1 / 50

VAŽENJE KAZNENOG ZAKONODAVSTVA

VAŽENJE KAZNENOG ZAKONODAVSTVA. Dr. sc. Antonija Krstulović Dragičević. PRIMJENA /VAŽENJE/ KAZNENOG ZAKONA. Pojam primjene /važenja/ kaznenog zakona → na kojem prostoru, u koje vrijeme i na koga se kazneni zakon može primijeniti → vremensko , prostorno i osobno važenje KZ

zoe-bowen
Download Presentation

VAŽENJE KAZNENOG ZAKONODAVSTVA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. VAŽENJE KAZNENOG ZAKONODAVSTVA Dr. sc. Antonija Krstulović Dragičević

  2. PRIMJENA /VAŽENJE/ KAZNENOG ZAKONA • Pojam primjene /važenja/ kaznenog zakona → na kojem prostoru, u koje vrijeme i na koga se kazneni zakon može primijeniti • →vremensko, prostorno i osobno važenje KZ • → granice u primjeni kaznenog zakona, a postojanje granica vezanih za vrijeme, prostor i osobe otvara čitav niz različitih pitanja

  3. Vremensko važenje KZ • Stupanje zakona na snagu → nekoliko faza ili momenata: • 1. donošenje zakona ili izglasavanje zakona (HKZ 21. listopada 2011.) • 2. proglašenje ili promulgacija zakona (21. listopada 2011.) • 3. objavljivanje zakona → u službenom glasilu “Narodne novine.”(7. studenog 2011.) • 4. stupanje na snagu→ protekom vacatio legis (“čekanje zakona”) – 1.1.2013.

  4. → dva pitanja: koliko dugo traje to vrijeme kako se određuje rok vakacije → ustavna odredba: zakoni stupaju na snagu najranije osam dana od dana objavljivanja → najčešći slučaj da sam zakon izrijekom određuje dan svoga stupanja na snagu Novi KZ (2011.): izglasao Hrvatski Sabor 21. listopada 2011. godine, proglašen ukazom Predsjednika RH , objavljen u NN (125/11) 7. studenog 2011. godine, stupa na snagu prema članku 387. KZ-a 1. siječnja

  5. Prestanak važenja zakona → dva načina: 1. protekom roka za koji je zakon donijet (vremenski, temporalni zakon), 2. ukidanjem z. zbog donošenja novog zakona →izričito (češći slučaj) → novi z. izrijekom određuje da raniji z. prestaje važiti /Kazneni zakon u čl. 381. : danom stupanja na snagu novog zakona prestaju važiti raniji” prešutno→ novi zakon jednako ili bitno drugačije uređuje istu materiju → pravno pravilo lex posterior derogat legi priori(kasniji zakon poništava raniji) → kazneni zakon nikad ne prestaje važiti stoga što se ne primjenjuje (non usu)

  6. TEMELJNO PITANJE U SVEZI VREMENSKOG VAŽENJA Koji će se kazneni zakon primijeniti na počinitelja ukoliko se od vremena počinjenja kaznenog djela do pravomoćnosti presude kazneni zakon jedan ili više puta izmijeni? PRETHODNO PITANJE Koje se vrijeme smatra vremenom počinjenja kaznenog djela (tempore criminis)?

  7. Vrijeme počinjenja kaznenog djela • Zašto je značajno odrediti vrijeme počinjenja kaznenog djela → • koji je zakon bio na snazi u to vrijeme; • ubrojivost počinitelja utvrđuje se prema momentu počinjenja djela; • dobpočinitelja (dijete, maloljetnik, mlađi punoljetnik ili odrasla osoba); • rokovi za zastaru kaznenog progona; • biće kaznenog djela vrijeme počinjenja unosi kao obilježje (neka kaznena djela mogu se počiniti samo za vrijeme rata ili neposredne ratne opasnosti, ili teška krađa iz čl. 229. KZ-a)

  8. Vrijeme počinjenja kaznenog djela - nastavak • faktičko pitanje (questio facti), pravno pitanje ako se radi o tzv. temporalnim deliktima: djela kod kojih postoji određeni vremenski razmak između djelatnosti počinitelja i nastupanja posljedice (npr. A je pucao u osobu B, pogodio je, ali je smrt nastupila tek poslije nekoliko dana) → kad je takvo kazneno djelo počinjeno: • dva teorijska stajališta: 1. teorija djelatnosti→ kazneno djelo počinjeno je u vrijeme kad je počinitelj radio ili bio dužan raditi, bez obzira na to kad je nastupila posljedica, 2. teorija posljedice /rezultata/ → djelo je počinjeno u vrijeme kad je posljedica nastupila • → KZ usvaja teoriju djelatnosti: čl. 8.:“Kazneno djelo je počinjeno u vrijeme kad je počinitelj poduzeo radnju ili je bio dužan poduzeti radnju, bez obzira na to kad je nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela.”

  9. Vrijeme počinjenja kaznenog djela - nastavak • posebno pravilo o određivanju vremena počinjenja kod višeaktnih, produljenih i trajnih kaznenih djela • čl. 8.st. KZ:"Sastoji li se počiniteljeva djelatnost iz više vremenski odvojenih radnji (višeaktno, i produljeno djelo), djelo je počinjeno danom posljednje radnje, a kod kaznenih djela kod kojih radnja traje, (trajno kazneno djelo) danom prestanka radnje."

  10. Vrijeme počinjenja kaznenog djela - nastavak • višeaktno kazneno djelo: kazneno djelo s više kumulativno propisanih radnji počinjenja (npr. razbojništvo: prisila + oduzimanje) →vrijeme počinjenja trenutak posljednjeg počiniteljevog akta ili radnje • trajno kazneno djelo: protupravno stanje koje je počinitelj stvorio nakon tog održava svojom voljom (npr. kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. KZ-a) → kao vrijeme počinjenja uzima se moment kada je prestalo protupravno stanje • produljeno kazneno djelo: serija kaznenih djela, koja se pod određenim uvjetima pravno smatra jednim kaznenim djelom (npr. blagajnica koja je tijekom dvije godine protupravno prisvajala dio dnevnog utrška) → smatra se da je to djelo počinjeno u vrijeme poduzimanja posljednjeg akta ili djela koje ulazi u sastav produljenog kaznenog djela.

  11. Vremensko važenje kaznenog zakona • Koji se kazneni zakon primjenjuje prema počinitelju kaznenog djela? • TEMELJNO PRAVILO:“prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno.”(čl.3. st.1.KZ) → posljedica usvajanja načela zakonitosti u strogom smislu riječi: nullum crimen sine lege praevia (nema k.d. bez prethodnog zakona) • Iz temeljnog pravila proizlazi ZABRANA POVRATNOG ILI RETROAKTIVNOG DJELOVANJA KAZNENOG ZAKONA:kazneni zakon ne može se primijeniti na slučajeve koji su se dogodili prije njegovog stupanja na snagu → jamči se pravna sigurnost građana: svatko mora u trenutku poduzimanja određene radnje znati i posljedice

  12. IZUZETAK OD TEMELJNOG PRAVILA – OBVEZNA PRIMJENA BLAŽEG ZAKONA “Ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta,primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja.” (čl.3.st.2.KZ) → nije protivan načelu zakonitosti jer je u korist (in favorem) počinitelja →međuzakon /interimni/ zakon: zakon koji je stupio na snagu poslije počinjenja djela, a prestao važiti prije donošenja presude tj. zakon koji nije važio kako ni u vrijeme počinjenja djela, tako ni u vrijeme suđenja → postoji konkurencija tri ili više zakona za primjenu → ako je proteklo više vremena od momenta počinjenja djela do donošenja presude: zbog načela pravičnosti mora se primijeniti najblaži zakon makar to bio i međuzakon /formulacija čl. 3. st. 2.→ primjena najblažeg zakona

  13. Posebna pravila vremenskog važenja kaznenog zakona • Vremensko važenje kaznenog zakona kod trajnih i produljenih kaznenih djela • kod navedenih kaznenih djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje(čl. 3. st. 4.)→počinitelj mora znati što je kažnjivo u vrijeme poduzimanja radnje • Kod trajnog kaznenog djela to je trenutak prestanka protupravnog stanja (npr. puštanje na slobodu ili bijeg žrtve protupravnog lišenja slobode) • Kod produljenog kaznenog djela to je vrijeme poduzimanja posljednje radnje

  14. Posebna pravila vremenskog važenja kaznenog zakona • Vremensko važenje temporalnog zakona • vremenski ili temporalni zakoni: zakoni koji sadrže izričitu odredbu do kojeg su dana na snazi, ili iz njihovog sadržaja i svrhe proizlazi da reguliraju vremenski ograničene odnose • čl. 3. st. 5. KZ: “Zakon koji je na snazi samo za određeno vrijeme primijenit će se na kaznena djela počinjena u tom vremenu i nakon njegova prestanka važenja ako zakonom nije drukčije propisano.” • Iz citirane odredbe možemo zaključiti da načelo obvezne retroaktivne primjene blažeg zakona ne vrijedi u slučaju temporalnih zakona

  15. NAČELA UTVRĐIVANJA BLAŽEG ZAKONA 1. uspoređivanje z. in concreto: sud u svakom konkretnom (pojedinačnom) slučaju utvrđuje koji je zakon blaži u odnosu na konkretno kazneno djelo i konkretnog počinitelja → polazi se odkonkretnog činjeničnog stanja i uspoređuju se samo one odredbe koje se imaju primijeniti na konkretni slučaj 2. načelo alternativiteta zakona → primjena ili starog ili novog zakona: ne smije se kombinacijom jednog i drugog stvarati neki treći zakon koji nikada nije bio na snazi

  16. KRITERIJI ZA UTVRĐIVANJE BLAŽEG ZAKONA “Zakon” označava cjelovito pravno pitanje, sve kaznene propise koji u konkretnom slučaju dolaze do primjene. Njime se zahvaća cjelokupna kriminalna situacija. Novi je zakon blaži ako određeno ljudsko ponašanje više ne predviđa kao kazneno djelo → DEKRIMINALIZACIJA Okolnost da je neki članak iz posebnog dijela zakona brisan, ne znači automatski da je i određeno ljudsko ponašanje dekriminalizirano! – Treba voditi računa o tome da li je očuvan pravni kontinuitet!

  17. Pravni kontinuitet je očuvan ako se određeno ponašanje može podvesti pod neko kazneno djelo iz novog zakona (neovisno o tome u kojoj glavi zakona i pod kojim nazivom se nalazi) →čl.3.st.3.KZ • Drugim riječima, kontinuitet postoji • Kada je modificirano isto kazneno djelo (npr. obmanjivanje kupaca iz članka 284. KZ/97 je postalo zavaravajuće oglašivanje iz članka 255.KZ/2011), • Kada je neko kazneno djelo ukinuto, ali nastavlja egzistirati u nekom drugom kaznenom djelu npr. kaznena djela prisile na spolni odnošaj iz članka 190. KZ/97, spolni odnošaj zlouporabom položaja iz članka 191. KZ/97 i djelomično spolni odnošaj s nemoćnom osobom iz članka 189. KZ/97 pokriveni u novom Kaznenom zakonu (KZ/2011) kaznenim djelom „spolni odnošaj bez pristanka“(članak 152.).

  18. Unatoč dekriminalizaciji određeno ljudsko ponašanje može i dalje ostati protupravno, pa čak i kažnjivo ( jer postoje i druge vrste kažnjivih radnji) → dakle, dekriminalizacija nekog ponašanja ne znači automatski da je ono legalizirano! • IZMJENE ODREDBI OPĆEG DIJELA ZAKONA mogu omogućiti donošenje povoljnije odluke za počinitelja (npr.izmjene kod razloga isključenja protupravnosti ili krivnje, ublažavanja kazne, pretpostavki za primjenu uvjetne osude itd.) • IZMJENE U POSEBNOM DIJELU (npr. ukidanje kvalifikatornih okolnosti), • ZAPRIJEĆENA (PROPISANA) KAZNA samo je jedan od kriterija pomoću kojih se utvrđuje koji je zakon blaži i onaj zakon koji predviđa strožu kaznu, ako se u konkretnom slučaju primjenom drugih odredbi može doći do povoljnijeg rješenja za počinitelja kaznenog djela nego po zakonu koji za to djelo predviđa blažu kaznu.

  19. Primjena hrvatskog kaznenog zakonodavstva s obzirom na mjesto počinjenja /primjena u prostoru/ • svaka država primjenjuje svoje kazneno zakonodavstvo na području svoje države. Kaznena /represivna/ vlast RH prostire se na području RH → ius puniendi: ovlast kažnjavanja počinitelja na temelju svog kaznenog prava → može li se ta vlast protezati i na kaznena djela počinjena izvan područja RH, odnosno u inozemstvu • sudbenost /jurisdikcija/ je ovlast države da k.d. podvrgne suđenju svojih sudova → pojam kaznenog procesnog prava → pravilo: kad država ima kaznenu vlast ima i ovlast suđenja, ali nije uvijek tako

  20. Određivanje mjesta počinjenja kaznenog djela → problem kod distancijskih kaznenih djela → radnja počinjenja ostvarena u jednom a posljedica nastupila u drugom mjestu (npr. počinitelj je postavio eksplozivnu napravu u zrakoplovu u SR Njemačkoj koji leti u RH gdje je naprava i eksplodirala u zračnoj luci Pleso, ili je postavio u vlak a eksplodirala je na Glavnom kolodvoru u Zagrebu) → tri teorije:

  21. 1. teorija djelatnosti: mjesto počinjenja je uvijek ono mjesto u kojem je počinitelj poduzeo radnju ili propustio poduzeti radnju, bez obzira na mjesto u kojem je nastupila posljedica; 2. teorija posljedice (rezultata): mjestom počinjenja smatra se mjesto u kojem je nastupila posljedica, bez obzira gdje je počinitelj djelovao, i 3. teorija ubikviteta: mjestom počinjenja smatra se kako mjesto gdje je počinitelj djelovao ili bio dužan djelovati tako i mjesto u kojem je nastupila posljedica → usvojio je i naš KZ (čl. 9. st. 1.): “Kazneno djelo počinjeno je u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cijelosti ili djelomično nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela ili je prema njegovoj zamisli trebala nastupiti.”

  22. →posebno pitanje određivanja mjesta počinjenjau slučajevima sudioništva kada glavni počinitelj djeluje u jednom, a sudionici (poticatelj i pomagatelj) u drugom mjestu: u istom čl. 9. st. 2. KZ propisuje: “U slučajevima sudioništva kazneno je djelo počinjeno u mjestu određenom u stavku 1. ovoga članka i u mjestu gdje je bilo koji od sudionika radio ili bio dužan raditi ili gdje je prema njegovoj zamisli posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela trebala nastupiti.”

  23. PROSTORNO VAŽENJE KAZNENOG ZAKONODAVSTVA TEMELJNI PROPISI • Kazneni zakon (čl. 10 – 19 ) • Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (ZOMPO) • Zakon o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda • Pomorski zakonik • Norme međunarodnog prava

  24. KD počinjena u RH Teritorijalno načelo (čl.10.KZ) Načelo zastave broda i registracije zrakoplova (čl.11.KZ) KD počinjena izvan RH: Realno načelo (čl.13.KZ) Načelo aktivnog personaliteta(čl.14.KZ) Načelo pasivnog personaliteta(čl.15.KZ) Univerzalno načelo u užem smislu (načelo svjetskog prava) (čl.16.KZ) Univerzalno načelo u širem smislu(čl.17.KZ) TEMELJNA PODJELA NAČELA PROSTORNOG VAŽENJA

  25. Primjena hrvatskog kaznenog zakonodavstva na kaznena djela počinjena na području RH, njenom brodu i zrakoplovu • Teritorijalno načelo (čl. 10. KZ) → temeljno načeloprimjene kaznenog zakonodavstva → kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se na svakoga tko počini kazneno djelo na njezinu području (čl. 10. KZ) → bez obzira tko je počinitelj (domaći ili strani državljanin ili osoba bez državljanstva), tko je oštećenik, te o kojem se kaznenom djelu radi → jedino je bitno da je djelo počinjeno na području RH → domaći brodovi i zrakoplovi ne smatraju “plovećim i letećim teritorijem” jedne države → dopunsko načelo koja proširuju primjenu kaznenog zakonodavstva i kada su djela počinjena na brodu ili u zrakoplovu.

  26. Primjena hrvatskog kaznenog zakonodavstva na kaznena djela počinjena na području RH, njenom brodu i zrakoplovu - nastavak 2) Načelo zastave broda i registracije zrakoplova (čl. 11. KZ) → KZ u čl. 11. proširuje svoju primjenu i na svakoga tko počini kazneno djelo na domaćem brodu ili zrakoplovu, bez obzira na to gdje se brod ili zrakoplov nalazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

  27. Posebnosti pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela počinjena na području RH, njezinom brodu ili zrakoplovu (čl. 12. KZ) hoće li se ponovno u nas voditi postupak za isto djelo, ako je počinitelj kaznenog djela za to djelo u inozemstvu već osuđen ili je čak i izdržao kaznu drugim riječima krši se ili isključuje pravilo ne bis in idem(ne dva puta suditi u istoj stvari) načela prostornog važenja koja dopuštaju mogućnost dvostrukog suđenja nazivaju se primarnim načelima prostornog važenja ako se dosljedno provodi načelo ne bis in idem radi se o supsidijarnim načelima prostornog važenja

  28. Posebnosti pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela počinjena na području RH, njezinom brodu ili zrakoplovu- nastavak →Teritorijalno načelo, načelo zastave broda i registracije zrakoplova su • U načelu primarna načela→ akojekazneni postupak za ta djela pokrenut ili dovršen u stranoj državi, kazneni postupak u RH pokrenut će se samo po odobrenju Državnog odvjetnika Republike Hrvatske (čl. 12. st.1. KZ), • ako je kazneno djelo osim na području Republike Hrvatske, počinjeno i na području države stranke Schengenskog sporazuma i u toj je državi kazneni postupak za to djelo pravomoćno dovršen dosljedno se primjenjuje načelo ne bis in idem(čl. 12. st.2. KZ) → izbjegavanje dvostrukih suđenja unutar zemalja članica Schengenskog sporazuma .

  29. Posebnosti pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela počinjena na području RH, njezinom brodu ili zrakoplovu- nastavak • U svim slučajevima kada je dopušteno ponovno suđenje počinitelja koji je već osuđen u stranoj državi primjenjuje se načelo uračunavanja oduzimanja slobode i izvršenih kaznenopravnih sankcija u stranoj državi → čl. 19. KZ: “U slučajevima primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, vrijeme provedeno u pritvoru, istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne, kao i svako drugo oduzimanje slobode u stranoj državi, uračunat će se u kaznu zatvora koju izrekne domaći sud za isto kazneno djelo. Druge izvršene kaznenopravne sankcije uračunat će se prema pravičnoj ocjeni suda.”

  30. Posebnosti pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela počinjena na području RH, njezinom brodu ili zrakoplovu- nastavak • počinitelju koji je kazneno djelo počinio na teritoriju RH, hrvatskom brodu ili zrakoplovu može se suditi i u odsutnosti(ne traži se da se počinitelj zatekne na području RH ili joj bude izručen) • ako je počinitelj kaznenog djela koje je počinjeno na području Republike Hrvatske stranac, kazneni se postupak može ustupiti stranoj državi pod uvjetom da se strana država tome ne protivi (ZOMPO) → načelo zastupničke sudbenosti

  31. Primjena hrvatskog kaznenog zakonodavstva na kaznena djela počinjena izvan područja RH → proširenje primjene hrvatskog kaznenog zakonodavstva na kaznena djela koja su počinjena u inozemstvu temeljem : • Realnog načela (čl. 13. KZ) • N. aktivnog personaliteta (čl. 14. KZ) • N. pasivnog personaliteta (čl. 15. KZ) • Univerzalnog načela: - u užem smislu (čl. 16. KZ, načelo svjetskog prava) - u širem smislu (čl. 17. KZ)

  32. Realno /zaštitno/ načelo (čl. 13.) • prema čl. 13. kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se prema svakome tko izvan njezina područja počini određena kaznena djela • Realno načelo se ponajprije odnosi na politička kaznena djela iz Glave XXXII. KZ-a kao što su veleizdaja, špijunaža i sl., kaznena djela krivotvorenja novca, vrijednosnih papira i znakova za vrijednost Republike Hrvatske, kaznena djela protiv hrvatskog državnog dužnosnika ili službenika u vezi s njegovom službom, davanja lažnog iskaza u postupku pred hrvatskim nadležnim tijelima, kaznena djela protiv biračkog prava iz Glave XXXI. i na određena ekološka kaznena djela počinjena u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, epikontinentalnom pojasu ili na otvorenom moru (čl. 13. KZ-a). • štite se određene društvene vrijednosti (ustavno ustrojstvo, domaći novac i dr.) za koje je RH zainteresirana da ih apsolutno zaštiti

  33. Realno načelo - nastavak • Načelno se traži ponovno suđenje počinitelja koji je već osuđen u inozemstvu, ali državni odvjetnik može odustati od kaznenog progona ako smatra da je odlukom stranog suda pravnom dobru pružena odgovarajuća pravna zaštita → u načelu primarno načelo prostornog važenja • Ne traži se identitet norme (dvojna kažnjivost) → ponašanje ne mora biti inkriminirano prema zakonu države u kojoj je počinjeno • Moguće je suđenje u odsutnosti

  34. Načelo aktivnog personaliteta(čl. 14.) • prema čl. 14. KZ-a kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se prema hrvatskom državljaninu i osobi koja ima prebivalište u RH koji u inozemstvu počine bilo koje drugo kazneno djelo osim onih koja su obuhvaćena realnim načelom • poveznica RH s kaznenim djelom počinjenim u inozemstvu je aktivni subjekt (počinitelj) djela • nužna posljedica ustavne zabrane izručenja hrvatskih državljana stranoj državi i nemogućnosti da im za počinjeno kazneno djelosudi strana država. • u načelu se ne traži ponovno suđenje počinitelja koji je već osuđen u stranoj državi → supsidijarno načelo

  35. Načelo aktivnog personaliteta - nastavak • Supsidijarnost nekog načela prostornog važenja znači da će se kazneno zakonodavstvo RH prema tom načelu primijeniti samo ako pravnom dobru u inozemstvu nije pružena zadovoljavajuća pravna zaštita, što znači da • Iako su ispunjene pretpostavke za primjenu kaznenog zakonodavstva temeljem aktivnog personaliteta ono se neće primijeniti (neće se pokrenuti kazneni postupak): a) ako je počinitelj u potpunosti izdržao kaznu na koju je osuđen u stranoj državi, b) ako je počinitelj u inozemstvu pravomoćnom presudom oslobođen ili mu je kazna po zakonu države u kojoj je kazneno djelo počinio oproštena ili zastarjela, c) ako se za pokretanje kaznenog postupka po zakonu države u kojoj je kazneno djelo počinjeno traži prijedlog, pristanak ili privatna tužba osobe protiv koje je kazneno djelo počinjeno, a takav prijedlog ili tužba nisu podneseni ili pristanak nije dan.

  36. Načelo aktivnog personaliteta - nastavak • Načelno se traži identitet norme (dvojna kažnjivost) s izuzetkom kaznenih djela taksativno nabrojanih u čl. 14. st. 3. KZ (kaznena djela spolnog zlostavljanja djece i obiteljskog nasilja)→ npr. hrvatski državljanin koji u stranoj zemlji spolno zloupotrijebi osobu mlađu od 15 godina neće se moći pozivati na okolnost da takvo ponašanje u toj državi nije inkriminirano • Temeljem aktivnog personaliteta nije dopušteno suđenje u odsutnosti (za primjenu ovog načela traži se da se počinitelj zatekne na području RH ili joj bude izručen)

  37. Načelo pasivnog personaliteta(čl. 15.) • kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se i prema strancu koji u inozemstvu prema hrvatskom državljaninu, osobi koja ima prebivalište u RH ili pravnoj osobi registriranoj u RH počini bilo koje kazneno djelo – osim kaznenih djela koja su obuhvaćena realnim i univerzalnim načelom u užem smislu • počinitelj djela stranac je, a poveznica s RH je državljanstvo ili prebivalište oštećene fizičke, odnosno sjedište oštećene pravne osobe

  38. Načelo pasivnog personaliteta - nastavak • radi se o načelu supsidijarne naravi • traži se identitet norme (dvojna kažnjivost) • suđenje u odsutnosti nije dopušteno

  39. Univerzalno načelo • Prema ovom načelu država ima kaznenu vlast i kada je kazneno djelo počinjeno izvan njenog područja, a njeni državljani nisu ni počinitelji ni žrtve • Proširenjem kaznene vlasti na ove slučajeve • države izražavaju međunarodnu solidarnost u borbi protiv kriminala, • ujedno se i štiteći da ne postanu utočište najopasnijim kriminalcima svijeta • U hrvatskom se kaznenom pravu ovo načelo pojavljuje u dva oblika: univerzalno načelo u užem smislu ili “načelo svjetskog prava” (čl. 16. KZ) i u širem smislu (čl. 17. KZ)

  40. Univerzalno načelo u užem smislu (čl. 16. KZ) • RH primjenjuje svoje kazneno zakonodavstvo prema strancu tko izvan njezina područja počini međunarodni zločin preuzet iz međunarodnog kaznenog prava ili neko drugo kazneno djelo koje je RH obvezna kažnjavati prema propisima međunarodnog prava, međunarodnih i međudržavnih ugovora • U načelu supsidijarno načelo prostornog važenja : • Ako je kazneni progon pokrenut pred međunarodnim kaznenim sudom u potpunosti je isključena mogućnost ponovnog suđenja; • Ako je kazneni postupak proveden pred sudom strane države, mogućnost ponovnog suđenja pred hrvatskim sudom ovisi o odobrenju glavnog državnog odvjetnika, odnosno njegove procjene da li je postupak pred sudom strane države proveden sukladno međunarodno priznatim standardima pravičnog suđenja

  41. Univerzalno načelo u užem smislu - nastavak • ne traži se identitet norme (dvojna kažnjivost) jer se radi o kršenju normi međunarodnog prava koje su nadnacionalne • isključena je mogućnost suđenja u odsutnosti

  42. Univerzalno načelo u širem smislu • kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se prema strancu koji izvan područja RH prema stranoj državi ili prema strancu počini kazneno djelo za koje se hrvatskom zakonodavstvu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna (čl. 17. KZ) • supsidijarno je u svojoj primjeni • traži se identitet norme • nije dopušteno suđenje u odsutnosti

  43. PRIMJERI • Osoba A oduzme slobodu osobi B, te zajedno sa žrtvom pobjegne iz BiH (čiji su oboje državljani) u RH. Možemo li, i ako da, prema kojem načelu mi suditi? • Počinitelj (državljanin BiH) bježi u RH tek nakon puštanja na slobodu žrtve koja je bila lišena slobode 6 dana, u cilju izbjegavanja kaznenog progona? • Počinitelj je stekao državljanstvo RH nakon počinjenja kaznenog djela?

  44. Primjena kaznenog zakona na osobe • Opće pravilo→ k. z. primjenjuje se prema svim osobama bez obzira na postojanje mnogobrojnih različitosti između njih: spolnih, vjerskih, rasnih, nacionalnih, socijalnih, ekonomskih, političkih i dr. • Krug osoba na koje se ne primjenjuje kazneni zakon → isključenje ili nemogućnost primjene hrvatskog k. z. prema određenim osobama predviđena je samim KZ i Ustavom. • Isključenje primjene kaznenog zakonodavstva prema djeci →čl. 7. st.1. KZ-a • Ograničenje primjene kaznenog zakonodavstva prema osuđenoj osobi→ obligatorno djelomično isključenje čl. 53. st. 3. KZ-a • Ograničenje primjene kaznenog zakonodavstva prema Ustavu za osobe koje uživaju imunitet

  45. Isključenje primjene kaznenog zakonodavstva prema djeci →čl. 7. st. 1. KZ-a kazneno se zakonodavstvo ne primjenjuje prema djetetu koje u vrijeme kad je počinilo kazneno djelo nije navršilo 14 godina života → apsolutno isključenje represivne vlasti prema osobama koje u vrijeme ostvarenja protupravne radnje nisu navršile četrnaest godina života (kaznenopravni pojam djeteta) - odricanje države od njezinog prava kažnjavanja (ius puniendi): odriče se svoga prava u interesu daljnjeg psihofizičkog razvitka djeteta, te prepušta roditeljima i tijelima socijalne skrbi brigu i nadzor nad daljnjim razvitkom

  46. Ograničenje primjene kaznenog zakonodavstva prema osuđenoj osobi → obligatorno djelomično isključenje prema čl. 53. st. 3. KZ-a → kad osuđenik za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora počini kazneno djelo za koje je zakonom propisana kazna do jedne godine zatvora ili blaža kazna → obvezno će se primijenit stegovna mjera → veća učinkovitost stegovnog kažnjavanja unutar penalnih ustanova (zabrana primanja posjeta, pošiljki, izlazaka i sl.).

  47. Ograničenje primjene kaznenog zakonodavstva prema Ustavu za osobe koje uživaju imunitet →Ustav RH određuje koje osobe imaju imunitet ili indemnitet kao djelomično isključenje ili ograničenje kaznene vlasti → čl. 75. Ustava predviđa da zastupnik u Hrvatskom saboru ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru → tzv. materijalnopravni imunitet (imunitet neodgovornosti) → štiti zastupnika od kažnjavanja u slučaju da je svojim mišljenjem ili glasovanjem ostvario zakonski opis nekog kaznenog djela (npr. uvrede, klevete i sl.) → isti imunitet imaju i suci Ustavnog suda RH → posebnu vrstu (djelomičnog) materijalnopravnog imuniteta imaju suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđenju: ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke • → Predsjednik RH ima imunitet nepovredivosti prema čl. 105. Ustava.

  48. → sve navedene osobe uživaju i tzv. procesnopravni imunitet: zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja H. sabora → sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela počinjenog u obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća → Predsjednik Republike, zastupnik i sudac mogu biti pritvoreni bez odobrenja Ustavnog suda, Hrvatskog sabora odnosno Državnog sudbenog vijeća samo ako su zatečeni pri počinjenju kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. • → na kraju, određene osobe prema međunarodnom pravu (običajnom ili ugovornom) uživaju imunitete → npr. šefovi stranih država i njihova pratnja, strani diplomatski i konzularni predstavnici, predstavnici određenih međunarodnih organizacija, pripadnici stranih oružanih snaga → imunitet procesnopravne prirode i odnosi se na isključenje jurisdikcije /sudbenosti/ hrvatskih sudova i tijela kaznenog postupka.

More Related