Psihologija ličnosti Što je ličnost? Povijest istraživanja ličnosti.

1. Psihologija ličnosti • Što je ličnost? Povijest istraživanja ličnosti. • Pristupi u znanstvenom istraživanju ličnosti. • Teorije ličnosti, njihova uloga i značaj, karakteristike, evaluacija. • Procjena i mjerenje ličnosti. • Biološke osnove ličnosti: fiziološki pristupi ličnosti, genetika i ličnost, evolucija i ličnost. • Crte ličnosti, njihove osnove, taksonomije crta ličnosti, petfaktorski model ličnosti • Suvremeni interakcionizam, uloga situacija u istraživanju ličnosti, uloga ličnosti u izboru situacija. • Razvoj ličnosti kroz vrijeme: longitudinalna istraživanja razvoja ličnosti, stabilnost, promjena i koherentnost ličnosti. • Mischel i Bandura – kognitivistički pristupi ličnosti, socijalno-kognitivna teorija ličnosti. • Sadržaj, struktura i organizacija samopoimanja i identiteta. • Ličnost i socijalno ponašanje. • Kultura i ličnost: kulturalna psihologija ličnosti • Psihopatologija ličnosti: uzroci i modeli poremećaja ličnosti. • Ličnost i tjelesno zdravlje. • Literatura: • Fulgosi, A. (1985). Psihologija ličnosti: teorije i istraživanja. Zagreb: Školska knjiga. • + dodatna literatura

2. Ličnost je organizirani i relativno trajni skup psiholoških crta i mehanizama unutar pojedinca koji utječe na njegove interakcijei adaptacije na intrapsihičku, fizičku i socijalnu okolinu (Larsen i Buss, 2002).

5. Radikalni biološki determinizam PHYSIOGNOMY PHRENOLOGY

8. Tri razine analize ličnosti • Po svojim karakteristikama svaki je pojedinac u određenoj mjeri: • Kao i svi drugi (razina ljudske prirode), • Kao i neki drugi (razina individualnih i grupnih razlika), • Kao nitko drugi (razina individualne posebnosti).

10. Neka temeljna i trajna pitanja u psihologiji ličnosti: • Koliko je ljudska priroda nasljeđena, a koliko se stječe tijekom iskustva s okolinom? • Koje su najbolje jedinice za konceptualizaciju i istraživanje ličnosti? Primjeri jedinica analize jesu situacije, tjelesne reakcije, misli i kognicije, potrebe, konflikti, emocionalna stanja, motivi i dispozicije. • Koliko su trajne i stabilne pojedine psihološke karakteristike? Koliko se lako mogu promijeniti? Na koji način? Koji je cilj tih promjena? • Zavisi li ponašanje uglavnom o karakteristikama pojedinca ili situacija? U kakvoj su vezi ta dva skupa utjecaja? Kako najbolje razumjeti i istraživati interakcije između pojedinca i okoline? • Koji se opći principi mogu derivirati iz istraživanja ličnosti? Koliko nam oni govore o uzrocima ponašanja, njegovoj promjeni i/ili predikciji?

11. Časopisi iz psihologije ličnosti Journal of Personality and Social Psychology Journal of Personality Journal of Research in Personality European Journal of Personality Personality and Individual Differences

12. Povijest modernih teorija i istraživanja ličnosti Hipokrat-Galenova teorija temperamenta

13. EMOTIONAL Fig14_3 Moody Touchy Anxious Restless Rigid Aggressive Sober Excitable Pessimistic Changeable Reserved Impulsive Unsociable Optimistic Quiet Active Melancholic Choleric INTROVERTED EXTRAVERTED Phlegmatic Sanguine Passive Sociable Careful Outgoing Thoughtful Talkative Peaceful Responsive Controlled Easygoing Reliable Lively Even-tempered Carefree Calm Leadership STABLE

14. Suvremeni korijeni psihologije ličnosti su tri intelektualne teme 19. stoljeća (Winter i Barenbaum, 1999): • Individualizam, • Usmjerenost na iracionalnost i nesvjesno, • Snažan naglasak na mjerenju.

17. Kao službeni početak psihologije ličnosti obično se uzima godina 1937. kada Gordon W. Allport objavljuje knjigu Personality: A Psychological Interpretation, a Ross Stagner (1909-1997) Psychology of Personality. Već 1938. godine Henry A. Murray (1893-1988) objavljuje knjigu Exploration in Personality. Henry A. Murray (1893-1988) Gordon W. Allport (1897-1967)

18. Period od 1950. do 1970. godine – period elaboracije konstrukata Od 1950. do 1960. – pitanja vezana uz mjerenje (valjanost) Cronbach, L.J., Meehl, P.E. (1955). Construct validity in psychological test. Psychological Bulletin, 52, 281-302. – vodič za ispitivanje konstruktne valjanosti Campbell, D.T., Fiske, D.W. (1959). Convergent and discriminant validation by the multitrait-multimethod matrix. Psychological Bulletin, 56, 81-105. – konvergentna i diskriminantna valjanost kao aspekti konstruktne valjanosti Konstruirani su brojni mjerni instrumenti: MMPI je postaonajpopularniji upitnik zasnovan na samoprocjenama, a konstruirani su i California Psychological Inventory (CPI; Gough, 1957), Sixteen Personality Factor Questionnaire (16PF; Cattell, 1957), te mjera koja je zanovana na Murrayevom sustavu potreba Personal Preference Schedule (Edwards, 1957). Popularni konstrukti: -autoritarnost, motivacija postignuća, anksioznost i nezavisnost od polja (field independence)

19. Multitrait-multimethod matrica

20. Opći trendovi u psihologiji ličnosti između 1950. i 1970. (McAdams, 1997) • razbijanje cjelovite osobe na dekontekstualizirane dispozicijske konstrukte, • napuštanje koncepta redukcije napetosti kao centralne organizirajuće ideje ljudske motivacije,

21. 3. pojava kognitivnih pristupa razumijevanju osobe (npr. Kelly, 1955).

22. Not at all characteristic Moderately Extremely • Characteristic Characteristic • 1 2 3 4 5 6 7 8 9 • Self-Sort RatingIdeal SortRating • Relate well with opposite-sex others • Demonstrate a sense of humor • Accept others’ faults • Tendency to procrastinate • Sensitive to the feelings of others • Handle criticism well • Exhibit sudden mood fluctuations • Optimistic about most things • Talkative in social situations • See myself as physically attractive • Express opinions openly • Relate well with same-sex others • Like to engage in daydreaming • Basically anxious • Attract the confidence of others • Tendency toward self-indulgence • Prefer to be alone than with others • Feel self-confident

23. Psihologija ličnosti od 1970. do danas Kulminacija krize početkom sedamdesetih godina – utjecajne kritike: Carlson, R. (1971). Where is the person in personality research? Psychological Bulletin, 75, 203-219. Fiske, D.W. (1974). The limits of the conventional science of personality. Journal of Personality, 42, 1-11. Mischel, W. (1968). Personality and assessment. New York: Wiley. Mischel, W. (1973). Toward a cognitive social learning reconceptualization of personality. Psychological Review, 80, 252-283. Walter Mischel

24. Od 1970. do 1980. godine – istraživanja vođena Mischelovim kritikama • koliko individualne razlike u crtama i situacijama doprinose predikciji ponašanja • koliko je ljudsko ponašanje konzistentno kroz vrijeme i kroz različite situacije.

26. Uloga teorija u psihologiji ličnosti • Tri funkcije dobre teorije (Larsen i Buss, 2002): • Istraživače usmjerava prema važnim pitanjima unutar njihovog područja, • Organizira postojeće znanje, • Omogućava predikcija o ponašanju i psihološkim fenomenima koji još nisu dokumentirani ili opaženi. • Tri karakteristike dobre teorije ličnosti (Hall i Lindzey, 1957): • Cjelovitost, obuhvatnost, • Jednostavnost (parsimoničnost), • Relevantnost za istraživanja. • Treba razlikovati znanstvene teorije od vjerovanja.

27. InRev13b InRev13a InRev6b InRev6a InRev5b InRev5a InRev4b InRev2a MAJOR APPROACHES TO PERSONALITY InRev14a Basic Assumptions About Behavior Typical Research Methods Approach Psychodynamic Trait Social-cognitive Phenomenological Determined by largely unconscious intrapsychic conflicts Determined by traits or needs Determined by learning, cognitive factors, and specific situations Determined by unique perception of reality Case studies Projective tests Analysis of tests for basic personality dimensions Analysis of interactions between people and situations Studies of relationships between perceptions and behavior

29. 1. Psihodinamski pristup

31. Repression Rationalization Projection Reaction formation Sublimation Displacement Denial Compensation Unconsciously pushing threatening memories, urges, or ideas from conscious awareness: A person may experience loss of memory for unpleasant events. Attempts to make actions or mistakes seem reasonable: The reasons or excuses given (e.g., “I spank my children because it is good for them”) have a rational ring to them, but they are not the real reasons for the behavior. Unconsciously attributing one’s own unacceptable thoughts or impulses to another person: Instead of recognizing that “I hate him,” a person may feel that “He hates me.” Defending against unacceptable impulses by acting opposite to them: Sexual interest in a married friend might appear as strong dislike instead. Converting unacceptable impulses into socially acceptable actions, and perhaps symbolically expressing them: Sexual or aggressive desires may appear as artistic creativity or devotion to athletic excellence. Deflecting an impulse from its original target to a less threatening one: Anger at one’s boss may be expressed through hostility toward a clerk, a family member, or even the family dog. Simply discounting the existence of threatening impulses: A person may vehemently deny ever having had even the slightest degree of physical attraction to a person of the same sex. Striving to make up for unconscious impulses or fears: A business executive’s extreme competitiveness might be aimed at compensating for unconscious feelings of inferiority. Tab14_1

35. 2. Dispozicijski pristup

44. 3. Socijalno-kognitivni pristup

47. 4. Humanistički (fenomenološki) pristup