SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878 .

1. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

2. 1. PočetakperiodamodernedipolomatijeCrne Gore -Stanje u pogledustalnihdiplomatskihpredstavništavabilo je loše. - Nijepostojalamogućnostzarealizacijunekihodosnovnihpravakoja je s priznanjemnezavisnostiCrna Gora steklanpr.pravospoljnogpredstavljanjadržave, tj. pravoposlanstva (jus legationis). - Crna Gora je ubrzoposlijeBerlinskogkongresaustanoviladiplomatskeodnosesavelikimsilama, primanjemnjihovihdiplomatskihpredstavnikapricrnogorskomdvoru. -Odvelikihsilasvojapredstavništva u CrnojGorisuotvorileveć1878. RusijaiFrancuska, a 1879. to suuradili Austro-Ugarska, OsmanskoCarstvo, VelikaBritanijaiItalija -U tokusvojesamostalnostiCrna Gora je imalaukupnočetiridiplomatskapredstavništvanastrani. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

3. 2. O obavezirealizacijje pravaposlanstva u Carigradu -Zauspostavljanjeodnosa, putemstalnihdiplomatskihpredstavnika, zaCrnuGoruposebnoje biloznačajnoOsmanskocarstvojer je trebaloriješitimnogapitanja u pogledumeđusobnograzgraničenjaisprovođenjaodlukaBerlinskogkongresa, sukcesije, izaštitecrnogorskihpodanikanaradu u turskimgradovima. -Premačlanu 31. Ugovoratrebalo je da se KnjaževinaCrna Gora sporazumije s otomanskomPortom o imenovanjucrnogorskihpredstavnika u Carigraduimjestimagdje se zatimukažepotreba. -Zarealizaciju tog dijelakongresnihodlukaiotvaranjevlastitihdiplomatskihpredstavništava u drugimzemljama, Crna Gora nijeimalamaterijalnih, a nikadrovskihmogućnosti. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

4. 3. ZahtjevzazastupanjeodsatraneRusije -Želećidazaštiteinteresesvojihpodanika u inostranstvu, iobezbijedizastupanjesvojihpolitičkihinteresanadvorovimadrugihdržava, crnogorskizvaničnicisu se zapomoćobratiliRusiji. -Šefknjaževskekancelarijezaspoljneposlove, vojvodaStankoRadonjić3. januara 1879.obratiosekretaruruskediplomatskemisijenaCetinju, A. N. Špejeru. -Zahtjev je imaokarakterovlašćenjazazastupanjediplomatskihinteresaCrne Gore od strane Rusije.Špejer je notomod 7. januara 1879 o zahtjevu obavijestio N.K.Girsa, ministraspoljnihposlovaRusije. -Pozitivan odgovorruskevlade o prihvatanjuzastupanjainteresaCrne Gore putemnjenihdiplomatskihikonzularnihpredstavnika u inostranstvu saopšten je cirkularnimpismom8. februara 1879. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

5. 4.Reakcija Austro-Ugarske nazvaničnekorakeRusije -Bečka vlada je u pogledudiplomatskogzastupanjaCrne Gore u Austro-Ugarskojreagovaonegativno. -StavAustro-UgarskepremapostignutomsporazumuAndraši je jeformulisao time što je isključiomogućnostdanekadrugadržavabudeposrednikizmeđunjeiCrne Gore. - RuskozastupanjeAndrašinijemogaodaprihvati, izbogpravakoje je njegovazemljadobilapremačl. 29 Berlinskogugovora u pogleduzaštitecrnogorskepomorskezastave a odbijanjezaštiteuslovioprekidomdiplomatskihodnosa. - Austro-Ugarske je dozvoljavala daCrna Gora može “raditikakojoj je volja", ali da je i u timzemljamapravozaštitecrnogorsketrgovačkezastavenjojpripadalo. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

6. 5. Nastojanjada se ublažiaustrougarskareakcija. -KolebljivostcrnogorskogdvoraisnažnogpritiskaBečana Petrograd, rezultiralisutelegramomministrainostranihdjelaRusijeod7. marta 1879. kojim je ruskavladasvojadiplomatskapredstavništvaobavijestilada se sadržajcirkularne note 8. februara ne odnosina Austro-Ugarskuinjenopravopokroviteljstvacrnogorskojtrgovačkojzastavi. -Pod pritiskom Austro-Ugarskeuslijedila je verbalna nota crnogorskevladeod21. marta 1879. kojomsusacrnogorskestranepotvrđena. “prekoračenjaovlašćenja” ruskevlade.Zvaničnoruskazaštita je traženasamozaCrnogorce u Turskoj, EgiptuiAmerici. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

7. 6.PokušajzastupanjaCrne Gore u Turskoj -19. marta 1879, sekratarruskogposlanstvanaCetinjuŠpejeruputio je telegram ruskomdiplomatskompredstavniku u Carigradu, knezuLobanovu-Rostovskom, u kome je tražio da Portiobjasnida će zbogfinansijskih razloga Rusija u Carigradu zastupati Crnu Goru. -Dodato jedaćeruskipredstavniciprimatiinstrukcijeda se u svojimposlovimaophode u skladu s onimštopredviđajučl. 29 i 31 Berlinskogugovora (Riječ je o odredbamakojima je Austro-Ugarskojdatopravopokroviteljstvanadcrnogorskomtrgovačkomzastavom, odnosnokojimasuCrnogorci u turskimpredjelimapotčinjenilokalnimzakonimaimjesnimvlastima (čl. 31). SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

8. 7. Reakcija Porte na zastupane Crne Gore od strane Rusije u Turskoj - Porta se pozvala na odredbe Berlinskog ugovora, po kojima je Crna Gora trebalo da se sporazumije s Portom o imenovanju svojih diplomatskih predstavnika u Osmanskom carstvu. Pokroviteljstvo bilo koje strane države nije dolazilo u obzir. -Za definisanje stava Porte bio je značajan i pritisak Austrije i Engleske da se takav predlog ne prihvati, kao i izvjesna zahlađenost u odnosima na relaciji Cetinje - Carigrad, nakon nezavisnosti Crne Gore. -Loši odnosi između Crne Gore i Turske izražavani su na različite načine od odbijanja Porte da na preduzete korake ruskog diplomatskog predstavnika, princa Lobanova-Rostovskog, dã bilo kakav odgovor, do uvredljivog ignorisanja zvaničnog obraćanja crnogorskog knjaza. -Podsticana od Austro-Ugarske i Engleske, Porta je ostala uporna u odluci da se sporazumije sa Crnom Gorom o imenovanju njenih predstavnika u Carigradu i drugim mjestima Carstva. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

9. 8.Imenovanje diplomatskog predstavnika Crne Gore u Carigradu. -Uz pristanak ruske vlade da finansijski pomogne rad crnogorskog diplomatskog predstavništva za stalnog izaslanika , u rangu izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra, imenovan je ministra inostranih djela, vojvodu Stanka Radonjića. -Za Carigrad su,22. jula 1879. otputovali i predsjednik Državnog savjeta, vojvoda Božo Petrović, član Državnog suda, Gavro Vuković, i raniji sekretar Senata, Stevan Kustudija. -Delegacija je u Carigrad stigla 1. avgusta 1879, ali su, prvu audijenciju kod sultana pratile mnoge neprijatnosti, pa je Stanko Radonjić14-15. avgusta 1879. javio na Cetinje da ih sultan nije još primio. -Pema zamisli sa Cetinja Radonjić trebalo da se kraće vrijeme zadrži u Carigradu, pa da se zatim vrati na dužnost ministra spoljnih poslova, a da Gavra Vukovića ostavi kao otpravnika poslova u Carigradu. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

10. 9.Problemi u vezisaagremanom -Crnogorskiizaslanicinijesuznalida je zaimenovanjeposlanikapristranomdvorupotrebnoprethodnotražitiagremanodvladedržavekodkojetrebadabuduakreditovani. -Ministar spoljnih poslova Turske im je odgovorioda"onzanjih ne znaprijenegoštobudutražiliodvladeuobičajenagreman". -To je, kakonavodiGavroVuković, početaknjihoveaktivnostiprolongiralozašestdana. -Kada je pitanjeagremanabiloriješeno, pregovori s Portomsumoglidaotpočnu, iakonijesubilapredataakreditivnapismasultanu. To je nalagalapotrebazapreduzimanjemkonkretnihkorakaradipredajePlavaiGusinjaiplaniranbrzpovratak u zemljuStankaRadonjića. -SultanAbdul Hamid je ispoljavaonetrpeljivostpremaCrnojGorida je čaknamjeravaodanjenepredstavnikei ne primi, većdaonisvojeakreditivepredajuvelikomveziru.Audijencija je bila 5. septembar 1879. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

11. 1o. Političkizadacicrnogorskihpredstavnika u Carigradu -Glavnizadaciticalisu se predajePlavaiGusinja, radakomisijezarazgraničenjeipredupređivanjaturskogvojnogutvrđivanja u Zetikoje je u razgovoru s ministromspoljnihposlova, Safet-pašomvojvodaRadonjićnastojaodariješi. -Pregovori o PlavuiGusinju nisu donijeli priželjkivaniuspjeh. Porta je to objašnjavalaželjomcrnogorskestraneda “promijeniPlaviGusinjezanekedrugekrajeve-zaKučkukrajinu”. -U vezi s pitanjemradakomisijezarazgraničenje, RadonjićiVukovićsuinsistiraliinazamjeniglavnogosmanskogpredstavnika u komisiji, Husein-paše. U praksi, međutim, ni o ovompitanju, kaoni o pitanjurušenjaosmanskihutvrđenja u Zeti, napretkanijebilo. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

12. 11. Rezultati rada diplomatskog predstavništva Crne Goreu Carigradu. - Kako Ministarstva i Ministarski savjet i njihove sjednice nijesu imali nikakav značaj jer su se sve stvari rješavale na Dvoru, Radonjić je dalji boravak u Carigradu ocjenjivao uzaludnim. -Jedino u čemu su u stvarima crnogorskim Radonjić i Vuković napravili izvjestan doprinos bilo je izdavanje pasoša Crnogorcima koji su u velikom broju, posebno iz Bara i Krajine, u Carigradu boravili, a umjesto crnogorskog pasoša “stajali pod turskim teskerama”. -Djelatnost poslanstva izlazila iz djelokruga diplomatskog predstavljanja zemlje i doticala se vrlo široke sfere konzularnih poslova. -Crna Gora finansijski, a ni po Berlinskom ugovoru nije mogla imati u Carigradu svoj konzulat, koji bi u pravnom smislu mogao biti na nivou konzulata ostalih hrišćanskih država.Radonjić je predlagao da se crnogorski dvor obrati nekoj državi da ona štiti crnogorske podanike. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

13. 12. ZahtjevStankaRadonjićazapovrtak u zemlju - Pošto ni u političkimni u konzularnimposlovimanijeodpomoćiCrnojGori, dvamjesecapodolasku u Carigrad u pismuod 3. oktobra 1879, odupraviteljaodjeljenjazaspoljneposloveMašaVrbiceRadonjić je tražio “daihpozoveda se vrate u CrnuGoru”. - Tražio je “lettre de rappel” (opozivnopismo) "ijednukopiju tog pisma" za audijencijukod sultana. -ZahtjevStankaRadonjićabrzo je riješentakoda se on uskorovratio u CrnuGoru, a nadužnostiotpravnikaposlova, u skladu s ranijeutvrđenimplanom, ostao je GavroVuković. -Njegovimpovratkom je zamroradcrnogorskogposlanstva u Carigradu. PoštoRadonjić, nijemogaoostvaritibilokakavozbiljanrezultat u rješavanjupitanjaodznačajazaCrnuGoru, jošmanje se to mogloočekivatiodGavraVukovića. Zbog toga je iVuković 23. januara 1880. tražidabudepovučen. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

14. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. Mašo Vrbica

15. 13. Diplomatskaaktivnostpredstavnikadrugihdržava -Aktivnostinarješavanjuglavnihspoljnopolitičkihpitanjaprenijetesunadiplomatskepredstavnikevelikihsila. - PoštoPorta nije htjela predatiPlaviGusinje, izlaz je tražen u zamjenitihteritorijazanekedrugetursketeritorijekoje bi pripaleCrnojGori. Osimpredlogada se razmjenaobavizaračunKučkekrajine, početkom 1880. posebno je aktuelnabilazamjenazaGrudeiHotekoja bi se ostvarilaispravkomgraniceutvrđenenaKongresu. - DiplomatskeaktivnostivođenesuuzposredovanjeitalijanskogdiplomatskogpredstavnikaKortija, naosnovuinstrukcijasvogministraspoljnihposlovaDurandaikonsultacijasacrnogorskomstranom. -Konačnorješenje je utemeljenonaengleskomprojektu o razmjeniPlavaiGusinjazateritorijuUlcinja. Na ovorješenjeTurska je pristalateknakonštosuvelikesileuputile ultimatum Porti, stavljajućijoj u izgledakcijumeđunarodneflote u pravcuSmirneiSoluna. Sporazum o predajiUlcinjapotpisan je uKunji 25. novembra 1880. godine. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

16. 14. Sadržajradadiplomatskihpredstavnika u Carigradu -DiplomatskizastupniciCrne Gore u Carigraduslalisuiizvještaje o važnijimmeđunarodnompitanjimanaBalkanu. Izvještavali su o Plovdivskomprevratu (1885) ilisrpsko-bugarskomratu (1885-1886).Osimštosuobavljaliglavnufunkcijusedentarnediplomatije (prikupljanjepodataka o zemljiakreditovanja), onisuobezbjeđivaliiinformacije o političkimprilikama u drugimdržavama. - Zaštitainteresacrnogorskihpodanikabila je stalnadužnostizaslanihpredstavnika. -Da bi se obezbijedilaevidencija, krajemosamdesetihgodina u poslanstvu se počelo s vođenjemposebnihregistaracrnogorskihdržavljanakojistanuju u Carigradu. Oni su, imaliobavezuda u poslanstvodonosepasoše o kojima je vođenposebanprotokol. -O zaštitiCrnogoraca u unutrašnjostiCarstvastaralisu se ruskikonzuli. Oni su u tomeposlovimabiliodpomoćicrnogorskomotpravnikuposlova. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

17. 15.Rad poslanstva u kasnijem periodu do 1912. -Rad poslanstava tekao jedo 1912. Izuzetke su predstavljali kraća pauza tokom 1881-82. kada je, zbog odsustva, mjesto Gavra Vukovića bilo upražnjeno i prekida koji su bili posljedica smrti dvojice otpravnika poslova, Mitra Plamenca i Mitra Bakića. - Dužnosti otpravnika poslova Vuković je obavljao do 1884, kada je umjesto njega imenovan Mitar Bakić,a potom Mitar Plamenac, pa Jovo Matanović i Dušan Gregović. -Marta 1912. akreditovan i posljednji otpravnik poslova Petar Plamenac. -Primopredaja dužnosti uglavnom je vršena tako što je između prethodnog i novog diplomatskog predstavnika sastavljan zapisnik o svim stvarima koje su pripadale poslanstvu. Prethodni otpravnik poslova je,bio obavezan da novonaimenovanog predstavnika putem propisane posjete predstavi na Porti i kod predstavnika drugih država. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

18. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. Mitar Bakić

19. 16. Prestanak rada poslanstav u Carigradu. -Početkom Prvog balkanskog rata, prekinuti su diplomatskih odnosi sa Turskom Prije nego što je napustio Tursku, Petar Plamenac je odredio Aleksu Martinovića za pomoćnika u Carskom ruskom generalnom konzulatu u Carigradu u zastupanju interesa Crne Gore. -Osmanskog ministra spoljnih poslova je zvanično obavijestio da će ruska ambasada štititi crnogorske interese. Predaja te note bila je uslovljena prethodnom saglasnošću ruske ambasade. -Rusiji kao sili zaštitnici bilo je povjereno otpravljanje crnogorskih poslova i zaštita interesa Crne Gore. Jedna od glavnih aktivnosti koju su diplomatski zastupnici Rusije odmah počeli obavljati ticala se potvrde pasoša radi povratka crnogorskih podanika u zemlju. -Tokom oktobra 1912. izdato je 650 pasoša, od kojih 500 dobrovoljcima koji su se vratili u Crnu Goru. S poslovima ove vrste bile su povezane i aktivnosti u vezi s obezbjeđenjem prevoza povratnicima morskim putem. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

20. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 17.Planovi o osnivanju diplomatskih predstavništava u stranim zemljama - Poslije Osmanskog carstva, po redoslijedu interesovanja i praktičnog značaja za Crnu Goru, na drugom mjestu bila je susjedna Austro-Ugarska. Potom, veliki događaj bi bio otvaranje diplomatskog predstavništva u Petrogradu. -Oko uspostavljanja diplomatskih odnosa s Austro-Ugarskom vožđeni su razgovora početkom 1879. -U pismu Armonda - Renkina, upućenom iz Beča 29. februara 1879. Mašu Vrbici, govori se o naimenovanju zastupnika crnogorskog kod austrijskog dvora u rang ministra-rezidenta da to bude “jedan stranac koji bi se htio učinjeti Crnogorcem". Počasni diplomatski predstavnik. što je u praksi nepoznata pojava. -Što se Rusije tiče, ovo pitanje neposredno poslije sticanja nezavisnosti nije praktično ni pokretano.

21. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 18.Situacijaposlijeblkanskihratova. -Tokom 1913. namjerezauspostavljanjediplomatskihodnosanarecipročnojosnoviformulisane su prema Austro-Ugarskoj, Rusiji, Rumuniji, Srbiji, GrčkojiAlbaniji. -Da se na tome ozbiljnoradilo, govoripodatakda je u budžetudržavnihprihodairashodaza 1914. zatroškovekonzulata u Beogradu, Beču, Petrogradu, Albaniji, Rimu, SkadruiKotorubilapredviđenasumaod29.800 perpera -U kontekstuspriječavanjapolitike ujedinjenja nakon dobijanjazajedničkegranice u Sandžaku, može se razumjetivrloširokopreduzetaaktivnostcrnogorskihzvaničnikanaotvaranjunovihdiplomatskihpredstavništavaCrne Gore u drugim državama, a posebno u Srbiji.

22. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 19. Redefinisanjeciljevaspoljnepolitike -Odtežnjezaoslobađanjemiujedinjenjemsrpskognaroda, napravljen je zaokret ka očuvanjudržavnopravneposebnostiCrne Gore. -U okvirutakvihpolitičkihciljeva, može se govoritii o otvaranjudiplomatskogpredstavništva u Beogradukoje je trebaladapokažejednakostdvijedržave, oko ujedinjenja. -VladaCrne Gore je, predlagaloda, čim se završirazgraničenje , imenujediplomatskipredstavnikCrne Gore u Beogradu, koji bi radio načvršćemmeđusobnom povezivanju. Nije se, predlagalonitiujedinjenjenitiunija. -JedinonatakvimosnovamaCrna Gora je pristajalanapregovorekojisu se u najboljemslučaju, moglizavršitirealnomunijom u kojoj bi bile očuvaneposebnostiijedneidrugemonarhije.

23. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 20. Poslanstvo u Beogradu - Do početka I svjetskog rataotvoreno je samoposlanstvo u Beogradu. UkazomkraljaNikoleod19. oktobra 1913. zaizvanrednogposlanikaiopunomoćenogministraimenovan je Lazar Mijušković. -U akreditivnimpismimaotvaranjeposlanstvaobrazloženo je željomda se “štovišerazvijuiučvrsteodnosiizmeđunašihdvijubratskihdržava, kojesu u poslednjemratuuklonilevjekovnupregradukojaih je razdvajala”. -Izprvihizvještajaizdecembra 1913. može se vidjetida se pitanjeujedinjenjadvijezemlje, ninakojinačinnijemogloizbjeći u raduposlanstva u Beogradu. Osim toga, odnosibalkanskihnarodanaročitoSrbijeiBugarske, bilisupredmetiobavještajnefunkcijeposlanika

24. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. Lazar Mijušković

25. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 21. Sadržaj rada Lazara Mijuškovića -Mijušković je smatrao da obje države treba da zadrže svoju potpunu političku nezavisnost, “jer bi na taj način imali dva glasa u evropskom koncertu, a iskoristile bi se i veze crnogorske diplomatije i simpatije svijeta prema njoj. -Međutim, kad se pitanje ujedinjenja nije moglo izbjeći, ocjenjivao je da bi radi uticaja na javno mnjenje bilo bolje da “predlog za ma kakav sporazum" dođe sa crnogorske strane. -Do početka I svjetskog rata pitanjeujedinjenja, gotovo u cjelini je dominiralo u sadržaju rada crnogorskog diplomatskog predstavnika u Beogradu. Već 23. januara 1914. Mijušković telegrafskim putem opširno izvještava o rezultatima prvog razgovora o ovom pitanju s Nikolom Pašićem.

26. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 22. Početakpregovora o realnojuniji -Pašić je u prihvataoprincipravnopravnostidinastijaidržava. Uslovje bio dapredlogučiniCrna Gora. -U poslove je bio uključeniruskipredstavnik u Srbiji, Hartvig. Prevladalo je uvjerenjada bi najboljipovodzazvaničnepregovoremoglodabudepismokraljaNikole -kraljuPetru. -Izrasprave o ovompitanju u crnogorskojNarodnojskupštinifebruara 1914. jasno je proizlazilatežnjazatakvimoblikomodnosasaSrbijomkoji ne bi prevazilazilivojnu, carinskuidiplomatskuuniju. - Pod pritiskomvladeinajvišihpolitičkihkrugova, istrahaodgubljenjauticaja u zemljikralj se 15. marta 1914.obratioPetru Karađorđeviću. Uzuslovnezavisnostiiravnopravnostidržavaidinastijakralj Nikola je, u stvari, predlagaodogovor o vojnim, diplomatskimifinansijskimstvarima.

27. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 23. Prestanakradaposlanstava u Beogradu - Prelaskomsrpskevlada u Niš, zajedno s ostalimdiplomatanatamo se selii Lazar Mijušković. Mijušković je nastavioposaodiplomatskogpredstavljanjaCrne Gore sve do povlačenjasrpskevojske, najprije u pravcuAlbanije, a zatiminaKrf. -Odnovembra 1915. Mijušković se nalazionaCetinju, pa je takonjegovodiplomatskozastupanjeCrne Gore kodsrpskevladevećtadabiloprekinuto. Zvaničnanotifikacija o prestankunjegoveposlaničkefunkcijeizdata je neštokasnije. - PoslijeministarskekrizeizazvaneostavkomvladeJankaVukotića novuvladu2. januara 1916. formiraoje Lazar Mijušković. Pošto je Skupštinazavršilarad (4. januara 1916) novoizabranipredsjednik je otišao u Skadari prestolonasljednikuAleksandru, koji je tamoboraviosasrpskomvrhovnomkomandom, predaoopozivnopismo.

28. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 24.Aktivnosti na otvaranju predstavništava Crne Gore u Beču,,Albaniji i Petrogradu -OotvaranjuposlanstvauBečupisalajeaustrougarska štampa -O željiCrneGoredaotvorisvojediplomatskopredstavništvouAlbanijigovoriseuizvještajuruskogpredstavnikasaCetinja, Obnorskog,od 19. aprila 1914. -NajupornijuaktivnostposlijeBalkanskihratovaCrnaGorajevodilaradiotvaranjapredstavništvauRusiji, i imenovanja na tu dužnost JovaPopovića. -PitanjeotvaranjadiplomatskemisijeCrneGoreuPetrogradudokrajasamostalnogpostojanjaCrneGore, biće ćepokrenutojoš jednompočetkom 1915.u vezi sa misijom Mitra Martinovića. -Pri štabuVrhovnekomandeRusijeonjeostaodosredinenovembra 1915.

29. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 25. Rad na otvaranju poslanstav u Parizu -Inicijativa za uspostavljanje uzajamnosti u diplomatskom predstavljanju potekla je, krajem 1915. od generalnog konzula u Parizu Luja Brinea koji se sa zahtjevom te vrste, 9. septembra 1915. obratio Ministarstvu spoljnih poslova Francuske. -Predsjednik crnogorske vlade u dva navrata na upit Ministarstva spoljnih poslova Francuske izbjegao da odgovori da li iza Brineovog zahtjeva stoji njegova vlada. -U oktobru 1915, crnogorska vlada je saopštila “da bi bila srećna, ako to francuskoj vladi ne čini neugodnost”, da se njenom generalnom konzulu Luju Brineu “prizna svojstvo otpravnika poslova, ali ne i otvaranje poslanstva, jer je to nemoguće zbog finansijskih teškoća Crne Gore”. - U ponovnom obraćanju Brine je tražio je da se do konačnog otvaranja poslanstva u Parizu njemu prizna diplomatski status, odnosno da “njegov generalni konzulat vrši službu diplomatske agencije”

30. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 26.Ustanovljenje crnogorskog poslanstva u Parizu -Shodno Brineovom predlogu 15. novembra 1915. uručen zahtjev crnogorske vlade. -Zauzevši pozitivan stav francuska vlada je u junu 1916. prihvatila Brinea za otpravnika poslova Crne Gore. -Otvaranje crnogorskog poslanstva u Parizu zbog kapitulacije crnogorske vojske odnosnodolaska Kralja i vlade u francusku prijestonicu, izgubilo je primarne karakteristike diplomatskog predstavljanja. Ipak, na dužnosti otpravnika poslova Brine je ostao do februara 1917. Na Brineovo mjesto, kao zastupnik otpravnika poslova i generalnog konzula, postavljen je Dragutin Matanović, a od julu 1917. Rene Le Turner, dotadašnji vicekonzul u francuskoj prijestonici. On je na toj dužnosti ostao do prekida diplomatskih odnosa.

31. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 27.Anglo-američke faze crnogorskespoljnepolitike -Krajem 1917. radilo se na otvaranjapredstavništavaCrne Gore u LondonuiVašingtonu radi potvrdesuverenostiCrne Gore. -Kapitulacijacrnogrskevojske u januaru 1916. godinedoprinijela jeslabljenjuinteresovanjasavezničkediplomatijezadaljusudbinuCrne Gore uvjerenjuda je trebapripojitibudućojjugoslovenskojdržaviiliSrbiji. - Izmjenjena je ipolitikaSrbije,koja je premaPašićevomreferatuod28. decembra 1916. zagovaralabezuslovnoujedinjenjekoje je trebaloizvršitijačanjemunionističkogpokreta.EliminisanjemCrne Gore kaoposebnedržave, uz detronizacijukraljaNikoleidinastijePetrovića. -Usaradnjisasrpskomvladom, odnosno - Crnogorskimodsekom, početkommarta ( 4. marta 1917) u Parizu je formiranCrnogorskiodborzanarodnoujedinjenjenačelusabivšimpredsjednikomvlade, AndrijomRadovićem.

32. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. Andrija Radović

33. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 28. OkretnjeAmerici -Uvjerenjevladasavezničkihdržavadasamostalnopostojanjecrnogorskedržavepripadaprošlostii "izolovanost u Evropi" navelisunejskuvladuikraljaNikoluda se okreneAmerici. -Računalo senaslabuameričkuobaviještenost o evropskimzbivanjimainanjenudarežljivostispoljenupremaSrbijiiBelgiji a američkafinansijskapomoćmogla je daučiniCrnuGorunezavisnom u odnosupremaevropskimdržavama. -MaterijalnaipolitičkapomoćSjedinjenihDržavabila jegarantzadaljuegzistencijucrnogorskedržaveidinastijePetrović. -Odjula 1917. paralelnosaintenzivnimdiplomatskimaktivnostimaizbjegličkevlade u ciljuangažovanjaameričkeadministracijezapružanjenovčanepomoćiCrnojGoriradilo se inaotvaranjudiplomatskogpredstavništva u SjedinjenimDržavama radi lakšeg rješavanjefinansijskihpitanja, ali je imaloiznačajobezbjeđenjagarancijazadaljuegzistencijuCrne Gore.

34. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 28. RadnaotvaranjuposlanstvauVašingtonu - PrvizahtjevcrnogorskevladevladiSjedinjenihDržava, zaizdavanjeagremanaPetruPlamencuzaposlanikaCrne Gore u Vašingtonu, upućen je 22. avgusta 1917. -Intervencija De Čileraznačajno je uticalanaubrzavanjerješavanjacrnogorskogzahtjevakoje je do tadateklodostasporo. Zahvaljujući tome, 8. oktobra 1917. ministarspoljnihposlova SAD "Lansing je obavijestio –Predsjednika vlade, EvgenijaPopovića, daćevlada SAD biti "srećnadaprimiakreditovanogposlanikaCrne Gore". -Ona je naišlanaoštrureakcijusavezničkihdržava, kojesu bile protivbilokakvepodrškeCrnojGoriinjenojizbjegličkojvladi. Posebnojasno to je biloizraženo u stavovimasrpske, francuske, aliibritanskevladešto je rezultiraloneizdavanjemagremanaza Petra Plamenca.

35. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 30. Ne prihvatanjePlamencaiizdavanjeagremanaza Anta Gvozdenovića -Britanskavlada je većtada su bili zaključilidaće problem Crne Gore bitinajboljeriješennjenimujedinjenjem, poslezavršetka rata, saSrbijom". -NeprihvatanjePlamenca bio jepočetakrealizacijepolitikepostepenoglišavanjaCrne Gore "njenihprerogativakaosuverenedržave". -U obnovljenomobraćanjuzacrnogorskogposlanika u Vašingtonunajprije je pominjanFilipDobrečić, tadašnjigeneralnikonzulCrne Gore u Rimu. Kasnije, 22. aprila 1918, kaoposlanikiopunomoćeniministar, predložen je drAntoGvozdenović, kraljevađutant. -U junu 1918. godinenazauzimanjenekihličnostibliskihvladi u VašingtonuipredsjednikuVilsonu, kaoizahtjevaizNeje, bio datiakoagremanzaotvaranjecrnogorskogpredstavništva u Vašingtonu. -UkazomkraljaNikoleod1. avgusta 1918. zaizvanrednogposlanikaiopunomoćenogministrakodvladeSjedinjenihAmeričkihDržavapostavljen je drAntoGvozdenović.

36. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878 Anto Gvozdenović

37. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 31. Značaj rada crnogorskog poslanstva u Vašingtonu - Osim srbijanske vlade i Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje britanska i francuska vlada su uticale da uvođenje u funkciju diplomatskog predstavnika Crne Gore u SAD bude prolongirano. - Američka vlada je usvojila francusku sugestiju "da buduću delatnost crnogorskog poslanika učini potpuno besplodnom, da je unapred liši svakog uspeha". - I pored podrške koju je pokušala da pruži italijanska vlada, u zvaničnu audijenciju u Bijeloj kući Gvozdenović je primljen tek 20. oktobra 1918. -U aktivnostima koje je započeo, Gvozdenović je pokušao, da promijeni sliku o Crnoj Gori u američkoj javnosti i da za nju obezbijedi materijalnu i finansijsku pomoć. Prostor za rad omogućila mu je aktivnost Aleksandra Devinea, koji je radio na privrednoj obnovi Crne Gore, i prikupljanju pomoći za nju u Americi, što se poklapalo i sa zadacima misije Gvozdenovića.

38. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. 32. Prestanakradacrnogorskogposlanstava u SAD -OdlazakVilsona u decembru 1918. namirovnukonferenciju u Parizu, premaocjeni u Neji, činio je daljiGvozdenovićevostanak u Americinesvrsishodnim. DiplomatskipredstavnikCrne Gore sredinomdecembra jeobavijestioStejt Department da 16. decembraputuje u Evropu. -OdlaskomGvozdenovićazamro je raddiplomatskogpredstavništvaCrne Gore u Americi. Posloveposlanstva u odsutnostiGvozdenovićaotpravljao je ĐokoMatanović. -Đ. MatanovićposlijeGvozdenovićevogodlaskaveć 30. aprila 1919. je daoostavkunadržavnuslužbu. Pošto nova licasadiplomatskimstatusomnijesuimenovana, "zavrijemeodsustvaposlanika" zažeranta u crnogorskomposlanstvupostavljen je kapetanJ. Šaulić.