1 / 9

Obrazovanje državnih službenika – problem ili rješenje?

Obrazovanje državnih službenika – problem ili rješenje?. Prof. dr. sc. Gordana Marčetić Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Sustavi obrazovanja i usavršavanja (O/U) javnih službenika.

sylvia
Download Presentation

Obrazovanje državnih službenika – problem ili rješenje?

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Obrazovanje državnih službenika – problem ili rješenje? Prof. dr. sc. Gordana Marčetić Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

  2. Sustavi obrazovanja i usavršavanja (O/U) javnih službenika • Profesionalizam javnih službenika - plaća, puno radno vrijeme, posebno obrazovanje → pojavljuje se istodobno s nastankom profesionalne uprave • Stručnost (merit system) – politizacija, diletantizam (spoils system). • Viši i najviši položaji → profesionalci, a ne političari (izrada nacrta propisa, predlaganje složenih policy programa i strategija, međuresorska suradnja, postavljanje standarda itd.). • Većina razvijenih zemalja uspostavlja sustave O/U nakon 1960-ih. Vodeća uloga: →Francuska (elitne škole za opću upravu – École Nationale d' Administration, regionalni i međunarodni instituti za upravu, specijalizirane škole u sastavu ministarstava) →Njemačka (programi iz javne uprave - sveučilište Konstanz, Potsdam, Deutsche Hochschule für Verwaltungswissenshaften Speyer (od 1947) Visoka škola javne uprave s PDS-om (1976) po uzoru na ENA-u, posebni fakulteti za JU u njemačkim zemljama)

  3. Obrazovanje – usavršavanje i osposobljavanje • Obrazovanje (eng. education) u formalnim, akademskim i drugim obrazovnim institucijama • Usavršavanje i osposobljavanje tijekom službe (eng. in- servicetraining) • Termin “izobrazba” (ZODS i drugi propisi), nejasno usmjerenje i značenje (terminološki i sadržajno). • Kontinentalna Europa, rad u upravi → životno zanimanje, karijera (naglasak na obrazovanju. Osobito se naglašava obrazovanje službenika za visoke položaje od kojih se očekuje najveće znanje te sposobnost upravljanja i rješavanja složenih praktičnih problema) • Anglosaksonske zemlje, uprava → skup poslova za pripadnike različitih profesija (naglasak na usavršavanju)

  4. Službenički sustavi i OOU • Karijerni sustavi -modeli O/U-a prikladniji za daljnji razvoj karijere službenika. Početno osposobljavanje daje opći okvir za rad u javnoj službi, dok adaptivno osposobljavanje priprema kandidata za specifične funkcije nakon ili prije premještaja (napredovanja). • Sustavi radnih mjesta cijene specijalistička znanja koja su potrebna za pojedina radna mjesta. Službenici se stručno usavršavaju tijekom službe kako bi poboljšali svoje vještine s obzirom na nove tehnologije i razvoj struke. • Od 1990-ih → trend međusobnog približavanja. Karijerni sustavi postaju fleksibilniji i uvode programe kontinuiranog usavršavanja, a sustavi radnih mjesta uvode neke oblike početnog obrazovanja i adaptivnog osposobljavanja, osobito za vodeće osoblje.

  5. Tranzicijske zemlje • Različit fokus ZE i IE. Zapadnoeuropske zemlje → uvođenje metoda NJM-a u stabilne klasične upravne modele. Tranzicijske zemlje → pokušaji utemeljenja profesionalne i depolitizirane javne uprave, prilagodba EU standardima i uspostava početnih programa O/U-a • Programi O/U-a u nastajanju (nedostatak strategije i vizije, parcijalni programi, nedostatna financijska sredstva, manjak stručnog osoblja i potrebnih znanja iz ULJP-a) • Razlike između tranzicijskih zemalja. Neke zemlje (Mađarska, Bugarska itd.) imaju dugu tradiciju proučavanja upravnih disciplina i školovanja javnih službenika (pod utjecajem germanske doktrine), dok druge (Armenija, Moldavija, Baltičke zemlje) tek početkom 1990-ih počinju uspostavljati sustave O/U-a za javne službenike.

  6. Povijest upravnog obrazovanja u Hrvatskoj • 1769. Marija Terezija osniva Političko-kameralni studij u kraljevinama Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. 1776. studij je integriran s pravnim studijem na Juridičkom (danas Pravnom) fakultetu. • Posebni studij uprave pojavljuje se ponovo tek 1956. s osnivanjem Visoke upravne škole u Zagrebu. 1968 VUŠ se integrira u PFZ. • Viša upravna škola u Zagrebu (1957) pripojena je PFZ-u 1983. • Obrazovanje za državnu službu → izraženi pravni naglasak. • Osnivanjem DV-a 1998. upravni studij se počinje izvoditi izvan PFZ-a. Modernizacija studijskog programa (2→3 g), uvođenje politoloških, ekonomskih, organizacijskih i upravno-tehničkih sadržaja, sukladno suvremenim trendovima u razvijenim zemljama.

  7. Upravni studiji (na javnim institucijama) • Dodiplomski upravni studiji (BA - 3 g.) (1) na DV u Zagrebu (u tijeku proces ponovne integracije s PFZ-om) (2) u sklopu PF u Splitu (3) u sklopu PF u Osijeku (4) u sklopu veleučilišta u Vukovaru, Gospiću, Požegi i Šibeniku • Diplomski upravni studiji (MA) – 0 (ne postoji vertikalna prohodnost) • Poslijediplomski studiji (1) Specijalistički sveučilišni poslijediplomski studij Javna uprava (2006) u trajanju od 1. g. (za sve struke) (2) do 2007. dvogodišnji PDS upravno-političkog smjera (mr. sc.) na PFZ. Nakon 2007. → dvogodišnji PD specijalistički studij (mag. specijalist prava) i trogodišnji PD doktorski studij (doktor pravnih znanosti) Javno pravo ijavna uprava (samo dipl. pravnici i dipl. politolozi) po Bolonji.

  8. Problem → rješenje • Unatoč dugoj tradiciji, u Hrvatskoj ne postoji strategija, vizija, ni osmišljena politika upravnog obrazovanja. Očigledno je permanentno nerazumijevanje, neosjetljivost i nezainteresiranost političara i ključnih aktera na sagledavanju i rješavanju ovog pitanja koje povlači niz drugih problema unutar državne uprave. • Temeljni problem → nedostaje srednja karika, visokoobrazovni program za javnu upravu (kakvi postoje u svim zemljama Europe osim u Hrvatskoj!). • Rješenje → uspostaviti vertikalno prohodan sustav upravnog obrazovanja po Bolonjskoj formuli 3+2+3 na razini nezavisne institucije (Fakultet za javnu upravu) ili u sklopu postojećih institucija (PFZ, sveučilišni odjel) koji će se vezati za sustav zapošljavanja u državnoj upravi i lokalnoj/regionalnoj samoupravi. • Program treba biti multidisciplinarnog usmjerenja (upravno-tehnički, ekonomski, politološki, sociološki, metodološki, praktični i drugi sadržaji). Pravo je nedostatno za rješavanje složenih problema s kojima se suočava moderna uprava. • Takav studij nije konkurencija Državnoj školi za javnu upravu koja se temeljno bavi stručnim usavršavanjem državnih službenika (in-service training) i osposobljavanjem u specifičnim vještinama potrebnih za poslove pojedinog radnog mjesta.

  9. Hvala na pažnji! Prof. dr. sc. Gordana Marčetić Pravni fakultet u Zagrebu e-mail: gmarceti@pravo.hr

More Related