1 / 20

SELEKCIJA I ORIJENTACIJA U ATLETICI

SELEKCIJA I ORIJENTACIJA U ATLETICI. Od kad postoji ljudski rod ljudi su bivali selekcionirani. Od najranije i najokrutnije selekcije – one prirodne, do današnjih dana.

markku
Download Presentation

SELEKCIJA I ORIJENTACIJA U ATLETICI

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. SELEKCIJA I ORIJENTACIJA U ATLETICI

  2. Od kad postoji ljudski rod ljudi su bivali selekcionirani. Od najranije i najokrutnije selekcije – one prirodne, do današnjih dana. Na današnjem stupnju razvoja selekcija i orijentacija su sveprisutni u svakoj sferi čovjekovog djelovanja pa teko i u sportu. Naravno da ni atletika, kao sport kojim se djeca počinju baviti od rane mladosti, nije iznimka, jer samo pravovremena i kvalitetna selekcija i orijentacija donosi vrhunske rezultate.

  3. Procesom odabira i orijentacije nadarene djece u neku od atletskih grana ili pak određenu atletsku disciplinu počinje specifični atletski sportski put, a to znači puno prije nego atletičar ostvari neki zapaženiji atletski rezultat. Odabir i orijentacija može teći na razne načine - od odabira samog djeteta sukladno njegovim afinitetima za određenu atletsku granu ili čak disciplinu, do ekspertne primjene objektivnih kriterija i modela selekcije i orijentacije. Selekcija i orijentacija je u atletici je dugotrajan proces koji za atletske discipline počinje od 6-10 godine i neprekidno traje do juniorskog staža, u kojemu su još uvijek moguće promjene.

  4. Potencijal budućeg atletičara nije moguće objektivno procijeniti sve dok mladi atletičar tijekom svoga kontinuiranog trenažnog procesa u atletskoj školi ne prođe niz provjera kojima se utvrđuje razina velikog broja njegovih antropoloških obilježja. Na osnovu ranih selekcijskih procjena utvrđuje se samo djetetova potencijalna sposobnost za neku od atletskih disciplina. Da li će polaznici atletske škole biti uspješni u atletici uopće ovisi o ogromnom broju čimbenika. U atletskom sportu postoji veliki broj selekcijskih modela i metoda, međutim, ne postoji unificirani model početne atletske selekcije i orijentacije.

  5. Mnogi znanstveno - stručni modeli selekcije, iako različiti, već su provjereni, te su našli svoju aplikaciju u praksi. Ali ipak u velikom broju atletskih klubova otkrivanje i prepoznavanje talentiranih događa se sasvim slučajno (Werner, P. i E. Emrich 1997.) jer određeni broj trenera vjeruje da talent sam uvijek pronalazi put do uspjeha. Samo vrhunski talenti u kvalitetnoj socijalnoj sredini koja ih podržava mogu sami pronaći put, a ostali nikad ne dođu u priliku pokazati i iskoristiti svoj potencijal jer uglavnom nema sustavne potrage za talentima.

  6. Da bi selekcija i orijentacija bile ekspertno napravljene, potreban je multidisciplinarni pristup jer je razvoj ljudske jedinke integrativan proces. U prvom redu, na osnovu jednadžbi specifikacije, neophodno je pristupiti razradi širokog spektra normi i standarda za svaku atletsku disciplinu s obzirom na dob i spol, jer se na taj način može omogućiti preliminarno predviđanje razvoja relevantnih antropoloških dimenzija u pojedinim fazama ontogenetskog razvoja mladog atletičara.

  7. Od neprocjenjive je važnosti u što ranijoj dobi identificirati sklonost i potencijal djeteta za određenu atletsku disciplinu. Međutim, dobro provedena selekcija i orijentacija nije dovoljno jamstvo da će netko i ostvariti vrhunska sportska dostignuća. Pred talentima do ostvarenja vrhunskih rezultata stoji trnovit put odricanja i vrijednog rada u dugotrajnim i vrlo intenzivnim atletskim tretmanima.

  8. Dobro provedeni postupci selekcije i orijentacije trebali bi sačinjavati: što raniju identifikaciju atletskih talenata upućivanje talenata na daljnja ekspertna testiranja, uključivanje u sustavan atletski permanentno vršiti testiranja i selekcioniranja jer to omogućuje formiranje homogenih skupina individualiziranje trenažnih programa koji moraju biti utemeljeni na zakonitostima rasta i razvoja poštujući posebnosti antropološkog statusa atletičara.

  9. Winfried (1997.) analizirajući razvijanje rezultata svjetski poznatih sprintera tvrdi da se u dobi 15. do 19. godine usvajaju odlučujući temelji za budući vrhunski rezultat. Marita Koch, Carl Lewis i mnogi drugi su se upravo u toj dobi istaknuli izvanrednim rezultatima. Međutim, postoje i atletičari koji su sustavni trening u svojoj disciplini počeli u relativno kasnoj dobi, a također su postigli najviše svjetske rezultate. Veliki Linford Christi je sa sustavnim treningom sprinta počeo tek s 22 godine, a Alberto Juantorena je u 19. godini s košarke prešao na atletiku i već poslije prve godine treninga postigao rezultat 45.9 s na 400 m. Unatoč tim kao i mnogim drugim sličnim primjerima ipak se preporučuje početak specijalizacije u sprinterskim disciplinama u dobi od 14 ili 15 godina što omogućuje postignuće visokih rezultata još u juniorskoj kategoriji.

  10. M. Gihta (1994.) u svom radu naglašava važnost procesa selekcije za budući uspjeh. Testiranje i selekcija djece za određenu disciplinu moraju biti neprekidan proces ukoliko se želi pronaći najtalentiraniji sportaš u određenoj disciplini. Nadalje, važno je znati specifične kvalitete potrebne za određenu disciplinu te razumjeti promjene koje se događaju tijekom rasta i razvoja mladog sportaša. Gihta navodi kako je većina međunarodnih trenera zaključila da važeće komponente identifikacije talenata i njihova razvoja uključuju: kontinuirano poboljšanje standarda modelne karakteristike najprikladnijih sportaša (osvajači olimpijskih medalja) proces selekcije usmjeren na traženje specifičnih talenata metode treninga i natjecanja tehničku i financijsku podršku sudionicima

  11. Klavora i sur. (1997.) su se bavili identifikacijom i razvojem atletskih talenata s ciljem identificiranja individualnih sposobnosti za atletske discipline. Rezultati terenskih testova za ukupan uzorak (N=2818) pokazuju da: dječaci su značajno brži na 15 m od djevojčica (2.62, odnosno 2.80 s), dječaci skaču značajnije dalje od djevojčica (182.8, odnosno 159.2 cm) dječaci bacaju lopticu značajno brže od djevojčica (66.96, odnosno 45.05 km/h). U usporedbi s dječacima, koji pokazuju stabilna i značajna poboljšanja izvedbe u 12., 13. i 14. godini, kod djevojčica nema stvarne razlike ni u jednom terenskom testu u 13., 14. i 15. godini starosti. Tako djevojčice ranije od dječaka dosežu svoje najbolje rezultate za ta tri testa, već u dobi od 13 godina. Zato autori preporučuju da, tražimo li talente za atletiku, moramo posegnuti u uzorak biološke starosti od 13 do 15 godina za dječake i od 10 do 12 godina za djevojčice.

  12. Dragan (1978.) je naveo čimbenike relevantne za uspjeh u atletskim disciplinama Skakačke discipline Vrijeme reakcije i eksplozivna jakost Visoka anaerobna snaga Sposobnost podnošenja stresa Visoka sposobnost koncentracije i njeno zadržavanje tijekom dužeg vremena Bacačke discipline Visina i mišićavost Visoka anaerobna snaga Visoka širina ramena (biacromial diameter) Visoka sposobnost koncentracije i njeno zadržavanje tijekom dužeg

  13. Njemački standardi za 13-godišnjeg kandidata za bacanje kladiva Visina: 167.5 cm Težina: 60.5 do 68.5 kg Raspon ruku: najmanje 5 cm veći od visine tijela 30 m iz niskog starta: 4.8 s 30 m iz letećeg starta: 4.0 s 60 m iz niskog starta: 8.8 s 3 sunožnih poskoka: 6.7m Bacanje_kugle_od_3_kg:_11.3_m

  14. Osim selekcioniranja djece i atletičara u atletskim klubovima, te njihovoj orijentaciji prema pojedinim atletskim disciplinama, rana identifikacija atletskih talenata moguća je i prilikom testiranja na nastavi TZK. Tu je izuzetno važna uloga učitelja i nastavnika kineziologije koji bi trebali uložiti dodatni napor kako bi u suradnji s trenerima u atletskim klubovima omogućili talentima da odaberu disciplinu u kojoj mogu ostvariti svoju sportsku afirmaciju.

  15. Bowerman i sur. (1999.) predstavljajući model selekcije u Oregonskoj školi donose testove koji su koji su se pokazali dobrim prediktorima za selekcioniranje djece i njihovu orjentaciju prema atletskim disciplinama. Autori su također predstavili referentne vrijednosti za pojedine testove.

  16. Kvalitetan sustav selekcije u atletici podrazumijeva odabir one djece koja imaju genetske, ali i sve druge predispozicije za razvoj svojih potencijala kroz dobro planirane i vođene atletske treninge. Djeci koja nemaju atletski potencijal ostaje uživanje u rekreativnom bavljenju atletikom, te ih na taj način rješavamo svih pritisaka na putu ostvarivanju rezultata koja oni realno ne mogu postići. Međutim, ovakav pristup zahtjeva oprez i veliko ekspertno znanje jer je najgore ako preranim i pogrešnim pristupom napravimo pogrešku u selekciji i orijentaciji i iz sustavnog treninga isključimo jedinku koja ima i najmanju mogućnost za uspjeh.

  17. KRAJ

More Related