doc. dr. sc. Maja Laklija

1. Izazovi individualnog planiranja za potrebe djeteta u udomiteljskoj skrbi – što nam govori iskustvo udomitelja djece doc. dr. sc. Maja Laklija

2. Unatrag par godina praksa sustava socijalne skrbi u RH nalaže da se za potrebe svakog dijeta izdvojenog iz vlastite obitelji pri Centru za socijalnu skrb pristupa procesu individualnog planiranja. • unatoč zakonskoj obvezi, praksa izrade IPS-a u RH nije u potpunosti zaživjela zbog brojnih strukturalnih, procesnih i sustavnih čimbenika

3. Članak 48. (1) Centar koji je uputio na smještaj korisnika obvezan je: – u izradu IPP-a uključiti izabranog udomitelja te korisnika, članove Tima za udomiteljstvo Centra udomitelja, roditelja, skrbnika … – upoznati udomiteljsku obitelj tijekom izrade IPP-a s osobinama korisnika njegovim dotadašnjim životom, zdravstvenim stanjem i potrebama, problemima koji postoje i koji se mogu očekivati te s ciljevima koji se žele postići IPP-om …– pratiti ispunjavanje obveza udomitelja utvrđenih IPP-omte redovito obilaziti udomiteljsku obitelj i kontaktirati s korisnikom … (3) Centar koji je smjestio korisnika u udomiteljsku obitelj izvan područja svoje mjesne nadležnosti, obvezan je dostaviti i Centru udomitelja rješenje o priznatom pravu na skrb izvan vlastite obitelji s IPP-om…

4. Članak 49. … (2) Voditelj IPP-a udomljenog korisnika planira i predlaže odgovarajuće postupanje i stručnu pomoć korisniku te neposredno prati udomljenog korisnika u udomiteljskoj obitelji, uz pomoć članova stručnog tima. (3) IPPkorisnika sastavlja se u pisanom obliku i sadrži dobro planirane ciljeve, način praćenja i preispitivanja, rokove i nositelje aktivnosti kojima se ostvaruje svrha smještaja u udomiteljsku obitelj te ga je potrebno dopunjavati i po potrebi mijenjati, a najmanje 1 godišnje. (4) Nakon smještaja korisnika u udomiteljsku obitelj voditelj IPP-a za korisnika mora koordinirati provođenje plana u suradnji s Timom za udomiteljstvo Centra udomitelja, korisnikom i njegovom obitelji, a po potrebi i s drugim pravnim i fizičkim osobama …

5. Slika 1. Prikaz faza izrade i praćenja provedbe Individualnog plana skrbi za dijete smješteno u udomiteljsku obitelj (prilagođeno prema ADHC, 2011.)

6. Proces izrade i provedbe IPS-a za dijete u udomiteljskoj skrbi sastoji se od tri faze (ADHC, 2011., prema Laklija i Sladović Franz, 2013.): a) faza procjene (uključuje aktivnosti prije smještavanja djeteta u udomiteljsku obitelj, a u slučaju hitnog udomiteljstva neposredno po ulasku djeteta u udomiteljsku obitelj odnosno tijekom praćenja djeteta u udomiteljskoj skrbi i revizije plana); b) faza razvoja (uključuje aktivnosti definiranja ciljeva i željenih ishoda skrbi, informiranja o postupku izdvajanja i procesu individualnog planiranja te pripreme djeteta i obitelji za sam čin izdvajanja iz obitelji ili njezinog premještanja iz institucije u obitelj udomitelja); c) faza implementacije (uključuje aktivnosti koje trebaju biti provedene po smještaju te tijekom boravka djeteta u skrbi sukladno definiranim ciljevima, uključuje praćenje i revidiranje IPS-a i drugih planova).

7. Članak 49. (6) Stručni radnik Centra korisnika prati prilike udomljenog djeteta putem posjeta : • najmanje jedanput tjedno u prvom mjesecu smještaja, • jedanput mjesečno nakon mjeseca smještaja te • nadalje najmanje jedanput u tri mjeseca tijekom smještaja, putem razgovora u Centru udomitelja, posjeta školi i suradnjom s drugim pravnim i/ili fizičkim osobama koje sudjeluju u ostvarivanju njegovog IPP-a

8. 1 dijete u udomiteljskoj skrbi:

9. Tim za udomiteljstvo?

10. Što je s ostalim aktivnostima vezanim za faze individualnog planiranja u kontekstu djece u alternativnoj skrbi koje bi trebale biti poduzete u cilju zaštite dobrobiti djece? • ??? regrutiranje novih udomitelja; selekciju i edukaciju udomitelja; provedbu procesa uparivanja udomitelja i djeteta; pružanje brojnih usluga kao što su davanje pravovremenih informacija o udomljenom djetetu i njegovoj obitelji; pripreme za smještaj djeteta; omogućavanje pristupanja izvorima pomoći udomiteljima prilikom skrbi za dijete, kao i adekvatnu edukaciju i mogućnost konzultacija vezanih uz individualni „tretman“ potreba pojedinog djeteta te veću uključenost i osnaživanje obitelji i djece

11. Slika 2. Individualno planiranje za dijete u alternativnoj skrbi (Laklija i Sladović Franz, 2013.) INDIVIDUALNO PLANIRANJE ZA DIJETE U ALTERNATIVNOJ SKRBI Individualni plan promjenazaroditelje Individualni plan skrbizadijete u udomiteljskojobitelji Individualni plan promjenazaudomiteljskuobitelj Vrstepopratnihindividualiziranihplanovazadjecu u alternativnojskrbi: Paralelni plan Plan izlaskaizsustavaskrbi Plan sigurnosti

12. Kako proces izrade IPS-a izgleda u praksi? • Manjak vremena • Manjak resursa (kadrovskih, financijskih, prostornih…) • Pitanje procjene prioriteta • Zakonska nesigurnost ? Sadržaj i provedba IPS • Neophodan alat za pružanje kvalitetne skrbi

13. Što nam govore udomitelji (Laklija, 2009.) • u 59,9% slučajeva udomljenja djeteta nije bilo planirano, ili je došlo do hitnog udomiteljstva • postotak udomiteljica koje su stupile u kontakt s djetetom prije smještaja u obitelj 57,7% (od čega je 6,8% udomiteljica stupilo u kontakt s djetetom samo jednom), 40,1% udomiteljica nije stupilo u kontakt s djetetom prije smještaja u svoju obitelj. • Većina je osnovne informacije o djetetu dobila prije dolaska djeteta u obitelj, no 23,7% udomitelja osnovne informacije zaprimilo tek po smještavanju djeteta. • IZAZOV! - na koji način je, u okolnostima u kojima se ne radi o “hitnom udomiteljstvu” bila provedena kvalitetna procjena djeteta, biološke i udomiteljske obitelji, uparivanje tzv. "matching" udomitelja i djeteta, te priprema djeteta ali i obitelji na izdvajanje iz obitelji ili premještanje iz institucionalne skrbi u udomiteljsku obitelj, kao i priprema i informiranja ali i aktivno uključivanje udomitelja u planiranje smještaja i daljnjeg procesa skrbi.

14. Prema navodima udomiteljica 21,5% djece za koju skrbe uopće ne kontaktira sa svojom biološkom obitelji. • Oko ¾ sudionica istraživanja smatra da su kontakti djeteta s biološkom obitelji u njegovom najboljem interesu, dok ih se oko 1/5 s time ne slaže - Udomiteljice koje ne odobravaju kontakte djeteta s biološkim roditeljima kao razlog tome najčešće navode uznemirenost djeteta zbog kontakta, te loš utjecaj kako navode problematičnih i nestabilnih roditelja • Oko 19% udomiteljica, navodi potrebu za nekom vrstom pomoći vezano za udomljeno dijete dok oko 1/3 njih izjavljuje da im je potrebna dodatna stručna • IZAZOV! Uloga biološke obitelji u procesu IPS-a, podrška djetetu/roditeljima/udomiteljima – praćenje, odgovornost, poduzimanje intervencija, …

15. 13% udomitelja navodi da su bili uključeni u proces izrade IPS-a. • Nešto manje od 50% udomitelja se vidi kao partner u suradnji s CZSS-om, dok se ostalividie u ulozi davatelja usluga ili klijenta - 37,6% osjeća se kao punopravan član tima, 34,1% kao važan član tima, a 28,3% se osjeća nevažnim • pomoć vezana uz odnose u vlastitoj obitelji po dolasku udomljenog djeteta • oko 57,7% udomiteljica kontaktira s nadležnim CZSS-om vezano uz udomljeno dijete barem 2-3 puta u 6 mjeseci ili češće, dok ostalikontakte ostvaruju rjeđe • Oko 20,4% udomiteljica navodi da uopće ne kontaktira sa socijalnim radnikom iz CZSS-a koji je nadležan za područje prebivališta udomljenog djeteta • IZAZOV! potreba modifikacije prakse djelovanja CZSS-a kao i promjene percepcije udomitelja od strane stručnjaka (partneri, a ne korisnici). Nadalje, potreba uključivanja udomitelja kao aktivnih članova tima u izradu tzv. IPS-a za potrebe djeteta u udomiteljstvu u svim fazama njegove izrade, implementacije, evaluacije i revizije.

16. Zaključna razmatranja • Ovo su samo neki od nalaza koji ukazuju na izazove udomitelja ali i stručnjaka CZSS-a u području proces individualnog planiranja, kao i tijekom implementacije, provedbe, evaluacije i revizije IPS-a. • Ovakvi istraživački nalazi govore i u prilog Također budući se svaki slučaj udomljavanja djeteta sastoji od tri komponente – djeteta, njegove biološke obitelji i udomiteljske obitelji važno je da istovremeno u nadležnosti jednog socijalnog radnika dolazi mali broj slučajeva što zahtjeva promjenu postojeće kadrovske politike.

17. Da bi se moglo govoriti o ozbiljnijem pristupanju razvoju udomiteljstva u našem kontekstu sustava socijalne skrbi, nužno je osigurati : • razvijati stabilniji zakonski okvire te uvjete za implementiranje i provođenje aktivnosti pomoći i podrške te usluga ranih intervencija djetetu i obitelji (biološkoj i udomiteljskoj) kroz interdisciplinarno sastavljene timovi/centri za udomiteljstvo na razinama lokalnih zajednica, poput multidisciplinarnih specijaliziranih timova za udomiteljstvo pri CZSS-ima neovisnih agencija za udomiteljstvo ili regionalni centri za promicanje i podršku udomiteljstva. • protok informacija o udomiteljima, obitelji i djetetu kroz stvaranje umrežene ažurirane baze podataka, kako bi stručnjaci CZSS-a u svakom trenu imali podatke o tome kako se provode aktivnosti IPS-a, koje su aktualne potrebe na različitim razinama te kojim resursima u svojoj LZ raspolažu. .. • povezivanje postojećih sustava, institucija i udruženja u LZ, pružanje podrške, regrutiranje novih udomitelja, provođenje akcijskih istraživanja, planiranje i provođenje programa vezanih uz udomiteljstvo, vođenje očevidnika i sl. • regionalnu rasprostranjenost udomiteljskih obitelji, • ….

18. Unapređenje profesionalnih standarda doprinosi unapređenju kvalitete udomiteljstva i zaštiti dobrobiti djeteta u skrbi. • Ulagati u zapošljavanje i edukaciju stručnjaka!!

19. Literatura: • Brown, J.D. & Campbell M. (2007). Foster parent perceptions of placement success. Children and Youth Services Review, 29, 1010-1020. • Laklija, M. (2009): Psihosocijalna obilježja udomitelja i iskustvo udomiteljstva djece. Doktorska disertacija. Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada, Zagreb. • Laklija, M. & Sladović Franz, B. (2013.) Individualni plan skrbi za dijete u udomiteljskoj obitelji. Zagreb: Sirius. • Mosek, A. (2004.) Relations in Foster Care. Journal of Social Work, 4(3): 323–343. • Shonkoff, J. &Phillips, D. (2000.) From neurons to neighborhoods: The science of early childhood development. Washington, DC: National Academy Press. • Tilbury, C. i Osmond, J. (2006). Permanency Planning in Foster Care: A Research Review and Guidelines for Practitioners. Australian Social Work, 59 (3): 265-280.

20. Hvala na pažnji!