Odre enje filozofije autor mr gorana udurovi pra talo
This presentation is the property of its rightful owner.
Sponsored Links
1 / 37

Određenje filozofije autor: mr Gorana Đudurović Praštalo PowerPoint PPT Presentation


  • 83 Views
  • Uploaded on
  • Presentation posted in: General

Određenje filozofije autor: mr Gorana Đudurović Praštalo. Filozofija. φιλοσοφια. Filozofija. grč. φιλοσοφια – ljubav prema mudrosti; u svakodnevnom govoru češće je prisutna riječ filozofija (ljubav prema mraku- ne odgovara značenju, ali je prisutna– uticaj njemačkog jezika)

Download Presentation

Određenje filozofije autor: mr Gorana Đudurović Praštalo

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author.While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Presentation Transcript


Odre enje filozofije autor mr gorana udurovi pra talo

Određenje filozofijeautor: mr Gorana Đudurović Praštalo


Filozofija

Filozofija

  • φιλοσοφια


Filozofija1

Filozofija

  • grč. φιλοσοφια – ljubav prema mudrosti; u svakodnevnom govoru češće je prisutna riječ filozofija (ljubav prema mraku- ne odgovara značenju, ali je prisutna– uticaj njemačkog jezika)

  • “Mnogo znanja ne uči mudrosti” Heraklit koji prvi ovu imenicu određuje

  • Imenice nam ne olakšavaju otkrivanje suštine, treba misliti glagolski da bi se došlo do pojma


Filozofirati

Filozofirati

  • Filozofirati- glagol se spominje prvi put u Herodotovoj Istoriji kao putovanja Solonova da bi se učilo posmatranjem

  • Šeling u Sistemu transcendentalne filozofije naglašava da se u običnom djelovanju zaboravlja kraj objekta djelovanja samo djelovanje, što se ne dešava u filozofiranju gdje je uvijek prisutno i samoposmatranje (Selbstanschaugen) u djelovanju.


Odre enje filozofije autor mr gorana udurovi pra talo

  • Jaspers je tvrdio da se od filozofije čija je suština traženje istine, a ne posjedovanje, ne može pobjeći. “Ko odbacuje filozofiju, i sam se priklanja jednoj filozofiji iako toga nije svestan”.(Jaspers,129:1967)

  • “Filozofija znači :biti na putu. Njena pitanja su bitnija od njenih odgovora, a svaki odgovor se pretvara u novo pitanje”. (Jaspers, 129:1967)


Po etak filozofije

Početak filozofije

  • Sama filozofija teško se određuje jer počinje kako Hegel ističe kad shvatimo da poznato nije spoznato

  • “Uvod u filozofiju nikada ne može preskočiti problem početka, koji nije samo metodički, nego je uvek i egzistencijalni problem: to je pitanje koje smera na korene našeg ljudskog bivstva. Da li ono smera samo na to da li i kako mi ulazimo u filozofiju, da li i kako nalazimo put, ispravan prilaz? Kako je mi započinjemo? Nije li i pitanje šta filozofija započinje sa nama? “( Fink. 1989: 22)


Te ina po etka

Težina početka

  • Aristotel je u djelu Nikomahova etika izrekao misao da je početak više od polovine neke cjeline.

  • Hajdeger je govorio o težini kraja (mjesta), kao nepretecivo dovršenog početka u koji smo bačeni. Pokušaj izraziti svoj stav o navedenoj misli!Filozofija je uvijek početak, jer pitanje o bitku (bivstvovanju, stvarnost kako je do sada čovjek zamišljao sve što jeste) mora biti prezentno.


Odre enja filozofije

Određenja filozofije...

  • Karakteristike filozofije koje Adorno navodi u Uvodu u filozofiju su:

  • Predmet filozofije je sve što jeste (bitak, bivstvovanje);

  • Specifičnost filozofije je u pojmovnom mišljenju (a u pojmu uvijek ima nešto nepojmljeno)

  • Specifičnost filozofije je u terminologiji;

  • Svaka filozofija je odraz duha vremena


Predmet filozofije

Predmet filozofije

  • “Filozofiji nedostaje prednost koja je od koristi drugim znanostima da, u pogledu svojih predmeta, može pretpostaviti da su neposredno dani predodžbom i da je metoda spoznavanja za početak i dalji tok već prihvaćena”.(Hegel, 29: 1987)


Cilj filozofije

Cilj filozofije

  • T. Adorno smatra da je jedan od ciljeva filozofije -da upoznajući istoriju mišljenja traži ono što još nije mišljeno, ono što je izmicalo mišljenju.

  • To je moguće negacijama (one nisu ništenja već ukidanja i očuvanja onog neophodnog za dalji razvoj mišljenja) koje je činio Hegel iskusivši mišljenjem istoriju mišljenja kako mu priznaje Hajdeger ili korakom unatrag (ako slijedimo njegov način).


  • Savremena filozofija o cilju

    Savremena filozofija o cilju

    • Danas smatraju da bi njen cilj morao biti jasan, da ona mora biti traženje samo, traženje bitka. Traženje je neophodno, jer se razumijevanje, tumačenje zasnivaju na tome. „Odvođenje nečeg natrag na njegovo mesto (Ort) mi nazivamo raspravljanjem (Erörterung). Objašnjavanje i tumačenje temelje se na raspravljanju.“ (Hajdeger,412: 2003)

    • Kako se može tumačiti, raspravljati o traženju?

    • Nevolja mjesta se mora uočiti. Stoga Hajdeger pita: gdje je istina, gdje je vrijeme, imaju li oni mjesto. Da li je to gdje nedostupno našem mišljenju, sakriveno znanju?


    Mi ljenje i pitanje

    Mišljenje i pitanje

    • Bez pitanja nema mišljenja;

    • Šta je mišljenje?

    • Dosadašnje mišljenje je bilo po Hajdegeru predstavljanje. Novo, pripremno mišljenje naglašava mora misliti i ono neizrecivo, ono ništa pred kojim je stala i filozofija i nauka i treba napustiti zakone logike, a poštovati nova pravila- prikladnost kazivanja koja uključuje strogost razmišljanja, štedljivost riječi i brigu o kazanom.

    • Istorija filozofije – istorija pitanja:

    • Antička filozofija

    • Šta je suština svih stvari i šta se nalazi iza promjenljivog (metafizičko pitanje);Šta je čovjek? (antropološko pitanje-sofisti i Sokrat); Šta je suština bića? ( ontološko pitanje -Platon i Aristotel)Šta je dobro i ispravno? (etičko pitanje-stoici, skeptici i epikurejci)

    • Srednji vijek

    • Kakav je odnos između vjere i uma?

    • Da li opšti pojmovi postoje ili su to samo imena?

    • Novi vijek

      • Koje su granice spoznaje? (gnoseološko pitanje u kom dominira problem metode i supstancije – empirizam i racionalizam, njemačka idealistička filozofija iprosvjetiteljstvo)

    • Savremena filozofija

    • Da li je volja u biti svih stvari?Kakav je odnos esencije i egzistencije? Da li samo intuicija prodire u suštinu života ? i dr...(voluntarizam, egzistencijalizam, intuicionizam...)


    Slojevitost samog pitanja

    Slojevitost samog pitanja

    • U svakom pitanju kako je isticao Hajdeger neophodno je razlikovati- pitano (das Gefragte)-bitak bića, upitano (das Befragte) - samo biće i ispitano (das Erfragte) - smisao bitka.


    Istorija pitanja

    Istorija pitanja

    • „Stoga pitanje: Što je to-filozofija? možemo pitati samo ako se upustimo u razgovor s mišljenjem grčkog duha. Ali nije podrijetlom grčko samo ono što je u pitanju –filozofija, nego i način kako pitamo; način, na koji još i danas pitamo, također je grčki. Pitamo: šta je to...? .... Odgovor se sastoji u tome da nekoj stvari, koju ne poznajemo točno, nađemo njezino ime. .... U svakom slučaju vrijedi: ako se pitanje- što je to? odnosi na filozofiju, pitamo grčko pitanje“.(Heidegger, 1996:266)

    • Odgovor nije, po Hajdegeru, kraj, zaustavljanje mišljenja. To je samo mjesto, kao sabiralište kome se treba znati obratiti.

    • „Odgovor na pitanje: što je filozofija? ne nalazimo putem historijskih izrijeka o definicijama, nego putem razgovora s onim što smo predajom primili kao bitak bića. Taj put k odgovoru na naše pitanje nije prekid s poviješću, nije nijekanje povijesti, nego prisvajanje ili preobražavanje predajnog. Takvo prisvajanje povijesti zamišljeno je pod nazivom 'destrukcija'. .... Odgovaranje bitku bića ostaje, naime, naše stalno prebivalište“.(Heidegger,1996:257) 


    U enje kao pokreta pitanja

    Čuđenje kao pokretač pitanja


    Izvori filozofije

    Izvori filozofije

    Izvor filozofije po Jaspersu je ono svagdašnje vrelo iz koga dolazi podstrek za filozofiranje. “Zahvaljujući upravo njemu, svaka filozofija postaje bitna, a ranija filozofija razumljiva.To izvorno je mnogostruko. Iz čuđenja proizlazi pitanje i saznanje, iz sumnje u ono što se saznalo rađa se kritičko ispitivanje i jasna izvesnost, iz čovekove potresenosti i svesti o sopstvenoj izgubljenosti izvire pitanje o samom sebi”. (Jaspers, 133:1967)


    Izvori filozofije1

    Izvori filozofije

    • Čuđenje je bilo raspoloženje unutar kojeg je grčkim filozofima bilo zagarantovano odgovaranje bitku bića. Posve je druge vrste ono raspoloženje koje je odredilo da mišljenje postavi na nov način tradicionalno pitanje o tome što je biće ukoliko ono jeste, i da tako započne novo doba filozofije. A modifikovano pitanje i novo raspoloženje iz kog je iznicalo omogućavalo je i početak nove filozofije, nove epohe mišljenja i istine. Kod Dekarta je pitanje, naglašava Hajdeger, doživjelo modifikaciju. „Suprotno tome, za Descartesa se to što doista jest odmjerava na drugi način. Njemu sumnja postaje ugođaj u kojem se usklađenost uzdiže do ens certum, do izvjesnosti bića. Certitudo postaje ono učvršćenje tog ens qua ens, koje se iz nedvojbenosti cogito (ergo) sum izdaje za čovjekov ego. Tim ego postaje oblikovni subiectum, i tako čovjekova bit prvi put stupa u područje subjektiviteta u smislu jastva (egoiteta). Iz usklađenosti s tim certitudo dobiva Descartesovo kazivanje određenost u smislu clare et distincte percipere. Ugođaj sumnje je pozitivni pristanak uz izvjesnost. Od sada je izvjesnost mjerodavni oblik istine. Ugođaj pouzdanja u vazda dostupnu apsolutnu izvjesnost spoznaje ostaje πάτος, a s tim άρχή novovjekovne filozofije“.(Heidegger,1996:279)

    • Ponovljenim pitanjem Hajdeger se obraća oblasti mišljenog, istoriji filozofije da bi, korakom na-trag dospio u ono nemišljeno a dostojno pitanja.


    Filozofija i nauka

    Filozofija i nauka


    Sli nosti i razlike

    Sličnosti i razlike

    • Predmet filozofije je sve što jest i on otežava definisanje i određenje filozofije. Predmet nije nikad neposredno dan. Dok druge nauke imaju jasno preciziran predmet, metod, vidljiv napredak, filozofija ima muku početka.

    • Hajdeger je kritikovao i filozofiju i nauku. Mišljenje ni u filozofiji ni u nauci nije više prisutno tako da između ostaje tajna. Huserla- koji je imao jasan stav o nauci- Hajdeger u početku slijedi. Prirodne nauke, po Huserlu, posjeduju istinita znanja, a zadatak filozofije je da postavlja pitanje izvora tih znanja u svijesti. Filozofija tako nadmašuje svaku nauku. Naučno odnošenje, za Hajdegera, jedan je način bitka-u-svijetu i nije samo čisto duhovna djelatnost.


    Savremena misao o problemima odnosa filozofije i nauke

    Savremena misao o problemima odnosa filozofije i nauke

    • Kasnija Hajdegerova mišljenja nisu u skladu s navedenim egzistencijalnim pojmom nauke, jer se zadržavaju na analizi nauke kao tehnike. Ta promjena je vidljiva posebno u spisima: Doba slike sveta, Nauka i razmišljanje, Pitanje o tehnici, Šta je mišljenje? i Okret.

    • Nauku i tehniku Hajdeger objašnjava kao pojave novog vijeka.

    • Novo određenje nauke uslovljeno je novim poimanjem stvarnosti i istine. Savremena nauka prijeti i izaziva postavom. Želi da bude jedino objašnjenje, teorija stvarnog. Mišljenje koje je u osnovi pitanje napustilo je i nauku i filozofiju. Hajdeger zato i kaže kako nauka ne misli. Gadamer još dodaje da nauka pored toga i ne govori sopstvenim jezikom. Njegov napor bio je usmjeren u sasvim drugom pravcu, ali i on je smatrao da treba pronaći mišljenje koje će odolijevati zaboravu i neće podnositi podijele na teorijsko i praktično, nauku i filozofiju. Ispitivanjem su se svi rascjepi i za Gadamera trebali dovoditi u otvoreno, na čistinu u moguće.

      .


    Gadamer o odnosu filozofije i nauke

    Gadamer o odnosu filozofije i nauke

    • Problem rascjepa prisutan je posebno u epohi nauke i nigdje nije načinio konfliktno stanje kao evropskom čovjeku. Filozofija je ušla u blizak odnos sa naukom dok se, ističe Gadamer, sa druge strane odvojila, od umjetnosti i religije, što se nije desilo ni u jednoj visoko razvijenoj kulturi starog vijeka, niti u jednom vanevropskom kulturnom krugu. Smatrao je da se plodan pristup problematici ne krije u sintezi teorije i prakse, nego u analitičkim iskazima o tome šta je 'praktično znanje'. Vjerovao je da se kroz samoprosvjećivanje, koje je uvijek prisutno u praksi, može doći do toga da se objektivirajući učinci ljudskog duha postave na njihovo pravo mjesto. Vjera u eksperte koju društvo gaji, navodio je Gadamer, neće spasiti od političkih zabluda iako su oni neophodni, i njihovo shvatanje stvari, u stalno rastućem obimu, oblikuje životnu praksu.


    Gadamer

    Gadamer...

    • Gadamer naglašava da se čovjekom postaje tek kada se postavi pitanje mogućnosti umskog opravdanja svega onoga što smo u stanju da učinimo. Tu ne pomažu empirijska istraživanja. Ona na to pitanje ne nude nikakav odgovor, već tu navodi Gadamer pomaže Huserlova ideja nove vrste prakse.


    Kako prevladati razlike

    Kako prevladati razlike...

    • Prisutna su i mišljenja koje se sasvim suprotstavljaju Hajdegerovom i Gadamerovom viđenju, a govore o načinu na koji se može prevladati problem između nauke i filozofije. Poperov pristup je primjer jednog takvog pogleda.

    • Duh nauke je, smatra Poper, duh Sokrata. U svojoj analizi dijalektičko-kritičke teorije Poper je uputio da je neznanje bez granica i razočaravajuće. Konkretni postojeći problemi daju poticaj da se naše znanje poveća, a u isto vrijeme nije moguće da se problemi spoznaju bez neke visine znanja. Nikakav problem bez znanja-nikakav problem bez neznanja.

    • Poper objašnjava i kakav stav čovjek treba danas da ima prema naučnoj istini i naučnim rezultatima. Naučni rezultati su relativni samo utoliko ukoliko su rezultati određenog nivoa naučnog razvoja podložni izmjeni u toku naučnog progresa. Traganje za istinom naučnu određenost zamijenilo je naučnim napretkom. Ovaj pogled na naučni metod potkrepljen je razvojem nauke, kako kaže Poper, jer nauka se ne razvija postepenim enciklopedijskim uvećanjem suštinskih informacija, kao što je to Aristotel mislio, nego pomoću mnogo revolucionarnijeg metoda; ona napreduje zahvaljujući smjelim idejama, novim i veoma neobičnim teorijama.


    Filozofske discipline

    Filozofske discipline


    Filozofske discipline1

    Filozofske discipline

    • Metafizika – fil. disciplina ( grč. µέτά iza i φύσις -pojavljivanje u cjelini, ono što biva kao takvo u cijelom)- Šta je suština svih stvari? Šta je uzrok svih stvari? Šta je iza pojavnog?

    • Ontologija-fil. disciplina - to on- biće; λόγος -govor, riječ, um; Šta je suština bića? Ontološki pravci su monizam, dualizam, pluralizam.

    • Gnoseologija- fil. disciplina - grč. gnosis-spoznaja; nominalni osnivač Džon Lok, Ogledi o ljudskom razumu- Šta mogu znati, koje su granice spoznaje i koji su popratni činioci spoznaje?

    • Prema izvorima saznanja razlikuju se sljedeći pravci: senzualizam (čulna spoznaja), empirizam (iskustvo), racionalizam (razum) i razne vrste iracionalizam (voluntarizam, teologizam, spiritualizam...) ako je kriterijum odnos prema saznanju na putu dolaska do istine razlikujemo dogmatizam, kriticizam,skepticizam i realizam... 


    Filozofske discipline2

    Filozofske discipline

    • Etika fil. disciplina - grč.ethos- mjesto stanovanja, običaji, navike; Šta je ispravno, dobro? Osnovna pitanja filozofije morala imaju cilj da istraže osnove i izvore moralnih normi, karakter i moralne principe, moralne vrijednosti i smisao ljudskog života. Zavisno od određenja dobra razlikuju se eudajmonizam (blaženstvo), hedonizam (užitak), utilitarizam (interes, korist)... 

    • Estetika fil. disciplina - nominalni osnivač Aleksandar Baumgarten- niža senzitivna sposobnost; Šta je problem lijepog? Da li u doživljaju lijepog učestvuju samo teorijska čula?

    • Logika- grč. λόγος- govor, riječ, um, nauka;

    • -glagol λέγειν -sabiranje, povezivanje raznolikog u cjelinu-filozofska disciplina koja putem mišljenja dolazi do istine;

    • Aksiologija - fil. disciplina koja istražuje vrijednosti. Problem je u samom određenju def. vrijednosti i klasifikovanju vrijednosti.

    • Filozofska antropologija - fil. disciplina čiji je predmet istraživanje čovjeka ali nikako kao izdvojeno biće već u odnosu na cjelinu života ujedinjujući sva ljudska saznanja izražena u naukama posebno antropologiji.


    Mit kao pri a i oblik mi ljenje koji nije nestao sa filozofijom ve ima svoj ivot pod maskom

    Mit-kao priča i oblik mišljenje koji nije nestao sa filozofijom već ima svoj život pod maskom

    • Svojstvo duhа čije je prvo konkretno ispoljаvаnje bio mit, аfirmiše se i dаnаs u izvjesnom smislu, ono i dаlje živi unutаr nove dimenzije teorijske sаmosvijesti, u novom obliku metаmorfozirаno. Nije potisnuto filozofskim mišljenjem, ni naukom koje su u istoriji čovječanstva slijedile. Neophodno je ukazati na već kazane misli o mitu.

    • Mit u svojoj živoj formi nije, sаmo pričа kojа se pričа. To je stvаrnost kojа se doživljаvа.

    • Posebno, Mаlinovski ustаje protiv tretirаnjа mitа kаo priče. On kroz аnаlizu vrstа pričа u primitivnim društvimа pokušаvа dа tu distinkciju pričа –mit predstаvi. Po njemu postoji tri vrste pričа: istorijske, koje je pripovedаč lično doživio, druge su legende u kojimа nemа kontinuitetа svjedočаnstvа i treće su tek svete priče ili mit sа posebnom esencijom.


    E kasirer o mitu

    E. Kasirer o mitu

    • E. Kаsirer je prvi odredio mit kаo oblik mišljenjа.

    • Mitski duh nikаdа ne opаžа stvаri pаsivno, on je uvijek živа reаkcijа nа spoljni svijet

    • Mitsko mišljenje nigdje ne poznаje grаničnu liniju između cjeline i dijelovа, dio ne zаstupа cjelinu ono jeste cjelinа. Ne sаmo što dio predstаvljа cjelinu, а individuа vrstu ili rod, već su oni jedno i drugo u isto vrijeme. Svаko obilježje imа istu vаžnost, leptir je pticа jer imа krilа.

    • Svojstveno mitu je dа se on drži isključivo u sаdаšnjosti svog objektа.

    • “Slikа” ne predstаvljа stvаr, onа je stvаr. Nаročito je vlаstito ime vezаno tаjаnstvenim vezаmа zа vlаstitost suštine. Zа prvobitno mitsko mišljenje ime izrаžаvа još čovjekovu unutrаšnjost. Tu se ime i ličnost spаjаju. Prilikom posvećivаnjа muškаrаcа i prilikom drugih običаjа inicijаcije čovjek dobijа novo ime zаto što tu dobijа novu ličnost. Kаo i vlаstito ime nekog čovjekа , tаko je i njegovа slikа аlter ego, ono što se njoj dogаđа-dogаđа se sаmom čovjeku.


    Odre enje filozofije autor mr gorana udurovi pra talo

    Mit...

    • Mitsko mišljenje ne poznаje čvrstu rаzliku između sfere životа i smrti. Kаo što se rođenje zаmišljа kаo povrаtаk tаko se i smrt zаmišljа kаo trаjаnje. Tu nemа nekog određenog, jаsno rаzgrаničenog momentа u kome život prelаzi u smrt ili smrt u život. U ovom smislu, svа mitskа učenjа o “besmrtnosti “ imаju prvobitno ne tаko pozitivno –dogmаtsko koliko negаtivno znаčenje.


    Klod levi stros o mitu

    Klod Levi-Stros o mitu

    • Pošto ljudi imаju zаjedničku strukturu misli, tvrdio je Levi-Stros, rаzličiti mitovi svijetа podsjećаju jedаn nа drugi, а moderne pjesme i drevni mitovi posjeduju sličnu unutrаšnju strukturu. Ljudskа bićа su više povezаnа zаjedničkim mentаlnim kаrаkteristikаmа nego što ih dijele kulturnа, rаsnа i drugа shvаtаnjа.


    Odre enje filozofije autor mr gorana udurovi pra talo

    Mit...

    • Mitskom mišljenju ne nedostаje opštа kаtegorijа “uzrokа “i “posljedice”. U mitu svаki dodir u prostoru i vremenu se uzimа neposredno kаo odnos uzrokа i posljedice.


    Korelat mita

    Korelat mita

    • Uočilo se kroz strukturu mitskog mišljenjа, dа korelаt mitа nije opаžаnje stvаri već opаžаnje izrаzа.

    • Opаžаnje izrаzа je i dаnаs neophodno u svim oblicimа znаnjа gdje je u pitаnju stvаrnost ne predmetа prirode, već drugih ”subjekаtа” , opаžаnje onog “ti” koje stoji pred opаžаjućim ” jа”


    Novi mitovi

    Novi mitovi

    • “ Mit o držаvi” upozorio je štа sve može dа znаči oživljeni mit. Nаcizаm i nаcisti su vješto proizvodili mitove –o rаsi, vođi, pаrtiji, držаvi-koji su zаveli intelekt.

    • Ispitivаnje strukture mitskog mišljenjа morа biti stаlno imperаtiv, jer novi sistemi su vješti u proizvođenju mitovа koji njimа idu u prilog.


    Istorija filozofije i njen zna aj

    Istorija filozofije i njen značaj

    • Od Aristotela do Ničea filozofija je na osnovu promjena i putem njih ostala ista. To zajedničko pretresanje onoga što se kao Isto vazda iznova tiče izričito filozofa, to je razgovaranje, λέγειν u smislu διαλέγεσθα, razgovoranja kao dijaloga. Za Hajdeger filozofija je neka vrsta mjerodavnosti koja je sposobnada pogledom istražuje i da ono za čim traga promatra i ne gubi iz vida.

    • Način postavljanja pitanja otkriva duh sa kojim se vodi dijalog.


    Pojam razvoja u nauci i filozofiji

    Pojam razvoja u nauci i filozofiji

    • Napredak u nauci je vidljiv

    • U filozofiji je to teže uočiti

    • “Svaki od dijelova filozofije jeste filozofijska cjelina, jedan u sebi zatvoreni krug, ali filozofijska ideja u njemu jest u posebnoj određenosti ili elementu. Pojedini krug probija, zato što je on u sebi totalitet, također i granicu svog elementa i osniva jednu dalju sferu. Stoga se cjelina pokazuje kao krug krugova...”. (Hegel,1987: 45)

    • “Nauka kakva je matematika, na primjer ide kroz povijest tako da uvijek ima jedno sadašnje stanje... Duhovno misaona tvorevina ‘matematika’ nije samo neko povijesno odigravajuće pokretljivo nastavljanje duhovnih misaonih tekovina ka uvek novim tekovinama, nego je jedna kontinuirajuća sinteza svih tečevina koje čine tekovine nauke u njenom sadašnjem stanju, koje je, štaviše opet pretpostavka važenja za sve buduće tekovine”. (Fink.1989:15)


    Osnovni filozofski termini za oblast uvod u filozofiju

    Osnovni filozofski termini za oblast uvod u filozofiju

    • Bitak ili bivstvovanje ( grč. ειναι lat. esse) sve što jeste, predmet filozofije, ono što je sve i ništa, što izmiče našoj spoznaji tako da se na pitanje šta je bitak uvijek odgovaralo bićem( kako je naglasio Hajdeger) koje je trebalo da bude suština sveg što jeste, tako da se sad treba suočiti sa zaboravom bitka;

    • njem. sein-tri značenja koja proizlaze iz promjene glagola sein-živjeti, izrastatati, prebivati)

    • Biće ili bivstvujuće ( grč. το όν )–ono što jeste

    • Bit (lat. essentia) ono što čini to što jeste tim što jeste, ono trajno, vječno nepromjenljivo, sve do okreta u savremenoj filozofiji gdje je egzistencija primarnija i ona određuje esenciju.


    Literatura

    Literatura

    Kunzmann P., F-P. Burkard i F. Wiedmann.2001. Atlas filozofije. Zagreb:Golden marketing.

    Heidegger M. 1996. Kraj filozofije i zadaća mišljenja. Zagreb: Naprijed

    Poper K. R. 1993. Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji. Beograd: BIGZ

    Lenk H. 1991. Između teorije znanosti i društvene znanosti. Sarajevo: Logos

    Fink E. 1989. Uvod u filozofiju. Beograd: Nolit

    Hegel.1987. Enciklopedija filozofijskih znanosti. Sarajevo: Logos

    Adorno T. 1986. Filozofska terminologija /Uvod u filozofiju, Sarajevo: Etos

    Hajdeger M. 2003. Putni znakovi, Beograd: Plato

    Hajdeger M. 1982. Mišljenje i pevanje. Beograda: Nolit

    Jaspers K. 1967. Filozofija egzistencije /Uvod u filozofiju. Beograd: Prosveta


  • Login