O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918)

1. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918)

2. 1. PozicijaSrbijeiCrne Gore inovisistemravnoteže snaganaBalkanu -Većnapočetkukrizeizazvaneratom, a ikasnije, postavilo se pitanje o očuvanjadržavnopravneposebnostiCrne Gore. -Uspjehkoji je Austro-UgarskaizvojevalaraspadomBalkanskogsaveza u Drugombalkanskomratuzanju je predstavljaomaludobit. -PremaprojektuugarskogpremijeraTise, izloženom u martu 1914, glavniciljevisubili: zajedno s Njemačkom Austro-Ugarska je najprijemoralaraditinapovoljnijemgrupisanjubalkanskihdržava: odvajanjuRumunijeiGrčkeodSrbijeiizmirenjutedvijedržave s Bugarskom, uzuvećanjeBugarskenaračun Srbije. -Elementiovogplana u marta 1914. razmatranisunasastankunjemačkogcaraVilhelma, austrougarskogFranca Josifa,austrijskogministrainostranihdjelaBerhtoldaiugarskogpremijeragrofaTise. Tom prilikom, pored ostalog, pažnjajeposvećena "pripremanomujedinjenjuSrbijeiCrne Gore" O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918)

3. 2. Konkretni zadaciTisinogplana -Nasilnimputem trebalo je spriječiti ujedinjenjeCrne Gore i Srbije, u protivnom CrnuGorujetrebalopodijelitinadvadijela, pa bi tadanjenaobalabilapripojenaAlbaniji, dok bi se ostali, većidio, priključioSrbiji -Tisin plan podrazumijevao je s: 1) zadržavanjeRumunijenastraniTrojnogsaveza; 2) uspostavljanjetijesnihprijateljskihvezasaBugarskom 3) stvaranje pod patronatom Austro-UgarskeiNjemačkenovogbalkanskogsaveza u sastavu: Rumunija, BugarskaiGrčka protivRusijeiAntante; 4) teritorijalnapodjelaSrbijeiCrne Gore s ostavljanjemumanjene 'nezavisneSrbije', povezanevezama 'zahvalnosti' s Austro-UgarskomzaustupanjedijelaCrne Gore. -Riješenostda se natakavnačin postupi potvrđena je itokomkasnijegrazmatranjapolitičkesituacijenaBalkanunasastankuizmedunjemačkogcaraiaustrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda, održanom 27. marta 1914. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918)

4. 3.Principi preustrojstva jugoistočne Evrope poslije sarajevskog atentata - Politika austrijskog cara poslije događaja u Sarajevu, bila je: 1) umanjiti Srbiju i uvećati na njen račun Bugarsku; 2) privući Bugarsku politici Centralnih sila; 3) ostvariti savez Bugarske i Rumunije pod uslovom očuvanja granica rumunske države, ustanovljenih bukureškim ugovorom. -U kasnijoj etapi trebalo je ostvariti pomirenje Grčke sa Bugarskom i Turskom i obrazovati novi balkanski savez pod pokroviteljstvom Centralnih sila. Plan je podrazumijevao i to da se Srbija kao središte panslavističke politike eliminiše kao mogući faktor sile u balkanskim odnosima. -To je značilo da su se njemački car i vlada praktično opredijelili za otpočinjanje evropskog rata. -U stavovima Franca Josifa o preuređenju odnosa u jugoistočnoj Evropi nije neposredno pominjana Crna Gora, ali su diplomatske aktivnosti slične onima vođenim u Bukureštu i Sofiji, u cilju privlačenja Crne Gore na svoju ratujuću stranu, preduzimane i na Cetinju. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918)

5. 4. Diplomatski kontakti sa predstavnicima Centralnih sila u prvoj fazi rata. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) -U danima julske krize pregovori su vodeni su između austrougarskog poslanika na Cetinju, barona Ota, i crnogorskog ministra inostranih djela, Petra Plamenca. -Prema raspoloživim izvorima Austro-Ugarska je Crnoj Gori nudila finansijsku podršku i teritorijalne kompenzacije na račun Srbije i Albanije, u zamjenu za prihvatanje obaveze da ne stupi u rat na strani Srbije i Rusije. - Kasniji razgovori u junu 1915. doprinijeli kompromitovanju uloge Crne Gore u Prvom svjetskom ratu. Zajedno s kapitulacijom njene vojske, slični događaji su gotovo na margine istorijskih zbivanja potisnuli Crnu Goru. -Sastanak je bio javan. Poziv mu je poslat 5. juna 1915, "preko parlamentara po naredenju kralja Nikole, a u cilju da se, pod prijetnjom represalija, zatraži prekid napada iz vazduha na stanovništvo".

6. 5. OdnosiCrne Gore iSrbijenapočetku rata. - Problemikojisupostojali u odnosimaizmeduCetinjaiBeogradajoš više su se zaoštrili. DobijanjeznačajnijeulogeSrbijeodrazilose inanačin formalnopravnogregulisanjaodnosadvijedržave u ratnimuslovima. -Zajednickimoperacijskimplanomsrpskeicrnogorskevojske u ratuprotiv Austro-Ugarske, koji je 6. avgusta 1914. izradionačelnikštabasrpskevrhovnekomande, vojvodaRadomirPutnik, dvijetrećinecjelokupnecrnogorskevojskestavljeno je pod vrhovnukomanduSrbije. - Izmedusrpskeicrnogorskevrhovnekomande, razmijenjenisudelegati. Zavojnogdelegata u crnogorskomštabuodređen je general BožidarJanković, i generalštabnipukovnikPetarPešić.Crnogorskavrhovnakomandazasvogdelegataodredila je brigadiraJova Bećira. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918)

7. 6. Karakter vojnih i političkih aktivnosti kralja Nikole na početku rata. -One su bile izražene u samostalnim operacijama u pravcu Kotora, Dubrovnika, Skadra, kao i diplomatskim kontaktima koje su kraljevi sinovi ostvarili s predstavnicima Austro-Ugarske i Njemačke. -Takva spoljnopolitička orijentacija, zasnivala se na pretpostavci da bi na taj način trajno bio učvršćen položaj zemlje i dinastije, stvaranjem velike "crnogorske države". -. Suprotno prihvaćenim obavezama glavnina crnogorske vojske bila je skoncentrisana na hercegovačkom frontu i Lovćenu, a svega jedna petina u oblasti Pljevalja za sadejstvo sa srpskom vojskom. Time je izražena težnja ka samostalnim operacijama. -Za plan o zauzimanju Boke, Kralj je nastojao da angažuje i druge države, Francusku, a zatim i Englesku, budući da su one u Sredozemlju imale jake ratne flote. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918)

8. 7. Zauzimanje Skadra. -Osvajanje Skadra -27. juna 1915. željele su se ispraviti nepravde zbog "nacionalne katastrofe", 1913, i preduprediti napadi albanskih četa koje su vršile upad na crnogorsku teritoriju. -Prestiž Crne Gore koji bi bio ostvaren ovim putemkao i strah da nešto slično u pogledu Skadra ne uradi srpska vojska poslije zauzimanja Tirane i Drača mobilisali su na akciju. -Posljedice su bile veoma teške za Crnu Goru. Kriza je kulminirala povlačenjem srpskog vojnog delegata i načelnika štaba vrhovne komande crnogorske vojske, Božidara Jankovića. -I nakon sto se situacija u vezi sa Skadrom relativno smirila, saveznici nijesu željeli da priznaju crnogorsku okupaciju albanske teritorije, pa su u tom smislu 30. jula 1915. uputili crnogorskoj vladi notu. Stanje je ocijenjeno privremenim. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918)

9. 8 8. Mirovna ponuda prijestolonasljednika Danila bečkom i berlinskom dvoru. -Ponuda za mir učinjena je 10. ili 11. novembra 1915. godine, preko austrougarskog poslanika u Bugarskoj, Tarnovskog, trebalo je da bude proslijeđena bečkom i berlinskom dvoru. - Realizovana je u trenutku kada se srpska vojska spremala da napusti zemlju. Prema tekstu telegrama knjaza Danila, upućenog Kruftu 11. novembra 1915, on je nadležne u Beču, trebalo da upozori "da bi aneksija Crne Gore od strane Srbije bila nepodnošljivo djelo”i izvor stalnih nemira. -Drugi izaslanik knjaza Danila, Karamanti, vodio je razgovore s njemačkim službenim predstavnikom u Švajcarskoj, Bernsdorfom. Prethodila mu je ponuda, odaslana preko Bugarske, tj. preko njemačkog poslanika u Sofiji, Egara. -Knjaz Danilo je u Švajcarsku poslao počasnog generalnog konzula u Milanu, Karamantija. Kralju Nikoli je predloženo da, ako uskrati prolazak srpske armije kroz Crnu Goru, može dobiti polovinu srpske Makedonije i 5.000.000 talira. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918)

10. 9.Diplomatske aktivnosti prema savezničkim zemljama - Do početka pregovora o separatnom miru, diplomatska aktivnost radi obezbjeđenja političke podrške konceptu očuvanja Crne Gore kao samostalne države, osim prema Centralnim silama, vođena je i prema savezničkim zemljama. -Iz kompleksa diplomatskih aktivnosti u ovoj oblasti kao karakteristične treba spomenuti misiju Mitra Martinovića u Rusiji, zatim misiju Andrije Radovića u Francuskoj, te razgovore između zvaničnih predstavnika Crne Gore i Srbije na Cetinju, o povlačenju srpske vojske, o daljim političkim koracima Crne Gore i sudbini njenih oružanih snaga. -Odašiljanjem Martinovića željelo se pokušati i uspostavljanje diplomatskih odnosa na recipročnoj osnovi i time ostvariti veću "emancipaciju Crne Gore od Srbije". Iznijeti su i zahtjevi za teritorijalnim proširenjem :"od Bosne Sarajevo sa njegovom cijelom okolinom… Ercegovinu i od Dalmaciju Split i od Splita sve na jug do našeg primorja?". O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918)

11. 10. Drugizahtjevizateritorijalnimproširenjem -Radidobijanjapovoljnogodgovoraodruskogdvoraivlade, osimMartinovića, bile suangažovaneikraljevekćerke. - VelikaknjeginjaMilicaNikolajevna 18. aprila 1915. iznijelaruskomcaruNikolaju II pitanjecrnogorskihgranica. Crna Gora bi, poovompredlogu, dobila: "HercegovinusadelomJadranskeobale, kojanjoj (Hercegovini) pripada; zatimdonji deo Dalmacije do Antivariostrva (saDubrovnikomiKotorom). Na severoistokumali deo južneBosne, kojusuCrnogorcizauzeli u jesenizimusvojimsnagamabezpomoćiSrba... Na juguodušća Drina, sav desnibreg do crnogorsko-srpskegranicejužno odĐakovice. (Naravno, svesto je na sever do Drina, grad Skadar, jezero)". To je bilagranica u slučajupodjeleBosneiHercegovine, DalmacijeidijelaAlbanije. Ako bi se dijelilijošiHrvatska, SlavonijaiSrem, tada bi se idioCrne Gore moraopovećati”. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918)

12. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 11. Materijalni položaj Crne Gore na početku rata -Crna Gora je bila bez ratnih zaliha i zato orijentisana na pomoć spolja. -Jedino je Srbija na početku rata značajnije pomogla Crnu Goru. U septembru 1914. u Crnu Goru je upućeno šest baterija sa 30 topova i odgovarajućom količinom municije. Za ishranu crnogorske vojske Srbija je dala 17 miliona dinara. -S odobrenjem inostranih kredita situacija je bila znatno teža. Rusija se sporazumjela sa Francuskom i Engleskom da se Crnoj Gori odobri kredit od 10.000.000 franaka za oružje i opremu, koja bi se tamo nabavila. Prethodno je u oktobru 1914, na račun obećanog međunarodnog zajma, za napuštanje Skadra bio uplaćen avans od 500.000 franaka. -Na početku rata redovnim sedmodnevnim uplatama u iznosu od 500.000 dinara Srbija je praktično izdržavala crnogorsku vojsku. -Nakon odobrenja 10-milionskog zajma, prije nego sto je on realizovan, Crna Gora je savezničkim zemljama podnijela zahtjev za odobrenje novog zajma u iznosu nesto većem od 26.000.000 franaka

13. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 12.Pitanje ujedinjenjea u političkim stavovima crnogorskog i srpskog dvora. - U prvim godinama rata strah od ujedinjenja stalno je bio prisutan u Crnoj Gori. - Pitanje ujedinjenja, bilo je pokrenuto rezultatima balkanskih ratova. - Sredinom maja 1915, prijestolonasljednik Danilo je, preko Petra Pešića, predložio razgovore sa prijestolonasljednikom Aleksandrom: "da bi se riješilo srpsko pitanje… po sistemu njemačkom". -U Beogradu je prihvaćen prijedlog crnogorskog prijestolonasljednika. Danilo je potom izjavio da "još nije vrijeme za sastanak i da on treba prvo da ubijedi kralja Nikolu da je jedini spas Crne Gore u ujedinjenju sa Srbijom". -Nakon povlačenja srpske vojske preko Crne Gore i Albanije na albansko primorje u kontaktima sa srpskom vrhovnom komandom u Skadar i kasnije prilikom Pašićevog boravka na Cetinju 22. XII 1915. Pašić je savjetovao kralju Nikoli "da zauzme stav kojeg se drži i srpska vlada, i da se i crnogorska vojska povuče zajedno sa srpskom vojskom".

14. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 13.O operacijama crnogorske vojske tokom I svjetskog rata - Do izlaska iz rata u januaru 1916, s obzirom na prethodnu ratnu iscrpljenost, nivo naoružanja i ukupnu materijalno-tehničku opremljenost, crnogorska vojska je uspješno rjesavala sve zadatke koji su i "prevazilazili njene taktičko-operativne mogućnosti". - Uloga crnogorske vojske bila je naročito značajna u vrijeme Makenzenove ofanzive na Srbiju u oktobru 1915. Osim sto je omogućila glavnini srpskih snaga "da se neometano od austrougarskog dejstva kroz Sandžak povuče u rejon Kosova Polja i Metohije", njeno angažovanje je bilo značajno i prilikom povlačenja sa Kosova pred ofanzivom bugarske vojske. - Vršeci ulogu strategijske zaštitnice, crnogorska vojska je pomogla izvlačenje srpske vojske i tako, doprinijela da već odaslana poruka njemačke Vrhovne komande, "da je Srbija izbrisana sa lica zemlje i da srpska vojska više ne postoji", ne bude ostvarena.

15. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 14. Odluka o početkupregovora o primirju . - Poslijegubljenja položajanaLovćenu, KukaiKrsca 8. i 9. januara 1916, idemoralizacijekoju je pad Lovćenaizazvaovlada je nasjedniciod11. januaradonijelaodluku o otpočinjanjupregovora o primirju. - U telegramuaustrijskomcarukralj Nikola, je moliozačasneusloveprimirja. I u pismuruskomimperatoruNikolajuII, gdjesuizloženirazlozikojisunaveliCrnogorceda pod navalomneprijateljatraže zaključenjeprimirja, traži se daRusija ne osuditakavkorakCrne Gore i ne liši je milostivogpokroviteljstva. -Otpočinjućipregovore o primirju, vlada je postupilasuprotnorezolucijikoju je Narodnaskupštinadonijela1. avgusta 1914. isuprotnosvojojizjavipredSkupštinomod3. januara 1916.

16. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 15. Crnogorsku ponuda i odgovor austrijske vlade -Parlamentarci koji su 11. januara 1916. odnijeli vladin zahtjev komandi austrougarskih jedinica na Njegušima za šestodnevno primirje, obaviješteni su da se, kao uslov za primirje, traži: "potpuna predaja oružja od strane crnogorske vojske bez ikakvih pregovora i predaja srpskih trupa koje su se zatekle na crnogorskoj teritoriji". -Prijedlog uslova crnogorska vlade na koje je Crna Gora, kao ratujuća strana, mogla pristati prilikom pregovora o miru bili su sadržani u četiri tačke, a sačinjeni su u nekoliko varijanti .- od prve, najpovoljnije za Crnu Goru, koja je predviđala da Crna Gora zadrži status samostalne države pod uslovima najoštrije neutralnosti, pa do četvrte: da Crna Gora bude okupirana, ali da "narod i vojska ostanu na svojim domovima". -Crnogorska strana takode je pristajala na demobilizaciju vojske, koja bi se vršila pod austrijskom kontrolom, kao i na kupljenje i predaju oružja austrougarskoj vojnoj sili.

17. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 16.Aktivnost “ krnjevlade” u CrnojGori -NačelnikštabaVrhovnekomandecrnogorskevojskedivizijarJankaVukotić u naredbiod 18. januara prenio je odlukukraljada “potonjuodbranudade u Skadar”. -U zemljisu, osimprincaMirka, kraljevogsina, ostalai tri ministrainačelnikštabaVrhovnekomande. Vlada, sačekavšidakraljnapustiSkadar, 21. januara je donijelaodlukukojom je obustavljenopovlačenjecrnogorskevojsketj.da se vojskaraziđe sa položaja. -Načelnikštabacrnogorskevojske, JankoVukotić, "Naredbomcijelojcrnogorskojvojsci br. 128", od 21. januara, zapovijedio je komandantimadavojskuodmahraspustedaidesvojimkućama". Istimaktom dužnosti je razriješen isamnačelnikŠtabaVrhovnekomande. -Vlada je, nakonsto je raspustilaregularnevojnejedinice, nastavilaaktivnosti u započetom pravcu radipregora o miru. -Kralj Nikola je 19. januaranapustioCrnuGoruiotišao u Skadar. Tamo se zadržao 20. januara, a 21. je s pratnjomstigao u Medovu.

18. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918 Janko Vukotić

19. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 17. Odrebe o polaganju oružja crnogorske vojske -Radi potpisivanja odredaba o polaganju oružja, na Cetinje su otputovali brigadir Jovo Bećir i komandir Petar Lompar. -Odredbe o polaganju oružja crnogorske vojske potpisane su 25. januara. S austrougarske strane potpisnici su bili Jovan Šipčić i Viktor Veber. -U vrijeme potpisivanja odredaba austrougarske trupe su već bile okupirale sva veća mjesta u Crnoj Gori: Podgoricu 22. i 23. januara, Bar i Ulcinj 22. januara, Danilovgrad i Nikšić 23. januara, Kolašin i Andrijevicu 25. januara; Cetinje je bilo zauzeto ranije, nakon pada Lovćena 11. januara 1916. godine. -Do pregovora o miru, i pored potpisivanja odredaba o polaganju oružja, ipak nije došlo.

20. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 18. Kapitulacija i međunarodni subjektivitet Crne Gore -Odredbama o polaganju oružja, odnosno gubitkom svoje vojske, Crna Gora nije prestala postojati kao subjekt međunarodnog prava. To se nije desilo ni uvođenjem austrougarskog okupacionog sistema vlasti - vojne uprave, odnosno Generalnog guvernerstva. Ovi akti nijesu ukinuli suverenost Crne Gore. - Shodno Haškim konvencijama, tek na kraju rata može se mijenjati pravna sudbina okupirane teritorije potpisivanjem ugovora o miru. Sve do tada, suverenitet okupirane države smatra se neprekinutim i njeni državljani zadržavaju svoje ranije državljanstvo i odgovornost svojoj vladi. -Kao faktičko privremeno stanje, okupacija nije ukinula crnogorsku drzavnost.

21. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 19.Memorandum o teritorijalnim zahtjevima Crne Gore - Minimum crnogorskih zahtjeva bio je sljedeci: "granica bi išla 10 km južno od ušća Drima u Jadransko more, odatle bi išla vododelnicom lijeve obale Drima do ušća Crnog i Belog Drima, gde bi granica između Srbije i Crne Gore bila ispravljena u korist ove druge do Prijepolja; odatle Limom i Drinom na sever do Rogatice, gde bi okrenula prema zapadu, tako da Crnoj Gori ostanu Rogatica, Sarajevo i oblasti bliske njima; odatle bi produžila do ispod Livna, potom se spustila do mora, tako da čitav tok i ušće Neretve pripadnu Crnoj Gori. Čitava obala od Neretve do Medovskog zaliva pripadala bi Crnoj Gori". - Savezničke velike sile nijesu dale nikakav odgovor na crnogorski memorandum. On se nikome nije dopao, ni Rusiji, ni Srbiji, a posebno ne Italiji, koja je imala svoje planove u pogledu istočne obale Jadrana.

22. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 20.Vlada Andrije Radovića i pitanje budućnosti Crne Gore. - Vlada Andrije Radovića formirana je 25. maja 1916. Novoizabrani predsjednik u svom programu je kao zadatak istakao "nacionalističku politiku u duhu ujedinjenja našeg naroda u sporazumu sa Srbijom". -I pored takvog političkog cilja, neko vrijeme poslije formiranja vlade, Radović je radio na rehabilitaciji kralja Nikole, odnosno njegovom oslobađanju od odgovornosti za kapitulaciju crnogorske vojske. - U vidu memoranduma od 19. avgusta, predložio je kralju rad na ujedinjenju sa Srbijom. Ujedinjenje je trebalo realizovati abdikacijom kralja Nikole u korist regenta Aleksandra. Dalji izbor vladara vršio bi se naizmjeničnim nasljedivanjem prijestola između dinastije Karađorđevica i dinastije Petrovića. Ujedinjenje je trebalo biti u funkciji stvaranja jugoslovenske drzave u čiji bi sastav ušli Srbi, Hrvati i Slovenci.

23. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) Andrija Radović

24. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 21. Kraljev put u Italiju -Pritisak Rima da ne prihvati ponuđeni prijedlog nastavljen jepozivom kralju da posjeti Italiju, a kraljev boravak na italijanskom dvoru vidno je promijenio odnos kralja Nikole prema mogućem ujedinjenju. -Kralju su obećani obnova i teritorijalno uvećanje Crne Gore, a širene su i netačne glasine da i Engleska podržava takav italijanski stav.Razloga za takvu italijansku politiku bio je strah da Boka Kotorska pređe u ruke Srba. - Iza ovihrazloga, stajao je glavni politički cilj Rima: otpor stvaranju velike slovenske države na istočnoj obali Jadrana. -Da bi spriječila ujedinjenje Crne Gore i Srbije, Italija je bila spremna da, u slučaju odricanja kralja Nikole od prijestola, podrži prijestolonasljednika Danila. Ovakvi njeni stavovi potpuno su se slagali sa pogledima Austro-Ugarske. Radović je poslije drugog neprihvaćanog memoranduma podnio ostavku vlade 17. januara 1917.

25. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 22. Stav vlade generala Matanovića prema pitanju državnog statusa - Nova vlada, koju je sastavio general Matanović, iako je stupila na dužnost sa čvrstim uvjerenjem da će saveznici pomoći restauraciju crnogorske države, ubrzo je uvidjela da se pitanje ujedinjenja ne može izbjeći. -I Matanovićeva vlada je podnijela kralju prijedlog o ujedinjenju. Pošto ni ovaj prijedlog nije prihvaćen, Matanovićeva vlada je 11. juna 1917. podnijela ostavku. -Izlazak iz krize, kralj je pokušao da ostvari ne samo putem formiranja nove vlade, pod predsjedništvom Evgenija Popovica, nego i promjenom politike nastojeći da sebe predstavi pristalicom šireg jugoslovenskog ujedinjenja. -Smatrao da je ujedinjenje moguće pod uslovom očuvanja obje dinastičke kuće Na liniji ovakvog spoljnopolitickog stava bila je i nota Evgenija Popovića srpskoj vladi s prijedlogom za nastavak pregovora o realnoj uniji.

26. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 23. Zahtjevi iz Londonskog memoranduma -"Prema Albaniji tražio je Skadar sa okolinom i Medovu, dragocene zbog svoje trgovine i snabdevanja; na severu, tražio je deo Bosne do Romanije, “napojen krvlju Crnogoraca” u ovom ratu; Hercegovinu sa Mostarom, kraj koji je od davnina vezan za Crnu Goru zajedničkom borbom protiv Turaka; Neretva treba da bude severozapadna granica Crne Gore, unutar koje bi se našao Dubrovnik, sjajni kulturni centar; čitava obala od ušća Neretve do ušća Drima treba da pripadne Crnoj Gori, uključujuci Boku Kotorsku; na istoku, prema Srbiji, Crna Gora nije imala nikakvih teritorijalnih pretenzija, posto tamo živi 'narod iste krvi i jezika, povezan sa nama bratskom ljubavlju'...". -Istoriografi bilježe da je ovaj program kralja Nikole o teritorijalnom širenju Crne Gore i po obimu i po preciznosti prevazišao sve prethodne.

27. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 24. Deklarisaniprincipiangloameričkepolitike 1918. ipitanjeobnovecrnogorskedržavnostiiVilsonovProgramasvjetskogmira - JavniistupivisokihpredstavnikasavezničkihzemaljaVelikeBritanijei SAD s početka 1918. o principimaglobalnesavezničkepolitike, kojisusadržaliiakcente o njihovomodnosupremaCrnojGori, probudiće nadukodpredstavnikaCrne Gore u povoljanishodrješenjacrnogorskogpitanja. -Deklarisanistavovisaveznika, EngleskeiAmerike, o ciljevima rata iprincipimabudućeguređenjaodnosa u Evropi, sadržalisuiocjenekojesudozvoljavaleobnovucrnogorskedržave. -5. januara 1918, LojdDžordžje izniosaglasnostameričkogibritanskogstavadarasparčavanje Austro-Ugarskenijenjihovratnicilj. Održavanjecjelovitosti Austro-Ugarskesamoposebi je podrazumijevaloda se glavninateritorijalnih proširenjaCrne Gore ne može ostvaritiida se britanskiministarizjasniozaobnovupolitičkogkonceptaEvropekoji je bio nasnaziprijepočetka rata.

28. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) Dejvid Lojd Džordž

29. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 25. Pribjegavanjerješavanjucrnogorskogpitanjanabaziprojekta o jugoslovenskojdržavi. -Kodsaveznika je sve više preovladavalouvjerenjeda se pitanjeCrne Gore morariješiti u okvirujugoslovenskogujedinjenja. - Kralj Nikola iizbjeglička vladasu u drugojpolovini 1918. pokušalidaponovoizmijenesadržajsvojediplomatskeaktivnosti. Umjestopodnošenjamemoranduma o teritorijalnimzahtjevima, pažnja je poklonjenajugoslovenskompitanju. - UmjestomodelaujedinjenjausvojenogKrfskomdeklaracijom, kralj Nikola se zalagaoza "stvaranjefederalnedržave u kojojće se očuvatiautonomijasvihoblastikojeuđu u njensastav".PosebnupozicijuCrne Gore u budućojjugoslovenskojdržavi, izražavao je proglasJugoslovenimaod7. oktobra 1918.U pogleduoblikadržavnoguređenja on se u proglasu ne zalaže zafederalni, većzakonfederalniprincip, tj. za "jugoslovenskukonfederaciju, u kojojće svak očuvatisvojaprava, svojuvjeru, uredbui običaje”.

30. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 26.Ulazak savezničkih armija u Crnu Goru -Plašeći se ulaska srpskih trupa u Crnu Goru crnogorski ministri tražili su "da se naredi italijanskom ekspedicionom korpusu u Albaniji da uđe u Crnu Goru, 'kako bi ona bila oslobođena isključivo od italijanskih trupa'". - Za operacije oslobođenja Crne Gore u vrhovnoj komandi savezničkih armija odlučeno je da se formiraju Skadarske trupe. -Shodno uputstvima Vrhovne komande Srbije od 8. oktobra, zajedno sa Skadarskim odredom u Crnu Goru su upućeni i članovi Crnogorskog odbora, kao i zvanični predstavnik srpske vlade, Svetozar Tomić, šef Crnogorskog odsjeka u Ministarstvu spoljnih poslova Srbije. -U akcijama za oslobođenje Crne Gore veoma značajnu ulogu odigrali su crnogorski komiti. - Članovi Crnogorskog odbora koji su, zajedno s predstavnicima srpske vlade, ušli u Crnu Goru sa Skadarskim, odnosno Jugoslovenskim odborom, formirali su Centralni izvršni odbor za ujedinjenje Srbije i Crne Gore.

31. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 27.Podgorička skupština i međunarodnopravni značaj njenih odluka. -Centralni izvršni odbor za ujedinjenje Srbije i Crne Gore donio je Pravila o izboru poslanika . -Izbor poslanika nije vršen prema izbornom zakonu Kraljevine Crne Gore od 1907, već je bilo predviđeno da se na javnim zborovima izaberu povjerenici (kapetanije su birale po 10 povjerenika, srezovi po 15, a varoške opštine po pet, odnosno po deset povjerenika). i izaberu poslanike za Narodnu skupštinu. koja bi se sastala 24. novembra. S obzirom na način izbora povjerenika ovakvim oblikom rada izabrane su, uglavnom, pristalice bezuslovnog ujedinjenja (bjelaši). Na posredan način, preko povjerenika, izabrano je 165 poslanika.

32. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 28. Odlukeskupštine u Podgorici -Skupština je otpočelarad24. novembra, a zasijedanje je trajalo do 29. novembra 1918. NajvažnijeodlukeSkupstinedonijetesunasjedniciod26. novembra. "1. da se kralj Nikola I Petrovic - Njegošinjegovadinastijazbacisacrnogorskog prestola;2. da se Crna Gora sabratskomSrbijomujedini u jednujedinudržavu pod dinastijom Karađorđevica, tetakoujedinjene stupe u zajedničkuotadžbinunašegtroimenognarodaSrba, Hrvatai Slovenaca;3. da se izabereizvršninarodniodborod pet licakojiće rukovoditiposlovimadok se ujedinjenjeSrbijeiCrne Gore ne privede kraju;4. da se o ovojskupštinskojodluciizvijestibivšikraljCrne Gore Nikola I Petrović, vladaKraljevineSrbije, prijateljskesavezničkesileisveneutralnedržave.“ -Najveći otporpriznanjuodlukaPodgorickeskupštine davala je Italija.

33. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 29.Mirovna konferencije u Parizu i pitanje Crne Gore. - Stav velikih sila da se pitanje Crne Gore riješi na mirovnoj konferenciji podstakao je očekivanja crnogorske izbjegličke vlade za obnovom crnogorske države -Crnogorsko pitanje na Mirovnoj konferenciji u Parizu "nije bilo pravi problem, ono je bilo samo pretnja problemom, nikako problem sa svojom značajnom ulogom". -Pokrenuo ga je Sonino, koji je na početku rada Konferencije tražio rješenje pitanja učešca Crne Gore, zalažući se da i ona, kao i ostale savezničke države, na njoj bude predstavljena. - Mada je za konferencijskim stolom ime Crne Gore bilo označeno na isti način kao i za ostale zemlje učesnice, mjesto njene delegacije ostalo je upražnjeno.

34. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) Klemenso i Vilson u Parizu

35. O DIPLOMATSKIM AKTIVNOSTIMA CRNE GORE U PRVOM SVJETSKOM RATU (1914-1918) 30. Prestanaksaradomstranihdiplomatskihmisija do početkaPrvogsvjetskog rata. -Diplomatskiodnosinajprijesuprekinuti s Osmanskimcarstvom. -PočetkomDrugogbalkanskog rata prekinutisuidiplomatskiodnosiizmeđu Crne Gore iBugarske a sa Austro-Ugarskomi NjemačkomprekinutisupovodomdogađajakojisuizazvalipočetakPrvogsvjetskog rata. -U PrvomsvjetskomratuupražnjenasumjestapredstavnikaGrčkei SAD . -Pricrnogorskomdvorubilisu akreditovanipredstavnicisamo pet stalnihdiplomatskihmisija-Francuske, Italije, Rusije, SrbijeiVelikeBritanije. -IzborizaKonstituantuodržani 28. novembra 1920, kaoipotpisivanjeRapalskogugovoraizmeđu Kraljevine SHS iItalije (12. novembra 1920),kojima je prethodiloimedunarodnopriznanjenovejugoslovenskedržave u ticali su na skidanje s dnevnog reda pitanja Crne Gore.