1 / 23

Free Powerpoint Templates

VII. STVARANJE: SVIJET, ČOVJEK, PAD (KKC, 279-412 ) Prof . dr . sc . Ivan Karlić, OFM Conv. Free Powerpoint Templates. Čvrsto vjerujem u Boga Oca, i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista

knut
Download Presentation

Free Powerpoint Templates

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. VII. STVARANJE: SVIJET, ČOVJEK, PAD (KKC, 279-412) Prof. dr. sc. Ivan Karlić, OFM Conv. Free Powerpoint Templates

  2. Čvrsto vjerujem u Boga Oca, i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjereu Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrješno Srce Presvete Bogorodice Marije. Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom. Amen.

  3. Prvih jedanaest poglavlja Knjige Postanka = biblijska prapovijest: postanak svijeta i čovjeka, njihov smisao i svrha, odakle patnja, zlo i smrt... Objava i vjera kažu: Bog je stvorio svijet i čovjeka, i sve što postoji ima svoje izvorište u Bogu Stvoritelju. • -Izraelci pripadaju semitskim narodima; semit razmišlja i izražava se na konkretan i slikovit način, drugačiji od našega; važno je svratiti pozornost na posebne načine shvaćanja, izražavanja i pripovijedanja svetopisamskih spisa. UVOD

  4. Majka Zemlja - Slika svijeta: Zemlja je središte svemira, počiva na bezdanu (na podzemnim vodama); iznad Zemlje je nebo koje je za njega čvrsta kupola koja počiva na čvrstim stupovima. Tu se nalaze „gornje vode” koje povremeno padaju (kiša ili snijeg). Iznad svega toga nalazi se „carstvo bogova” (Boga), a „carstvo mrtvih“ je pod zemljom. - Dugo je kršćansko naučavanje doslovno tumačilo biblijski govor o stvaranju svijeta i čovjeka; uzimalo ih kao povijesne činjenice. - prirodne znanosti i teologija zapravo ne proturječe jedna drugoj; treba postaviti u pravilan odnos područje prirodnih znanosti, vjere i filozofije;

  5. BOG STVORITELJ Vjera u stvaranje danas • - ima li smisla u doba razvoja znanosti i tehnologije govoriti o stvaranju? Kako shvatiti opise iz Postanka? • - Biblija ne želi biti priručnik iz prirodnih znanosti; • - doslovno shvaćanje opisa stvaranja • - Postanakne opisuje povijesno stvaranje svijeta i čovjeka; tražiti smisao i poruku, a ne reportažu o raju, prvim ljudima, potopu… Nije povijesno izvješće, nego teološki (vjerski) pogled na prošlost i na budućnost. • - CiljKnjige Postanka : na religiozni način (u svjetlu vjere u Boga) gledati i tumačiti svijet i događanja. • - Dva opisa stvaranja svijeta i čovjeka: jahvistički i svećenički Bog je sve stvorio jer je htio stvoriti (Ps 115,3); stvara iz ljubavi i slobodno se daje; stvaranje je plod Božje slobode i Božje ljubavi.

  6. 2. Jahvistički opis (= J) stvaranja svijeta (Post 2,4b-25) - iz X.-IX. st. pr. Kr. i jedan je od najstarijih spisa Starog zavjeta - želi oslikati kako je Bog u počecima „zamislio” odnos između čovjeka (hebr. adam) i zemlje (hebr. adamah: tlo; svijet). - opis stanja prije stvaranja čovjeka (Post 2,4b-6), kada nije bilo ni bilja ni vode, „jer nije bilo nikoga da obrađuje zemlju”. - Svijet je ambijent u kojem treba živjeti čovjek; taj životni prostor pripremljen je od samoga Boga (r. 8-14): zemaljski raj.

  7. - raj ne treba shvaćati prema današnjim kategorijama, nego se shvaća kao jedinstvena harmonija prirode i ljudske egzistencije, kao simbol zajedništva između čovjeka i Boga koji se brine za čovjeka; - Zemlja (adamah) je obradivo tlo; od nje je „napravljen” i čovjek (adam) i životinje; - „Dva stabla”: „stablo života” i „stablo spoznaje dobra i zla”; od čovjeka se traži da ima povjerenje u Boga, svoga Stvoritelja koji je izvor znanja i mudrosti; - životinje su bića najbliža čovjeku, ali one nisu „prava pomoć”;

  8. - Napisan je pri kraju babilonskog sužanjstva (587.-538. g. pr. Kr.). - Bog je stvorio osam djela (noć i dan, nebo, zemlju, biljke, sunce i mjesec, ribe i ptice, životinje, čovjeka) tijekom šest dana, a sedmi dan se „odmarao”. - hebrejski glagol barà (= stvarati; stvoriti) odnosi se samo na Božje djelovanje i Božje stvaranje; barà označava ono stvaranje za koje nijedan čovjek nije sposoban. - Božanska svemoć i Božja sloboda kod stvaranja: stvaranje po riječi. „Reče Bog... i bi tako.”; „stvaranje iz ničega”: Bog u svojem slobodnom stvarateljskom djelovanju nije uvjetovan ničim. 3. Svećenički opis (= P) stvaranja svijeta (Post 1,1-2,4 a)

  9. - „Stvaranje iz ničega”: negativni način izražavanja potpune i radikalne ovisnosti o Bogu svega što postoji. - Božje djelo „u šest dana” započinje stvaranjem svjetla, nebeskog svoda i kopna; sunce i mjesec trebaju služiti za označavanje vremena, a služiti trebaju i zvijezde; sunce, mjesec i zvijezde nisu božanstva kojima se treba klanjati. - poseban respekt za živa bića: životinje dobivaju „životni dah” kao i čovjek, primaju i sličan blagoslov: „Plodite se i množite i napunite vode (zemlju).”

  10. STVARANJE ČOVJEKA (dva opisa) • Knjiga Postanka uvodi nas u tajanstveni ambijent i pomaže nam spoznati Božji naum o čovjeku; ljudska bića imaju jedinstveno mjesto u Božjem stvarateljskom djelu; čovjek je misterij, odsjaj misterija (otajstva) Božjega.

  11. STVARANJE ČOVJEKA - Post 1 priča o svrsi za koju je Bog stvorio čovjeka; - Post 2 priča o načinu stvaranja; - razlike i sličnosti; zajedničko: čovjeku pripisuju posebno mjesto u odnosu na sva druga stvorenja; čovjek je Božje stvorenje.

  12. STVARANJE ČOVJEKA (Jahvistički opis stvaranja čovjeka) • - Bog stvara čovjeka „od praha zemaljskog”; život dolazi od Boga. • - znači: mi nismo Bog, mi nismo sami sebe stvorili, mi smo prah u odnosu na Boga. • životinje nisu odgovarajuća pomoć čovjeku; Bog stvara ženu od čovjekova rebra (sela: „dio konstrukcije”, „osovina”, „nosiva greda”; simbol odnosa koji povezuje muškarca i ženu, sjedinjuje ih); • čovjek(iš; „čovjek muškarac”) i čovječica (iššah; „čovjek žena”); • - čovjek je prikladna pomoć ženi, kao što je i žena prikladna pomoć čovjeku. • - Isus potvrđuje vrijednost i dostojanstvo žene pozivajući se baš na izričaj: čovjek će sve i svakoga ostaviti da bi bio sa svojom ženom.

  13. STVARANJE ČOVJEKA (Svećenički opis stvaranja čovjeka) - Čovjek stvoren na kraju stvaranja; on je „na vrhu” Božjega stvarateljskog djelovanja: najsavršenije Božje djelo. - „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična!” Čovjek, muškarac i žena, treba gospodariti ostalim stvorenjima, on je poseban, stvoren „na sliku i priliku Božju”. - sve je „dobro”; stvaranje čovjeka „veoma dobro”. - čovjek nije potpuna slika Božja nego je stvoren na sliku Božju: duhovna dimenzija; Božji zamjenik ili namjesnik u svijetu, predstavnik Božji na zemlji; on je „sugovornik“ Božji, ali nikada „ne prestaje” biti čovjek, nikada ne mijenja svoju ljudsku narav, nema božansku narav i nije Bog!

  14. Evolucionizam i monogenizam-poligenizam • - Sv. pismo ne želi reći kako je čovjek stvoren, nego da je čovjek stvoren od Boga; ni „protiv” ni „za” evolucionizam, ide iznad njega i odgovara na druga pitanja. • - transformizam(J. B. Lamarck), prirodna selekcija (Ch. Darwin),mutacije (J. Mendel), neodarwinizam; • - Vjernik i evolucionizam: pogrješna alternativa: evolucija ili stvaranje (biblijski simbolični opis); Ideja stvaranja ne isključuje određeni evolutivni proces; • - ne može se „vezati” Boga na (samo) jedan određeni način djelovanja. • - ne isključiti mogućnost da se Bog kod stvaranja može poslužiti i evolucijom. • - Biološka evolucija nije činjenica nego hipoteza (teorija) koja nije dokazana. • Monogenizam: čovječanstvo biološki potječe od jednoga (ljudskog) para.

  15. Evolucionizam i monogenizam-poligenizam - Poligenizam: čovječanstvo potječe od više parova hominida. - iz Sv. pisma ne da se zaključiti, radi li se o jednom čovjeku (paru); KKC ne govori izričito o monogenizmu, nego govori o „zajedničkom početku” čovječanstva (KKC 360); naglašava da su prvi ljudi bili u stanju svetosti i izvorne pravednosti; Bog im je dao milost sudioništva u božanskom životu (KKC 374, 375). - stanje svetosti i izvorne pravednosti nije ostvarivo našim sposobnostima, nego je izraz milosti, dara. - hebr. riječ adamje kolektivna jednina i nema množine; može prevesti i sa čovjek, ali i sa ljudi, čovječanstvo. Sv. pisac nije imao namjeru ulaziti u problematiku monogenizma ili poligenizma, koja u to vrijeme nije ni postojala.

  16. Čovjek i grijeh - Post 3: kušnja zmije (doslovno zmijca), simbola zla, Sotone; sila koja je suprotna i Bogu i čovjeku, prije čovjekova grijeha. - Zmija: lik iz istočnjačkih kultova plodnosti, očaravali Izraelce i dovodili u napast da napuste savez s Bogom. - Zmija ne niječe Boga, već podmuklo insinuira: „Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?“ - Zmija pobuđuje sumnju da je savez s Bogom poput lanca koji sputava, oduzima slobodu; ovisnost o Božjoj ljubavi se promatra kao teret kojeg se treba osloboditi te da sami izgrađujemo svijet u kojem ćemo živjeti, da ne prihvaćamo ograničenja, granice dobra i zla, moralnosti; - Zašto postoji zlo u čovjeku? Sokrat (grčka filozofija): čovjek griješi zbog nedostatka znanja; - Biblija: zbog ljudske slabosti i slabe volje. Sv. pismo (SZ-a): grijeh je univerzalan, odnosi se na sve ljude.; - nije plod sudbine, nije ga Bog htio, nego ima uzrok: čovjek se udaljio od Boga, nevjeran je i odbacuje ga; svi su potrebni oproštenja i milosrđa.

  17. - Eva i Adam padaju pred napašću, prekidaju izvorni mir s Bogom. U tome prekidu je srž grijeha i pokazuje se što je svaki grijeh; • zmijina kušnja prethodi grijehu žene i čovjeka koji žele „biti kao Bog”; raskid izvornog prijateljstva s Bogom događa se po čovjekovoj slobodnoj odluci, ne radi se o „fatalnoj sudbini”; taj prvi grijeh, neposluh je prema Božjoj zapovijedi. KKC kaže da je prvim grijehom čovjek „izabrao sebe nasuprot Bogu, protiv vlastita dobra“ (398). • - premda kažnjeni zbog grijeha, čovjek i žena su ipak zaštićeni od Boga. • - posljedice grijeha ne pogađaju samo čovjeka i ženu nego potomstvo; grijeh protiv Boga uključuje i grijeh protiv čovjeka. Ostaje „mali ostatak” od kojega Bog „može započeti” nakon općeg potopa. Ljudska oholost, koja se želi uzdići do neba, još jednom se manifestira u izgradnji babilonske kule.

  18. U SZ-u su temelji učeva o istočnom grijehu, koje kršćanstvo razvija: Pavlovo učenje o grijehu-smrti i milosti-životu: Rim 5,12-21; postoji „univerzalna grješnost” koja je prirođena čovjeku a ne Božjem djelu stvaranja. • Crkva razumije da izvještaj o padu rabi slikoviti govor i simbolični jezik (KKC, 390). • Čovjek svojim silama ne može izaći iz grješnog stanja, ne može samoga sebe otkupiti; jedino Stvoritelj može povratiti i ponovno uspostaviti ispravne odnose. To se događa u Isusu Kristu koji čini suprotno od Adama. • - Krštenje čovjeka čisti od istočnoga grijeha, posljedice grijeha ostaju i nakon krštenja; požuda i sklonost zlu. Pitanje: Što ja imam s Adamovim grijehom? Zašto bih plaćao za tuđi grijeh? - nedostatak razumijevanja za solidarnost među svim ljudskim bićima.

  19. - Kao član grješne ljudske zajednice i dijete je „grješnik”, potrebno otkupljenja, iako ono samo nije osobno sagriješilo. • sakrament krsta „briše grijeh”, „grješno stanje”; • Što je s djecom koja umru bez sakramenta krsta? • - „Mjesto”, stanje pakla u koji „idu” djeca umrla bez krštenja nazvano limbusinferni, tj. rub ili vanjski dio pakla („limb”). • - „Krist je umro za sve i konačni čovjekov poziv stvarno je samo jedan, božanski, te moramo držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže Kristovu pashalnom misteriju” (da se spase). • - Ako se na svakog čovjeka (i dijete) odnosi „grješna situacija” ulaskom u svijet (istočni grijeh), na svakog se odnosi i Kristova otkupiteljska milost, „jača” od grijeha. Istočni grijeh kod djece

  20. Duhovni svijet: anđeli i demoni • Anđeli • KKC: „Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sv. pismo naziva anđelima, vjerska je istina.“ (KKC 328). Pokazuje se njihova dvostruka ulogu: davanje hvale Bogu i vjesnici su njegova spasonosnog plana. • - Kao čisto duhovni stvorovi, anđeli imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja (Lk 20,36). Po svome savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja. • - Sv. Bazilije Veliki: „Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život.” O anđelima i demonima čudne izjave. Sv. pismo govori o postojanju dobrih (anđela) i zlih (demona, đavola) duhovnih stvorenja (KKC,328-336;391-395).

  21. Demoni - zmija predstavlja Sotonu ili đavla, palog anđela; najprije je bio dobar anđeo, stvoren od Boga, a kasnije je sagriješio, usprotivio se Bogu. Pismo govori i o grijehu tih anđela (2 Pt 2,4): sastoji se u slobodnom izboru duhova koji su iz dna svoga bića i neopozivo otklonili Boga. Odraz pobune je u riječima praroditeljima: „Bit ćete kao Bog” (Post 3,5). - Sotonina moć nije beskonačna, inferiornija je od Božje snage. On je samo stvorenje, moćno jer je čisti duh, ali ipak samo stvorenje (KKC, 330), koje ne može spriječiti izgradnju Božjega kraljevstva.

  22. Demoni - Sotona u svijetu djeluje mržnjom protiv Boga i njegova Kraljevstva; njegovo djelovanje za svakog čovjeka i za društvo prouzrokuje štete - duhovne i tjelesne. - Čovjek-vjernik se, po Isusu Kristu, nalazi u novoj situaciji u kojoj može, snagom milosti Božje, činiti dobro, a ne zlo! Gledajući Kristov život i potpomognut snagom njegova Duha, čovjek može živjeti novi i svet život, život koji - pobjeđujući zle sile - ima blagotvorne posljedice i za njega samoga i za sve ljude, odnosno za svekoliki svijet.

  23. UMJESTO ZAKLJUČKA • Vjernik se, po Isusu Kristu, nalazi u novoj situaciji u kojoj može, snagom milosti Božje, činiti dobro, a ne zlo! • Gledajući Kristov život i potpomognut snagom njegova Duha, čovjek može živjeti novi i svet život, život koji - pobjeđujući zle sile - ima blagotvorne posljedice i za njega samoga i za sve ljude, odnosno za svekoliki svijet. HVALA NA POZORNOSTI Ivan Karlić • SLJEDEĆA TRIBINA: 08. travnja 2013. • „VJERUJEM U ISUSA KRISTA…“: ISUS KRIST, PRAVI BOG I PRAVI ČOVJEK (KKC 422-534)

More Related