SUDIONIŠTVO

1. SUDIONIŠTVO Pojam i oblici sudioništva (nužno i dragovoljno sudioništvo) Oblici dragovoljnog sudioništva: sudioništvo u širem i užem smislu Počiniteljstvo (glavni i posredni počinitelj, supočiniteljstvo) Oblici sudioništva: poticanje i pomaganje. Granice odgovornosti i kažnjavanja supočinitelja i sudionika

2. Pojam i oblici sudioništva (nužno i dragovoljno sudioništvo) • Pojam: sudioništvo (concursus plurium ad delictum) postoji kada više osoba sudjeluje u počinjenju jednog kaznenog djela pri čemu te osobe mogu imati različite uloge. Sudjelovanje više osoba može biti nužno i dragovoljno. • Nužno sudioništvo: kod kaznenih djela kod kojih je prema prirodi stvari nužno sudjelov. više osoba odnosno već biće k.d. pretpostavlja sudjelovanje više osoba - konvergentni delikti: svi sudionici na isti način idu za postizanjem istog cilja, npr. dogovor za počinjenje k.d. - divergentni delikti: različiti interesi sudionika npr.kod k. d. sudjelovanja u tučnjavi fizički se obračunava tri ili više osoba - delikti susretanja: sudionici imaju različite uloge, ali se njihovi interesi susreću npr. kod k.d. dvobračnosti nužno sudjeluju dvije osobe ili kod lihvarskog ugovora

3. Dragovoljno sudioništvo: više osoba dragovoljno se odlučuje na zajedničko počinjenje kaznenog djela - vrlo opasan oblik kriminaliteta koji teže ugrožava društvo od kriminaliteta pojedinca, u temeljima globaliziranog organiziranog kriminaliteta stoji dragovoljno sudioništvo. • Pretpostavka dragovoljnog sudioništva: istodobno postojanje subjektivne i objektivne veze između sudionika - subjektivna veza: svi sudionici imaju svijest o zajedničkom djelovanju s drugim osobama - objektivna veza: kazneno djelo rezultat je djelatnosti svih sudionika (svaki sudionik je poduzeo određenu radnju kojom je suuzrokovao nastupanje posljedice) • Primjer: počinjenje kaznenog djela teške krađe provaljivanjem u kojem jedna osoba obija bravu, druga ulazi u prostoriju i oduzima tuđe pokretne stvari, treća čeka u automobilu da bi preuzela plijen. Četvrta osoba je nagovorila prve tri da počine provalnu krađu, dok je peta osoba nabavila alat za obijanje brave

4. sve su navedene osobe svjesne da zajednički sudjeluju u počinjenju kaznenog djela koje je rezultat radnji svih sudionika. Međutim, vrlo su različite uloge koje osobe mogu imati u počinjenju djela, pa je i njihov doprinos različit. Utvrđivanje uloge ili određivanje oblika sudioništva vrlo je značajno zbog kažnjavanja sudionika. • dva modela rješavanja: ekstenzivni i restriktivni pojam počiniteljstva

5. Monistički model(ekstenzivni pojam počinitelja) • Austrijski KZ “Tretman svih sudionika kao počinitelja“ prihvaća pojam jedinstvenog počinitelja: ne razlikuje počinitelje i sudionike – sve osobe koje daju neki kauzalni doprinos počinjenju djela smatraju se počiniteljima. Pri tome razlikuje: • neposredni počinitelj • počinitelj navođenjem (poticatelj) • počinitelj pridonošenjem(pomagatelj) - za sve njih vrijedi isti kazneni okvir iz norme posebnog dijela jer svi doprinosi jednako vrijede

6. Dualistički model (restriktivni pojam počinitelja) • prihvaćen u njemačkom kazn. pravu: dvije temeljne skupine: • počinitelj: onaj tko osobno sudjeluje u počinjenju djela • sudionici : sve ostale osobe koje na drugi način pridonose počinjenju djela • sudionici se ne mogu kazniti normom posebnog dijela koja se odnosi samo na počinitelja, pa su nužne odredbe općeg dijela o kažnjivosti poticanja i pomaganja • u primjeru prve tri osobe su supočinitelji, četvrta osoba je poticatelj, dok je peta osoba pomagatelj

7. Dualistički (počiniteljsko-sudionički) model hrvatskog KZ • Sve osobe koje sudjeluju u počinjenju kaznenog djela dijele se na počinitelje i sudionike • Oblici počiniteljstva predviđeni KZ-om su neposredni i posredni počinitelj (st.1. čl. 36.) i supočinitelji (st.2. čl. 36.) • Oblici sudioništva su: poticanje (čl. 37.) i pomaganje (čl. 38.) • polazna točka za razlikovanje svih učesnika u istom djelu na počinitelje i sudionike je upravo pojam počiniteljstva • poticatelj i pomagatelj ne čine kazneno djelo već svojim doprinosom sudjeluju u kaznenom djelu druge osobe

8. Dualistički model hrvatskog KZ

10. Počiniteljstvo • poduzimanje radnje počinjenja u smislu ostvarenja bića kaznenog djela je primarna i bitna materijalna oznaka počiniteljstva. • Ako osoba sama čini kazneno djelo počinitelj se smatra samostalnim počiniteljem i u tom slučaju nema sudioništva. • Ako počinitelj ima poticatelja ili pomagatelja (sudionici u užem smislu) on se naziva glavnim počiniteljem. • Ako se počinitelj koristi drugom osobom kao sredstvom (kazneno djelo ostvaruje posredstvom druge osobe) naziva se posrednim počiniteljem. • Ako dvije ili više osoba zajednički sudjeluju u počinjenju kaznenog djela nazivaju se supočiniteljima

11. Oblici počiniteljstva u HKZ • Neposredni i posredni počinitelj (čl. 36. st. 1.) • Supočinitelji (čl. 36. st. 3.)

12. Posredni počinitelj • Kazneni zakon uvodi pravnu figuru posrednog počinitelja koji ne ostvaruje sam kazneno djelo, već se koristi drugom osobom kao sredstvom (oruđem) kao neposrednim počiniteljem za ostvarenje svoje kriminalne namjere: • “Počinitelj je osoba koja sama ili posredstvom druge osobe počini kazneno djelo.”(čl. 36. st. 1.) • bitni moment za postojanje posrednog počinitelja koji djeluje iz pozadine je iskorištavanje vlasti nad drugim. • ovakav specifičan odnos dviju osoba nije moguće tretirati ni kao supočiniteljstvo (jer nedostaje svijest i volja o zajedničkom počinjenju djela) niti kao sudioništvo u užem smislu (jer sudionici samo sudjeluju u djelu druge osobe). Zbog toga se posredni počinitelj smatra počiniteljem djela

13. počinjenje kaznenog djela po drugoj osobi može se pojaviti u nekoliko slučajeva: a) kad sredstvo ne ostvaruje obilježja kaznenog djela (npr. navede žrtvu da dodirne električni vod pod naponom – posredni je počinitelj ubojstva) b) slučaj tzv. neslobodnog sredstva – kad neposred. počinitelj djeluje u krajnjoj nuždi (npr. pod prisilom posrednog počinitelja koji pištoljem prijeti liječniku da izvrši protupravan prekid trudnoće, ili čuvar logora je posr.poč. koji je prisilio jednog zatočenika da ubije drugoga i ovaj je to u krajnjoj nuždi i počinio) c) kada neposredno djelujući (sredstvo) ne postupa s namjerom npr. u zabludi je o biću kaznenog djela (npr. gazda koji je svoju neuku kućnu pomoćnicu, koja nije znala da je novac krivotvoren, poslao na tržnicu da proda 10 krivotvorenih novčanica posredni je počinitelj k.d. krivotvorenja novca)

14. d) kad je sredstvo nesposobno za krivnju (neubrojiva osoba, dijete i sl.) e) kad sredstvo nema osobno svojstvo koje se traži po biću djela tzv. “dolozno sredstvo bez potrebne kvalifikacije” (npr. službena osoba zamoli drugu osobu koja nema taj status da unese neke neistinite podatke u službenu ispravu i počini kaz.dj. krivotvorenja službene isprave – premda sredstvo postupa s namjerom ne može biti počinitelj nego samo pomagatelj jer nema svojstvo službene osobe dok je službena osoba posredni počinitelj) f) kad se počinitelj koristi organiziranim aparatom moći – počinitelj za pisaćim stolom – njemački Savezni sud 1994. g. osudio je kao posredne počinitelje članove Nacionalnog vijeća obrane bivšeg DDR-a za ubojstva koja su po njihovom nalogu počinili graničari

15. Supočiniteljstvo • Čl. 36. st. 2. KZ-a: supočinitelji kaznenog djela su dvije ili više osoba koje na temelju zajedničke odluke počine kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje (tzv.supočiniteljstvo u užem smislu) ili na drugi način bitno pridonese počinjenju kaznenog djela (supočiniteljstvo u širem smislu) • Bitan uvjet supočiniteljstva je zajedničko počinjenje djela koje se može ostvariti ili sudjelovanjem u radnji počinjenja ili poduzimanjem neke druge djelatnosti koja je izvan bića djela

17. Koja je to druga radnja koja je po značenju jednaka radnji počinjenja? • zaključak da su supočinitelji sve osobe koje i na drugi način, a ne samo radnjom počinjenja, vladaju djelom (teorija vlasti nad djelom) • zajednička funkcionalna vlast nad djelom uključuje zajedničku odluku o počinjenju djela te zajedničko počinjenje (objektivni doprinos svakog supočinitelja predstavlja bitni dio ostvarenja plana o kojemu ovisi samo počinjenje) • stoga, nije svaka djelatnost izvan radnje počinjenja samo zato što je poduzeta u sklopu plana izjednačena s radnjom počinjenja - to je samo ona djelatnost s kojom se upravlja procesom počinjenja djela (tzv.efektivna vlast)

18. tko je tko od više sudionika u ostvarenju istoga djela vrlo je složeno u teoriji kaznenog prava • odredbe Općeg dijela KZ upućuju na polazni kriterij diferenciranja - zakonsko biće kaznenog djela • onaj tko je stvarno realizirao djelo iz tog bića je počinitelj, dok je sudionik u užem smislu (poticatelj ili pomgatelj) onaj tko je tome samo pridonio • postoji teorijski sukob između dva stajališta: je li odlučujući kriterij razlikovanja sudionika utemeljen na podjeli rada ili na vlasti nad djelom • teorija podjele rada može dovesti do značajnog sužavanja pojma poticatelja i pomagatelja, jer bilo koja radnja poduzeta u vrijeme počinjenja djela i u okviru dogovora o zajedničkom počinjenju učesnika čini (su)počiniteljem (npr.u slučaju grupe koja je planirala i počinila provalnu krađu u kojoj je jedna osoba nabavila oruđe za provaljivanje, druga je čuvala stražu, a treća je sama počinila krađu, sve bi osobe bile supočinitelji)

19. u nas prihvaćena teorija vlasti nad djelom odlučujućim kriterijem razlikovanja (su)počinitelja i poticatelja ili pomagatelja drži stvarno objektivno značenje radnje • poticatelj i pomagatelj nikada ne upravljaju procesom počinjenja djela • glavni počinitelj: ima izravnu vlast nad djelom, • posredni počinitelj: ima vlast nad drugom osobom, • supočinitelj: ima funkcionalnu vlast • vrlo važnu ulogu može imati i ona osoba koja sama ne poduzima radnju počinjenja, npr. vođa grupe koji na mjestu počinjenja rukovodi akcijom ostvarenja djela

20. supočinitelj može biti samo onaj tko može biti počinitelj djela tj. mora imati sva potrebna svojstva kao i individualni počinitelj - u kaznenim djelima sa specijalnim subjektom (delicta propria) i vlastoručnim kaznenim djelima (delicta manu propria) supočinitelj (i posredni počinitelj) može biti samo ona osoba koja ima posebno svojstvo koje zakonsko biće djela traži za počinitelja→osobe koje nemaju traženo svojstvo mogu biti samo poticatelji ili pomagatelji (suučesnici) iako su via facti imale vlast nad djelom (dominirale u njegovom počinjenju), odnosno dale doprinos koji kvalitativno odgovara supočiniteljstvu • kod složenih kaznenih djela supočinitelj je onaj tko je poduzeo i samo jednu od radnji obuhvaćenih u zakonskom biću • naknadno ili sukcesivno supočiniteljstvo -slučaj kada se jednom počinitelju dok poduzima radnju počinjenja, a prije dovršenja djela, priključi drugi supočinitelj

21. Dualistički model hrvatskog KZ

23. Sudioništvo u užem smislu • Sudionicima se u hrvatskom kaznenom pravu smatraju poticatelj (čl. 37.)i pomagatelj (čl.38.).Oni svojim ponašanjem pridonose počinjenju tuđeg djela, postupaju cum animo socii → radnje sudionika svoje nepravo crpe iz neprava radnje glavnog počinitelja, odnosno sudioništvo pretpostavlja postojanje djela glavnog počinitelja o kojemu ovisi → akcesornost sudioništva • I na strani glavnog počinitelja i na strani sudionika moraju biti ispunjeni određeni uvjeti da bi se sudionici mogli kazniti

24. UVJETI KOJI SE MORAJU ISPUNITI NA STRANI GLAVNOG POČINITELJA→dva pravca u kojima se ogleda akcesornost (ovisnost) sudioništva u odnosu na djelo glavnog počinitelja : 1.1. Glavni počinitelj mora ući u stadij koji je kažnjiv kod kaznenog djela koje je u pitanju (uglavnom pokušaj, iznimno i pripremne radnje); →poticatelj i pomagatelj odgovaraju za stadij ostvarenja kaznenog djela do kojega je došao glavni počinitelj 1.2. Od općih elemenata kaznenog djela glavni počinitelj mora ostvariti protupravnu radnju (na protupravan način ostvariti biće kaznenog djela) → limitirana akcesornost: ako glavni počinitelj nije kriv sudionici se mogu kazniti, ali ako glavni počinitelj postupa npr. U nužnoj obrani (razlog isključenja protupravnosti) sudionici se neće kazniti jer to proizlazi iz načela limitirane skcesornosti

25. UVJETI KOJI SE MORAJU ISPUNITI NA STRANI SUDIONIKA 2.1. Objektivni uvjet → uzročna veza između radnje poticanja ili pomaganja i počinjenog djela → poticanje i pomaganje kao oblici sudioništva mogući su samo do materijalnog dovršenja kaznenog djela → stoga pomaganje počinitelj nakon počinjenog kaznenog djela pravno nije oblik sudioništva u djelu glavnog počinitelja, nego samostalno kazneno djelo sa vlastitim kaznenim okvirom (čl. 303. – pomoć počinitelju nakon počinjenog kaznenog djela) 2.2.Subjektivni uvjet → krivnja→ poticatelj i pomagatelj odgovaraju u granicama vlastite namjere (čl. 39. u svezi sa člancima 37. i 38.) → sudioništvo u načelu pretpostavlja namjerno djelo glavnog počinitelja, ali prihvaćena teorija limitirane akcesornosti omogućava postojanje sudioništva i onda kada glavni počinitelj nehajno počini djelo

26. Poticanje • Čl. 37. st. 1.: ”Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela, kaznit će se kao da ga je sam počinio. “ • namjerno suuzrokovanje zabranjene posljedice na način da se stvara ili učvršćuje odluka o počinjenju kaznenog djela kod druge osobe. • neposredno i posredno p. - potiče se neku drugu osobu da ona potakne glavnog počinitelja (poticanje na poticanje)

27. radnja poticanja može biti svaka radnja koja može utjecati na stvaranje odluke (npr. nagovaranje, molba, obećanje, savjetovanje i sl.) • poticanje se mora odnositi na određenu osobu, s time da može biti upravljeno i na određeni širi krug osoba (npr. na nekom skupu gdje se osobe vremenski i prostorno mogu odrediti ), ali neće se raditi o poticanju kao obliku suudioništva ako se odnosilo na potpuno neograničeni krug osoba (npr. poticanje putem tiska) • poticanje mora biti upravljeno na počinjenje određenog kaznenog djela • poticatelj odgovara samo ako je postupao namjerno (moguće je i nehajno poticanje, ali je kaznenopravno irelevantno) • s obzirom da radnja poticanja ima dvostruki cilj, tako i poticateljeva namjera ima dvostruki sadržaj:

28. a) poticatelj hoće ili pristaje na to da kod poticanog (gl. počinitelja) stvori ili učvrsti odluku o počinjenju kazneneog djela (tzv. psihička posljedica poticanja), b) poticatelj hoće ili pristaje da gl. počinitelj i počini kazneno djelo (tzv. materijalna posljedica poticanja) • poticatelj, kao i gl. počinitelj, mora biti svjestan svih obilježja kaznenog djela (npr. neće se smatrati poticateljem kod kaznenog djela rodoskrvnuća osoba koja potiče prijatelja da počini spolni odnošaj s osobom za koju ne zna da je sestra njegovog prijatelja, jer je krvno srodstvo obilježje ovoga djela) • poticatelj se kažnjava kao da je djelo sam počinio (on je idejni začetnik ili autor djela)

29. Neuspjelo poticanje (pokušaj poticanja) • Čl. 37. st. 2. KZ:” Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela za koje je pokušaj kažnjiv, a djelo ne bude niti pokušano, kaznit će se kao za pokušaj toga kaznenoga djela.” • Pojam neuspjelog poticanja: radnja poticanja je poduzeta, ali nema protupravne radnje na strani glavnog počinitelja (poticanog) jer je izostala psihička (poticatelj nije uspio stvoriti odluku kod poticanog) ili materijalna posljedica poticanja (poticani je stvorio odluku o počinjenju kaznenog djela, ali nije ušao u kažnjivu zonu) • Kažnjivost neuspjelog poticanja iznimka je od teorije akcesornosti →zašto?

30. teorija akcesornosti: poticanje je kažnjivo ako je glavni počinitelj “ušao” u kažnjivu zonu (već kažnjivim pripremanjem, kažnjivim pokušajem ili dovršenim djelom) i ako je radnja protupravna dok prema čl. 37.st.2. postoji kažnjivost poticatelja iako glavni počinitelj nije poduzeo ništa kažnjivo • neuspjeli poticatelj se kažnjava samostalno, premda ne postoje glavni počinitelj i njegovo kazneno djelo → ali postoji hipotetička akcesornost, jer je kažnjivost neuspjelog poticanja ovisna o vrsti kaznenog djela kojeg je prema namjeri poticatelja trebao ostvariti poticani

31. Kada je neuspjelo poticanje kažnjivo? → ako se odnosilo na kazneno djelo za koje je pokušaj kažnjiv → daljnje pitanje kada je pokušaj kažnjiv? – stadiji! • Kako se kažnjava neuspjeli poticatelj? • U slučaju neuspjelog poticanja radi se zapravo o pokušaju poticanja, pa će se neuspjeli poticatelj kazniti kaoza pokušaj kaznenoga djela na koje se poticanje odnosilo → neuspjelo poticanje je zakonski temelj za fakultativno ublažavanje kazne

32. Neprikladan pokušaj poticanja • Čl. 37. st. 3. KZ:“U slučaju neprikladnog pokušaja poticanja, poticatelj se može osloboditi kazne. “ • Poseban oblik neuspjelog poticanja →radi se o pokušaju poticanja neprikladnom obzirom na objekt poticateljeve radnje (glavni počinitelj ili poticani) koji je neovisno o radnji poticatelja već donio odluku o počinjenju kaznenog djela → nedostaje uzročna veza između radnje poticanja i donošenja ili učvršćivanja odluke na strani glavnog počinitelja • Kada je nepriladan pokušaj poticanja kažnjiv? → onda kada je kažnjiv i pokušaj poticanja (neuspjelo poticanje) • Kako se kažnjava neprikladan pokušaj poticanja? neuspjeli poticatelj kaznit će se kao za neprikladni pokušaj kaznenoga djela na koje se poticanje odnosilo→ NPP razlog je za fakultativno oslobođenje od kazne

33. Pomaganje • Čl. 38. KZ: “Tko drugome s namjerom pomogne u počinjenju kaznenog djela, može se blaže kazniti.” • namjerno pridonošenje počinjenju tuđeg kaznenog djela. • Pomagatelj olakšava počinjenje djela osobi koja je već stvorila odluku da počini djelo

34. radnja pomaganja je u pravilu činjenje, ali moguće je i nečinjenje (npr. čuvar skladišta prema prethodnom dogovoru zaspe). • fizičko pomaganje (npr. stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za počinjenje kaznenog djela, uklanjanje prepreka i sl.) • psihičko p. (npr. davanje savjeta ili uputa kako da se počini kazneno djelo, unaprijed obećano prikrivanje kaznenog djela, počinitelja, tragova ili predmeta pribavljenih kaznenim djelom i sl.) • neposredno i posredno p. (osoba A izradi oružje i preda ga osobi B da bi ona pomogla osobi C)

35. pomaganje je moguće samo prije ili tijekom počinjenja kaznenog djela, do trenutka dovršenja djela u materijalnom smislu • ako se radi o pomoći poslije počinjenja kaznenog djela koja nije unaprijed obećana, postoji tzv. pogodovanje ili doticaj s kaznenim djelom koje ne spada u sudioništvo nego je samostalno kazneno djelo predviđeno čl. 303. KZ-a. • izuzetak je slučaj u kojem pomagatelj djeluje poslije počinjenja kaznenog djela (npr. prikriva počinitelja) a unaprijed je tu pomoć obećao koja se smatra vrstom pomaganja, jerje u tom slučaju dan kauzalni doprinos počinjenju kaznenog djela • pomagatelj odgovara ako je postupao namjerno, dok nehajno pomaganje nije kažnjivo • za razliku od neuspjelog poticanja neuspjelo pomaganje nije kažnjivo • Kako se kažnjava pomagatelj? →pomagatelj se može blaže kazniti - najlakši oblik sudioništva - fakultativan razlog (temelj) za ublažavanje kazne

37. KRIVNJA I KAŽNJAVANJE SUPOČINITELJA I SUDIONIKA Načelo odgovornosti supočinitelja i sudionika u granicama vlastite krivnje (čl. 39. st. 1. KZ) Neprenosivost strogo osobnih okolnosti (čl. 39. st. 2. KZ) Kažnjavanje za stjecaj različitih oblika sudioništva

38. Pravilo o odgovornosti sudionika u granicama vlastite krivnje • čl. 39. st. 1. KZ-a regulira pitanje krivnje pojedinog supočinitelja, kao i sudionika u užem smislu (poticatelja i pomagatelja): • “Svaki supočinitelj i sudionik (poticatelj i pomagač) kažnjava se u skladu sa svojom krivnjom.”→ • Što znači da će se poticatelj i pomagatelj kazniti u granicama svoje namjere (čl. 37.“tko drugoga s namjerom potakne…” i čl. 38. “tko drugome s namjerom pomogne”);

39. Supočinitelji odgovaraju za namjerno i nehajno sudjelovanje u ostvarenju kaznenog djela • namjerno supočiniteljstvo: svaki supočinitelj odgovarat će za sve ono što je (izričito ili barem prešutno) dogovoreno • svi učinci ostvareni u okviru zajedničkog dogovora uračunavaju se svim supočiniteljima • npr. ako se više osoba dogovori da će ubiti žrtvu pa svaka ispali hitac prema njoj, svi su oni supočinitelji kaznenog djela ubojstva, bez obzira što je samo jedan metak pogodio žrtvu i što se točno zna koja ga je osoba ispalila • Kazneni zakon dopušta i nehajno supočiniteljstvo (čl. 36. st. 3.) • Posebne pretpostavke za nehajno supočiniteljstvo: - povreda zajedničke dužne pažnje - zajedničko stvaranje opasnosti koja se realizirala u posljedici

40. Dakle, iz čl. 39. st. 1. KZ-a (“Svaki supočinitelj i sudionik (poticatelj i pomagač) kažnjava se u skladu sa svojom krivnjom.”) proizlazi da je krivnja individualna, pa se na pojedinog supočinitelja ili sudionika ne može prenositi krivnja drugih osoba koje su sudjelovale u počinjenju djela • Drugim riječima, pojedini supočinitelj ili sudionik neće odgovarati za ekscese drugih sudionika i supočinitelja.

41. Eksces – pojam i učinak na druge supočinitelje odnosno sudionike • Eksces je bitna razlika između sadržaja onog na što se sudioništvo odnosilo i stvarno realiziranog • Eksces može postojati: →na strani jednog supočinitelja u odnosu na druge i →na strani glavnog počinitelja u odnosu na poticatelja i pomagatelja • sva se odstupanja mogu svesti na dvije osnovne kategorije: neslaganja ili ekscesi u kvalitativnom i neslaganja ili ekscesi u kvantitativnom smislu.

42. Kvalitativni eksces postoji kada je supočinitelj ili glavni počinitelj počinio sasvim drugo djelo od onoga koje su imali u vidu drugi supočinitelji, odnosno poticatelj ili pomagatelj →(npr. tri supočinitelja se dogovore da će počiniti razbojništvo, ali jedan od njih, bez suglasnosti ostalih, počini i ubojstvo; poticatelj je poticao na krađu, a glavni počinitelj počinio silovanje)

43. Kvantitativni eksces postoji → kada je počinjeno istovrsno kazneno djelo, ali je pri njegovom počinjenju došlo do relevantnog odstupanja koje utječe na pravnu oznaku djela npr. poticatelj je poticao na običnu, a glavni počinitelj počinio tešku krađu provaljivanjem, supočinitelji su se dogovorili da će istući žrtvu, ali jedan od supočinitelja, bez pristanka ostalih žrtvu polije kiselinom i unakazi je → kada je u okviru planiranog djela prouzročen širi ili uži krug posljedica npr. dva supočinitelja su se dogovorila da će ukrasti točno određene stvari, a jedan od njih je pored dogovorenih, ukrao i još neke stvari

44. Eksces supočinitelja • iz načela da svaki supočinitelj odgovara u granicama vlastite krivnje (čl. 39. st. 1. KZ) proizlazi da pojedini supočinitelj neće odgovarati za ekscese drugih sudionika i supočinitelja • djelo supočinitelja koji je postupao u ekscesu kvalificirat će se drugačije od djela koje su počinili ostali supočinitelji • npr. tri supočinitelja se dogovore da će počiniti razbojništvo koje doista i bude počinjeno, ali jedan od njih, bez suglasnosti ostalih, počini i ubojstvo →onaj supočinitelj koji je pored dogovorenog razbojništva počinio i ubojstvo odgovara za stjecaj tih dvaju djela, dok ostali supočinitelj odgovaraju samo za razbojništvo, ukoliko i sami nisu barem pristali na ubojstvo

45. Utjecaj ekscesa glavnog počinitelja na krivnju sudionika u užem smislu • Kvalitativni eksces • glavni počinitelj počinio sasvim drugo djelo od onoga koje su imali u vidu poticatelj ili pomagatelj • npr. poticatelj je poticao na krađu, koju glavni počinitelj nije ni pokušao, nego je umjesto toga počinio silovanje →glavni počinitelj odgovarat će za silovanje, dok će poticatelj odgovarati za neuspjelo poticanje na krađu (djelo na koje se namjera poticatelja odnosila nije bilo ni pokušano)

46. Kvantitativni ekscesna strani glavnog počinitelja • Ako radnjeglavnog počinitelja prelaze dogovoreno, ovisno okolnostima konkretne situacije mogući su različiti učinci na pravni položaj sudionika u užem smislu: • Ako počinitelj počini teži oblik djela od onoga koji je obuhvaćen namjerom poticatelja ili pomagača, sudionici neće odgovarati za to počiniteljevo prekoračenje, npr. ako se namjera poticatelja i pomagatelja odnosila na običnu krađu, a glavni počinitelj počini tešku, sudionici u užem smislu odgovaraju u granicama svoje namjere, dakle za običnu krađu;

47. Ako glavni počinitelj ostane u okviru dogovorenog kaznenog djela, ali prouzroči širi krug posljedica, to neće utjecati na pravnu oznaku djela, ali će se namjera u odnosu na opseg posljedica vrednovati prilikom odmjeravanja kazne na način da će se poticateljevoj namjeri pripisati onaj krug posljedica koje je htio ili na njih pristao, a ne šire posljedice koje je glavni počinitelj ostvario; • ako je npr. poticatelj od glavnog počinitelja zahtijevao da ukrade točno određene stvari, a glavni je počinitelj pored dogovorenih, ukrao i još neke stvari, obojica će odgovarati za krađu, ali će sud prilikom odmjeravanja kazne voditi računa o sadržaju namjere poticatelja

48. međutim, ako npr. poticatelj traži ostvarenje kaznenog djela pod bilo kojim okolnostima, odnosno pristaje na bilo koji način postizanja kriminalnog cilja (traži oduzimanje stvari bilo običnom, bilo teškom ili razbojničkom krađom), onda njegova namjera obuhvaća sve ono što je glavni počinitelj u konkretnom slučaju ostvario, pa u tom slučaju nema ekscesa

49. U slučajevima negativnog kvantitativnog ekscesa na strani glavnog počinitelja, odnosno u situaciji da je glavni počinitelj učinio manje od onoga što je bilo obuhvaćeno namjerom sudionika • poticatelj i pomagatelj neće odgovarati u granicama vlastite namjere, nego za ono što je stvarno realizirano → načelo akcesornosti • npr. pomagatelj je stavio na raspolaganje glavnom počinitelju otpirač za nasilno otvaranje prostora radi počinjenja teške krađe provaljivanjem, ali je glavni počinitelj počinio običnu krađu jer je prostor bio otključan

50. Zaključno o utjecaju ekscesa glavnog počinitelja na krivnju sudionika u užem smislu: • ako glavni počinitelj počini sasvim različito kazneno djelo od onog koje je bilo obuhvaćeno namjerom sudionika u užem smislu, onda uopće nema sudioništva (dolazi u obzir jedino kažnjavanje za neuspjelo poticanje); • ako glavni počinitelj počini više od dogovorenog poticatelj i pomagatelj neće odgovarati za to prekoračenje jer to proizlazi iz načela neovisnosti krivnje sudionika u užem smislu (čl. 39. st. 1.); • počini li glavni počinitelj manje od onoga što je obuhvaćeno namjerom poticatelja i pomagatelja, oni će odgovarati samo za ono što je doista i ostvareno jer to proizlazi iz načela akcesornosti sudioništva u užem smislu →poticatelj i pomagatelj sudjeluju u djelu drugoga, pa stoga ni ne mogu sudjelovati u nečemu što se nije dogodilo