Polimerni materijali

1. Polimerni materijali POLIMERNE NOVČANICE  Mentor: prof. dr. sc. Vesna Kropar Vančina  Studenti:       Otto Firm       Martina Smrekar       René  Švigir

2. Uvod Polimerne je novčanice razvila Australska banka (RBA – Reserve Bank of Australia) Organizacija za znanstvena i industrijska istraživanja (CSIRO – Commonwealth Scientific and Industrial Research Organisation) i Sveučilište u Melbournu, a prvi put su izdane kao sredstvo plaćanja u Australiji 1988 godine.

3. Te su novčanice izrađene od biaksilno orijentiranog polipropilena (BOPP – biaxially-oriented polypropylene)

4. Polimerne novčanice su postojanije od papirnatih, te imaju mnoge sigurnosne značajke koje nisu moguće kod običnih papirnatih, tako da je krivotvorenje puno teže ostvarivo

5. Alternativni polimer od polietilenskih vlakanaca proizveo je DuPont i nazvao ga Tyvek i bio je izrađen kao valuta za američko tržište u ranim 1980 • Tyvek novčanice su izdali samo Haiti i Kostarika, a testirali su ih i Ekvador, El Salvador, Honduras i Venezuela, ali ih nikada nisu stavili u promet. Uz njih je na verziji Tyveka tiskala engleska tiskara Bradbury Wilkinson, ali su te novčanice izašle iz opticaja i danas su kolekcionarska izdanja. 

6. Razvoj polimernih novčanica • Polimerne su novčanice proizvedene da bi povečale sigurnost Australskih papirnatih novčanica i tako smanjile mogućnost krivotvorenja.

7. 1967 su pronađene krivotvorine australske novčanice od 10$ i RBA je bila zabrinuta oko povećanja broja kopija jer su te godine u opticaj došli i fotokopirni uređaji u boji. RBA je 1968 godine počela surađivati s CSIROM i 1969 su skupili sredstva za eksperimentalnu proizvodnju posebnih papira. 

8. 1972 je predloženo umetanje optičkih varijabilnih uređaja (OVD) stvorenih od difrakcijske rešetke kao sigurnosnih uređaja u polimerne novčanice.

9. BOPP podloga se obrađuje u sljedećim fazama: • Micanje prozirnosti – dva sloja tinte (najčešće bijele) se primjenjuju na svakoj strani novčanice, osim na mjestima gdje treba doći OVD • Razrezivanje – folija se reže u arke pogodne za tisak • Otiskivanje – koriste se tradicionalni ofset, duboki tisak i letterset • Zaštitni premaz – novčanice se premazuju zaštitnim lakom

11. Novčanice izrađene od BOPPa su izdržljivije, teže se trgaju, otpornije su na habanje, vodootporne, lakše se strojno izrađuju i mogu se izrezati i reciklirati na kraju svog vijeka trajanja. 

12. Sigurnost  • Tradicionalne značajke koje se primjenjuju na papiru mogu se također primjeniti na polimerima npr. letterset, duboki i ofsetni tisak, latentne slike, mikroispis i zamršene pozadinske uzorke • Kao i kod papirnih, u polimerne se novčanice može ukomponirati vodeni žig (optički promjenjiva slika-sjena. To se može izvesti korištenjem optički varijabilne boje (OVI- Optically Variable Ink) koja povečava vjernost boje i karakteristike promjene boje.

13. Mogu ugraditi i sigurnosne niti, koje mogu biti magnetne, fluorescentne, fosforescentne, s mikrotiskom, prozirnim tekstom, ali i prozorima, kao i kod papirnatih novčanica. Na novčanice se također može primjeniti i reljef. 

15. Polimerne novčanice također nude i neke načine zaštite koji nisu mogući na papiru, kao prozirni prozori ili ogibne rešetke, ali se prednost prozirnih prozora smanjila od 2006 kada su De La Rue i G&D izmislili prozirne prozore za papir. Transparentni prozor na mjestu OVDa je glavna sigurnosna značajka polimernih novčanica budući da je lagano prepoznatljiv i omogućuje bilo kome da bude u mogućnosti provjeriti novčanicu.

17. Polimerne novčanice traju 4 do 5 puta dulje nego njihove papirnate prethodnice. Na kraju životnog vijeka se režu, pretvaraju u granule i mogu se iskoristiti kao različiti plastični proizvodi. Trenutno je u opticaju više od tri bilijuna polimernih novčanica u 22 zemlje diljem svijeta.  

19. Aktualno • Britanski The Times objavio je rješenje koje bi nas u vrlo bliskoj budućnosti moglo osloboditi starih pohabanih, izblijedjelih i zgužvanih novčanica u džepovima.

20. Prema navodima australske središnje banke, njihove novčanice traju i do deset puta dulje od onih u Britaniji, a prljavština se na njih ne skuplja. Godine 1998. Australija je počela "odjevati" novčanice u polimer, a tri godine poslije postala je prva zemlja s plastičnim novčanicama. Slijedio je Novi Zeland koji je prvi tiskao plastične dolare. U Sjevernoj Irskoj plastična "petica" prvi je put ušla u optjecaj 1999. u sklopu obilježavanja milenija.

22. Hrvatska • Ministarstvo financija i Bank of England navodno su još 2005. razmatrali mogućnost tiskanja plastičnih novčanica. Međutim, u Bank of England i dalje se kolebaju, a i bankari nisu skloni dati polimerima bezuvjetnu podršku, i to prije svega zbog problema s korištenjem takvih novčanica u bankomatima i strojevima kojima se kontroliraju krivotovorine.

23. Direktor trezora Hrvatske narodne banke, naglašava da su Europljani nekoliko puta razmatrali upotrebu polimera, ali nije uveden jer građani zaziru i nisu skloni plastičnom novcu. Polimeri koji se spominju, razmatrali su se kao mogućnost kod uvođenja eura, a djelomično su ih koristile Nizozemska i Austrija za neke novčanice. Australija je svoje novčanice otisnula na specijalnu plastičnu masu koja je slična plastičnom ulošku

25. Hrvatska već dvije do tri godine razmatra razvoj specijane emulzije koja se stavlja na arak tijekom tiska, a onemogućava prianjanje prljavštine na novčanice i njezinu istrošenost.

26. Prema sadašnjim ispitivanjima, emulzija bi povećala trajnost novčanica 50 posto. • Novčanice od 10 i 20 kuna kod nas se moraju mijenjati svakih 20 do 24 mjeseca, a njihova trajnost povećala bi se na 36 mjeseci.

29. Troškovi emulzije su oko deset posto u odnosu na sadašnje troškove tiskanja, a u HNB-u vjeruju da bi se to isplatilo već za godinu dana. Hrvatska je već kod tiskanja novca 2001. i 2002. godine promijenila papirnatu strukturu koja mu daje veću prozirnost i glatkoću. Gustoćom papira postignuta je otpornost na prijelome, gužvanje i savijanje.

30. Sav rashodovani rabljeni novac u Hrvatskoj, kao i drugdje u svijetu, ne može se reciklirati zbog pamučne strukture novčanica. Novčanice se režu na trake od 12 milimetara dužine i 1 do 1,5 milimetara širine i odlaze u smeće.