E N D
Egipat Izradio:Josip Sičaja
Zemljopisna Obiljezja • Smještaj Arapska Republika Egipat je država u sjeveroistočnoj Africi. Dio egipatskog teritorija, Sinajski poluotok, nalazi se na području Azije. Na zapadu granici s Libijom, na jugu sa Sudanom, na sjeveru sa Sredozemnim morem, a na istoku s Izraelom i Gazom.Glavni grad je Kairo
Reljef • Glavna je značajka ove zemlje velik kontrast između doline i delte Nila i okolnih pustinjskih prostora. Dolina Nila proteže se od juga prema sjeveru, poput zelene vrpce kroz pustinju i največa je oaza na svijetu. Dno doline čini nekoliko viših prirodnih terasa i naplavne nizine.
Klima: U Egiptu prevladava suptropska pustinjska klima, ali u uskom obalnom pojasu i na sjeveru prevladava sredozemna. Ondje zimi padne nešto kiše (150 - 200 mm). Vode: Egipat je dar Nila. Opstanak države kroz višetisučljetnu je povijest usko povezan s rijekom i njezinim redovitim poplavljivanjima. Tom vodom natapa se dodatnih 910 000 ha poljoprivrednih površina. Klima i Vode
Stanovništvo • Prema popisu stanovništva iz 2003. Egipat je imao 74.718.797 stanovnika. Prosječna gustoča • naseljenosti je 75 st/km2. Stanovništvo se munjevito povećava zahvaljujući visokom natalitetu, tako da je Egipat primjerice 1976. imao tek 36.626.204 stanovnika. Po vjeroispovijedi stanovnici su sunitski muslimani (oko 90 %) i krščani (oko 10%), ponajprije Kopti.
Drevni Egipat • Redovite godišnje poplave oko Nila tisućljećima su određivale način života stanovništva i omogućile rani razvoj visokorazvijene civilizacije. Prva su naselja nastala već u 6. tisućljeću pr. Kr., a kasnije i dvije države, Donji Egipat u području delte Nila te Gornji Egipat južno od delte Nila. Oko 3100. godine pr. Kr. Kralj Narmer iz Gornjeg Egipta osvojio je Donji Egipat i stvorio prvu jedinstvenu državu te utemeljio prvu dinastiju egipatskih faraona. Egipat je osvojio Aleksandar Veliki, a nakon njegove smrti (323.pr.Kr.) preuzeo ga je Ptolemej i utemeljio dinastiju Ptolemejevića (305. - 30. pr. Kr.). Glavni grad njihove države bila je Aleksandrija, snažno žarište helenističke kulture.
Kraljica Kleopatra VII. (51. - 30. pr. Kr.), posljednja ptolemejska vladarica, udala se 37.pr.Kr. za Marka Antonija, rimskog suvladara, ali je pokušaj stvaranja snažne države propao i Egipat je postao rimskom provincijom pod izravnom upravom cezara (30.pr.Kr.). Nakon podjele Rimskog Carstva (395.) Egipat je postao dijelom Istočnorimskog Carstva tj. Bizantskog Carstva.
Islamsko Razdoblje • Između 623. i 642. Egipat su osvojili Arapi i u dotad posve kršćansku zemlju donijeli islam i arapski jezik. Državom su u početku vladali kalifovi namjesnici, a kada je sredinom 9. st. utjecaj abasidskih kalifova oslabio, gotovo se posve osamostalila pod vlašću namjesnika iz dinastije Tulunida (868. - 905.) i Ihšidida (935. - 969.). • Godine 969. Egipat su osvojili sjevernoafrički vladari iz dinastije Fatimida, koji su bili šijitski muslimani (ismaeliti). Pretvorili su ga u središte svoje države s prijestolnicom u Kairu (utemeljen 973.). Kada su 1099. križari osvojili Jeruzalem, fatimidski vladar Adid uputio je 1168. • Kurdskog vojnog zapovjednika Saladina u rat protiv križara. Godine 1171. on je s prijestolja svrgnuo posljednjeg fatimidskog vladara, ponovno uveo sunitski islam i 1175. proglasio se sultanom (dinastija Ejubida).
Velika je Britanija ušla u rat s vojskom Egipta 1882. Otada je većinu vlasti imao britanski upravitelj, dok su egipatski potkraljevi imali uglavnom formalne dužnosti. Kada je na početku I. svjetskog rata Turska stupila u rat na strani Centralnih sila, Velika Britanija je 1914. pretvorila Egipat u protektorat i preuzela nadzor nad Sueskim kanalom. Nakon rata u Egiptu je nastao masovni pokret pod vodstvom stranke Wafd, čiji je cilj bio izboriti neovisnost. Godine 1919. došlo je do masovnih nemira, Egipat je 28. veljače 1922. postao neovisnom kraljevinom pod vlašću kralja Fuada I. (1922.- 1936.), premda je Velika Britanija zadržala poprilične ovlasti, pa tako i pravo stacioniranja svojih jedinica u Egiptu. Nakon II. svjetskog rata egipatske su političke stranke ponovno pokušale potisnuti Britance iz Egipta, a unutrašnju je situaciju bitno pogoršalo i poraz u ratu arapskih zemalja protiv Izraela (1948. - 1949.) te sve snažniji islamski fundamentalizam (između ostalih i Muslimanske brace). Britanski protektorati Neovisna kraljevina
Republika • Skupina nezadovoljnih časnika pod vodstvom Gamala Abdela Nassera izvela je 22. srpnja 1952. državni udar i umjesto kralja Faruka (1936. - 1952.) na prijestolje postavila kralja Fuada II., iako je sve ovlasti zapravo preuzelo Revolucionarno vijeće pod vodstvom vrhovnog vojnog zapovjednika Mohammada Naguiba. 18.5.1953. proglašena je republika. M. Naguib je postao predsjednikom republike i vlade. Nakon pokušaja atentata na potpredsjednika vlade G. A. Nassera (1954.) M. Naguib je uklonjen iz politike, a radikalni G. A. Nasser postao je predsjednikom vlade i republike. • U sklopu velikih gospodarskih i društvenih reformi 1956. započela je postupna nacionalizacija gospodarstva, a 26. srpnja 1956. nacionaliziran je i Sueski kanal, dotad u vlasništvu britanskih i francuskih dioničara. Izraelska je vojska 29.10. - 2.12.1956. zauzela Sinaj i stigla do Sueskog kanala. Onamo su svoju vojsku uputile i Velika Britanija i Francuska.
Zbog opasnosti da ce se uplesti i Sovjetski Savez, a po odluci UN-a, s područja kanala morale su se povuci sve strane jedinice. Pobjednik G. A. Naser postao je tako vođom čitavog arapskog svijeta. 22. veljače 1958. službeno je proglašeno ujedinjenje Egipta i Sirije u Ujedinjenu Arapsku Republiku (UAR) s predsjednikom G. A. Nasserom, no Sirija je već 29. rujna.1961. istupila iz tog saveza. Unatoč raspadu zajedničke države Egipat je naziv UAR zadržao do 1971.
Egipat nakon Nasera • U Šestodnevnom ratu (5. - 10. lipnja 1967.) Egipat je doživio katastrofalan poraz, a izraelske su jedinice za samo nekoliko dana zauzele Sinaj i prodrle do Sueskog kanala. Poraz u ratu i propast zamisli "arapskog socijalizma" na gospodarskom planu poništili su početne uspjehe naserizma, a Naserov nasljednik Anwar el Sadat (1970. - 1981.) tješnje se povezao sa zapadom. 6. listopada 1973. egipatskim i sirijskim napadom na Izrael počeo je listopadski ili jomkipurski rat, u kojem ove dvije države nisu uspjele protjerati Izrael sa Sinaja, a daljnjim pregovorima ipak su postigle njegovo djelomicno povlacenje i otvaranje Sueskog kanala (zatvoren 1967. - 1975.).
Na Sadatov poticaj i nakon dugotrajnih pregovora u Camp Davidu (SAD), Egipat i Izrael potpisali su 26. ožujka 1979. u Washingtonu mirovni sporazum, njime je određeno da se Izrael do 25. travnja 1982. povuče s cijelog Sinajskog poluotoka. Sadat je pao kao žrtva atentata islamskih ekstremista okupljenih u Muslimanskom bratstvu (6.10.1981.), a njegov nasljednik Hosni Mubarak (od 6. listopada 1981.) umjerenom je liberalizacijom smanjio unutrašnje napetosti i politikom "hladnog mira" prema Izraelu obnovio odnose s arapskim državama.
Nakon izbora 1978. na vlasti su Mubarakova Narodnooslobodilačka stranka i njezine lijeve saveznice. Egipat potkraj 90-ih godina sve više pogađaju gospodarski problemi, velike socijalne napetosti i sve izraženiji islamski fundamentalizam. Islamske skupine, koje najviše imaju potpore u Gornjem Egiptu, pribjegle su terorizmu, usmjerenom i protiv stranih turista. Još uvijek nije riješen spor sa Sudanom zbog granice na području Hala'ib (20 580 km2), gdje bi trebala biti bogata nalazišta nafte.
Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Egipat