Max Karl Ernest Ludwig Planck

1. Max Karl Ernest Ludwig Planck 1858.-1947. Ivana Perković,TTI

2. Rođen: 23.04.1858. u Kielu, Schleswig-Holstein, Njemačka • Umro: 4.10.1947 u Göttingenu, NjemačkaMax Planck dolazi iz jedne akademske porodice, njegov otac je bio profesor prava u Kielu. • U 1867. godini Planck-ova familija se preseljava u München gdje je i Max pohađa školu. On je bio u školi dobar ali ne i briljantan, obično bi bio između trećeg i osmog mjesta u njegovoj klasi.

3. U životnoj dobi od 16. godina (1874. Godine) počinje studirati na Univerzitetu u Münchenu. • Čim je počeo sa svojim studijama već je razgovarao o perspektivama istraživanja u fizici sa njegovim profesorom fizike Philipp von Jolly, govorilo se da je fizika uglavnom potpuna nauka i da ima vrlo malo perspektiva za dalje istraživanje. • Na srecu da se Planck odlučio za fiziku i pored siromašne budućnosti za istraživanja kako je njemu predstavljao.

4. U jednom pasusu Planck opisuje zašto je odabrao fiziku: • “Vanjski svijet je nešto nezavisno od čovjeka, nešto apsolutno, pretraga u zakonima koji se temelje na apsolutnim primjenama meni su se prikazala kao najveća sublimarna znanstvena potjera u životu.”

5. Planck je studirao i u Berlinu gdje su mu bili profesori Helmholz i Kirchoff. • On je kasnije pisao da je obožavao Kirchhoffa ali ga je kao učitelja nalazio suhog i monotonog. • Planck se vratio nazad u München gdje je primio njegovu doktorsku titulu u životnoj dobi od 21.-ne godine.

6. onda je imenovan za predavačko mjesto na Univerzitetu u Münchnu 1880. gdje je predavao do 1885. godine. • U 1885. godini Planck je dobio mjesto na Univerzitetu u Kielu, to mjesto je zadržao četiri godine. Nakon smrti Kirchhoffa u 1887, Planck je postavljen za predavača teoretske fizike na Univerzitetu u Berlinu u 1889. godine. On je mjesto u Berlinu držao 38 godina dok se nije povukao 1927. godine.

7. Boravkom u Berlinu Planck je nastavio njegov briljantni rad. On je proučavao termodinamiku, posebno distribuciju energije na osnovu talasne dužine. Kombinirajući formule od Wien-a i Raylegh-a, Planck je najavio 1900. godine formule koje su sada poznate kao formule zračenja od Plancka. • U jednom napisanom pismu, godinu kasnije, Planck je predstavio formule rekavši: -“.....cijela procedura je djelo bezumlja zbog toga što je teoretska interpretacija po bilo kojoj cijeni, bezupitno ću razlog morati pronaći kako visoko će to moći biti.”

8. Za dva mjeseca Planck je napravio potpunu teoretsku konkluziju njegove formule koja se distancira od klasične fizike da introducira kvantnu energiju. • Zavisno od teorije susreo je otpor, ali putem uspješnog rada od Niels Bohr-a u 1913. godini, preračun pozicije spektralnih linija koje teorija upotrebljava, općenito je prihvaćeno. • Plank sam izjavljuje: ..... kako usprkos pronalasku kvantne teorije on sam ne shvaća zavisnost:“ Ja sam probao odmah postaviti elementarni kvantum akcije u ramu klasične teorije na jedan ili drugi način.” Ali u prisustvu svih ovakvih pokušaja ova konstanta pokazuje da je nesalomljiva ...

9. Planckova konstanta je fundamentalna konstanta kvantne fizike. • Prvi put uporabio ju je Max Planck 1900. godine u pokušaju da objasni zračenje crnog tijela. • U to doba, zračenje crnog tijela nije se moglo objasniti zakonima klasične fizike (isti problem pojavljivao se sa specifičnom toplinom materijala na niskim temperaturama).

10. Planck je predložio da energija elektromagnetskog zračenja ne može biti proizvoljna, tj. može biti samo iz skupa diskretnih vrijednosti u kojemu je svaka energija umnožak prirodnog broja i neke osnovne, fundamentalne energije (kvantna elektromagnetskog polja, fotona). • Planck je shvatio da se tada dostupni eksperimentalni rezultati mogu objasniti pretpostavljajući da su energija kvanta (E) i frekvencija elektromagnetskog polja (f) proporcionalne, E=h*f. • Konstantu proporcionalnostizovemo Planckovom konstantnom (h). Ona iznosi h=6.626*10-34Js (Džul-sekundi).

11. Isti pristup mogao je objasniti u to doba 'anomalnu' specifičnu toplinu materijala. • U tom slučaju, vibracije materijala su kvantizirane, a atomi koji osciliraju oko svojih ravnotežnih položaja mogu biti samo u stanjima diskretne energije koja je jednaka umnošku prirodnog broja i osnovne, fundamentalne energije titranja (fonona). • Ova kasnija otkrića pripisuju se uglavnom Einsteinu i Debyeu. • Ovo Planckovo otkriće označilo je početak kvantne fizike, teorije koja objašnjava ponašanje sistema na nanometarskoj skali.

12. Plank je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1918. godine.