1 / 19

Metode i tehnike za ispitivanje potreba

Metode i tehnike za ispitivanje potreba. Miroslav Brkić. Svrha procene. Obezbeđivanje podataka o vrstama i raširenosti potreba. Utvrđivanje raspoloživih resursa. Prikupljanje podataka za planiranje. Vrste socijalnih potreba. Normativne – utvrđene nekim pravnim aktom.

Download Presentation

Metode i tehnike za ispitivanje potreba

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Metode i tehnike za ispitivanje potreba Miroslav Brkić

  2. Svrha procene • Obezbeđivanje podataka o vrstama i raširenosti potreba. • Utvrđivanje raspoloživih resursa. • Prikupljanje podataka za planiranje

  3. Vrste socijalnih potreba • Normativne – utvrđene nekim pravnim aktom. • Nezadovoljene potrebe - osujećenost u zadovoljavanju bazičnih i potreba višeg reda. • Iskazane potrebe – one koje pripadnici različitih društvenih grupa prepoznaju kao nezadovoljene • Uporedne potrebe – više metodološko rešenje

  4. Izvori informacija • Korisnici • Građani • Pružaoci usluga • Eksperti i lideri u zajednici • Zaposleni u službama

  5. Metode za procenu potreba • Razlikuju se po složenosti, načinu realizacije, vremenskom trajanju, ciljevima. • Primenljivost zavisi od sadržaja ispitivanja. • Analiza zvanične evidencije i dokumentacije nije metoda za ispitivanje potreba – predradnja, koja omogućava da postavimo hipoteze.

  6. Intervju • Profesionalnim ciljem usmeren razgovor dve osobe koje imaju komplementarne uloge. • Struktuirani, polustruktuirani i nestruktuirani intervju.

  7. Mapiranje • Metod koji omogućava vizuelni prikaz identifikovanih potreba, problema, resursa. • Mapa za utvrđivanje potreba i problema u zajednici

  8. Forumi u zajednici • Omogućava upoređivanje statova građana sa utvrđenim podacima. • Veći broj građana može da iznese svoje mišljenje. • Ne donose se odluke, već se prikupljaju i analiziraju različita mišljenja.

  9. Fokus grupe • Fokus grupa je tehnika kojom se prikupljaju kvalitativni podaci tako što se grupa ispitanika (uobičajno od 8-12) podstakne na razgovor o svojim stavovim i namerama prema proizvodima, reklamama ili usugama. • Razgovor inicira i usmerava moderator

  10. Nominalni grupni pristup • Ekspertski tip procene • Učesnici (do 10) iz različitih sistema izlistavaju potrebe, probleme i moguća rešenja. • U daljem procesu svaki član grupe bira pet prioriteta. Rangiraju se i uspostavljaju nivoi prioriteta.

  11. Delfi tehnika • Formilisanje upitnika, slanje ekspertima, analiza kako bi se utvrdio stepen saglasnosti i nesaglasnosti, slanje rezultata kako bi se dobila naknadna objašnjenje, ponavljanje postupka sve dok se ne dobije konsenzus.

  12. Anketa/upitnik • Upitnik je instrument za prikupljanje odgovora upotrebom formulara koji respodent sam prikuplja.

  13. Pripremne radnje • Uobičajeno da će početnik izabrati problem širokog domašaja. • Znati što više o predmetu istraživanja. • Svako pitanje predstavlja hipotezu ili deo hipoteze. • Formulisati listu pitanja • Svako pitanje mora biti logički povezano sa centralnim problemom.

  14. Lista pitanja • Nije upitnik • Pitanja koja se čine interesantnim i značajnim. • Nije ograničena, omogućava: da se pitanja prečiste, da se utvrdi njihova razumljivost i značaj, da se ograniči oblast istraživanja, da se se uspostavi logična veza između pitanja

  15. Spisak pitanja kao celina (pravila) I • Respodent se uvlači u ispitivanje tako što se pobuđuje njegov interes. Obično idu neutralna, struktuisana pitanja, koja su u daljoj vezi sa predmetom istraživanja. • Ide se od lakših ka složenijim pitanjima- umor nastupa od 15-25min. Složenija pitanja između 10-20 min.

  16. Spisak pitanja kao celina (pravila) II • Ne stavljati prebrzo i iznenada ispitanika u situaciju da daje odgovore na provokativna pitanja. Provokativna pitanja ne idu jedna za drugim. • Ne zahtevati odgovore koji će ispitanika dovesti u nepriliku, a ne dati mu priliku za objašnjenje. • Postepeno uvoditi iz jedne oblasti u drugu. Po potrebi umetnuti neku frazu.

  17. Spisak pitanja kao celina (pravila) III • Kod otvorenih pitanja ostaviti dovoljno prostora za odgovor. • Obavezno zatvoriti pitanja. • Pitanja moraju biti jasna i razumljiva. Dozvoljeno je korišćenje kolokvijalnih izraza. • Objasniti kako se odgovara na pitanje • Svako pitanje je (pod)hipoteza

  18. Metodološke greške • Ne zatvorena pitanja • Više pitanja u jednom (i, ili, ako) • Sugestibilna pitanja • Nedovoljno prostora za odgovor • Pitanja nisu relevantna za cilj istraživanja

  19. Utvrđivanje slabih pitanja • Odgovori za “sve ili ništa” (stereotipna pitanja, opšta, fraze) • Visok broj odgovara sa ne znam i ne razumem (u zavisnosti od uzorka) • Veliki broj alternativnih odgovora. • Odbijanja da se odgovori (svako pitanje gde postoji preko 5% odbijanja treba prostudirati). • Znatne varijacije u pitanjima kada se menja red pitanja

More Related