110 likes | 500 Views
OZONSKE RUPE. Napravile:MARIJA TOKALIĆ,PETRA JEGDIĆ,6.A Mentor:razrednik damir ostreš :). ŠTO JE RAZARANJE OZONA PREDSTAVLJA?.
E N D
OZONSKE RUPE Napravile:MARIJA TOKALIĆ,PETRA JEGDIĆ,6.AMentor:razrednik damir ostreš:)
ŠTO JE RAZARANJE OZONA PREDSTAVLJA? • Razaranje ozona prestavlja dvije različite pojave, koje su primjećene kasnih 1970-tih, a to su smanjenje količine ozona u ozonskom omotaču, za otprilike 0,4 % godišnje i ozonske rupe, pojava smanjenja stratosferskog ozona u listopadu, iznad Antartike. Uzroci tih dviju pojava su slični, ljudske aktivnosti stvaraju povećanu koncentraciju klora (Cl) i broma (Br), posebno ispuštanjem klorofluorovodika (freoni) i halona. Svaki atom Cl ili Br, može razbiti i preko 10 000 molekula ozona, prije nego što nestane iz stratosfere.
Otkriće ozonske rupe • Nakon godina zabrinutosti zbog povećanja troposferskog ozona u gradskim područjima. Prije 1968. izmjerene su dnevne vrijednosti veće od 300 DU, a 1984. manje od 200 DU (DU = Dobsonova jedinica). • Ti su rezultati objavljeni 1985. godine. Ponukali su američke znanstvenike da još jednom provjere svoje podatke o količini ozona. Naime, NASA je lansirala satelit "Nimbus 7" sa zadaćom istraživanja prirodnih bogatstava Zemlje.
Ozonska rupa Slika najveće ozonske rupe nad Antarktikom ikad snimljena.
Kako nastaje ozonska rupa? • Već je od sredine 1970-tih godina bilo poznato da freoni i slični spojevi (npr. oni koji umjesto klora sadrže brom) mogu uništiti ozon. Na sličan način ozon razbijaju i spojevi NOx. (to je zajednički naziv za NO i NO2) koji potječu od mikrobioloških procesa u tlu i moru. Nakon otkrića ozonske rupe nad Antarktikom, te je postavke trebalo provjeriti na konkretnom primjeru, u velikom prirodnom laboratoriju.
Tek tada se pokazalo da ono što se događa nad Antarktikom ne odgovara scenariju koji je napisan u laboratorijima, tisuće kilometara daleko od Antarktika. Teoretski, klor oslobođen iz freona ne bi mogao uništavati ozon u tolikoj mjeri u kolikoj je ozon stvarno nestajao. Računalo se s tim da, iako atom klora može uspješno uništavati ozon, njegovo djelovanje može biti privremeno zaustavljeno ukoliko dospije u spojeve koji nisu kemijski aktivni. To je upravo ono što se događa s klorom oslobođenim iz freona. Kemijski neaktivni spojevi (npr. ClONO2, i HCl) zapravo mogu reagirati između sebe i proizvesti molekule klora (Cl2).
Raste zabrinutost zbog povećanja ozonske rupe na Arktiku • Ogromna rupa koja se ove godine pojavila u zaštitnom ozonskom sloju Zemlje, iznad Arktika, najveća je ikad zabilježena na sjevernoj hemisferi, što je izazvalo veliku zabrinutost da bi situacija ubuduće mogla postati još gora. • Sloj ozona smješten u stratosferi predstavlja ogromni štit protiv ultraljubičastog (UV) dijela spektra sunčeve svjetlosti, koji može izazvati rak kože i kataraktu.