neodontogeni tumori tade tadi n.
Skip this Video
Loading SlideShow in 5 Seconds..
Neodontogeni tumori Tade Tadić PowerPoint Presentation
Download Presentation
Neodontogeni tumori Tade Tadić

Loading in 2 Seconds...

  share
play fullscreen
1 / 43
Download Presentation

Neodontogeni tumori Tade Tadić - PowerPoint PPT Presentation

lacota-preston
421 Views
Download Presentation

Neodontogeni tumori Tade Tadić

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Presentation Transcript

  1. Neodontogeni tumori Tade Tadić

  2. Neodontogeni tumori • veoma je velik brojrazličitih tipova benignih i malignih tumora tetumorima sličnih promjena koje se javljaju u orofacijalnompodručju

  3. Neodontogeni tumori

  4. Neodontogeni tumori • Simptomi ovih lezija su različiti, a ovise o prirodipromjena, lokalizaciji i njihovoj proširenosti. • Kliničke su promjene u početku malobrojne i nejasnete mogu ostati dugo prikrivene popratnimupalnim i drugim znacima dok tumor ne dosegneuznapredovali stupanj razvoja. • Prosječno se tumoriorofacijalnog područja dijagnosticiraju okošest mjeseci nakon pojave prvih simptoma. • Iakosu karcinomi najčešći maligni tumori u ovoj regiji, oni čine svega 0,8% svih malignih tumora učovjeka ili oko 3% malignih tumora u regiji glavei vrata.

  5. Neodontogeni tumori • Liječenje malignih tumora ove regije jevrlo kompleksno zbog funkcionalnih i estetskihrazloga te putova širenja bolesti u susjedne regije. • Nezaobilazne su kirurške tehnike liječenja uzradijacijske postupke i kemoterapiju, ovisno oprirodi i proširenosti procesa.

  6. Neodontogeni tumori • S radiološkog stanovišta, ova regija je izuzetnozahtjevna za prikaz i analizu brojnih malihanatomskih detalja te zbog složenosti anatomskihodnosa u regiji i različitih putova širenja bolestiu okolinu. • Od radioloških metoda pregleda, konvencionalniradiogrami i ortopantomogrami imajuograničenu dijagnostičku vrijednost. Temeljradiološke dijagnostike, u bolesnika s tumorimaove regije su kompjutorizirana tomografija (CTi Dental CT) i magnetna rezonancija (MR). • Upraćenju bolesti i traženju eventualnih drugihžarišta koriste se i metode nuklearne medicinskedijagnostike od kojih značajno mjesto zauzimapozitronska emisijska tomografija u kombinacijis multidetektorskim CT uređajem (PET CT).

  7. Neodontogeni tumori - benigni • brojna skupina su novotvorina građena pretežno (ili isključivo)od izvornih histoloških tkiva od kojih su građenevrlo različite anatomske strukture orofacijalnogpodručja. • karakterističan sporiekspanzivni rast, manje ili više izražena lokalnabolnost i nemetastaziranje. • U ovu skupinu tumoraubrajaju se: hiperostoze (egzostoze; toruspalatinus, torus mandibularis), enostoze, benignitumori neurogenog podrijetla (schwanomi, neuromi,neurinomi, neurofibromatoza), mezodermalnitumori (osteom, hemangiom, familijarna multiplapolipoza, arteriovenske aneurizme i malformacije,osteoblastomi, osteoidni osteomi) te tumormixtus.

  8. Osteom • dobroćudne spororastućekoštane izrasline. Najčešće se nalaze u frontalnimsinusima. • Češće je zahvaćena mandibulanego maksila, a najčešće ih nalazimo u osobastarijih od 40 godina, i to kao popratni (slučajni)nalaz na snimkama sinusa i glave te kod CTpregleda ili konvencionalnim snimkama ovogpodručja. • mogu biti “tvrdi”, osteomadurum, građeni od kompaktne kosti, spongioznii/ili miješani. • Ukoliko svojim položajemi veličinom ometaju drenažu sinusa, javljajuse smetnje u vezi sa sinusom. Veliki osteommože izazvati dislokacije pojedinih anatomskihstruktura kao što je oko ili deformirati okolnekosti. U tim stanjima liječenje je kirurško, a dijagnozase postavlja radiografskim snimkama ICT pregledom.

  9. Osteom Radiogrami u profilnoj (A) i posteroanteriornoj projekciji po Watersu (B). Osteom prednjeg dijela medijalne stijenke desnog maksilarnog sinusa (o).

  10. Osteom • Diferencijalno-dijagnostički ne predstavljaju problem kod tipične građe i lokalizacije. • Poteškoće u postavljanju ispravne dijagnoze mogu nastati kada zahvaćaju glavicu kondila ili koronoidni nastavak. Tada ih je ponekad teško razlikovati od hiperplazije, osteohondroma ili čak osteofita.

  11. Fibrozna displazija • Tumorima slična promjena koja se javlja s u osoba mlađih i srednjih dobnih skupina, znatno češće u žena crne rase, ali ukupno uzevši dosta rijetko. • Karakterizirana je s više žarišnih poremećaja osifikacije i sazrijevanja kosti te bujanjem fibroznog tkiva (obično oko 6-7 mm u promjeru). • Najčešće se može naći uz korijenove vitalnih donjih sjekutića, ali i u svim drugim područjima čeljusti, obično samo u jednoj kosti.

  12. Fibrozna displazija • Karakteristična je CT i MR slika s očuvanim kortikalnim slojem kosti uz napuhnuće i heterogenu strukturu središnjeg dijela, koji može izgledati poput brušenog stakla s otočićima kompaktne kosti uz fibrocistične zone razrijeđenja. • Dijagnoza se postavlja inicijalno konvencionalnom radiografijom te CT-om ili MR analizom

  13. Fibrozna displazija CT čeljusti, aksijalni (A) i koronarni presjek (B) u koštanom prozoru. Fibrozna displazija (označena strelicom).

  14. Fibrozna displazija • Neke druge bolesti mogu imati sličnu kliničku i radiološku morfološku simptomatologiju kao fibrozna displazija. • U te bolesti spadaju npr.hiperparatireoidizam (ali on se javlja u više kostiju i ne izaziva proširenje kosti), juvenilni osificirajući fibrom i Pagetova bolest (koja se pak javljaju u starijim dobnim skupinama, i ako se razvije u mandibuli, zahvaća cijelu mandibulu). • Osobito je važno fibroznu displaziju razlikovati od osteomijelitisa ili osteogenog sarkoma, koji u nekim fazama mogu pružati sličnu radiološku simptomatologiju.

  15. Hondromi • Veome rijetki dobroćudni hrskavični tumori. • Dugo vremena su asimptomatski, rastu sporo, a u nekim slučajevima mogui razoriti kost. Jedno od češćih sijela ovog tumora je glavica kondila mandibule, • Na rentgenogramima se prikazuje kao više ili manje transparentno područje ekspanzivna rasta s relativno oštro ocrtanom kortikalnom granicom. • Dijagnoza se postavlja konvencionalnom radiografijom (panoramska radiografija, ortopantomografija, okluzalne snimke) te CT ili MR analizom.

  16. Osteoblastom • Rijetki spororastući tumor čeljusti i kostiju lica. • Nešto je češći u mandibuli, maksili te u području čeljusnog zgloba. • Tumor je građen od osteoblasta s područjima osteoidnog kalcificiranog tkiva. • Javlja se dva puta češće u muškaraca nego u žena, obično u drugom i trećem desetljeću života. • Osnovni simptomi su bol i otok na mjestu razvoja tumora.

  17. Osteoblastom • Dijagnoza se postavlja konvencionalnom radiografijom (panoramska radiografija, ortopantomografija, okluzalne snimke) te CT ili MR analizom. CT maksile, aksijalni (A) i koronarni (B) presjek u koštanom prozoru. Koštana tvorba u desnom maksilarnom sinusu (o). Osteoblastom.

  18. Osteoblastom • U diferencijalno-dijagnostičkom pogledu osteoblastom je u početnoj fazi razvoja radiološki sličan periapikalnoj cementoj displaziji i mogućoj presadnici neoplastičnog procesa. • U kasnijim fazama dosta je sličan osteoidnom osteomu (koji se javlja uz tipičnu i jaku bol te sklerotični koštani rub). Može ga se zamijeniti i za dobro diferencirani osteogeni sarkom.

  19. Gigantocelularni tumor • dobroćudni tumor agresivnog rasta. • najčešće javlja u adolescenata i mlađih odraslih osoba, češće u žena. Razvija se u kosti (centralni tip), češće u mandibuli. • glavni klinički nalazi su bol i otok zahvaćenog tkiva.

  20. Gigantocelularni tumor • Radiološki se može naći unilokularna ili multilokularna transparencija (šupljina) nazubljenih rubova, stanjuje kompaktnu kost, a razmiče i potiskuje zube

  21. Gigantocelularni tumor CT lica, aksijalni (A), koronarni (B) i sagitalni (C) presjek u koštanom prozoru, te aksijalni presjek (D) u prozoru za meka tkiva. Gigantocelularni tumor nepca (G).

  22. Gigantocelularni tumor • Diferencijalno - dijagnostički, ovaj tumor radiološki se može zamijeniti za ameloblastom, odontogeni miksom, aneurizmatsku koštanu cistu, hiperparatireoidizam i kerubizam. • potrebno obaviti pažljiv klinički pregled i radiološku analizu, jer ovaj tumor može imati maligne karakteristike.

  23. Tumor mixtus • Benigni tumor koji se razvija iz duktalnog epitela žlijezda pljuvačnica i na njega otpada 75% svih tumora ovih žlijezda • najčešće sijelo je parotidna žlijezda. • Obično se javlja u petom desetljeću života i kasnije, tek nešto češće u žena. • Tumor je inkapsuliran, dobro ograničen i dugo vremena bez simptoma. • Nakon krurškog liječenja u visokom postotku slučajeva dolazi do ponovnog razvoja.

  24. Tumor mixtus CT maksile, aksijalni presjeci u koštanom (A) i mekotkivnom prozoru (B). Dobro ograničen, ovalan i dijelom lobulirani tumor. Tumor mixtus (T).

  25. Kerubizam • rijetka nasljedna bolest koja se javlja u ranoj dječjoj dobi. • Klinički se javlja s boli i simetričnim bilateralnim uvećanjem mandibule, ali je često zahvaćena i maksila. • U pravilu zahvaća stražnje dijelove mandibule i maksile, uz značajno pomicanje zubi te ponekad i resorpciju mlječnih zubi.

  26. Kerubizam • Radiološkim metodama prikaza mogu se utvrditi promjene slične morfološkim promjenama gigantocelularnog tumora. • nalazimo multilokularno (ali bilateralno i simetrično) napuhnuće mandibule (i maksile kada je zahvaćena), dobro ocrtano, a unutar promijenjene kosti kondenzacije koštane strukture s nejasnom trabekularnom građom.

  27. Kerubizam Ortopantomogram. Kerubizam.

  28. Kerubizam MR, aksijalni presjek u T2 mjerenoj slici (A) i koronarni presjek u STIR tehnici (B). Kerubizam s karakterističnim policističnim koštanim promjenama i napuhnućem mandibule (man) i maksile (M).

  29. Kerubizam • Diferencijalno-dijagnostički, radiološke promjene slične kerubizmu mogu se naći kod gigantocelularnog tumora (ali on je unilateralan) i fibrozne displazije (koja je također unilateralna). • Slične promjene mogu se naći i kod multiple odontogene keratociste.

  30. Neodontogeni tumori – zloćudni tumori • Zloćudni tumori orofacijalnog područja su relativno rijetki tumori. • Među njima najčešći oblici su planocelularni karcinom, zatim adenokarcinomi adenocistični karcinom. • Rjeđi maligni tumori ovog područja su osteosarkom, fibrosarkom, hondrosarkom, Ewingov sarkom i multipli mijelom, te metastaze malignih tumora drugih primarnih lokalizacija. • Češće se javljaju u muškaraca, a primarno sijelo tumora je najčešće maksilarni sinus (u oko 60% slučajeva).

  31. Neodontogeni tumori – zloćudni tumori • Etiologija je nejasna. Pojava adenokarcinoma primijećena je kod nekih zanimanja kao što su kožarski radnici, stolari, radnici u pilanama i slično. • Zbog kasnog javljanja simptoma dijagnoza se obično postavlja u uznapredovalim stadijima bolesti, kad mogu biti prisutni nazalni, oralni, oftalmološki, mekotkivni, neurološki ili drugi simptomi, ovisno o proširenosti procesa.

  32. Planocelularni karcinom • iako rijedak, najčešći je maligni tumor orofacijalnog područja. Njegov razvoj počinje u sluznici usne šupljine ili maksilarnih sinusa, odakle se vrlo brzo širi na priležeće koštane strukture čeljusti i lica. • Obično se javlja nakon pedesete godine života. Tumor je veoma agresivna rasta, osteolitički razara okolne koštane strukture, nije oštro ograničen, potiskuje i razara zahvaćene zube, te nerijetko uzrokuje patološke frakture čeljusti.

  33. Planocelularni karcinom CT orofacijalnog područja, aksijalni presjeci (A i B) i koronarne rekonstrukcije (C i D) u mekotkivnom i koštanom prozoru. Uznapredovali planocelularni karcinom koji razara alveolarni nastavak maksile, nepce i donje dijelove stijenki desnog maksilarnog sinusa (T).

  34. Planocelularni karcinom Sagitalna rekonstrukcija (A) i 3D rekonstrukcija slike (B) s prikazom skeleta lica istog bolesnika (sa slike 15.8). Strelicom je označen razor kostiju lica.

  35. Adenokarcinom karcinom • nešto rjeđi maligni tumor orofacijalnog područja, koji se radiološki manifestira gotovo jednako kao i planocelularni karcinom

  36. Adenokarcinom karcinom CT lica, 3D rekonstrukcije (A i B) i aksijalni presjeci kroz maksilu u mekotkivnom (C) i koštanom prozoru (D). Veliki tumor gingive koji razara alveolarni greben i dio nepca s lijeve strane. Adenokarcinom (T).

  37. Adenokarcinom karcinom Magnetna rezonancija lica bolesnika sa prethodne slike. Koronarni presjek u STIR tehnici prikaza (A), te dva aksijalna (B i D) i koronarni presjek (C) u T1 mjerenoj slici. Veliki tumor gingive maksile zahvaća alveolarni nastavak maksile i lijevu stranu nepca (T). U mekim tkivima prikazano je više anatomskih detalja nego na CT presjecima.

  38. Adenokarcinom karcinom CT lica, 3D rekonstrukcija (A) te sagitalni (B), koronarni (C) i aksijalni (D) presjek kroz maksilu. Adenokarcinom nosa drugog bolesnika s prodorom u etmoid i bazu prednje lubanjske jame te lijevu orbitu (T). Zastojni sekret u lijevom maksilarnom, frontalnom i sfenoidnom sinusu zbog opstrukcije izvodnih otvora (S).

  39. Ostali maligni tumori orofacijalnog područja • kao što je osteosarkom, hondrosarkom, fibrosarkom, rabdomiosarkom, Ewingov sarkom, Non-Hodgkin limfom, multipli mijelom, itd., dosta su rijetki tumori, ali stomatoloziu svom kliničkom radu i o tome moraju voditi računa jer su prvi profesionalci koji se susreću s različitim patološkim promjenama usta i čeljusti.

  40. Radiološka dijagnostika tumora orofacijalnog područja • U dijagnostici zloćudnih tumora orofacijalnog područja algoritam pretraga je sljedeći: • klinički stomatološki pregled • klasična radiologija • kompjutorizirana tomografija s prikazom u više ravnina, mekotkivnom i koštanom prozoru • MR-a s uporabom različitih tehnika snimanja i primjenu paramagnetičkog kontrasta (za procjenu proširenosti bolesti • patohistološki nalaz (koristeći neku od slikovnih radioloških metoda za vođenu biopsiju prije operacijskog zahvata ili otvorena kirurška biopsija).

  41. Radiološka dijagnostika tumora orofacijalnog područja • U poslijeoperativnom praćenju bolesnika, kao i nakon zračenja tumora, koriste se CT i MR kao komplementarne metode • Za prikaz neuralnih struktura na bazi lubanje optimalan je MR, ali u teških bolesnika s jakim bolovima ili smetnjama disanja i gutanja bolje je učiniti CT pregled, jer je snimanje na multidetektorskom višerednom CT uređaju znatno kraće, uz dobru prostornu i kontrastnu rezoluciju koju omogućuje ova tehnika slikovnog prikaza.

  42. Radiološka dijagnostika tumora orofacijalnog područja CT aksijalni (A) i sagitalni (B) presjek kroz bazu lubanje. Kod bolesnika je učinjena radikalna maksilektomija i egzenteracija lijeve orbite uz rekonstrukciju skapulom i mekotkivnim rekonstrukcijskim režnjem (R). Lokalni postoperacijski nalaz je klinički uredan. Intrakranijski tumorski proces u stražnjoj (T) i srednjoj lubanjskoj jami parakavernozno (P), što odgovara perineuralnom širenju tumora iz maksile.

  43. Radiološka dijagnostika tumora orofacijalnog područja CT sagitalna rekonstrukcija slike (A) kroz mandibulu i temporomandibularni zglob, te koronarna rekonstrukcija slike (B). Bolesnica je prije godinu dana bila zračena zbog metastatskog tumora (dojka) artikulacijskog nastavka mandibule s lijeve strane (A). Deformacija artikulacijskog nastavka mandibule s luksacijom bez znakova aktivnog metastatskog tumora.