1 / 39

I. RIJEČ BOŽJA

I. RIJEČ BOŽJA. Vidi A. Rebić, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. 67–72. I. Općenito. Riječ Božja ima u Svetom pismu posebno značenje. Po riječi Bog stvara svijet i objavljuje ljudima sebe, svoju volju, svoje spasenjske namjere.

chiku
Download Presentation

I. RIJEČ BOŽJA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. I. RIJEČ BOŽJA Vidi A. Rebić, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. 67–72.

  2. I. Općenito Riječ Božja ima u Svetom pismu posebno značenje. Po riječi Bog stvara svijet i objavljuje ljudima sebe, svoju volju, svoje spasenjske namjere. «Jahvinom riječju nebesa su sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova!» (Ps 33,6)

  3. Riječ Božja • nije u Bibliji predmet apstraktne spekulacije, nego je ona iskustvena činjenica. • Teologija riječi u NZ postiže vrhunac: Riječ je Božja uosobljena božanska stvarnost.

  4. «U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade

  5. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine». (Iv 1,1-2.14)

  6. Dinamički značaj riječi Riječju Bog stvara svjetove (stvaralačka snaga riječi) • Dianoetički značaj riječi Riječju Bog objavljuje sebe, svoju volju, svoje spasenjske namjere.

  7. Važnost riječi u drevnome svijetu Ljudi su bili upućeni na riječ. Nisu znali pisati, čitati. Bili su upućeni na govor, predaju… • Riječ, jedanput izgovorena, nije se dala više povući (Izak Jakov: Post 27; Jiftah: Suci 11,29-30).

  8. Bog se, objavljujući se ljudima, ljudima prilagodio. Komunikacija riječju, govorom, konkretno hebrejskim govorom. • «Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu». (Hebr 1,1)

  9. 2. Vlastitosti Božje riječi a. Riječju svojom Bog se objavljuje (dianoetička uloga riječi) Riječ Božja: – je zakon i pravilo života (Deset riječi, odn. Deset zapovijedi: Izl 20,1-17). – poučava vjernike kroz povijest o skrivenom smislu stvari i događaja (Jš 24, 2-13)

  10. Riječju svojom Bog se – objavljuje ljudima korak po korak etape Božjeg nauma za sadašnjost i za budućnost (eshatologija). Čovjek dužan Bogu odgovoriti – vjerom, – nadom – i ljubavlju

  11. b. Učinkovitost Božje riječi Riječ Božja postiže učinak • « On reče, i sve postade» (Ps 33,6-9; usp. Post 1). • Riječ Božja upravlja hodom zvijezda (Iz 40,26)

  12. «Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah» (Iz 55,11)

  13. c. Riječju svojom Bog djeluje, stvara (dinamička, stvaralačka uloga riječi). – Riječ Božja shvaćena kao moć, sila koja neizostavno postiže svoj cilj. – Bog je šalje kao svog glasnika (Iz 9,7). – Riječ Božja trči, u letu se spušta k ljudima (Zah 1,6; 2 Sol 3,1): «Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi» (2 Sol 3,1)

  14. II. PRIRODA Vidi A. Rebić, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. 73–75

  15. Priroda Hebrejski pojam prirode i svijeta razlikuje se od našeg zapadnjačkog, suvremenog pojma prirode i svijeta. Neuvažavanje ove činjenice bilo je u prošlosti često uzrokom mnogih nesporazuma između znanosti i Biblije.

  16. Priroda • Antikna Izraelov kozmologija sličnija je onoj koju su posjedovali njegovi susjedi nego onoj koju su razvili Grci, i poslije njih kršćanska skolastika. • No, ima razlike. • Ljudi su na Starom istoku poistovjećivali prirodu s božanstvom (obogotvorenje prirode, mnogoboštvo). Prirodne religije.

  17. Priroda • Izrael je prirodu dijelio od Boga: Bog je iznad prirode, iznad svijeta (transcendens svijet). Zato vjera u jednoga transcendentoga Boga. • Priroda za Izraela = sva stvarnost koja ga okružuje, koju vidi i promatra.

  18. Klasična kozmologija definira prirodu kao neovisnu i objektivnu cjelinu s redovitim i predvidim tokovima kojima upravljaju zakoni (grčka i skolastička filozofija). Zaokružena cjelina koja se kreće vlastitim silama • Za Izraelca priroda je drukčije naravi: ona je neka nepredvidiva stvarnost, razdijeljena u mnogo djelića.

  19. Izraelci nisu prirodnim silama pripisivali – osobnost – nisu ih proglašavali božanstvima – nisu ih štovali kao božanstva (nisu im se klanjali). Tako su izbjegli mnogoboštvo. – Bog JHVH iznad je prirode i sasvim je drukčiji od prirode. S njom nema nikakve sličnosti. Bog nije kao čovjek. Bog nije spolno biće. On ne rađa bogove.

  20. Prirodne sile povezivali s ljudskim ponašanjem. • Kozmički red shvaćali kao politički red, red u državi.

  21. Prikazivanje Boga u teofanijama (Ps 18,8.16; Izl 19; 24; 32). • Bogoobjavljenje na brdu Sinaju popraćeno olujom, vjetrom, vatrom, ognjem, munjama, potresom… (Dj 2,1-4). • Biblijski pisci često opisuju prirodu kao živo biće, njezino ponašanje kao ponašanje ljudi (bregovi skaču, valovi plješću…

  22. «Kad izađe Izrael iz Egipta i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskog, 2Judeja mu posta svetište, a Izrael kraljevstvo njegovo. 3Vidje more i uzmače, a Jordan ustuknu. 4Bregovi skakahu poput ovnova i brežuljci poput jaganjaca.

  23. 5Što ti je, more, da uzmičeš? Jordane, zašto natrag okrećeš? 6Bregovi, zašto skačete poput ovnova i vi, brežuljci, poput jaganjaca? 7Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva. 8On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode» (Ps 114,1-8).

  24. III. STVARANJE Vidi A. Rebić, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. 75-84

  25. 1. Općenito • Mit o vječnom ponavljanju dugo je bio prisutan u ljudskoj povijesti. • Povod takvom shvaćanju iskustvo s prirodom: izmjena godišnjih doba, rađanje–život–smrt… panta rei. • Za biblijskog pisca svijet ima početak i svršetak. • Svijet se kreće prema određenom cilju: → → → →

  26. Linearna povijest se kreće po liniji prema cilju (linearno shvaćanje povijesti), a ne okreće se u zatvorenom krugu (cikličko shvaćanje povijesti kod Grka i kod drugih drevnih naroda):

  27. Odatle stvaranje početak svijeta (protologija), • svije ima svoj kraj (eshatologija): svršetak svijeta • Biblija ima pojam stvaranja: • «U početku stvorio Bog nebo i zemlju!» (Post 1,1) • (hebr. Berešit bara Elohim et ha-arec ve et ha-šamajim).

  28. 2. Stvaranje u molitvama Izraela: • Ps 104. Pročitaj psalama više puta • Ps 33,3-15. Pročitaj psalam više puta.

  29. 3. Stvaranje prema Deuteroizaiji • Iz 40, 1-15.28-29; • 41,4; • 42,5-6; • 44,24-28; • 45; 12-13.18-19; • 51,9-10. • Pročitaj te tekstove.

  30. IV. ČUDO Čitaj A. Rebić, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. str. 84–88.

  31. Pojam čuda • Biblijski izraz «čudo» više odgovara našem izrazu «otajstvo», «tajna», nego «čudo» kao stvarnost koja se događa mimo prirodnih zakona. • Stvaranje je prvo i najveće čudo. • Svekolika priroda veliko je čudo božje.

  32. Pojam čuda • Čudesa koja prate Izrael na izlasku iz Egipta ukazuju na Boga koji zahvaća u prirodu. Izlazak Izraela iz ropstva prati sva priroda: ona se veseli, ona sudjeluje u oslobađanju… • Kriterij po kojem se određuje biblijski pojam čuda jest biblijski pojam prirode (vidi ranije).

  33. Pojam čuda • Da bismo shvatili biblijski pojam čuda, trebamo pročitati mnoge biblijske tekstove u kojima se opisuje čudesa. U tim tekstovima rijetko ćemo naći poimanje čuda kakvo je naše poimanje čuda. Na to ukazuje već etimologija hebrejskih riječi. • Za pojam «čudo» hebrejski jezik rabi više riječi: ot (znak), mofet (veličnastveno djelo), pele (čudesno djelo), nifla'ot (čudesna djela Božja).

  34. 2. Čudo i fizički red • Prema biblijskom shvaćanju sve što postoji jest djelo Božje: zemlja i nebo, zvijezde na nebu, more i kopno, flora i fauna, životinje i ljudi (Post 1). • Bog je živa osoba, koja stalno i djelotvorno radi.

  35. 2. Čudo i fizički red • On je izvor i podrijetlo svega što se na svijetu nalazi, kreće ili događa. • Redovitost s kojom se izmjenjuju i ponavljaju prirodne pojavi ne ovisi o stalnosti prirodnih sila ili zakona, nego o volji Božjoj. U tom kontekstu čudo ima svoje značenje.

  36. 2. Čudo i fizički red • O podrijetlu reda u prirodi Biblija drukčije odgovara nego znanost: znanost traži uzroke reda utkane u svijetu, Biblija pak u Bogu koji jedini daje smisao redu u prirodi, koji stvara čudesna djela. Takvo poimanje nije u suprotnosti sa znanošću, nego je poseban način gledanja.

  37. 3. Čudo i povijest • Čudo se uvijek događa u odnosu na čovjeka, za dobro čovjeka. • Čudo je utkano ne samo u tkivo prirode, nego i u tkivo povijesti. • O čudu se može govoriti samo u odnosu na čovjeka i na Boga. • Bog je gospodar ne samo prirode, nego i povijesti.

  38. 3. Čudo i povijest • Izraelova vjera u Boga nije se razvila iz neke ideje ili iz nekog teoretskog. logičkoj razmišljanja o Božjoj moći (kao grčka filozofija), nego se temelji na uvjerenju i na spoznaji Božje prisutnosti i njegova spasenjskog djelovanja u povijesti. • – čudo kao spasenjska objava Boga • – čudo kao znak i zalog budućeg spasenja

  39. 4. Čudesa u Novome zavjetu • Primjer Ivan (Iv 2,1-11: pretvorba vode u vino u Kani Galilejskoj).

More Related