Download
1 / 27
280 likes | 526 Views
GLEDALI SMO LUTKARSKU PREDSTAVU PUT OKO SVIJETA. OBILJEŽILI SMO 170 GODINA ŠKOLSTVA U HUMU NA SUTLI. U GOSTE NAM JE DOŠAO GOSPODIN MILAN VUK. PITALI SMO MJEŠTANE I UKUĆANE I EVO ŠTO SMO SAZNALI.
E N D
OBILJEŽILI SMO 170 GODINA ŠKOLSTVA U HUMU NA SUTLI U GOSTE NAM JE DOŠAO GOSPODIN MILAN VUK
PITALI SMO MJEŠTANE I UKUĆANE I EVO ŠTO SMO SAZNALI...... O našoj školi pitala sam susjeda Josipa Boršića koji se školovao u OŠ u Druškovcu od 1966. – 1974. godine. Gospodin Boršić ističe kako se u ono vrijeme u školu hodalo pješke jer nije bilo organiziranog prijevoza, a i obitelji su bile siromašne i nisu imale novca za autobusne karte. Škola se pohađala u dvije smjene (ujutro i popodne). U školi u Druškovcu tada se školovalo sve do 8. razreda. Bilo je 5 učionica od kojih je jedna bila u sadašnjoj zbornici. U školi nije bilo sanitarnog čvora. Tadašnji WC stajao je ispod vatrogasnog doma. U školi nije bilo centralnog grijanja, već se grijalo na drva ili ugljen. Kamini su bili u svakoj učionici. Ujutro je spremačica ložila dok nisu došli učenici, a tada su oni preuzeli tu zadaću. Razredna odjeljenja bila su puno veća od sadašnjih. U nižim razredima bilo je 30-ak učenika, a u višim (od 5. – 8. r.) broj se popeo do čak 45 učenika u jednom razredu, što je ukupan broj djece koja danas polaze PŠ Druškovec. U početku školovanja g. Boršića hrana se nosila od kuće, a kasnije su dobili kiosk koji je stajao na mjestu današnjeg reciklažnog otoka. Kruh se plaćao unaprijed, a ostalo se, prema mogućnostima, kupovalo naknadno. Tada u učionicama nije bilo televizora. Ponekad se on gledao (bio je crno – bijeli) kod učiteljice koja je živjela u podrumskom stanu škole. Na putu do škole prolazilo se kraj ciglane koja je bila poznata po izradi cigle, a dijelovi ciglane mogu se vidjeti još i danas. Preko puta škole je kuća-kapela u kojoj su učenici polazili vjeronauk. Tada vjeronauk nije bio dio programa školovanja. U to doba u školi je vladao režim puno drugačiji od sadašnjeg. Kazne su bile puno oštrije (batine šibom, packe po rukama...) što je danas nezamislivo. Gospodin Josip kaže da iako je bilo teško i siromašno, bilo je zabavno. Zato gospodin Josip Boršić ovoj generaciji poručuje: “DJECO, UŽIVAJTE!” Lucija Antolić, 1. razred
Naša škola nekada se zvala OŠ Josipa Debeljaka. Umjesto 4 razreda u Druškovcu ih je bilo 8. Kad je moj tata išao u školu, u razredu ih je bilo 28 . Škola je napravljena od cigle iz obližnje ciglane. Elena Miklaužić Stuhne, 1. razred Školu su gradili ljudi iz Druškovca i drugih sela. U ciglani su napravili cigle i od njih 75 000 napravljena je naša škola. U tom poslu glavni je bio moj susjed Maks Jutriša. Nera Sedlar, 1. razred Prije izgradnje škole nastava se održavala na mjestu današnje zbornice i bila su samo 2 razreda. Kad su školu sagradili, postala je osnovna škola za cijelo područje sve dok se nije sagradila ona u Humu na Sutli. Matija Bukovski, 1. razred Škola je izgrađena od cigle. Cigla se proizvodila u ciglani u Druškovcu. U razredima je bilo po 30-ak učenika. Lana Halamić, 1. razred
Kad je moja mama išla u ovu školu u 5. razred, u razredu ih je bilo 49. U školi nije bilo kuhinje niti vode. Školu je pospremala teta Micika Miklaužić. Svaka učionica imala je peć na drva. Marija Hlupić Brkić, 1. razred Moj tata sjeća se da su u Druškovcu podučavali sljedeći učitelji i učiteljice: Rajko Šimunić, Tomica i Katarina Maras, Milivoj i Anica Arbanas, Nada i Stjepan Fištrek, Gordana Rus, Anica Leskovar, Đurđica Federber, Stjepan Krklec, Đuro Barila, Anica i Branko Flegar, Slavica Revenščak, Alojz Očko i Ivan Šlogar. Posebno bi trebalo istaknuti veliku požrtvovnost školske čistačice Micike Miklaužić. Ona je ložila peći drvima i ugljenom tako da je djeci uvijek bilo toplo. Marija Staroveški, 1. razred Našu školu pohađali su moji roditelji, djedovi, bake... Sretan sam što i ja pohađam ovu školu. Marko Boršić, 1. razred U školi se pisalo na drvene pločice. Postojala su drvena računala, gramofoni ... Naša škola u Druškovcu stara je 54 godine. Lea Oraić, 1. razred
