Spavanje
Download
1 / 50

SPAVANJE - PowerPoint PPT Presentation


  • 355 Views
  • Uploaded on

SPAVANJE. Biološka psihologija II Ak. god. 2009/10. Glavni cirkadijurni ritam je pravilno izmjenjivanje stanja budnosti i spavanja Glavne značajke spavanja: smanjenje aktivnosti skeletnih mišića izostajanje reakcija na većinu podražaja iz okoline

loader
I am the owner, or an agent authorized to act on behalf of the owner, of the copyrighted work described.
capcha
Download Presentation

PowerPoint Slideshow about ' SPAVANJE' - shaina


An Image/Link below is provided (as is) to download presentation

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author.While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Presentation Transcript
Spavanje

SPAVANJE

Biološka psihologija II

Ak. god. 2009/10.


  • Glavni cirkadijurni ritam je pravilno izmjenjivanje stanja budnosti i spavanja

  • Glavne značajke spavanja:

    • smanjenje aktivnosti skeletnih mišića

    • izostajanje reakcija na većinu podražaja iz okoline

    • veći broj vegetativnih funkcija smanjen (puls, krvni tlak, tjelesna temperatura, disanje)

    • mijenjaju se biopotencijali mozga

  • Upravo je registriranje biopotencijala mozga (EEG) osnovni postupak kojim se u laboratorijskim prilikama prati spavanje



EEG najčešće registriraju i pokreti očiju (EOG - elektrookulografija) i tonus mišića (EMG -elektromiografija).

  • EEG pokazuje sumirane postsinaptičke potencijale mozgovnih stanica

  • Najčešći oblici valne aktivnosti u polisomnografskom zapisu:

  • Alfa ritam

  • frekvencija 8-12 Hz, amplituda 20-100 μV

  • opušteno stanje, zatvorene oči

  • Beta ritam

  • frekvencija >13 Hz, obično 18-25, amplituda 5 -20 μV

  • znak desinkroniziranog EEG- a za vrijeme pojačane budnosti i pozornosti

  • Theta ritam

  • Frekvencija 4-7 Hz

  • U većoj mjeri se pojavljuje u EEG-u kod djece, adolescenata i mlađih odraslih

  • Delta ritam

  • Frekvencija < 4 Hz, amplituda najmanje 75 μV

  • Karakteristični za sporovalno spavanje

  • Ne mogu se vidjeti kod kratkog spavanja

  • Kad se pojavljuju izvan sporovalnih stadija važni su za diferencijalnu dijagnostiku tzv. sporovalnih parasomnija kao što su noćni strah i somnambulizam


  • Spavanje počinje razdobljem koje se naziva nonREM (nREM), sinkronizirano ili S-spavanje, mirno spavanje

  • Ovo se razdoblje dijeli u četiri faze.

  • Faze 3 i 4 nazivaju se sporovalno spavanje (SWS- slow wave sleep) - spori valovi pokazuju da je neuralna aktivnost visoko sinkronizirana

  • Nakon približno 90 minuta od početka spavanja preko faze 3 i 2 prelazi se u REM fazu - EEG postaje desinkroniziran, s mnogo nepravilnih, brzih valova

  • Dolazi do brzog pokretanja očiju, po čemu je ta vrsta spavanja i dobila ime REM (rapid eye movement).

    • Još se naziva i paradoksalno spavanje, desinkronizirano ili D-spavanje, te aktivno spavanje.


  • kad osoba zaspi, ulazi u fazu 1, te zatim redom u faze 2, 3 i 4

  • Vanjski podražaji mogu zaustaviti ovu progresiju:

    • npr. buka tijekom faze 3 može produljiti tu fazu, ili izazvati povratak u fazu 2 ili 1 ili čak buđenje

  • Ako proces teče neprekinuto, nakon otprilike 90 minuta se iz faze 4 nREM spavanja, preko faza 3 i 2 prelazi u REM fazu

  • Nakon perioda REM spavanja čitava se sekvenca ponavlja, u trajanju 90 - 100 minuta.

  • Ranije tijekom noći predominantne su faze 3 i 4.

  • Prema jutru se faza 4 sporovalnog spavanja gubi, faza 3 se skraćuje, a produljuje se REM faza.



Sanjanje
Sanjanje starosti

  • Ako se spavača probudi za vrijeme REM spavanja on će u 80-90% slučajeva izvijestiti da je sanjao.

  • Ako se spavača probudi za vrijeme nonREM-a on će rjeđe kazati da je sanjao - taj postotak u različitim istraživanjima varira od 10 - 70 %

  • velike varijacije se javljaju prvenstveno zbog različite definicije sna - neki autori smatraju da je san samo kompleksan, dobro definiran doživljaj, dok drugi smatraju da je i neko nejasno iskustvo poput neke izolirane slike također san.

  • To je glavno razlika u kvaliteti snova koji se javljaju u REM ili NREM fazi:

    • san za vrijeme REM-a redovito se odnosi na čitav slijed događaja, vizualno je složen i ima radnju

    • san za vrijeme nonREM-a odnosi se na neku izoliranu sliku ili čuvstvo


Interpretacija snova
Interpretacija snova starosti

  • Desetljećima je dominirala Freudova teorija o snovima, po kojoj su snovi simbolička reprezentacija potisnutih misli i želja, naročito seksualnih konflikata.

  • Danas najprihvaćenije tumačenje je Hobsonova hipoteza sinteze aktivacije:

    • sadržaj snova odražava slučajnu aktivaciju mozgovnih neuralnih krugova, bilo uslijed spontanog izbijanja bilo uslijed djelovanja podražaja iz okoline, i tendenciju mozga da unese red i dade smisao toj nestrukturiranoj aktivnosti

    • Utvrđena je povećana brzina toka krvi za vrijeme REM faze u vidnom području, a smanjena u donjem frontalnom području koje je odgovorno za planiranje i organizaciju događaja u vremenu

    • Tim se rezultatima tumači pojava da se za vrijeme sanjanja javljaju jasne vidne slike, ali su one loše organizirane u vremenu: miješaju se prošlost, sadašnjost i budućnost

  • Hipoteza sinteze aktivacije nije u potpunoj suprotnosti s pokušajima psihoanalitičara da interpretiraju skriveno značenje snova:

  • različiti ljudi će kreirati različite priče iz manje-više slučajnih aktivacija mozga u REM fazi - moguće je pretpostaviti da će svaka osoba povezati te snove s vlastitim iskustvima, razmišljanjima i stavovima, pogotovo u pokušaju da taj san dodatno stukturira da bi ga mogla verbalno izraziti


Zašto spavamo? starosti

Teorije spavanja


Teorije oporavka ili restitucije
Teorije oporavka ili restitucije starosti

  • Polaze od hipoteze narušavanja homeostaze u budnom stanju:

    • Spavanje je nužno da bismo ponovno uspostavili ravnotežu

  • Ono je ujedno dinamički proces potreban za rast i razvoj organizma – npr. povećano lučenje hormona rasta u stadiju 3 i 4 sporovalnog spavanja

  • Deprivacija spavanja dovodi do pada imunoloških reakcija


Evolucijska teorija teorija prilago enog pona anja
Evolucijska teorija (teorija prilagođenog ponašanja) starosti

  • spavanje je adaptivna reakcija - prilagođeni oblik ponašanja živih bića u određenim, za njih nepovoljnim okolinskim uvjetima

    • npr. za većinu životinja povoljno je spavanje dok je mrak – npr. zaštita od neprijatelja kojeg se tada teže može vidjeti, smanjuje se opasnost od ozljede.

    • za životinju je povoljno spavati u razdoblju kad je teže doći do hrane, jer tako troši manje energije.

  • Prema ovoj teoriji funkcija spavanja slična je funkciji hibernacije, posebne vrste prilagodbe određenih vrsta u razdoblju kad nema dovoljno hrane:

    • Kod životinje koja hibernira znatno se smanjuje broj otkucaja srca, disanje, mozgovna aktivnost i metabolizam - proizvodi taman toliko tjelesne topline koliko je potrebno da se ne smrzne.

  • Funkcija hibernacije nije oporavak, već konzerviranje energije kad je okolina loša.

  • Slično tome, smatra se da je funkcija spavanja konzerviranje energije u vrijeme kad bismo bili relativno neefikasni.

  • Motivacija za spavanjem je velika navečer jer se štedi energija za aktivnosti sljedećeg dana


U prilog teoriji prilago enog pona anja
U prilog teoriji prilagođenog ponašanja starosti

  • Postoji povezanost između duljine i kvalitete spavanja pojedinih životinjskih vrsta i nekih okolinskih faktora:

  • količina vremena potrebna da nađu hranu

    • Konji, krave i druge životinje koje pasu čitav dan spavaju relativno malo, dok mačke i drugi grabežljivci, koji jedu jedan obrok na dan, spavaju znatno dulje.

  • sigurnost od neprijatelja

    • Vrste koje su često napadane i čija je jedina obrana bijeg (npr. zečevi) spavaju malo i bude se na najmanji šum.

    • One životinje koje imaju skrovište (npr. šišmiši) ili one koje imaju manje neprijatelja (mačke) spavaju duže.

  • No, budući da sve vrste sisavaca i ptice spavaju, smatra se da je određena količina spavanja fiziološki nužna.


  • Veličina životinje jedan je od faktora koji su povezani s duljinom spavanja:

    • npr. oposum spava 18 sati na dan, a slon svega 3-4 sata

  • Jedan od mogućih razloga je brži metabolizam manjih životinja

  • Jedna od hipoteza jest da maleni sisavci moraju dulje spavati kako bi prikupili energiju za veliki prostor (u odnosu na veličinu tijela) koji su prisiljeni prelaziti


Usporedba dviju teorija
Usporedba dviju teorija duljinom spavanja:

  • Teorija oporavka i teorija prilagođenog ponašanja zapravo nisu u potpunoj kontradikciji:

  • Ako vjerujemo da je glavna svrha spavanja restitutivna, tj. oporavak organizma i posebno mozga, logično je pretpostaviti :

    • da će svaka vrsta toj svrsi namijeniti one sate kad je najmanje efikasna u bilo kojoj drugoj aktivnosti

    • da će vrste koje si mogu priuštiti duge periode neaktivnosti (predatori) evolucijom razviti tendenciju da spavaju dulje nego vrste koje moraju stalno biti na oprezu (plijen).

  • Ako pak vjerujemo da je glavna funkcija spavanja konzerviranje energije u nepovoljnim okolinskim prilikama, složit ćemo se da, ako životinja miruje u nepovoljnim okolinskim prilikama, spavanje može dobro doći da bi se obavile neke restitutivne funkcije.


Empirijska provjera deprivacijom spavanja
Empirijska provjera deprivacijom spavanja duljinom spavanja:

  • Osnovni postupak kojim se provjerava svrha spavanja je ispitivanje posljedica produljenog bdijenja.

  • Očekivane posljedice bdijenja će biti slijedeće:

    a) prema teoriji prilagođenog ponašanja:

    1. deprivacija neće imati negativnih posljedica osim povećane pospanosti

    2. pospanost će biti najviše izražena u razdobljima kad se normalno spava

    3. nadoknađivanje propuštenog vremena spavanja neće biti naročito izraženo

    b) prema teoriji restitucije:

    1. dugačka razdoblja budnosti dovest će do poremećaja na fiziološkoj i bihevioralnoj razini

    2. poremećaji će se pojačavati s produljenjem deprivacije spavanja

    3. nakon prestanka deprivacije, veći dio propuštenog spavanja će se nadoknaditi


Rezultati istra ivanja posljedica deprivacije
Rezultati istraživanja posljedica deprivacije duljinom spavanja:

  • više u prilog teoriji prilagođenog ponašanja:

    • Nakon kraćih perioda deprivacije spavanja nije dokazano da postoje značajni učinci na različite organske sustave

    • U istraživanjima deprivacije spavanja u kojima su mjereni različiti fiziološki parametri (puls, krvni tlak, brzina disanja, tjelesna temperatura, EEG, ERP, itd.) nisu nađeni fiziološki poremećaji niti nakon vrlo dugačkog bdijenja (do 200 sati)

    • Pospanost ne raste progresivno s trajanjem bdijenja. Povećava se tijekom noći, a smanjuje tijekom dana.

    • Nije nađen značajan pad uratka na testovima za mjerenje složenih kognitivnih funkcija, ali je u nekoliko istraživanja nađeno da je uradak na jednostavnim i dosadnim testovima bio smanjen nakon probdjevene noći, jer su ispitanici imali poteškoća da ostanu budni (problem u istraživanjima deprivacije – mikrospavanja)

  • Međutim, problem s istraživanjima deprivacije spavanja jest da su efekti u velikoj mjeri kontaminirani efektima koji se javljaju uslijed stresa tijekom deprivacije

  • U korist cirkadijurnih teorija je nalaz da je narušen ciklus spavanja i budnosti puno važniji prediktor psihološkog i fiziološkog zamora


  • No, neki nalazi pokazuju da je spavanje značajno povezano s morbiditetom, metabolizmom, imunosnim sustavom

  • Neki ispitanici izvještavali su o vrtoglavicama, iritabilnosti, tremoru ruku, smanjenoj koncentraciji.

  • Katkad produljena deprivacija može dovesti do nekih promjena ličnosti, no to ovisi o općem mentalnom i fizičkom zdravlju pojedinca, kao i okolnostima u kojima dolazi do deprivacije. Deprivacija vjerojatno smanjuje toleranciju na frustraciju.

  • Neometano spavanje nakon deprivacije donekle pokazuje da spvanje ima i restitutivnu funkciju:

    • Nakon produljenog bdijenja spava se duže, ali ne toliko koliko se prethodno manje spavalo.

    • Naročito se produljuju faza 4 i REM spavanje, što ukazuje da su te faze spavanja naročito važne.

  • U nekim istraživanjima nađeno je u fazi 4 značajno smanjenje brzine metaboličkih procesa i smanjenje brzine protoka krvi u mozgu, što bi ukazivalo da se mozak na neki način odmara

    • Na osnovi tih rezultata neki autori smatraju da je spavanje, naročito sporovalno, nužno ne za restituciju tijela, već za restituciju mozga.


  • Povećana fizička aktivnost tijekom dana može dovesti do produljenog sporovalnog spavanja, ali, kako novija istraživanja pokazuju, samo ako je tijekom te aktivnosti došlo do povećane temperature, a time i ubrzanog metabolizma u mozgovnim stanicama

    • I ove činjenice govorile bi u prilog pretpostavci da je S-spavanje naročito važno za restituciju mozga.

  • Pojava delta valova praćena je povećanim izlučivanjem hormona rasta (pojačava ulaz aminokiselina, građevnih jedinica proteina, u stanice; proteini su nužni za restituciju tjelesnih tkiva)

    • Neki autori smatraju da to govori u prilog pretpostavci da sporovalno spavanje služi restituciji svih tjelesnih stanica, a ne samo moždanih

    • No, slobodnih aminokiselina u krvi ima smo maksimalno do pet sati nakon jela


Dvoprocesni model regulacije spavanja borbely 1982
Dvoprocesni model regulacije spavanja (Borbely, 1982) produljenog sporovalnog spavanja, ali, kako novija istraživanja pokazuju, samo ako je tijekom te aktivnosti došlo do povećane temperature, a time i ubrzanog metabolizma u mozgovnim stanicama

  • U regulaciji spavanja sudjeluju dva temeljna procesa:

  • Homeostatski proces ili proces S

    • Odražava potrebu za spavanjem pri čemu homeostatski pritisak spavanja raste tijekom budnosti i smanjuje se tijekom spavanja

  • Cirkadijurni proces ili proces C

    • Određuje izmjene perioda s visokom i niskom tendencijom spavanja unutar 24 sata i relativno je neovisan o prethodnom spavanju i budnosti

    • Kontrolira ga cirkadijurni oscilator u SCN-u

  • Regulacija S i C procesa su nezavisne, ali ukupna tendencija spavanja, raspored spavanja i budnosti unutar 24-satnog perioda, trajanje spavanja i struktura spavanja određeni su interakcijom ovih dvaju procesa


High produljenog sporovalnog spavanja, ali, kako novija istraživanja pokazuju, samo ako je tijekom te aktivnosti došlo do povećane temperature, a time i ubrzanog metabolizma u mozgovnim stanicama

Sleep propensity

Low

Time of Day

High

Sleep propensity

Low

Homeostatic and circadian regulation of human sleep Borbely et al., 2001


  • Odmah nakon buđenja homeostatski pritisak počinje rasti i dosiže maksimum u večernjim satima. Spavanje započinje kad uz povećani homeostatski pritisak dovoljno oslabe i cirkadijurne tendencije za budnošću (maksimalna razlika između krivulje S i krivulje C).

  • Do buđenja dolazi kad se uslijed spavanja smanji homeostatski pritisak za spavanjem, a počnu jačati cirkadijurne tendencije za budnošću (kratkotrajno presijecanje krivulja)


Deprivacija rem a
Deprivacija REM-a dosiže maksimum u večernjim satima. Spavanje započinje kad uz povećani homeostatski pritisak dovoljno oslabe i cirkadijurne tendencije za budnošću (maksimalna razlika između krivulje S i krivulje C).

  • Posebno zanimljivo pitanje su posljedice deprivacije REM spavanja

  • U prosjeku, čovjek provede 1/3 života spavajući, od čega 1/5 u REM snu - oko 600 sati godišnje provedemo u REM-u

  • Koja je njegova funkcija?

  • U istraživanjima u kojima su ispitanici buđeni uvijek kad bi zapali u REM san:

    • većina ispitanika izjavila je da osjećaju povećanu anksioznost, razdražljivost i poremećaj koncentracije

    • kod nekih se javio pojačan apetit i dobili su na težini

    • kontrolne studije su pokazale da sličan broj buđenja, ali nevezan uz REM nije imao takve efekte

      → Poremećaj je dakle bio posljedica REM deprivacije, a ne ukupnog broja buđenja


  • što je deprivacija dulje trajala, iz noći u noć je broj nužnih buđenja da bi se spriječilo REM spavanje bio sve veći (od 17 prve noći, do 67 sedme noći)

  • kad se spavaču, nakon nekoliko noći deprivacije REM-a dopusti nesmetano spavanje, postotak vremena koji provede u REM spavanju značajno se povećava.

  • Ovakve studije pokazuju da postoji specifična potreba za REM spavanjem, uz potrebu za spavanjem općenito


  • Psihički procesi s kojima se REM spavanje najčešće povezuje su učenje i pamćenje:

    • Pokusi na životinjama su pokazali da, ako se nakon nekog učenja ne dozvoli REM spavanje, učenje je polaganije

    • Nakon učenja životinje provode dulje vrijeme u REM fazama

  • Istraživanja na ljudima nisu pokazala da deprivacija REM značajno utječe na količinu zapamćenog.

  • Ipak, nađeno je kod intelektualno defektne djece manje REM spavanja, a kod nadarene djece više REM spavanja u odnosu na djecu prosječnih intelektualnih sposobnosti.

  • Kod studenata je nađen povećan postotak REM-a u ispitnom razdoblju, kad se može pretpostaviti intenzivnije učenje.


  • Čitav je niz hipoteza o tome zašto nam je nužno REM spavanje:

    • dovodi se u vezu s konsolidacijom pamćenja

    • smatra se izrazom potrebe za povremenim pobuđivanjem mozga tijekom noći

    • prema jednoj teoriji REM je metoda pročišćavanja preopterećenih krugova:

      • Tijekom dana pohranjujemo ogroman broj informacija koje se pospremaju na one već postojeće. Mnoge od tih novih informacija su nepotrebne i beskorisne, pa REM spavanje može biti rezultat posebne vrste pobuđenosti koja provodi "obrnuto učenje", tj. čišćenje nepotrebno pohranjenog tijekom dana.

  • U ovom času nema nikakvih čvrstih dokaza za bilo koju od interpretacija REM spavanja, tako da je njegova funkcija zasad nerazjašnjena.



  • Dugo vremena o spavanju se razmišljalo samo kao o pasivnom prestanku aktivnosti, pa se nije postavljalo pitanje koji je dio mozga odgovoran za spavanje

  • Međutim, spavanje je posebno stanje koje se razvilo da bi obavljalo neku specifičnu funkciju – potrebno je utvrditi koji ga mehanizmi kontroliraju

  • Spavanje nije posljedica umora živčanih stanica i uslijed toga njihove smanjene aktivnosti - kao i ostali oblici ponašanja, spavanje počinje aktivnošću određenih neuronskih krugova

  • Tri su opće karakteristike neurofiziološke osnove spavanja:

  • spavanje nije stanje neuralnog mirovanja

  • postoje neuronski krugovi koji potiču spavanje, pri čemu su naročito važni oni smješteni u moždanom deblu

  • pojedini korelati spavanja mogu se razdvojiti:

    budnost, S-spavanje odnosno REM ne kontrolira jedan zajednički mehanizam, već je svako stanje rezultat interakcije nekoliko mehanizama koji se pod određenim uvjetima mogu razdvojiti


Neuralna kontrola budnosti pobu enosti
Neuralna kontrola budnosti (pobuđenosti) prestanku aktivnosti, pa se nije postavljalo pitanje koji je dio mozga odgovoran za spavanje

  • Ako napravimo rez kroz srednji mozak (mačke), tako da odvojimo prednji mozak i dio srednjeg mozga od ostatka srednjeg mozga, stražnjeg mozga i kralježničke moždine dobivamo cerveau isoleé (izolirani prednji mozak).


  • Takva životinja upada u produljeno stanje spavanja: prestanku aktivnosti, pa se nije postavljalo pitanje koji je dio mozga odgovoran za spavanje

    • Mozak ne pokazuje nikakve znakove budnosti na EEG-u kroz slijedeći tjedan, te samo kratke periode budnosti nakon toga.

  • Kako većina senzornih informacija ulazi u živčani sustav na razinama koje su ispod tog reza, ovakav rez izolira mozak od većine izvora osjetne stimulacije

  • Stoga se činilo očitim da rez uzrokuje produljeno spavanje izolirajući mozak od podražaja koji ga normalno aktiviraju.

  • Međutim, efekt ovakvog reza bitno je drugačiji od efekata do kojih dolazi ako prerežemo svaki senzorni put zasebno:

    • Kako postupno prekidamo sve više senzornih putova, životinja odgovara na sve manje osjetnih podražaja

    • No, bez obzira na to, ona i dalje ima normalna razdoblja budnosti i sna.

      →To dakle pokazuje da rez cerveau isoleé smanjuje budnost na neki drugi način, a ne redukcijom senzornog ulaza.


  • 1949. Magoun i Moruzzi utvrdili su da budnost ne ovisi o senzornim putovima, tj. o direktnom prilivu senzornih informacija u mozak, već o sustavu međusobno dobro povezanih neurona, koji se naziva ARAS (ascendentni retikularni aktivacijski sustav) i dio je retikularne formacije.

  • Naziva se ascendentni (uzlazni) da bi se razlikovao od descendentnog dijela, tj. od aksona iz retikularne formacije koji se spuštaju ka kralježničkoj moždini

  • Moruzzi i Magoun su utvrdili da električno podraživanje retikularne formacije koja se proteže kroz moždano deblo povećava razinu aktivacije životinje:

    • visokofrekventno podraživanje ARAS-a budi životinju koja spava

    • ili povećava alertnost kod već budne životinje

    • također desinkronizira EEG

  • Oštećenje ARAS-a ili rez koji ga odvaja od prednjih dijelova mozga dovodi do produljenog sna i neaktivnosti - očito je da je taj dio kritičan za budnost i alertnost.

  • Neuroni koji čine retikularnu formaciju jako su dobro međusobno povezani - imaju dugačke dendrite koji se difuzno granaju.

  • Retikularnu formaciju aktiviraju aferentni živčani impulsi koji u nju stižu kolateralama uzlaznih aferentnih putova, što znači da će je aktivirati praktički bilo koji podražaj, ali može generirati i vlastitu aktivnost


Podru ja koja induciraju spavanje
Područja koja induciraju spavanje senzornim putovima, tj. o direktnom prilivu senzornih informacija u mozak, već o sustavu međusobno dobro povezanih neurona, koji se naziva ARAS (ascendentni retikularni aktivacijski sustav) i dio je retikularne formacije.

  • Ako napravimo rez na razini nešto nižoj od reza cerveau isolé kroz srednji mozak mačke, također izoliramo mozak od većine senzornog ulaza

  • Međutim, posljedica neće biti povećano spavanje, već povećana budnost:

    • Mačka kod koje je učinjen takav rez ostaje budna 70 do 90% vremena, oko dvostruko više nego li normalna mačka.

      → Očigledno je da ovakav rez pošteđuje dovoljno ARASa da bi dozvolio budnost, no uništava sustav koji potiče spavanje, što znači da to područje mora biti uglavnom ispod reza.

  • Područje koje je važno za početak spavanja su raphé jezre:

    • brojni neuroni u tim jezgrama postaju najaktivniji u vrijeme početka spavanja

    • nakon uništenja nekih dijelova raphé sustava mačka ili štakor ostaju budni čitav dan ili dulje

    • spavanje se postupno vraća, no nikad na razinu prije povrede.


Neuralna kontrola s spavanja
Neuralna kontrola S-spavanja senzornim putovima, tj. o direktnom prilivu senzornih informacija u mozak, već o sustavu međusobno dobro povezanih neurona, koji se naziva ARAS (ascendentni retikularni aktivacijski sustav) i dio je retikularne formacije.

  • Slabo je poznata u usporedbi sa izučavanjem mehanizama REM-a

  • Važnim se pokazao bazalni dio prednjeg mozga (neposredno ispred hipotalamusa) koji uključuje preoptičko područje odgovorno za regulaciju temperature tijela:

    • Zagrijavanje preoptičkog područja uzrokuje pospanost i spavanje.

    • vjerojatno je i izrazita pospanost koja se javlja kad imamo povišenu temperaturu posljedica tog mehanizma.

  • Funkcioniranje mozga u uskoj je vezi s temperaturom - naša alertnost tijekom dana povezana je s varijacijama u temperaturi tijela.

  • Mozak ptica i sisavaca radi na gornjoj granici temperature koja omogućava normalni rad mozga - malo povišenje narušava funkciju (smetenost, epileptički napadaji, trajna oštećenja).

  • Neki autori smatraju da je S-spavanje dio mehanizma čija je funkcija da periodički smanji temperaturu mozga smanjujući metabolizam mozgovnih stanica.


Neuralna kontrola rem a
Neuralna kontrola REM-a senzornim putovima, tj. o direktnom prilivu senzornih informacija u mozak, već o sustavu međusobno dobro povezanih neurona, koji se naziva ARAS (ascendentni retikularni aktivacijski sustav) i dio je retikularne formacije.

  • REM spavanje počinje karakterističnim uzorkom električnih potencijala visoke amplitude

  • prvo u ARASu ponsa

  • zatim u lateralnom koljenastom tijelu talamusa (corpus geniculatum laterale)

  • naposlijetku u okcipitalnom korteksu

    PGO valovi (ponto-geniculo-okcipitalni)


  • PGO valovi se javljaju na samom početku REM spavanja, nastavljaju se tijekom REM spavanja i svaki je val sinkroniziran s jednim pokretom očiju

  • Istraživanja deprivacije REM-a:

    • Kad životinja nastoji kompenzirati gubitak REM spavanja, ona preciznije kompenzira izgubljene PGO valove nego li ukupno vrijeme REM-a

    • Tijekom produljene deprivacije REM spavanja PGO valovi počinju se javljati u fazama 2, 3 i 4, u kojima se inače normalno ne javljaju, te čak tijekom budnosti.

    • Nakon perioda deprivacije, kad se životinji dozvoli da normalno spava, REM faze imaju izrazito gusto smještene PGO valove.


  • Neuronski krug koji inicira REM smješten je u mostu i kolinergičke je prirode. Normalno ga inhibiraju serotonergički sustav raphe jezgara i adrenergički sustav locus coeruleusa.

  • Da bi se REM javio mora se smanjiti aktivnost serotonergičkih stanica u raphe jezgrama i adrenergičkih u locus coeruleusu. Nije jasno kako dolazi do tog smanjenja. Možda postoje i ekscitatorni utjecaji na kolinergički sustav.

  • Jedan od faktora koji potiče REM je pad temperature za vrijeme S-spavanja (životinja ne ulazi u REM ako se temperatura mozga održava visokom).


Poremećaji spavanja kolinergičke je prirode. Normalno ga inhibiraju serotonergički sustav raphe jezgara i adrenergički sustav locus coeruleusa.


Nesanica insomnia
Nesanica (insomnia) kolinergičke je prirode. Normalno ga inhibiraju serotonergički sustav raphe jezgara i adrenergički sustav locus coeruleusa.

  • Koliko je spavanja dovoljno? Koliko je premalo?

  • Ne postoji univerzalni odgovor na to pitanje: dok je nekim ljudima šest sati spavanja i više nego dovoljno, drugima nije dosta niti osam, posebno onima koji se ponovljeno bude tijekom noći.

    • Iz literature je poznat slučaj 70-godišnje žene koja je spavala u prosjeku 1 sat dnevno (dokumentirano laboratorijskim promatranjem). Osjećala se izvrsno i smatrala je da mnogi ljudi gube previše vremena u krevetu.

  • Podaci pokazuju da je potreba za spavanjem svakog pojedinca genetski uvjetovana te da ne možemo promijeniti količinu spavanja koja nam je potrebna (npr. ne možemo se naviknuti na manje spavanja)

  • Nesanica je problem za koji se procjenjuje da muči oko 20% populacije.

  • Mogu je prouzročiti različiti faktori: buka, brige i stres, lijekovi, neodgovarajuća temperatura, spavanje na nepoznatom mjestu, ili pokušaj da se zaspi u pogrešno vrijeme unutar vlastitog cirkadijurnog ritma.


  • Paradoksalno, najčešći uzrok nesanice su lijekovi protiv nesanice.

  • Nesanica nije bolest koja se može izliječiti nekim lijekom - nesanica je simptom:

    • Ako je izazvana nekom boli ili neugodom, treba liječiti problem koji do te boli dovodi

    • Ako je uzrokovana psihičkim faktorima, npr. nekim osobnim problemima, treba rješavati te probleme

  • No pacijentima (a i liječnicima) je lakše i jednostavnije da uzmu lijek za uspavljivanje, na kojeg vrlo brzo razviju toleranciju

  • Ako prekinu uzimati lijek, jave se ozbiljni apstinencijski simptomi, pa oni uzmu još više lijeka, itd.

  • Mogu se razlikovati tri tipa nesanice:

    • ljudi koji imaju poteškoća da zaspu

    • oni koji se često bude tijekom noći

    • oni koji se prerano probude i više ne mogu zaspati.

  • Istraživanja su pokazala da mnogi pacijenti koji se žale na nesanicu, kad ih se promatra u laboratorijskim uvjetima, spavaju mnogo dulje no što sami izjavljuju, tj. skloni su uvelike podcijeniti vrijeme koje provode spavajući


  • Jedan od posebnih uzroka nesanice je apnea, tj. nemogućnost disanja pri spavanju.

  • Mnogi ljudi nepravilno dišu tijekom REM faze, i oko 15% odraslih imaju povremene prekide od cca 10 sekundi bez disanja.

  • Apnea pri spavanju se do tih vrijednosti smatra normalnom i nema nikakve veze s nesanicom.

  • Međutim, ima pojedinaca koji prestanu disati i čitavu minutu ili više i onda se probude hvatajući zrak - takvi ljudi mogu ostati u krevetu i po 8 sati, a da zapravo spavaju samo polovicu vremena.

  • U većini slučajeva oni se ne sjećaju tih ponavljanih buđenja i samo su svjesni toga da ustaju vrlo umorni.

  • Jedan od uzroka apnee pri spavanju je pretilost, jer vrlo debeli ljudi, najčešće muškarci, imaju poteškoća da nađu položaj u kojem će moći normalno disati.

  • Ponekad je uzrok opstrukcija dišnih putova, koja se može riješiti kirurškim putem ili pak neka abnormalnost unutar CNS-a

  • Posebni uređaji koji sprečavaju javljanje apnea

A Machine That Prevents Sleep Apnea


Poreme aji rem spavanja
Poremećaji REM spavanja disanja pri spavanju.

Narkolepsija

  • neurološki poremećaj karakteriziran neočekivanim periodima spavanja usred dana

  • javlja se učestalošću od otprilike 1 na 1000, obično unutar obitelji, i ima genetsku osnovu

  • Uz narkolepsiju se najčešće povezuju četiri simptoma, iako većina pacijenata nema sve navedene simptome:

  • postupni ili nagli napadi pospanosti tijekom dana

    • Mogu se dogoditi u bilo koje vrijeme, ali najčešće se javljaju u uvjetima monotonije i dosade

    • Spavanje obično traje dvije do pet minuta, i osoba se budi, osjećajući se osvježenom.

  • povremena katapleksija - napad mišićne slabosti dok osoba ostaje budna

    • osoba odjednom padne poput vreće, i ostaje ležati, pri potpunoj svijesti od nekoliko sekundi do nekoliko minuta

    • jedan od fenomena REMa - mišićna atonija, javlja se u neprikladno vrijeme

    • obično je izazivaju jake emocije, kao bijes ili veliko uzbuđenje ili nagli fizički napor

  • paraliza pri spavanju - potpuna nemogućnost pokretanja kod osobe koja tone u san ili se upravo budi

  • hipnagogne halucinacije - iskustva slična snu koje pojedinac teško može razlučiti od stvarnosti, koje se najčešće događaju na početku spavanja


  • Svi simptomi narkolepsije mogu se interpretirati kao intruzija REM spavanja u budnost:

    • kod REMa postoji atonija, snovi, i sl.- neuralni mehanizmi odgovorni za različite aspekte REMa aktiviraju se u neprikladno vrijeme, tj. u pogrešno vrijeme dana

  • Također je utvrđeno da kod narkoleptičnih pacijenata ne postoji faza sporovalnog spavanja na početku noći - oni odmah ulaze u REM fazu

    → ovaj nalaz sugerira da su u mozgovima narkoleptičara neuralni mehanizmi koji produciraju REM slabo kontrolirani

  • Postoje različiti lijekovi kojima se suzbija narkolepsija


Rem poreme aj pona anja ili rem bez atonije
REM poremećaj ponašanja ili REM bez atonije intruzija REM spavanja u budnost:

  • Kod većine ljudi glavni posturalni mišići su relaksirani i neaktivni tijekom REM spavanja, tj. postoji atonija

  • Ljudi koji pate od REM poremećaja ponašanja se snažno miču tijekom REM spavanja, očito glumeći svoj san.

  • Mnogi od tih snova su agresivni, i oni često tuku oko sebe, ritaju se, ozljeđuju sebe ili druge ljude.

  • Ima više navoda u literaturi koji to potvrđuju, npr. primjer čovjeka koji je sanjao da igra ragbi, i u snu srušio sve s noćnog ormarića, razbio lampu, udario glavom u zid i razbio koljeno.

  • Moguće objašnjenje za takvo ponašanje jest oštećenje područja odgovornih za inhibiciju mišića tijekom REM spavanja, najvjerojatnije motoričkih neurona.


Poreme aji sporovalnog spavanja
Poremećaji sporovalnog spavanja intruzija REM spavanja u budnost:

  • Neki se poremećaji javljaju tijekom sporovalnog spavanja, posebno tijekom najdublje, 4. faze:

  • enureza (noćno mokrenje)

  • noćni strah (pavor nocturnus)

    • osjećaj izrazitog straha i tjeskobe iz kojeg se pojedinac budi vrišteći od straha, pri čemu se uglavnom ne može dosjetiti razloga

    • češći kod djece nego kod odraslih i javlja se isključivo tijekom nonREMa

    • Nije isto što i noćna mora - noćna mora je ružan san u REM fazi.

  • hodanje u snu (somnambulizam)

    • uglavnom kod djece, najčešće rano u noći u fazama 3 ili 4

    • Obično se javlja u više generacija u obitelji

  • I noćni strah i hodanje u snu uglavnom nestaju sami od sebe tijekom odrastanja, dok je enureza poremećaj koji zahtijeva terapiju

  • Govor u snu ne spada u poremećaje spavanja i javlja se podjednako tijekom REMa i nonREMa - mnogi ljudi noću govore a da toga nisu svjesni.

Fuseli: “Nightmare”