DEVIJANTNOST
Download

DEVIJANTNOST

Advertisement
Download Presentation
Comments
randi
From:
|  
(408) |   (0) |   (0)
Views: 37 | Added: 21-10-2012
Rate Presentation: 0 0
Description:
Teorijski okvir devijantnosti . Za razumijevanje devijantnosti je vano odrediti sljedece pojmove:VrijednostiNormeSocijalizacijaSocijalna kontrola. Vrijednosti Postanak i razvoj. Vrijednosti su prema Gehlenu pojave smjetene unutar ireg podrucja svijesti, a svijest je fenomen nastao tijekom evo
Tags
,
DEVIJANTNOST

An Image/Link below is provided (as is) to

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use only and may not be sold or licensed nor shared on other sites. SlideServe reserves the right to change this policy at anytime. While downloading, If for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.











- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -




1. DEVIJANTNOST

2. Teorijski okvir devijantnosti Za razumijevanje devijantnosti je va?no odrediti sljedece pojmove: Vrijednosti Norme Socijalizacija Socijalna kontrola

3. Vrijednosti Postanak i razvoj Vrijednosti su prema Gehlenu pojave smje?tene unutar ?ireg podrucja svijesti, a svijest je fenomen nastao tijekom evolucijskog razvoja. Tijekom evolucije, genski zacrati oblici pona?anja zamjenjuju se elasticnijim oblicima reakcija. Razdoblja evolucijskog procesa moguce je tumaciti promjenama ekosustava tijekom kojih se javlja nestajanje instinkta, umjesto motorickih reakcija ostaje emotivni udar. Sredi?nji element razvojnih promjena prema nastajnju svijesti je neizvjesnost.

4. Vrijednosti Postanak i razvoj Prijelaz na institucije iz pocetnog stanja diktiran je nacelom ekonomicnosti. U pocetku sadr?aji svijesti se diferenciraju na: Znacenja Norme Kognicije i Interese Vrijednosti su sastavni dio mehanizama integracije na normativnom podrucju svijesti. Integrativna uloga vrijednosti izra?ava se na dva nacina. Dru?tvo preuzima zadacu emocionalne stabilizacije normi socijalizacijom i internalizacijom.

5. Neke definicije vrijednosti Za Kluckhohna vrijednosti su istodobno opce poznate i definicijama nepodlo?ne eksplicitne i implicitne tvorevine. One su jedine dovoljno obuhvatne i pogodne za uporabu na svim razinama situacija. On razlikuje tri vrijednosne odrednice: afektivnu, konotativnu i kognitivnu. Za Newcomba vrijednosti su zajednicki stavovi, to su krajnje obuhvatni ciljevi oko kojih se mogu organizirati modeli stavova.

6. Dru?tvene funkcije vrijednosti U ?Kritickom rjecniku sociologije?, Boudon navodi da klasicna sociologija prenagla?ava integrativnu ulogu vrijednosti. Za svako stanje koje se dr?i po?eljnim, mo?e se naci takvo stanje koje ce se dr?ati nepo?eljnim.

7. Dru?tvene funkcije vrijednosti Prema funkcijama, Rokeach klasificira vrijednosti u 7 skupina: kao standarde, one predstavljaju model za dono?enje odluka, predstavljaju osnovu motivacije, imaju prilagodbenu, obrambenu, spoznajnu funkciju i samoaktualizirajucu funkciju. S obzirom na nositelje mogu biti individualne, grupne i univerzalne; a s obzirom na opcu ulogu dijele se na instrumentalne, terminalne i socijetalne.

8. Dru?tvene funkcije vrijednosti Morris dijeli vrijednosne orijentacije na: estetsku, hedonisticku, utilitaristicko-ekonomsku, djelatnu, spoznajnu, altruisticku i na orijentaciju na moc i ugled. S obzirom na stupanj opcenitosti izvode se po analogiji s potrebama na: Manifestne Latentne Opce generalne

9. Norme Definicija i podjela U statistickom smislu, norma je vrijednost ili niz vrijednosti koje su reprezentativne za neku skupinu i mogu se rabiti kao osnove za vrednovanje ili usporedbu pojedinaca. U etici je norma kriterij slobodnog moralnog djelovanja. Odstupiti od normi ili ih prekr?iti znaci povrijediti pravila dru?tvene igre i izlo?iti se sankcijama. Norme djelimo na: Obicaje (mores i folkways) Tabue Zakone U svakom dru?tvu postoje ?iroko prihvacene sigurne norme podr?ane zakonom ? institucionalne norme.

10. Dru?tvena funkcija normi Norme imaju regulacijsko znacenje za dru?tvene procese i odnose. Jezgra nekog dru?tva je strukturirani normativni poredak pomocu kojeg se organizira ?ivot. Taj normativni poredak sadr?i elenemt prisile jer je za?ticen vanjskim sankcijama. Najsavr?eniju normativnu strukturu, prema Weberu nudi racionalni oblik vlasti, ni?i stupanj djelovanja normi nalazimo u dru?tvu s tradicionalnom vladavinom a na dnu je karizmatska vlast. Kad norme ne bi bile zajednicke, pripadnici dru?tva ne bi mogli suradivati. Zato uredeno i stabilno dru?tvo pretpostavlja zajednicke norme. Dva su glavna tipa normativnih obaveza, zakon i moral.

11. Norme Postanak i razvoj Norme su, kao i vrijednosti, vezane uz podrucje svijesti, a svijest je nastala tijekom evolucije. Za svaku predvidivu situaciju stvara se mre?a normi kojom je neizvjesnot moguce sagledati i podvrgnuti nadzoru. Mre?om pozitivnih i negativnih sankcija zajednica ulijeva odredene norme i vrijednosti.

12. Socijalizacija Definicija i sadr?aj pojma Socijalizacija je proces u kojem se uce opce prihvacene norme i vrijednosti. Ucenje je usvajanje znanja, navika i stavova te stjecanje iskustva. Uloga je niz normi, tj. niz kulturno i socijalno definiranih prava i obveza koje se odnose na neki dru?tveni polo?aj a ucenje uloge je ucenje takvih oblika pona?anja koji se ocekuju. Postoji nekoliko nacina ucenja uloga: imitacija, identifikacija, operativno ucenje i ucenje po modelu; moguca je i promjena stava pod utjecajem novih okolnosti ili iskustava te konformizam, tj. prilagodba dru?tvenim ili grupnim normama.

13. Socijalizacija Definicija i sadr?aj pojma Iduci korak u razumijevanju socijalizacije zahtijeva obja?njenje socijalne interakcije a to je medusobno djelovanje dviju ili vi?e osoba u kojem je njihovo pona?anje meduovisno. Kroz proces socijalne interakcije se ostvaruje socijalni utjecaj. Covjek je ovisan o drugimljudima u zadovoljavanju biolo?kim i socijalnih i potreba i o informacijama iz okoline. Va?na posljedica socijalizacije je intrenalizacija ? to je usvajanje socijalnih normi.

14. Nositelji (agensi) socijalizacije Razni cimbenici poticu i usmjeravaju socijalizaciju. To su agensi socijalizacije. To mogu biti pojedine osobe ili skupine ljudi. Buduci da je osoba tijekom socijalizacije izlo?ena dru?tveno po?eljnim i problematicnim iskustvima, usporedno sa socijalizacijom de?ava se i socijalna kontrola

15. Socijalna kontrola ? definicija pojma Kad se pojavi tendencija kr?enja normi i konkretna odstupanja pokrece se socijalna kontrola. To je proces kojim clanovi grupe daju podr?ku po?eljnim oblicima djelovanja a obeshrabruju nepo?eljne Dru?tveno djelovanje mo?e biti popraceno pozitivnim sankcijama(nagradama) i negativnim sankcijama (kazne) Dva osnovna oblika socijalne kontrole: neformalni i formalni S obzirom na izvor socijalna kontrola mo?e biti izvanjska i unutarnja

16. Devijantnost ? definicija pojma Devijantno je svako djelovanje koje odstupa od normi i vrijednosti prihvacenih u nekoj vrsti zajedni?tva ili dru?tvenosti. Ovisno o obliku, ostvaruje se i dru?tvena reakcija, od nagrade do blage i te?ke kazne. Marshall Clinard navodi 4 pristupa definiciji devijantnosti: Statisticki Aposolutni Reakcijski Normativni

17. Fiziolo?ke teorije devijantnosti(1) One polaze od toga da su neki pojedinci zbog svoje genetske strukture ili tjelesnih karakteristika skloniji devijantnosti od ostalih. Cesare Lombroso bio je medu prvima koji su zlocin povezali s covjekovom biologijom. Prema njemu kriminalci nasljeduju tjelesne osobine ? atavisticko nasljede ? koje ima korjene u ranim fazama evolucije covjeka. 1960.-tih britanski su kriminolozi tvrdili da su ustanovili tocan genetski uzrok devijantnog pona?anja ? kromosalnu abnormalnost Neki kriminolozi zagovaraju biokemijske teorije zlocina, npr. Henry Kelly

18. Fiziolo?ke teorije devijantnosti(2) Anne Moir i David Jessel u svojoj knjizi ?A mind to crime? iz 1997. tvrde da se niska inteligencija uglavnom nasljeduje i da vodi impulzivnom pona?anju Moderni zagovornici fiziolo?kih teorija obicno su suzdr?aniji od svojih prethodnika; oni tvrde da biolo?ki cimbenici predisponiraju pojedinca za devijantno pona?anje Kritike: Veza izmedu fizickih svojstava i devijantnog pona?anja mo?e obajsniti na neki nacin Pona?anje koje se pripisuje biolo?kim uzorcima ne mora nu?no voditi zlocinackim djelima Nijedna biolo?ka teorija ne daje uvjerljivo obja?njenje zlocina

19. Psiholo?ke teorije(1) Slicnosti s biolo?kim teorijama: Devijantnu osobu smatraju drugacijom os stanovni?tva opcenito Osoba je abnormalna u normalnom stanovni?tvu Abnormalnost ju cini predisponiranom za devijantnost Medutim, psiholo?ke teorije se razlikuju jer tvrde da bolest i abnormalnost devijantne osobe potjecu iz mentalnih procesa, a ne iz tjelesnih razlika. Britanski psiholog Hans Eysenck smatra da pojedinci nasljeduju razlicita svojstva licnosti koja ih predisponiraju za zlocinacko pona?anje John Bowlby je smatrao da je uzrok devijantnosti u ranoj socijalizaciji djece

20. Psiholo?ke teorije(2) Neki su se psiholozi za obja?njenje zlocina okrenuli psihoanalitickim teorijama Sigmunda Freuda Aichorn je na temelju delikventnih djecaka kojima je bio skrbnik u domu objasnio delikvenciju kao nerazvijen Superego. To je pripisao neprijmjerenom odgoju uzrokovanim roditeljima koji ih nisu voljeli ili su bili odsutni. S druge strane, Glover je smatrao da djeca mogu konflikte potisnuti u nesvjestan dio uma i kao posljedica mogu biti neuroticna, a ?to se dogada u slucaju previ?e razvijenog Ega. To katkada mo?e dovesti do zlocinackog pona?anja Hewitt i Jenkins su proveli istra?ivanje na 500 mladih ljudi i podijelili ih u tri tipa: oni s previ?e razvijenim, s nedovoljno razvijenim i oni s dvojakim Egom

21. Kritika psiholo?kih teorija Zanemarivanje dru?tvenih i kulturnih cimbenika Metodologija mnogih takvih istra?ivanja je sumnjiva Mnogi sociolozi odbacuju prioritet koji se pripisuje iskustvu iz djetinjstva Psiholo?ke teorije se cesto kritiziralo kao neznanstvene

22. Empirijska istra?ivanja somatskih preduvjeta devijantnosti 1913. ? istra?ivacka studija ?The English convict? Charlesa Goringa u kojoj usporeduje fizicke osobine zatvorenika s osobinama prosjecnih ljudi 1937. ? studija ?Crime and the man? Ernesta Hootona u kojoj sudjeluje 14 000 osudenika i 3000 slobodnih ljudi

23. Empirijska istra?ivanja biolo?kih i psiholo?kih preduvjeta devijantnosti Istra?ivanje Williama Sheldona ?Varieties of Delinquent youth? uzima u obzir i razlike u temperamentu ispitanika 3 osnovna tipa ljudi: Endomorfni Ektomorfni Mezomorfni Zakljucak: grada tijela i temperamenta su povezani Utvrdio je da su mezomorfni tipovi skloni devijantnosti i zlocinu te da njihove osobine stvaraju osnovu za kriminogeni tip covjeka Zakljucak: postoje dva oblika nastanka devijantnosti 1.) somatski odreden ?delikventni potencijal? 2.) djelovanje odredenih psiholo?kih mehanizama

24. Perspektive Funkcionalisticka perspektiva (1) Polazi od dru?tva kao cjeline Izvor devijantnosti tra?i u naravi dru?tva Fukcionalisti tvrde kako je devijantnost nu?an dio svih dru?tava te da ima pozitivnu funkciju, ali isto tako devijantnost je prijetnja dru?tvenom poretku pa tako i dru?tvu. Mehanizmi dru?tvene kontrole (policija i sudovi) nu?ni su za obuzdavanje devijantnosti i za za?titu dru?tvenog poretka. Neki tvrde kako odredena kolicina devijantnosti ima pozitivnu funkciju, cak pridonosi odr?avanju i dobrobiti dru?tva.

25. Funkcionalisticka perspektiva (2) Emile Durkheim u svojoj raspravi o zlocinu u ?Pravilima sociolo?ke metode?smatra da je zlocin neizbje?an i normalan aspekt dru?tvenog ?ivota Zlocin nalazimo u svim tipovima dru?tava iako je stopa kriminala vi?a u naprednijim i industraliziranim dru?tvima. Prema Durkheimu zlocin je neizbje?an zato ?to ne mo?e svaki pripadnik dru?tva biti jednako odan kolektivnim cuvstvima (zajednickim vrijednostima i moralnim uvjrenjima) dru?tva. Durkheim je zamislio i ?dru?tvo svetaca? Durkheim zakljucuje da zlocin nije neizbje?an, on mo?e biti i funkcionalan a postaje disfunkcionalan (?tetan za dru?tvo) samo kad je stopa neobicno visoka ili niska. Durkheim smatra da dru?tvo samo generira devijantnost za vlastitu dobrobit, dok Cohen tvrdi da su neki oblici devijantnosti prirodan i normalan odgovor na pojedine okolnosti. Durkheim i Cohen udaljili su se od slike devijantne osobe kao psiholo?ki ili biolo?ki abnormalnog bica. Cohen je analizirao dvije moguce funkcije devijantnosti.

26. Funkcionalisticka perspektiva (3) Robert K. Merton; Dokazuje kako devijantnost potjece iz kulcture i strukture samog dru?tva, te misli kako su svi pojedinci dru?tva imaju iste vrijednosti Spominje i anomiju, to je situacija kada pravila prestaju vrijediti, dolazi do situacija bez normi, pravila. Merton izla?e i pet nacina kako pripadnici amaerickog dru?tva mogu reagirati na ciljeve uspjeha; konformizam, inovacija, ritualizam, povlacenje, pobuna.

27. Subkulturalne teorije(1) Subkulturalne teorije devijantnost obja?njavaju subkulturom neke dru?tvene skupine koja razvija norme i vrijednosti koje se u odredenoj mjeri razlikuju od onih drugih pripadnika dru?tva. Tu se javljaju tri najbitnije teorije: Albert Cohen sa delikventnom subkulturom Richard Cloward i Lloyd Ohlin sa delikvencijom i ?ansom Walter Miller sa kulturom ni?e klase Teorija ni?e klase

28. Subkulturalne teorije(2) Albert Cohen ? delikventna subkultura; delikventna subkultura preuzima norme iz ?ire kulture, no okrece ih naglavce. Tako se velika vrijednost pripisuje aktivnostima poput krade, vandalizma i bje?anja iz ?kole, koje se u ?irem krugu osuduju. No delikventna subkultura nudi i pozitivnu nagradu. Richard Cloward i Lloyd Ohlin ? delikvencija i ?ansa; smatraju da kao ?to varira ?ansa za uspjeh legitimnim sredstvima, tako varira i ?ansa za uspjeh nelegitimnim sredstvima. Razlikuju tri moguce reakcije na tu situaciju: kriminalnu, konfliktnu i supkulturu povlacenja.

29. Subkulturalne teorije(3) Walter Miller ? kultura ni?e klase. Taj posebni kulturni sistem, tj. kultura ni?e klase, ukljucuje niz ?ari?nih interesa i anga?iranja: cvrstinu, lukavost i uzbudenje. Dva cimbenika isticu i nagla?avaju ?ari?ne interese u ?ivotu maloljetnika: prvo njihova sklonost da pripadaju vr?njackoj skupini koja zahtijeva strogo pokoravanje normama skupine, i drugo zaokupljenost mladih statusom. Miller zakljucuje da je delikvencija pretjerano izra?avanje ?ari?nih interesa supkulture ni?e klase. Neki sociolozi smatraju da je smanjenjem broja pripadnika ni?e klase nastala jedna potklasa koju cine nezaposleni i nezapo?ljivi. Charles Murray smatra da je potklasa odgovorna visoku stopu zlocina te njezinu ukljucenost u kriminal obja?njava odbacivanjem vrijednosti i normi matickog dru?tva. Nastanak takvih vrijednosti Murray pripisuje dare?ljivosti socijalne dr?ave. Stephen Jones smatra da su za kriminalitet krivi uvjeti u kojima ?ivi americka potklasa, a to su siroma?tvo, tro?na podrucja...

30. Ekologija devijantnosti ? ?Cika?ka ?kola? U toku 1920.-tih grupa sociloga s bazom u Chicagu, kasnije poznata pod nazivom ?Cika?ka ?kola?, rauradila je ekolo?ki pristup proucavanju dru?tvenog ?ivota. Clifford Shaw i Henry Mckay podijelili su grad na 5 zona koje se ?ire u obliku kruga od poslovnog sredi?ta grada. Analizirali su stopu zlocina u svakoj od tih zona i otkrili su da se stopa delikvencije neprestano smanjuje od zone 1 do zone 5 u predgradu. U zoni 1 dolazi do naglog porsta kriminala doseljenjem nove grupe imigranata, a kad se oni adaptiraju, kriminalitet se smanjuje

31. Interakcionisticka perspektiva (1) Usredotocuje se na interakciju izmedu devijantne osobe i onih koji ju kao takvu definiraju Ispituje kao su i za?to odredeni pojedinci definirani kao devijantni Istice se va?nost cimbenika koji su vezani za pojedinca Howard S. Becker, spominje da devijantan cin kao takav uopce ne postoji, cin postaje devijantan tek kada ga drugi tako do?ivaljavaju i definiraju. Becker ispituje kako javno etiketiranje osobe kao devijanta mo?e na nju djelovati. Vrlo je va?na i u interakcionistickoj perspektivi teorija etikterianja Edwin M. Lemert istice va?nost reakcije dru?tva, reakciju drugih na devijanta. Lemert je uveo i razliku izmedu primarne i sekundarne devijacije.

32. Interakcionisticka perspektiva (2) Erving Goffman ispitivao je lijecenje du?evnih bolesnika u institucijama Na kraju Goffman sa?ima: ?U du?evnoj bolnici okru?enje i kucna pravila utuvljuju pacijentu da je on ipak du?evni bolesnik koji je vani do?ivio neku vrstu dru?tvenog sloma jer nije uspio na neki opcenit nacin, te da je tu njegova dru?tvena te?ina vrlo mala buduci da gotovo uopce nije sposoban djelovati kao zrela osoba? Tijekom 1960-ih u sociolo?koj teoriji interakcionisticko stajali?te o devijantnosti bilo vrlo popularno (radovi poput Beckera, Lemerta i Goffmana) Ipak, u 1970-ima je ono pocelo izazivati o?tre kritike, interakcionisti su se udr?ili u obrani svojega rada i poku?ali su pokazati te kritike kao neopravdane.

33. Devijantnost i slu?bena statistika Mnoge teorije devijantnosti temelje se djelomice na slu?benim statistickim podacima policije, sudova i dr. Dr?avnih agencija koje sudjeluju u nametanju zakona Radnicka klasa, mlade?, mu?karci i pripadnike nekih etnickih manjina vjerojatno je da ce pocinjati zlocine nego pripadnici srednje klase, straije osobe, ?ene i bjelci. Statisticki podaci o zlocinu, u Britaniji objavljuju se jedamput na godinu, te pru?aju kriminolozima, policiji, sudovima, medijima i drugim zainteresirani dva glavna tipa podataka: Pru?aju informacije i ukupnom vroju zlocina ?poznatih policiji? Daju informacije o dru?tvenim karakteristikama onih koji su osudeni za prekr?aje, te se na tim podacima zasnivaju brojne teorije zlocina

34. Fenomenolo?ka perspektiva Slicnosti fenomenolo?ke s interakcionistickom perspektivom: 1. nagla?avaju va?nost nacina na koji se zakon provodi 2. bave se procesom etiketriranja pojedinaca kao devijantnih 3.usredotocuju se na stanja pojedinaca, a ne na strukturu dru?tva kao cjeline Razlika ? drugacije pristupanje istra?ivanju devijantnosti Fenomenolozi ?ele razumjeti ?to je neka pojava, nastoje otkriti ?to je devijantnost, tvrde da etiketiranje navodi na vi?e devijantnih djela

35. Tradicionalne marksisticke perspektive (1) Predstavnici: W. Chambliss, M. Mankoff, F. Pearce, L. Sinder... Smatraju da je vlast u rukama onih koji posjeduju i kontroliraju sredstva za proizvodnju Zakone donosi dr?ava koja predstavlja interese vladajuce klase Nedono?enje odluka jednako je va?no kao dono?enje odluka W. Chambliss smatra da je veliki dio onoga ?to se dogada u stvaranju pravila ?nedo?enje odluka? Sociolozi koji su pod utjecajem marksizma tvrde da je zlocin ra?iren u svim dru?tvenim slojevima

36. Tradicionalne marksisticke perspektive (2) Kritike konvencionalnog marksizma 1. feministicki sociolozi tvrde da marksisticke teorije neopravdano nagla?avaju klasnu nejednakost 2. kritika jer su marksisti pretpostavili da bi komunisticki sustav mogao iskorijeniti zlocin 3. S. Jones istice da kapital ne proizvodi uvijek visoke stope zlocina 4. Nemarksistricke teorije upucuju na zakljucak da je rasodjela moci slo?enija 5. ?Lijevi realisti? tvrde da marksisticke teorije neopravdano nagla?avaju korporacijski zlocin na ?tetu drugih tipova zlocina

37. KRAJ Jasmina Zorko Ivana Krajacic Viktorija Vitkovic Jelena ?ucko



Presentation Statistics
Views on SlideServe : 37
Views from Embeds : 0

Presentation Categories


Other Related Presentations

Copyright © 2014 SlideServe. All rights reserved | Powered By DigitalOfficePro