o besmrtnosti duše.

  12. Crtice za oris Platonove filozofije • Ideja pravednosti (jedna od bitnih ideja Platonove Države ) • Platonova Država - «model idealne države» • Njegovi opisi države – utopije • Nastanak države – ne izvodi se iz nagona za osnivanjem države, već slabosti pojedinca • Iz potrebe za udruživanjem s drugim ljudima jer sam ne može opstati • Kako je duša podijeljena na tri dijela tako su i staleži u državi podijeljeni na tri staleža (vladajući – mudraci, učiteljski stalež, stalež čuvara (vojnički stalež), stalež ostalih građana (proizvodni ili hranidbeni stalež) • U državi – vladari su filozofi; “Oni se ističu svojim posebnim sposobnostima, koje se usavršavaju pedesetogodišnjom izobrazbom u svim pravcima.” U njima se treba povezati mudrost s moći.

  13. Crtice za oris Platonove filozofije • Odgoj je za Platona temelj države • Platon govori o više izobrazbi. Predviđeni su odgoji: • elementarni odgoj glazbom, pjesništvom i gimnastikom (do 20. godine života) • znanstvena izobrazba u matematici, astronomiji, harmoniji (10 godina) • proučavanje u dijalektici (filozofiji) (5 godina) • praktična djelatnost u državi (15 godina) • nakon toga preuzimanje vlasti ili kontemplativni život • Oblik vladavine ove države je totalitarni, «koja uspjehe svojih građana uzima sasvim za sebe» • Ustav te države je aristokratski, tj. temelji se na vladavini najboljih. U djelu Zakoni Platon više ne polazi od slike idealnih vladara: državu uređuju zakoni

  14. Platonova “Država”: raščlambaPlaton: Država, Naklada Juričić, Zagreb, 1997. • Platon je nastojao svoju filozofiju prenijeti na uređenje države • Djelo je pisano u dijalozima • Dijalog se odvija u Pireju u kući bogataša Polimerha. • U djelu se spominje više sudionika razgovora: sudionici su Platonova braća Glaukon i Adimant, koji će od druge knjige biti glavni nositelji razgovora sa Sokratom. • U prvoj knjizi aktivno sudjeluju u raspravi o pravednosti Polemarh i njegov otac Kefal, a poseban ton razgovoru daje sofist Trazimah, koji je u pratnji svojih simpatizanata Klitofonta i Harmantida. • Razgovoru prisustvuju bez aktivnog sudjelovanja Polemarhovi sinovi Etidemon i Lisija, te Nikerat, sin atenskog generala Nikije.

  15. Knjiga prvaRasprava o pravednosti • Određenje pravednosti • Vraćanje duga – 331 (c), 332 (c) • Nenanošenje štete – 335 (d) • Pravo i korist jačega; svaka vlast postavlja zakone za svoju korist 338 (c) • Temeljna vrlina (Sokrat) • Na kraju dijaloga Prve knjige rasprava o pravednosti završava aporetski bez konačne definicije pravednosti - 354 c

  16. Knjiga drugaNastavak rasprave o pravednosti • Nastavak rasprave o pravednosti i otvaranje dijaloga o polisu • Pravednost u svakodnevnom životu je korisnija od nepravednosti • Ona se ne događa po iskonskom postupanju svakog pojedinca • Za njezino postupanje/prakticiranje postoje konvencionalni razlozi • Pravednost se ovdje vezuje uz zakone 359(b) • Ona se tiče svakog pojedinca i cijelog polisa • Polis/država nastaje iz ne-samodostatnosti pojedinca kojemu su potrebni drugi 369 (b) • Do dobrog polisa/grada države dolazi se odgojem

  17. Knjiga trećaRasprava o odgoju duše i polisu • Počinje raspravom o bogovima šire filozofije • Nastavlja se raspravom o odgoju, glazbi, umjetnosti, tjelovježbi i harmoniji 400 (e), 401 (e) • Odgoj i vještine usklađivanja duše – harmonija 412 • Harmonija u državi – harmonično nastojanje mora biti: «akose želi sačuvati državno uređenje» 412 (b) • Što se vladara tiče, treba tražiti one koje se drže svojeganačela, i koji misle najbolje za državu 413 (c) • Tko je vladar? Osoba dobra odgoja, ritma sklada, tj.«tko se tako ponaša, da bi sebi i državi najkorisniji bio».Idalje,dakle, onaj koji se kao «dječak i kaomladić i kao muž iskazao i čist kroz sve prošao. Njega trebapostavljati državiza vladara i čuvara». 414

  18. Knjiga četvrtaO sreći pojedinca, staleža i države • Počinje raspravom o sreći • Država se ne osniva zbog sreće jednog staleža, nego cijela država mora biti sretna 420 (b) • Državom se treba upravljati dobro i ona sretna treba biti 421 (b) • Državom se upravlja razumom 423 • Glede veličine države nju treba povećavati «dokle, dok može sačuvati svoju jedinstvenost» 423 (c) • Država se javlja kao jedinstvo raznolikoga u kojoj svatko obavlja svoj posao najbolje što može • U državi za posao treba uzimati one koji su stvoreni da najbolje obavljaju svoj posao

  19. Knjiga četvrtaO sreći pojedinca, staleža i države • Glede kreposti i vrlina države Platon zbori o tomu koja je dobra država. Savršeno dobra je ona država, ako je doista kako treba osnovana 427 (e) • Hrabra država je ona država u kojoj se ističe vrlina hrabrosti, koja je hrabrost mjerena nekim djelom 429 (c) • Pravedna država je ona u kojoj pojedinac radi svoj posao i ne petlja se u posao drugih 433 (b), (d) • I na drugom mjestu pravednost je definirana kao postupanje u kojem svatko radi svoj posao i ne radi mnoge • Pogibelj države nastaje: • kada bi došlo do prijelaza iz staleža u stalež, npr. iz obrtničkih u ratnički, i iz ratničkog u vladarski. Stoga Platon kaže «da je njihovo zamjenjivanje mnogostruki rad i propast za državu». 434 (b) • pogibelj za državu nastaje zamjenjivanjem triju staleža, što vodi nepravednosti i najvećoj šteti za državu.

  20. Knjiga četvrtaO sreći pojedinca, staleža i države • Pravednost se izvodi iz stroge podjele uloga u državi 434 (c) • Gdje se može ostvariti pravednost? Pravednost se može ostvariti samou dobroj državi 434 (e) • Platon poistovjećuje pravednog čovjeka i pravednu državu 435 (b) • U raspravi o duši Platon ističe prednost razuma, kao «vladara duše»koji brine za cijelu dušu 441 (e) • Dijelovi duše su: • hrabrost – djelovanje uskladu s nalozima razuma • mudrost - vladar svih dijelova duše • trijeznost – sklad između vladara i podložnika tj. među dijelovima duše • pravednost – djelovanje u skladu znanja za posao koji se najbolje može obaviti • Dijelovi duše ocrtavaju ustroj države i staleža 422 (b), (c), (d)

  21. Knjiga četvrtaO sreći pojedinca, staleža i države • Nasuprot pravednosti stoji nepravednost. Po Platonu nepravednost je «nekakva nesloga ovih triju sposobnosti i obavljanje više poslova i uplitanje u tuđe poslove i ustanak nekog dijela protiv cijele duše». 444 (b) • Što znači davati pravednost? To znači «uspostaviti takav prirodni odnos u duši da međusobno vladaju i slušaju, a nepravednost uspostaviti takav nepravedan odnos, da jedno drugo protiv prirode vlada i pokori se». 444 (d) • Duša i ustavi državni. Oblika državnih ustavnih ima koliko i oblika duša 444 (c) • Koliko? Platon kaže: «pet oblika ustava, a pet duša» 444 (d) • Koji su to oblici? • Kraljevstvo – vladavina jednog «ako bi se pojavio jedan osobit čovjek». • Aristokracija – vladavina «njih više» 445 (d) • Na kraju četvrte knjige prekida se rasprava o tipologiji ustava

  22. Knjiga petaO vladavini filozofa • Tko su po Platonu najbolji vladari? Odgovor filozofi – državni kraljevi 473 (d). Njih vodi umni dio duše koji upravlja ostalima. Bez umnog upravljanja neće «prestati zlo u državama a mislim i u rodu ljudskom» 473 (c) • Platon primjećuje poteškoće glede ostvarivanja takvog vladateljstva: «to državno uređenje…neće se zaista nikada prije moći ostvariti ni svijetlo sunčano ugledati». Kraj 473 (e) • Razlikujemo one koji znaju/spoznaju od onih koji mniju • Po Platonu «znanje je stvoreno za bitak ,naime da spozna,da bitak jest» 447( b) • Znanje pripada filozofima (mudroljubcima) • Mnijenje je «ono, čime možemo mniti» 477 (e) ili za to da mni 478 • «Mnijenje dakle ne bi bilo ni znanje ni neznanje» 478 (c) • Ono bi bilo «između toga u sredini» 478 (d) • Mnijenje je dakle nešto između znanja i neznanja • Za razliku od filozofa kao ljubitelja znanja i mudrosti filodoksi su ljubitelji mnijenja

  23. Knjiga šestaO filozofima, istini i bitku i spoznaji istine • Platon nastavlja tumačiti poziciju filozofa-vladara 485 • Tko su filozofi? Tko su pravi filozofi? Oni koji rado gledaju istinu • Pravi su oni filozofi koji se “bore oko bitka” (Platon jedn.) – 490 (b) • Prispodoba sa suncem ili o: «Sunce nije sam vid ni ono mjesto, gdje vid nastaje,tj. oko» 508 • Sunce je čedo dobrote: »Što je sama dobrota u misaonom svijetu za um i predmete mišljenja,to je sunce u vidljivom svijetu za vid i vidljive predmete« 508 (c) • Duša i sunce. Platon na jednom mjestu kaže «kada se uperi u ono, na što sja istina i bitak, onda duša to opazi, spozna,te se čini da ima uma» 508 (d)

  24. Knjiga šestaO filozofima, istini i bitku i spoznaji istine • Prispodoba sa crtom(509 (e)). Crta podijeljena na dva dijela predstavlja dvije vrste svijeta tj. vidljivi i misaoni. Svaki se opet podijeljeni dio dijeli: • vidljivi svijet na slike i projekcije slika i što je nastalo prema slikama (životinje, biljke, proizvodi ljudskog umijeća); 510 • misaoni (geometrija/računarstvo i snaga raspravljanja (dialegesthai) koja se ne služi osjetilnim/vidljivim «nego idejama samima po sebi i da završi idejama» 510 (c), 511, 511 (c) • Platon daje prednost razumu a ne osjetilima • Znanost o raspravljanju ili dijalektika - vodi prema jasnijem dijelumisaonog bitka

  25. Knjiga sedmaPrispodoba sa špiljama, problem spoznaje • Mit o špilji 514 (a) – 517 (c). • Jednom davno, postojali su zatvorenici koji su od rođenja bili okovani u špilji. Njihova jedina stvarnost bile su sjene na zidu što su ih stvarali predmeti nošeni ispred vatre. Jedan je zatvorenik uspio pobjeći, okrenuo se i vidio što se događa. Izvukao se iz mračne špilje i stupio na svjetlo dana. Ugledao je stvarni svijet, pa konačno i samo Sunce, izvor svekolike svjetlosti. Vratio se u špilju noseći dobre vijesti, ali njegovi kolege zatvorenici ne samo što mu nisu povjerovali, nego su mu strogo priprijetili da im prestane pripovijedati o svojoj pustolovini. • Ljudi su kao zatvorenici, vide samo preslike i sjene – samo malobrojni su “pobjegli” iz špilje, ti malobrojni mudraci-čuvari upravljaju utopijskom Platonovom državom

  26. Knjiga sedmaPrispodoba sa špiljama, problem spoznaje • Izlazak iz pećine predstavlja kognitivni uspon što se kreće od osjetilnih zapažanja do spoznaje istinskog bivstva, kristalno jasnih ideja, koje spoznajemo potpuno i savršeno

  27. Knjiga sedmaPrispodoba sa špiljama, problem spoznaje • Svijet se «preko vida ukazuje». Prema tomu, izlazak iz pećine na svjetlo ili kretanje prema gore – svjetlu, predstavlja «uzlazak duše u misaoni kraj» 517 (b) • Platon kaže da je u svijetu spoznaje ideja dobrote zadnja te da se «jedva može vidjeti» 517 (c) • Ideja dobrote je uzrok svemu ispravnom i lijepom u svijetu • U vidljivom svijetu rađa svjetlo i gospodara njegovoga • U misaonom svijetu «kao gospodar daje istinu i um…» • Nju treba vidjeti spoznati, onaj «koji želi razumno raditi bilo u posebničkom bilo u javnom životu» • Duša ima moć učenja, dosezanja, uzdizanja do «bitka i najsvjetlije točke bitka a to je velimo dobrota». 518 (b) • Ideja dobra je u najužoj svezi s državom • Savršena država je ta u kojoj moraju upravljati vješti istini i koji raspolažu razumnim življenjem 521

  28. Knjiga sedmaPrispodoba sa špiljama, problem spoznaje • Istinskom filozofijom Platon naziva «odgojno okretanje duše, koja ide iz noćnoga dana na istinski dan tj. na izlazak k bitku…» 521 (c) • U 533 (d) Platon govori o postupku dijalektike. Postupak dijalektike jedini ide pravim putem, naime do samog početka, da ga utvrdi, te oko duše, zaista zakopano u glibu neznanja, pomalo vuče i izvodi prema gore. • Umijeće dijalektike i znanja, ona se mora podučavati 15 godina, oni koji nakon podučavanja ostanu, vide dobrotu, trebaju uređivati i voditi državu, baviti se filozofijom i odgojem… • Država se poslije njihova života prema njima treba odnositi kao prema božanstvima 540 (c)

  29. Knjiga sedmaPrispodoba sa špiljama, problem spoznaje • Platon govori o filozofima kao o vladarima države, tj. «kad pravi filozofi, bilo više njih, bilo jedan, u državi postanu vladarima…» • Državu treba urediti po pravednosti • Filozofi moraju «svoju državu urediti tako da služi pravednosti i nju unapređuju» 540 (e)

  30. Knjiga osmaRasprava o porecima • Slijedi nastavak dijaloga o državi • Pri kraju četvrte knjige Platon govori o pet oblika ustava. • Spominje kraljevstvo i aristokraciju • U petoj knjizi čini se kako želi opisati ostale oblike, ali u dijalog se upletoše Polmerah i Aimand, koji skrenuše raspravu o ustavnim porecima • U osmoj knjizi Platon opisuje državno uređenje, ta uređenja su: • Kretsko ili spartansko • Oligarhija (vlada nekolicine) 544 (c) • Demokracija. Pučka vlada: demokratska vlada nastaje, «dakle, mislim, kad siromasi pobijede, te jedne od protivnika ubiju, druge prognaju, a ostalima jednako podjele građanska prava i službe; zatim kad se u njoj oblasti većinom ždrijebom biraju» 557 • Tiranija (samosilnička vlada) - bolest države • Timokracija ili timarhija (vlast ili vlada po časti / častohleplju) 545 (b), (c)

  31. Knjiga osmaRasprava o porecima

  32. Knjiga osmaRasprava o porecima • Platon kaže da se oblik vladavine uvijek mijenja prema onima koji su na vladi, u trenutku razdora, zatim zbori o tranziciji iz jednoga u drugi oblik vladavine, zapravo o kružnom kretanju ustava

  33. Knjiga osmaRasprava o porecima • Timokracija kao prijelazna pojava uzurpira ustav • Iako su vladari priznati, ipak se porastom utjecaja novca već ističe slijedeći oblik države – oligarhija • U njoj se moć poklapa sa posjedom. U ovom propadajućem obliku već vrlo udaljenom od idealne države. Bogatstvo je preuzelo središnju poziciju • Njezin će se kraj dogoditi prevratom, tj. tako što će manjak dobra do tada nemoguće iznuditi demokraciju • Konačno ona porastom anarhije čini odlučujući pomak premanajgorem obliku vladavine, tiraniji. Sve u Svemu Platonovska idealna država nikad nije pretvorena u stvarnost. Njegova vlastiti pokušaj da je osnuje na Siciliji bio je neuspješan (Atlas filozofije, Golden Marketing, Zagreb, 2001. str. 45.)

  34. Knjiga devetaRasprava o kružnom kretanju ustava • Platon opisuje tranziciju iz demokratskog čovjeka u tiranina 571 • Slijedi opis tiranina • Tiranin je mahnit čovjek koji ima volju vladati ljudima i bogovima 573 (d) • Određuje ga kao sina silnika 574 (b), (c) • Samosilnika • Grabežljivca • Čovjeka koji vlada bez zakona • Čovjeka u kojega su ušli «nagoni od zla društva 575 (b) • Tiranin je zapravo najgori čovjek, on odgovara tiranskoj a demokratski čovjek demokratskoj vladi 576 (c)

  35. Knjiga devetaRasprava o kružnom kretanju ustava • Tiranska država je ropska (u najvećem stupnju) 576 (c) • Platon dalje opisuje dušu tiransku • Duša tiranska je ropska, siromašna, puna straha, najjadnija • Tiranska država je najjadnija država među državama • Platon dalje psihologizira život tiranina, tiranin živi mučnije; nužno je «najviše sam nesretan, a zatim takvima čini bližnje svoje» 580 • Silnik živi najneugodnije a kralj najugodnije 587

  36. Knjiga desetaO pjesničkom umijeću • Nakon dijaloga o državi slijede dijalozi o pjesništvu, pjesničkom umijeću, o ponašanju i oponašatelju • Kao uzor uzima se Homer, koji je «bio prvi učitelj i vođa svih tih divnih tragika» 595 (c) • Pjesnici kao oponašaoci utvara kreposti i ostalo 601 • «Oponašalac, velimo ništa ne zna i bitku ali zna za priviđanje…» 601 (c) • Dijalozi između filozofije i pjesništva 607 (c) • Deseta knjiga završava tezom o besmrtnosti duše, držanju puta prema gore i razumnom vršenju pravednosti 621 (c)

  37. Zaključno o Platonovoj političkoj filozofiji • društvena priroda pojedinca – prioritet je harmoničan život u zajednici pa i na štetu individualnih sloboda • država je iznad pojedinca • odbacio je osnovni princip atenske demokracije da je prosječna osoba sposobna obavljati državne poslove • Platonova država je idealistička, totalitarna, hijerarhijska i utopistička • državom upravljaju, vladaju filozofi/mudraci – čuvari, oni posjeduju nepogrešivo znanje o univerzalnim idejama – stoga nema zakona već vladari na temelju svog nepogrešivog znanja prosuđuju • ključnu ulogu ima obrazovanje kroz koje se profiliraju vladari/mudraci • svatko ima svoju ulogu u društvu – tri staleža (vladari, ratnici i proizvoditelji – građani se od malena moraju navikavati da je to prirodno stanje • u Zakonima napustio ideju idealne države – takvu državu mogli bi oživotvoriti samo bogovi ili božji sinovi

  38. ARISTOTEL (384.-324. pr. Krista) • Rođen u Stagiri • 20 godina bio Platonov učenik u njegovoj Akademiji • Oko 324. pr. K. pozvan za učitelja Aleksandru Velikom • Suvremenik uspona Makedonije • U Ateni je osnovao svoju peripatetsku školu • Od njegovih sačuvanih spisa sastavljen je corpus aristetolicum: • knjige o logici (nazvane Organon (oruđe)) • prirodoznanstvena djela • metafizika • etički spisi • knjige o estetici

  39. Aristotel – iako učenik Platonove filozofske škole njegovo se shvaćanje politike znatno razlikuje od Platonova idealizma • Njegova teorija države zasniva se na empirizmu, odnosno obimnom i sistematskom proučavanju povijesnih državnih oblika – to mu je poslužilo za pisanje Politike • Napušta Platonovu ideju spekulativnog izgrađivanja države te svoju teoriju gradi na realnim činjenicama iz iskustva života država-gradova • On je svoje normativno-političko mišljenje upotpunio s iskustvom konkretne političke stvarnosti • Čovjek je po svojoj prirodi političko biće, on svoje potpuno ispunjenje ostvaruje u zajednici – osnovni oblik obitelj, najpotpuniji država • Politika - Knjiga prva • Prvi tip zajedništva je selo/naselina izniklo od jednog doma sastavljeno od istomišljenika. Po Aristotelu je to obitelj (istomišljenici), srodnici 1252(20) • Već spomenuti grad nastaje iz nekoliko sela, kao tip zajedništva ‘potpune samodostatnosti’ • Nastao je ‘poradi pukog življenja’ i opstoji ‘poradi dobra življenja’ 1252b (27) • Aristotel grad određuje kao oblik društvenosti a čovjeka u gradu kao ‘društvenu životinju’ 1253a (5), (10) • Onaj tko je izdvojen iz društvenosti (cjeline) i koji se ponaša samodostatno po Aristotelu je ‘Bog ili životinja’ 1253a (29)

  40. Prema Aristotelu čovjekov socijalni nagon toliko je dubok da je država po svom cilju prvobitnija nego obitelj i pojedinac • Cilj države nije samo osiguravanje fizičkog života, već i moralnog – država teži određenom dobru • Država je savršeno ljudsko društvo koje je postiglo cilj pune samodovoljnosti, nastaje iz životnih potreba, a postoji da omogućuje najbolji život – iz toga proizlazi da je najviši zadatak države moralno obrazovanje građana • Ljudi su po prirodi slobodni ili robovi • Knjiga prva - robovi • Rob je onaj koji po naravi ne pripada sebi nego drugome. Njegova bit je pripadnost drugome • Pripadnost drugome stavlja ga u poziciju vladanoga (onim kojim se vlada) • Rob i slobodnjak određuju se po kreposti i nevaljalosti • Prema tomu ‘jedno mora biti vladano, a drugo vladati…’ 1255b (4, 5) • Rob je dio imovine 1256a • Ekonomska teorija – svako dobro služi dvama ciljevima – obuća se može obuti, ali se može i razmijeniti – potreba posredovanja – novac – bogatstvo se uvijek na poklapa s količinom novca – time je upozorio na umjetni karakter novca – (priča o Midi) – osudio je kamatarenje jer time novac napušta svoju svrhu i sam postaje produktivan

More Related